Novosti koje se ovdje ignoriraju, prilažem kratku kronologiju:
Afera Robotaxi
Neriješeno: 1390 dana
Vrijednost afere: 180.000.000 €
Afera izbila: 2021.
Vraćeno u proračun: 0 €
https://www.index.hr/afere/afera-robotaxi/32
MA KAKAV UBER ILI GOOGLE
Rimac: Ne želim raditi robotaksije, moji će auti vozače učiti sigurnoj brzoj vožnji
https://novac.jutarnji.hr/novac/aktualno/rimac-ne-zelim-raditi-robotaksije-moji-ce-auti-vozace-uciti-sigurnoj-brzoj-voznji-7638954
Rimac: 'Previše gledamo u europsku vreću novaca, moramo se okrenuti vlastitom poslovanju'
https://novac.jutarnji.hr/novac/rimac-previse-gledamo-u-europsku-vrecu-novaca-moramo-se-okrenuti-vlastitom-poslovanju-10414930
Rimac na velikom online skupu: ‘Želim da se dionicama trguje na temelju činjenica, a ne nabrijavanja‘“Danas možete nabaviti jako puno novca za kompanije koje nemaju proizvod. To me osobno malo plaši", istaknuo je Rimac u četvrtak na online skupu o budućnosti automobilia koji je organizirao Financial Times.
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/rimac-na-velikom-online-skupu-zelim-da-se-dionicama-trguje-na-temelju-cinjenica-a-ne-nabrijavanja-15034781
Sastali se Rimac i Plenković, razgovarali o razvoju industrije električnih automobila Također, bilo je riječi i o projektima koji bi se mogli uvrstiti na listu projekata za financiranje iz nadolazećih programa pomoći, uključujući Fond za oporavak i otpornost EU-a i novi Višegodišnji financijski okvir EU-a.
https://www.index.hr/vijesti/clanak/plenkovic-i-rimac-razgovarali-o-ulaganjima-u-razvoj-industrije-elektricnih-automobila/2221936.aspx
Godine 2024. Zagreb će postati prvi grad na svijetu u kojem će biti dostupna usluga robotaxi - korištenje samovozećih, električnih taksija putem aplikacije.
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/terminal-buducnosti-zagreb-ce-biti-prvi-grad-na-svijetu-gdje-ce-voziti-robotaxi-taksi-bez-vozaca-15075187
Rimac: Robotaksiji će 2024. voziti po Zagrebu; Von der Leyen: Silno sam impresionirana!
https://www.jutarnji.hr/news/rimac-robotaksiji-ce-2024-voziti-po-zagrebu-von-der-leyen-silno-sam-impresionirana-15086661
Rimac Automobili inzistiraju da će robotaksiji biti spremni do kraja 2024.: 'Proizvodit će se u RH, izvozit ćemo velike količine'
https://www.telegram.hr/biznis-tech/rimac-automobili-inzistiraju-da-ce-robotaksiji-biti-spremni-do-kraja-2024-proizvodit-ce-se-u-rh-izvoziti-cemo-velike-kolicine/
Rimac: ‘Imam li garanciju da ćemo uspjeti s robotaksijima? Nemam! A ako ne uspijemo, vratit ćemo novac...‘
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/imam-li-garanciju-da-cemo-uspjeti-s-robotaksijima-nemam-a-ako-ne-uspijemo-vratit-cemo-novac-15086677
Vlada od EU zatražila traži da se Rimcu odgodi rok za razvoj robotaksija
https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/vlada-od-eu-zatrazila-trazi-da-se-rimcu-odgodi-rok-za-razvoj-robotaksija-20230903
