Post, doručak i mozak: kad si gladan, jesi li još

Ja bih se slozio sa komentarom iznad da ima dosta ponavljanja, ali moguce da je to s ciljem da se docara kako stvarno ne postoji isti kalup za sve i da dosta ovisi o ritmu zivota, zdravstvenom stanju, a u krajnju ruku i preferencama svakog pojedinca sto mu odgovara. Ja osobno koristim ovaj 16:8 sistem ali samo zato sta mi pomaze pri nekim zdravstvenim problemima i lakse mi ga je ukomponirati u svoj dan nego neke druge modele. Ne bih rekao da ima neki neporeciv benefit za sve. Sto se samog dorucka tice mislim da je dosta vezan uz ritam zivota. Generalno nije dobro imati teze obroke prije odlaska na spavanje pa ako dorucak sluzi da manju kolicinu kalorija moras unijeti navecer prije spavanja onda smatram da je neophodan, ali ako uz dorucak svejedno imas i obilne vecere smatram da ga mozda mozes i preskociti.

Meni je članak Ok, vrlo dobar.

Puno stvari sam već znao, doc uvijek donese nešto novo, no ovo mi je diskutabilno jer ovisi o pojedincu; "Drugim riječima, moguće je biti gladan, razdražljiv i još uvijek sasvim sposoban riješiti test." 

 

Netko ne može riješiti test jer gladan gubi koncetraciju koja je bitna za (kvalitetnije) rješavanje testa.

Mislimo na; "Gladan ću riješiti test za ocjenu 8 na faksu, a sit za ocjenu 10."

Kod nekoga je to još izraženije, nekome ne smeta i riješit će test i jako gladan za ocjenu 10.

 

Jedno je riješiti test, a drugo, s kojim učinkom riješiti test, kaj ne ?

Doktor je to štel reči, al se neje dobro pofofal.

 

Hvala na čitanju !

Kad si gladan nisi svoj glavni problem je šećer. Barem kod mene je tako ispada.

Post je savrsen za dovesti inzulin u red i redovno jednom mjesecno ne jedem od petka do nedjelje.
Nikad u zivotu nisam volio dorucak i jednostavno nisam u stanju nesto jesti barem prvih nekoliko sati nakon sto se probudim.
Meni je post interesantan ponajvise radi autophagy i po meni je post "elixir zivota".

 Žena mi riješila taj misterij prije 10g 

Brat mi je na keto prehrani vec vise od dvije godine i cisto normalno funkcionira. Mozda jednom na pola godine pojede komad torte ako se slavi rodendan ali u pravilu je 99.99% vremena u ketozi i tocno nist mu ne fali. On top of that prakticira intermittent fasting pet dana u tjednu.

Znam jako puno ljudi koji su razdražljiviji siti 😅 Kako kažu naši stari sita ovca i vuka gleda u oči , isto tako stoji činjenca' sit gladnom ne vjeruje ali dakako bolje sitom kopat' neg' gladnom plakat' 😅

Članak korektan ali kako je drugi komentar naveo kolega striko55: "stvarno ne postoji isti kalup za sve i da dosta ovisi o ritmu zivota, zdravstvenom stanju, a u krajnju ruku i preferencama svakog pojedinca" dr. Berecki je trebao navesti te činjenice kao i činjenicu da sve ovisi o radu iliti trošenju kalorija.
Probaj imati intermiting fasting na težačkom jutarnjem radu , hoćeš malo sutra kad iscrpiš šećere dobit ćeš pad sistema te nemaš snage za dalje dok ne uneseš ugljikohidrate i masti (doručak) tek tada možeš nastaviti s teškim radom. Isto tako i mozak će doživjeti tilt dok ne doručkuješ ali kako je to neusporedivo manja potrošnja kalorija to možeš doživjeti tek možda navačer, jel'. Tako da za neki uredski posao ili ne fizički težak posao doručak je bitan koliko je i nebitan.

Kolega blijedi jahač spominje da gladnom se uoštarva fokus i sl., to mogu zamisliti nešto kao kad je gladnog i iscrpljenog pračovjeka udario adrenalin u lovu te on dobiva snagu da lovi plijen. I što veći očaj (glad) adrenalin jače lupa. Što u današnje vrijeme nije relevantno.

Gajotres kao predani rekreativac kakav sam i sam razumije organizam (i dobro je u komentaru napisao), te zna da jak kardio trening (ista stvar kao i težak rad u polju recimo) nemoguć kad ti padne razina šećera. Recimo možeš ujutro prije doručka (što prakticiram) napraviti trening pola sata do sat ali nakon toga sve je teže i teže i teže i teže , sve ti snaga opada i iscrpljuješ organizam , sve dok ne krkneš šećer ili doručak, doslovno odmah dobiješ snagu za nastavak. Teretna i vježbe snage je slično ali nije isto zato što ne troše se toliko šećeri.
Tako da autor je mogao spomenuti te činjenice a ne nas sve u isti koš ali o čemu bi mi sada diskutirali.

