Premda će sljedeći navod prosječnom korisniku možda zazvučati priglupo, igrači su uvjerljivo najzahtjevniji korisnici računalnih periferija, s posebnim naglaskom na miševima. Kako je riječ o uređajima koji su svojevrsni produžetak ruke i glavni "krivci" za brzinu i točnost prevođenja pokreta s radne površine na ekran, jasno je da zahtjevniji korisnici pred proizvođače postavljaju iznimno visoke kriterije po pitanju preciznosti, kvalitete izrade i, slijedom sve izraženijeg trenda, dodatnih mogućnosti. Srećom, iako bez revolucionarnih inovacija, optički sustavi miševa u proteklih su se nekoliko godina silno razvili, te su danas u stanju ponuditi fluidno praćenje pokreta o kakvom smo prije nekoliko godina mogli samo sanjati.
Smjena generacija
Od našeg zadnjeg većeg testa miševa za igrače, koji smo radili u trenutku kad su optički senzori s LE diodom gotovo potpuno potisnuli mehaničke miševe s kuglicom, a laserski senzori su tek počeli sramežljivo krčiti put do široke primjene, došlo je do još jedne svojevrsne smjene generacija. Naime, laserski senzori danas su standard, te se LED-ica može zateći isključivo u starijim uređajima koji su iz ovog ili onog razloga uspjeli opstati na tržištu dulje nego što je itko mogao predvidjeti, a spor, ali i siguran prodor na globalno tržište bilježi takozvana treća generacija optičkih sustava, kod kojih su LE dioda i laser zamijenjeni infracrvenim senzorom. Ovu tehnologiju osmislio je, razvio i prvi komercijalno primijenio Razer u svojim modelima DeathAdder, Diamondback 3G i Lachesis.
Osnovna ideja infracrvenog senzora i glavna prednost pred laserom i LED-icom jest smanjenje udaljenosti pri kojoj optički senzor još uvijek detektira pokrete kada je uređaj fizički odignut od radne površine. Ova anomalija predstavlja pozamašan problem igračima koji koriste nisku osjetljivost, jer su za izvođenje brzih manevara osuđeni na vrlo nagle pokrete mišem, uz obilatu upotrebu takozvanog "veslanja" - podizanja miša u trenutku kad se nađe na jednom od rubova podloge i vraćanja na suprotnu stranu. Kako se čitav opisani manevar vrši velikom brzinom, što znači da je miš tek neznatno odignut od podloge, u određenim situacijama može doći do potpuno neprihvatljive nehotične detekcije pokreta. Sposobnost infracrvenog senzora da potpuno prestane snimati podlogu i prepoznavati pokrete miša pri visini od 2.1 milimetra učinkovito rješava ovaj problem.
Nadalje, infracrveni senzor nadmašuje starije optičke senzore i po pitanju maksimalne brzine (IPS - Inches Per Second) - vrijednosti koja opisuje koliko je brzo miš moguće pomaknuti po podlozi, a da sam senzor pritom ne ostane bez informacija o trenutnom položaju, odnosno da uspije održati optimalnu preciznost. Deklariranu maksimalnu brzinu infracrvenog senzora od 60 IPS, što odgovara putu od 1.5 metara prevaljenom u jednoj sekundi, ljudska ruka na mišu ne može postići, tako da je i ovo potencijalno ograničenje dosadašnjih optičkih sustava iskorijenjeno.
Naravno, iz svega spomenutog prilično je jasno da su miševi s infracrvenim senzorima prvenstveno namijenjeni igračima koji preferiraju niske osjetljivosti, te se stoga u pravilu ugrađuju u lagane i vrlo upravljive uređaje. Glomazni miševi znatno su pogodniji za korisnike visokih osjetljivosti i ljubitelje sporijih igara, jer će im njihova stabilnost i masa vrlo pozitivno utjecati na preciznost i općenitu kontrolu nad igrama.
Pretpostavke i zablude
Uvriježeno, ali i ne pretjerano smisleno mišljenje mnogih korisnika jest da je najbolja baza za rangiranje miševa iznos njihove maksimalne optičke razlučivosti, koja se izražava u točkama po inču (DPI - Dots Per Inch). Riječ je o podatku koji govori za koliko će se piksela pokazivač pomaknuti kada miš prevali put od jednog inča, što jedino znači da ćete uređaje s vrlo visokim optičkim razlučivostima morati fizički manje pomicati da biste prevalili određeni put na ekranu. Miševi s visokim optičkim razlučivostima stoga su vrlo pogodni za korisnike vrlo velikih monitora, ili pak višemonitorskih sustava. Sama preciznost optičkog sustava, koja se često pogrešno izjednačuje s optičkom razlučivošću, sasvim je drugi parametar i nije ju moguće očitati s kutije.
Također valja imati na umu da specificirana maksimalna optička razlučivost često ne mora odgovarati stvarnoj, pri čemu se može povući paralela s famoznim označavanjem brzina odaziva matrica kod LCD monitora. Naime, kako bi na pakiranjima svojih proizvoda mogli navesti impresivne brojke, pojedini proizvođači pribjegavaju interpolaciji ili nekoj drugoj vrsti modifikacije leće optičkog senzora, što beziznimno rezultira nepredvidljivim i iole ozbiljnijem igraču neprihvatljivim ponašanjem u radu.