Rimac Automobili: Robotaxiji će se razviti i proizvoditi u Hrvatskoj
https://www.index.hr/vijesti/clanak/rimac-automobili-robotaxiji-ce-se-razviti-i-proizvoditi-u-hrvatskoj/2281939.aspx
Ovako je Rimac obećavao robotaksije po televiziji, a sad odjednom nema veze s tim
https://www.index.hr/vijesti/clanak/ovako-je-rimac-obecavao-robotaksije-po-televiziji-a-sad-odjednom-nema-veze-s-tim/2494949.aspx
Index otkriva: Na robotaksijima se dvije godine nije radilo ništa, nema ni prototipa
https://www.index.hr/vijesti/clanak/index-otkriva-na-projektu-rimcevih-robotaksija-dvije-godine-nije-se-radilo-nista/2513365.aspx
Cvetojević: Novac koji će Rimac dobiti od države nije vaš novac
https://www.index.hr/vijesti/clanak/cvetojevic-novac-koji-ce-rimac-dobiti-od-drzave-nije-vas-novac/2467217.aspx
Cvetojević: I ako propadne lova za robotaksije, probalo se napraviti nešto svjetsko
https://www.index.hr/vijesti/clanak/cvetojevic-i-ako-propadne-lova-za-robotaksije-probalo-se-napraviti-nesto-svjetsko/2494954.aspx
Rimac kupuje gotov izraelski sustav za robotaksije
https://www.index.hr/vijesti/clanak/rimac-kupuje-gotov-izraelski-sustav-za-robotaksije/2538172.aspx
Rimčevi Izraelci surađivali su s Teslom. Sve je propalo nakon tragične nesreće
https://www.index.hr/vijesti/clanak/tesla-je-zbog-tragicne-nesrece-otkazala-izraelcima-s-kojima-rimac-suradjuje/2538415.aspx
Izraelski softver, korejski auti... Za ovo je EU Rimcu dala 180 milijuna eura
https://www.index.hr/vijesti/clanak/izraelski-softver-korejski-auti-za-ovo-je-eu-rimcu-dala-180-milijuna-eura/2538579.aspx
Rimac: Divno je vidjeti premijera. Plenković: Ponosni smo što smo dali 180 mil. eura
https://www.index.hr/vijesti/clanak/rimac-divno-je-vidjeti-premijera-plenkovic-ponosni-smo-sto-smo-dali-180-mil-eura/2577159.aspx
Rimčev direktor: U Zagrebu ćemo proizvoditi robotaksije za cijeli svijet
https://www.index.hr/vijesti/clanak/rimcev-direktor-u-zagrebu-cemo-proizvoditi-robotaksije-za-cijeli-svijet/2577180.aspx
Plenković ušao u Rimčev robotaksi koji ne vozi, oduševljen je
https://www.index.hr/vijesti/clanak/foto-plenkovic-prvi-sjeo-u-rimcev-robotaksi-koji-ne-vozi-odusevljen-je/2577194.aspx
Rimac danas nije pokazao ništa. Samo crteže i nefunkcionalni auto
https://www.index.hr/vijesti/clanak/rimac-danas-nije-pokazao-nista-samo-crteze-i-nefunkcionalni-auto/2577190.aspx
Rakar: Ovo što je Rimac pokazao je totalni SF. To je samo pravdanje EU novca
https://www.index.hr/vijesti/clanak/rakar-ovo-sto-je-rimac-pokazao-je-totalni-sf-to-je-samo-pravdanje-eu-novca/2577580.aspx
Rimčevi ljudi priznali: Robotaksi je na pozornicu trebao dovesti čovjek s joystickom
https://www.index.hr/vijesti/clanak/rimcevi-ljudi-priznali-robotaksi-je-na-pozornicu-trebao-dovesti-covjek-s-joystickom/2579153.aspx
Rimac probio još jedan rok, obećava nešto što ne postoji. Hoće li vratiti EU novac?