Recimo zato je jako poželjno pro vozačima trkaćih biciklističkih utrka imati "mjerač" šećera u krvi i sve je super kad znaš to korigirati pa s unosom šećera ti si nepobjediv... sreća to im je zabranjeno. Pro biciklisti su zaista relevantni za ovakva istraživanja zato što utrke traju satima, trebalo bi ih pitati dali im pada koncentracija i druge kognitivne funkcije.

Puno "binarnih" zakljucaka gdje bi graf/krivulja bio primjereniji. 

"Dva tjedan sam najbolji, najjači, nitko mi ništa ne može onda dva tjedna koji je smisao života, neda mi se pedala okrenuti na bikeu, neda mi se ustat iz kreveta".

Možda si samo gladan 😜
Gajotres blago tebi, meni se nikad ne ustaje iz kreveta 😅

Ja mogu na osobnom primjeru reći da sam prošao kroz sve "ekstreme" prehrambenih navika

 

1. FAZA (period od 25-30g)

 

Ja sam inače bio kronično mršav i štrkljav i na mene se nikad "nije hvatalo" koliko god da sam jeo. Brz metabolizam i dosta aktivan (4-5x tjedno trenirao). Odlučio sam 'nabaciti masu'. Jeo sam 4-6 obroka na dan.

1. Obrok bi počeo već u 6 ujutro čim bi se probudio i prije treninga. - Proteinski shake (tada sam pio neki weight gainer koji ima ekstra ugljiće u sebi uz proteine)

2. Obrok u 8h drugi trening kad bi došao na posao. - 5 jaja

3. Obrok oko 11h - posni sir + pahuljice

4. Obrok oko 13h Ručak - uvijek nešto kuhano, tu i tamo dostava

5. Obrok Ne uvijek kako kada negdje oko 17-18h

6. Obrok, nakon drugog treninga oko 23h.

 

+grickanje gluposti u uredu između sastanaka, ili ostatka nečije marende od kolege kojem je bilo previše

 

Rezultat: dobio sam kilazu i mišičnu masu, razjačao sam se. ALI, stalno sam jeo i stalno sam bio gladan, i nakon 2-3h od obroka, zbilja sam počeo biti nervozan, obično bi izgledao kao da sam u depru pao, kolege bi mi znali prići i pitati me jesam ok  Kasnije su se naučili da sam gladan pa me nisu više pitali  Znao sam se nekad usred noći buditi koliko bi me trbuh bolio od gladi, i naravno ujutro bi se probudio izrazito gladan.

 

2. FAZA (30-34g - do danas)

 

Saznao sam prvi put za intermitent fasting i odlučio isprobati. Upočetku sam sa aplikacijom točno pratio da bude 16:8, sada više odokativno gledam. Upočetku mi je bilo možda prvih 15-ak dana teško, ali nakon toga sam se počeo osjećati odlično, nisam više ima te ogromne osjećaje gladi, nisam padao u 'depru' i bio nervozan, koncetracija i energija su mi se drastično povečali. Sada sam na cca 2-3 obroka dnevno

 

1. Obrok, ručak oko 13-14h

2. Obrok, proteinski shake oko 15-17h

3. Obrok, večera najkasnije do 21h

 

Istina, sada u ta dva obroka unesem skoro istu količinu hrane nego prije u 5 obroka tako da sam zadnjih godinu-dve i dalje povečao kilažu i mišičnu masu, tako da intermiting fasting ne znači da se sa njim mršavi ako se jede dovoljno hrane, iako u manje obroka.

 

Prije godinu dana sam napravio za sebe jedan izazov, di sam 72h postio. Htio sam vidjeti kako će mi biti, hoću li uspjeti izdržati, a kažu kako to nije loše ponekad napraviti jer dugotrajni post navodno napravi 'factory reset' našeg cijelog sustava. Uglavnom, za to vrijeme sam normalno živio, radio i trenirao, samo sam vodu konzumirao i prošlo je iznenađujuče lako. Tek sam negdje nakon 24h osjetio onu glad kao u 1. Fazi života, ali popio bi vode, i cca pola sata kasnije taj osjećaj bi prošao i osjećao bi se nakon toga opet super i pun energije. 

 

Nemam problema sada pojesti doručak ako znam da ću cijeli dan biti bez hrane ili jesti 4x u danu kad se fešta ili nešto, ali recimo da 90% vremena sam na 2-3 obroka na dan i super funkcioniram

 

Moj zaključak da sam kroz post naučio tijelo da je ok biti bez hrane, i tijelo jednostavno manje drami nego prije kada je stalno očekivalo obroke svaka 2 sata. Nešto slično kao kada se prakticira hladno tuširanje/ice bath pa postaneš otporan na hladnoću, pa se ljudi čude kad me vide u 1. mjesecu na 1 stupanj sa burom u kratkim rukavima

 

 

 U istom periodu zivota iste faze prosao. Istina jos sam u ovome 30-34 trenutno, ali ocito istim tempom ucimo haha.