U najvećem broju slučajeva, optičke razlučivosti iznad 1.600 dpi većini korisnika neće biti pretjerano upotrebljive. Ipak, to nipošto ne znači da kvalitetne miševe s maksimalnim razlučivostima od dvije ili više tisuća točaka po inču treba izbjegavati - svaki od njih nudi mogućnost spuštanja na niže vrijednosti, bilo hardverski, bilo putem upravljačkih programa.
Osim optičkih razlučivosti, većina miševa novijeg datuma softverski je dobilo još jednu podesivu funkciju za čije smo podešavanje ranije morali posezati za potencijalno opasnim vanjskim aplikacijama. Riječ je o brzini uzorkovanja, a više o ovom parametru i načinu njegove provjere doznajte u jednom od okvira uz ovaj tekst.
Tehnološki napredak
Kao što smo ranije spomenuli, kod najozbiljnijih pretendenata za titulu ultimativnog igraćeg miša najnoviji trend je mogućnost hardverske modifikacije. Pritom ne mislimo isključivo na povećanje mase umetanjem utega, jer smo ovu zgodnu mogućnost vidjeli prije dvije godine kod prve revizije Logitechovog modela G5, već i na fizičku izmjenu dijelova oklopa. Tako ćete, primjerice, kod Microsoftovog Habua moći mijenjati dio s bočnim tipkama (u pakiranju su priložena dva modula s različitim rasporedom bočnih tipki), a kod Logitecha G9 birati vrstu pokrova. Izuzev širokog glatkog i nešto užeg hrapavog, Logitech će u bliskoj budućnosti lansirati još nekoliko tipova pokrova te time svojstva uređaja prilagođavati različitim potrebama korisnika.
Osim toga, najkvalitetniji miševi nude integriranu memoriju za spremanje korisničkih profila. Osnovna prednost ove funkcije jest zadržavanje željenih postavki (brzina uzorkovanja, optička razlučivost, funkcije tipki) bez obzira na koje se računalo uređaj poveže, a koliko vam je ovo svojstvo korisno i važno - prosudite sami.
Zanimljivo je da je dio visokokvalitetnih miševa za igranje dobio nekolicinu korisnih dodataka prvenstveno orijentiranih svakodnevnoj i uredskoj upotrebi, poput horizontalnog pomicanja ekrana pomoću kotačića. No, proizvođači koji se specijaliziraju za igraće periferije, poput Razera, još uvijek manje razmišljaju o tom aspektu svojih uređaja, a mnogo više o performansama u igrama.
Performanse optičkih senzora triju najvećih konkurenta u ovom tržišnom segmentu (Logitech, Microsoft i Razer) postale su vrlo slične i usporedive, tako da je miš za igranje u ovom trenutku bez pretjeranog razmišljanja moguće odabrati na temelju drugih faktora, poput dizajna (ergonomije), ponude tipki, mogućnosti prilagođavanja potrebama korisnika, cijene ili nečeg petog.
USB polling rate
Kao što je većini poznato, frekvencija uzorkovanja USB 2.0 porta iznosi 125 Hz, što znači da računalo prikuplja podatke svakih 8 milisekundi. Podizanjem ove frekvencije čitav se postupak ubrzava, tako da se pokreti miša detektiraju hitrije te sve zajedno rezultira dodatnim povećanjem preciznosti. Upravljački programi modernijih miševa dozvoljavaju njeno softversko namještanje i to u rasponu od 125 do čak 1.000 Hz. Ipak, budući da je razlika u vremenu odaziva kod frekvencija od 500 Hz i 1.000 Hz svega 1 ms, a povećanje uzorkovanja zahtjeva određeni dio procesorskog vremena, većina igrača se slaže da 500 Hz (2 ms) predstavlja optimalni izbor. Ukoliko želite provjeriti brzinu uzorkovanja USB porta na koji je priključen vaš miš, upućujemo vas na malenu aplikaciju Mouse Rate Checker.
Korisni dodaci
Teflonske nožice miševa, koliko god otporne i izdržljive, s vremenom će se neminovno istrošiti, no potrebe za drastičnim potezima poput kupnje novog uređaja nema - jednostavno rješenje ovog problema jest nabavka dodatnih teflonskih nožica ili pak teflonske trake. Hrvatske trgovine koje u svojoj ponudi drže dodatke za igrače redovito nude jedan ili oba ova dodatka, a budući da im cijena ne prelazi nekoliko desetaka kuna, mnogi igrači ih kupuju i koriste na mjesečnoj bazi.
Osim toga, pojedini igrači ne mogu izaći na kraj sa žicom svojih miševa. Premda po tom pitanju preferiramo rješenja iz kućne radinosti, poput jednostavnog fiksiranja žice samoljepljivom trakom, zahtjevniji korisnici mogu posegnuti za posebnim vodilicama žice, poput poznatog Mouse Bungeeja kojeg proizvodi Raptor Gaming.
Korisni linkovi:
Detaljne specifikacije infracrvenog senzora
Mouse Rate Checker
Ostatak teksta, zajedno s usporednim testom najzanimljivijih miševa i podloga za igranje dostupnih na domaćem tržištu, možete pročitati u Bugu 181 - prosinac 2007.