https://www.index.hr/vijesti/clanak/rimac-probio-jos-jedan-rok-obecava-nesto-sto-ne-postoji-hoce-li-vratiti-eu-novac/2656094.aspx
Rimac ne misli vratiti europski novac za robotaksije. Produžio si rok za prototipove
https://www.index.hr/vijesti/clanak/rimac-ne-misli-vratiti-europski-novac-za-robotaksije-produzio-si-rok-za-prototipove/2680077.aspx
Rimac od vlade dobio 19.9 milijuna eura pozajmice da firma preživi do novca iz EU
https://www.index.hr/vijesti/clanak/rimac-od-vlade-dobio-199-milijuna-eura-pozajmice-da-firma-prezivi-do-novca-iz-eu/2685450.aspx
Rok za prototipove robotaksija istekao prije 3 mjeseca. Butković: Rimac ne kasni puno
https://www.index.hr/vijesti/clanak/rok-za-prototipove-robotaksija-istekao-prije-3-mjeseca-butkovic-rimac-ne-kasni-puno/2685777.aspx
Vidjeli smo ugovor države s Rimcem. Novac dobio za prototipove robotaksija kojih nema
https://www.index.hr/vijesti/clanak/vidjeli-smo-ugovor-drzave-s-rimcem-20-milijuna-eura-dobio-za-prototipove-kojih-nema/2688398.aspx
---------
Sve je to odavno razmontirano na od jalnih, ljubomornih hejtera na jugokomunističkočetničkom portalu novosti i sličnih portala s margine, gdje između ostaloga piše:
Robotaksi u praksi
Rimac je do 2024. obećao robotaksije, a arhitekti su već osmislili rješenje za njihovo spremište pored studentskog doma na Savi, na ledini čiji je vlasnik Grad Zagreb i za koju nema garancije da će ikad biti u Rimčevu posjedu. Iz tvrtke Project 3 Mobility koja je nositelj projekta pozivaju se na komunikaciju i s novom gradskom vlašću, ali iz Grada nam kažu da još nije bilo ni pokušaja kontakta
Otkako je uglavnom propao hrvatski STEM-sektor, zastupan primarno brodograđevnim i farmacijskim inovacijama, jedina istinska domaća uzdanica u tom pogledu nam ostaje, dakako, Mate Rimac. Balkanski Elon Musk, kako mu tepaju u jednoj Njemačkoj, međutim, još je i više od toga, ne samo uspješni mladi genijalac u krilu svjetske autoindustrije. On predstavlja figuru u kojoj se sljubljuju znanstvena izvrsnost i materijalno-proizvodni prestiž, a sve to u okviru privatnog poduzetništva. Trenutno nemamo bolji zalog otkupa svih naših nagomilanih grijeha prema tržišnoj slobodi, niti ćemo ga tako skoro imati. Nedostaje samo jedno: realizirani oslonac na javne i državne resurse, ponajprije financijske, jer samo taj kontekst pruža dostatan potencijal za istinski poslovni uzlet.
No i to je već osigurano, kao što smo podrobno informirani proteklih mjeseci, zahvaljujući pandemiji koronavirusa i europskounijskim kriznim emisijama novca za privredu. Još se ne može staviti ruka u auspuh kad je u pitanju konačna svota namijenjena Hrvatskoj, ali se barem zna da će milijardu i pol kuna biti transferirano Rimcu. Kao što je potvrdila lično predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen početkom prošlog mjeseca, doznaka će mu biti upućena na ime razvoja sustava autonomnih električnih taksija za ulice Zagreba, a kompletno bi to čudo trebalo biti više-manje gotovo za tri godine. Budući da Mate Rimac nikad ne gubi vrijeme, ili nikad ne bi izvirio iz poslovične startup-garaže, i uvijek je sedam milja ispred birokracije, pripreme su u punom jeku.
Ne mislimo pritom na njegovu tvrdnju da je u tom projektu on još od 2013. godine, dok zapravo godinama potom čeka da mi ostali sagledamo priliku, nego na pripremu neophodne prostorne infrastrukture. Zagrebačke ulice željne taksija bez vozača ionako već postoje, pa je nakon vijesti o početku radova na gradnji istraživačkog i proizvodnog centra te kampusa uz dvorac Kerestinec pokraj Svete Nedelje, namijenjenih ukupnoj Rimčevoj djelatnosti, krajem prošlog mjeseca oglašeno i pobjedničko arhitektonsko rješenje za svojevrsnu e-remizu.
“Robotaxiji Mate Rimca koji će voziti Zagrebom imat će svoj matični centar za e-punjenje na današnjoj zelenoj površini kod Studentskog doma ‘Stjepan Radić’, poznatog kao dom na Savi. Zvat će se Centar za mobilnost i bit će okružen zelenilom, uredit će se ovdje i manji trg i veći park. Prema Rimčevoj viziji 2024. Zagreb će postati prvi grad na svijetu u kojem će biti dostupna usluga samovozećih električnih taksija, i to putem aplikacije. Podršku će imati u ovom centru”, izvijestio je prvo Jutarnji list, uz portal Index vodeći neformalni medijski promotor mnogobrojnih Rimčevih ostvarenja i nakana.
Ipak, podršku neće imati u tom centru baš samo tako, nego eventualno uz pristanak Grada Zagreba, čija pozicija u opisanom futurističkom iskoraku još uvijek nije sasvim razjašnjena. Štoviše, nije uopće, s izuzetkom nekih uopćenih stajališta koja Rimcu stižu danomice sa svih strana, ne računamo li dežurne skeptike. Ruke s volana su digli i živi taksisti, ubrzo samo umrtvljena konkurencija na izlasku iz branše, ako se ravnati po izjavi jednog njihova predstavnika u programu RTL-a krajem svibnja: “Ja se već pripremam uzgajati kokoši.”
U neobvezujućem Sporazumu koji smo dobili na uvid od Grada Zagreba, bivši gradonačelnik Bandić i direktor Project 3 Mobilityja u veljači 2020. supotpisuju “spremnost na suradnju na realizaciji projekta uvođenja nove usluge iz područja mobilnosti” itd.
Priprema li se Grad Zagreb uzgajati robotaksije, nije jasno već po tome što se ne zna uloga lokalne samouprave u zacrtanom javno-privatnom partnerstvu. Čija će biti vozila, tko će ubirati profit ili plaćati subvencije, kako će se prometna infrastruktura prilagoditi autonomnim taksijima – pitanja je bezbroj, i na nijedno od njih dosad nitko nije ni pokušao odgovoriti, niti je prstom uprto na ikoga tko bi to trebao učiniti. No poput samog Rimca, ugledajući se na njega, nismo uvodno za javnost konzultirali prometne stručnjake radi tumačenja uklopljenosti tih prometala u sadašnju cestovnu gradsku mrežu, ili detalja kao što je neobično lociranje Centra za mobilnost tik uz most koji vodi prema izlasku iz grada na najprometnijem raskrižju u državi. Poštivat ćemo neki red, pa najprije propitati zemljišno-imovinske odnose i pregovore oko njih, kad je riječ o samoj navedenoj parceli.
Arhitektonski studio 3LHD osmislio je rješenje za centralno spremište samovozećih taksija na onoj izduženoj ledini između Jadranskog mosta i najvećeg zagrebačkog studoma koja i dalje pripada Gradu. Vlasništvo se nad njom valjda neće mijenjati, ali bi moglo posjedništvo korisnika, ako dobro shvaćamo tolike signale odaslane preko medija iz Rimčeve industrije. Stoga smo kontaktirali tvrtku Project 3 Mobility, inače osnovanu 2019. godine, koja bi trebala biti nositelj projekta i korisnik EU-sredstava, a čiji su vlasnici kompanije Rimac Automobili, zatim drugi najveći južnokorejski automobilski gigant KIA, te softverska firma Infinum koja, među ostalim, posluje s njemačkim brendom Porsche, i još neki pojedinci, suradnici Mate Rimca. Dodajmo tome podatak da su vlasnici Rimac Grupe, poduzeća koje prije svega pravi baterije i programske sustave za električne automobile, u glavnini Mate Rimac, Porsche AG i Hyundai, najveći južnokorejski automobilski chaebol iliti obiteljska megakorporacija.
Zastupnicima tvrtke Project 3 Mobility poslali smo tako pitanja o dosadašnjim kontaktima s gradskom vlašću, aktualnom i prethodnom, u vezi s projektom robotskih taksija, i svakako rezultatima eventualnog kontakta. Po mogućnosti u vidu službenog ugovora s Gradom Zagrebom, a posebno s obzirom na izbor i namjenu konkretne parcele pokraj Save; odgovor smo dobili izuzetno brzo, već idući radni dan.
“(…) Budući se radi o projektu koji je od nacionalnog, ali i šireg EU značaja”, poručili su iz Project 3 Mobilityja, “možemo istaknuti da aktivno surađujemo i komuniciramo sa svim dionicima na različitim nivoima koji uključuju europsku, državnu i od Vas spomenutu gradsku razinu. Vezano uz Vaš upit oko spomenute lokacije budućeg centra mobilnosti, ona još nije predmet bilo kakvog obvezujućeg ugovora s gradskom upravom. Između Grada i Project 3 Mobility postoji jedino neobvezujući Sporazum koji ističe zajednički interes na realizaciji projekta te navodi okvirne rokove koji su između ostalog i dostupni javnosti kroz Nacionalni plan oporavka.”
Drugim riječima, studio 3LHD već je utržio nagradni honorar za projekciju gradnje na parceli koja i dalje nije u Rimčevu posjedu, i nema nikakve opipljive garancije da će ikad biti. Upamtimo ovaj detalj dok razgledamo spomenuti jednako neobvezujući Sporazum koji smo dobili na uvid od Grada Zagreba, gdje bivši gradonačelnik Milan Bandić i Marko Pejković, direktor Project 3 Mobilityja, 14. veljače 2020. godine supotpisuju “spremnost na suradnju na realizaciji projekta uvođenja nove usluge iz područja mobilnosti” itd. Od naglasaka izdvajamo zajednički rad na implementaciji projekta i apliciranju za EU-potpore, sve to “uvažavajući gospodarske, socijalne i sigurnosne interese Grada Zagreba i njegovih građana”, ali prvenstveno dobru volju partnera da “zajednički sudjeluju u razvoju infrastrukture za implementaciju”.
Čija će biti vozila, tko će ubirati profit ili plaćati subvencije, kako će se prometna infrastruktura prilagoditi autonomnim taksijima – pitanja je bezbroj
Na to se odnosi i Dinamički plan aktivnosti u prilogu ovog sporazuma, gdje za prvo razdoblje stoji stavka “Analiza potencijalnih lokacija za izgradnju infrastrukture za novu uslugu mobilnosti”. U isto vrijeme trebao je biti gotov i potpisan Ugovor o suradnji na implementaciji nove usluge, iako nemamo potvrdu da je takav dokument u međuvremenu i zaključen. No stanovita analiza lokacija ili lokacije za izgradnje ili izgradnju je očito izvršena, jednostrano ili skupno, ako dobro tumačimo poodmakle pripreme Rimčeve kompanije za robotaksije na gradskoj čestici s gotovim arhitektonskim rješenjem.
Naravno, obratili smo se Gradu Zagrebu i s pitanjem o kontaktu nove vladajuće strukture s Rimcem i njegovima, jer nas je zanimalo na kakvu se sadašnju aktivnu suradnju i komunikaciju s gradskom vlašću pozivaju iz Project 3 Mobilityja. Prije toga podsjetimo da je u javnosti dosad, otkad je vlast preuzela zeleno-lijeva koalicija, osvanuo jedino posve načelni stav novoga gradonačelnika Tomislava Tomaševića o spremnosti na buduću suradnju. Odgovor koji smo dobili usmeno od njegovih portparola negira tvrdnju Rimčevih kompanjona: još nije bilo kontakata, pa ni pokušaja kontakta, pa tako ni suradnje između partnerskih strana, a što ukupno zvuči vrlo pesimistično.
Sagledajmo dakle pozicije na kojima su ti partneri zatečeni: Mate Rimac obećao je robotaksije do 2024. godine, ali mu za to treba i Grad Zagreb, bar po pitanju infrastrukture, dok Gradu najmanje treba uloga krivca za neuspjeh u tome projektu, onoga koji nije izašao ususret progresu i Europskoj komisiji. Možda je, doduše, iza Bandića u gradskim upravnim strukturama ostala neka veza s Rimcem, i možda nova gradska vlast još nije uočila takav segment duboke lokalne samouprave, da parafraziramo sintagmu o paradržavnim razinama, jer se Tomašević i dalje muči da ulovi i raspetlja sve konce upravljanja Zagrebom.
Gradu ne treba antireklama, drugim riječima, pri čemu jamstvo za brzi uspjeh projekta i dalje ostaje više u šarenoj domeni znanstvene fantastike negoli znanosti, ali se Rimčev status doima poput klasične win-win pozicije. Ako i ne razvije sustav upotrebljivih robotaksija, proizvest će već nekakav zgodan i unosan nusproizvod, a marketing će se pobrinuti da tehnološki strateški fijasko opravda nizom vanjskih faktora koji se najbezbolnije pronalaze u javnom sektoru, među notornim uhljebima i u okrilju kvarnog domaćeg mentaliteta. Na to nas i u ovom trenu upozorava poduzetnik Saša Cvetojević, uvjerljivo vodeći pojedinačni adorant i promotor misije i vizije Mate Rimca, koji je prije tri mjeseca na pitanje o izgledima projekta neuvijeno ocrtao upravo takvu odstupnicu za potonjeg developera, za slučaj da mu nedajbog zariba getriba ili procuri baterija. “Mislim da tehnički ne bi bio problem do 2024.”, procijenio je Cvetojević koji o tehnici svega toga znade približno ništa, “a zapeti bi mogao na regulativi.”
U tehničkom smislu, da i to sumiramo, u Hrvatskoj o autonomnim elektroničkim sustavima u autoindustriji gotovo nitko ne zna ništa, izvan malenog skupa softveraša koji surađuju s ponekim svjetskim proizvođačima. Zadnji lik koji je u Zagrebu uspio s nečim nalik Rimčevu najavljenom tehnološkom i ekološkom pothvatu bio je prije više od pola stoljeća profesor Baltazar sa svojim epruvetama i retortama. Na perspektivu Mate Rimca u pravilu se kritički ne osvrću ni njegovi kolege ni pripadajuća znanost, svi mudrijaški šute, i tek poneko izgubi katkad živce, npr. Lucijan Carić, poduzetnik u IT-sektoru, koji je javno ponudio 10 tisuća eura za okladu da Rimac neće uspjeti.
Rimcu tako zasad ostaje ponajprije marketing, i čini se da je baš marketing najveće uporište njegova biznisa, od automobila koji nikad nisu došli do serijske proizvodnje, a najavljivao ih je više puta, do Centra za robotaksije koji je već nacrtan, mada vlasnik parcele ne sudjeluje u aranžmanu. Marketing je i ona jureća Nevera u prekršaju kod Stona, i njezin let o sajli s helikoptera iznad Lovrijenca, i razglašena influencerica koja ovih dana pod ručnom kočnicom pali gume na istome modelu dok je razgaljeni Mate Rimac snima, i koješta slično. No to se može razumjeti: poduzetnički interes uključuje reklamu, a reklama ne uključuje etiku, i znamo toliko makar o tehnologiji marketinga. Na početku i na kraju, ovdje ipak govorimo o tržištu i profitu, pri čemu malo što profitno nadmašuje dosege kakve autoindustrija bilježi još od predatora Henryja Forda.
Da bi pritom ipak bio zaštićen onaj javni interes koji je na srcu ležao i Milanu Bandiću dok je potpisivao sporazum s Rimčevim ljudima, trebat će povesti računa o još ponekim aspektima ovog javno-privatnog partnerstva. Svijet se kroz proteklu godinu i pol suočio s najvećim zdravstvenim i ekonomskim iskušenjem epohe, pa ne bi bilo dobro da financije oslobođene za tu nevolju skončaju tamo gdje im ne bi smjelo biti mjesto, u Aktiengesellschaftovima i chaebolima koji uobičajeno vrebaju slične krize za takve prilike. Nadati se zato da su pretpostavke iz kuloara koji u svemu vide zavjeru stranih lobija radi zaobilaznog izvlačenja ekstrazarade naprosto puka naklapanja zavidnika, a koliko sutra će o tome u vožnji Zagrebom moći porazgovarati jedino sami sa sobom.
https://www.portalnovosti.com/robotaksi-u-praksi/
Mate Rimac protiv dežurnih hejtera
U rijetkom prizoru apsolutnog medijskog zajedništva, neokrznutog prohtjevima zdravog razuma ili ponekog skeptičnog pitanja, javnim je prostorom na mig genijalnog inovatora progalopirala ergela elitnih novinarskih grla, šmirglajući glasnice u slavu “hrvatske senzacije” i “heroja nacije”. Oprezniji među njima su, za svaki slučaj, pritom ipak pazili na uljeze
Problem
“Svi mi gledamo u europsku vreću novaca i pokušavamo se dočepati dijela, a to je problem”, objasnio je prošlog ljeta na virtualnom Europskom forumu o umjetnoj inteligenciji, u društvu uglednih poduzetnika i važnih političara, Mate Rimac. “Mislim da previše očekujemo od EU fondova i da previše vremena i truda ulažemo u povlačenje tih novaca, umjesto da se okrenemo građenju vlastitog poslovanja i traženju privatnih investicija.” Samo godinu dana kasnije – točnije, prošle sedmice – predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen dolazi u svečanu posjetu Rimčevoj firmi u Svetoj Nedelji pa, prigodno okićena hrvatskim premijerom Andrejom Plenkovićem i pokojim ministrom, mladom entrepreneuru prenosi radosnu vijest: Bruxelles je odlučio financirati njegov projekt zagrebačkih robotaxija s golemih milijardu i po kuna, izdvojenih iz specijalnog evropskog fonda za oporavak ekonomije od posljedica pandemije. Sretni dobitnik je oduševljen i javno obećava kako će Zagrebom već 2024. kružiti prvi taxiji bez vozača, von der Leyen je impresionirana vizijom, ministri se smijulje, kamere zuje: nitko se više ne sjeća onog pravedničkog govora o “građenju vlastitog poslovanja” i “traženju privatnih investicija”, nitko ne pamti da se “problem” krije u tome što “svi mi gledamo u europsku vreću novaca”. Može biti da je do pandemije i popratnih korona-fondova: problema više nema jer je vreća veća.
Dilema
A možda je i do toga što su druženju u Svetoj Nedelji prethodili dani pijane nacionalne euforije i ekstatične medijske opsesije Rimcem, započeti nešto ranije njegovim spektakularnim preuzimanjem Bugattija. Brzo se, doduše, ispostavilo da baš i nije riječ o “preuzimanju”– dvije su se firme udružile, većinski vlasnički udio pripao je pritom Porscheu a Rimac je dobio upravljačka prava – ali euforija zbog te sitne komplikacije nipošto nije splasnula. U rijetkom prizoru apsolutnog medijskog zajedništva, neokrznutog prohtjevima zdravog razuma ili ponekog skeptičnog pitanja, javnim je prostorom na mig genijalnog inovatora progalopirala ergela elitnih novinarskih grla, šmirglajući glasnice u slavu “hrvatske senzacije” i “heroja nacije”. Oprezniji su među njima, za svaki slučaj, pritom ipak pazili na uljeze. Saša Ljubičić tako na portalu Slobodne Dalmacije – pod raspojasanim naslovom “Sramotni hrvatski jal: cijela se regija ‘klanja’ Rimcu, onda su se javili dežurni hejteri, pogledajte što mu pišu. Ali, ne daj se Mate, pokazao si svijetu da si genijalac!”– prebire po društvenim mrežama, otkrivajući u komentarima čitavu armiju zavidnih nesretnika koji se nabacuju blatom na našeg “zanesenjaka” i “pobjednika”. Ne isključujemo da upravo njegov prilog označava sam vrhunac dna do kojeg je novinarska beatifikacija Rimca dospjela, a iza sebe ostavlja tek sitnu dilemu: je li neobičnije to što potraga za disonantnim tonovima nužno završava na društvenim mrežama, pošto u profesionalnim medijima disonantnih tonova nema, ili je nelogičnije to što javna kritika očito postoji, ali je profesionalni mediji složno zaobilaze?
Obećanje
Priča o trijumfalnom maršu Mate Rimca kroz evropske institucije zato je mnogo manje priča o Mati Rimcu, a mnogo više o novinarima koji priču prenose. On, napokon, samo radi svoj posao i zasad mu ide sasvim dobro; oni svoj baš i ne. Pa onda ne postavljaju nijedno od očekivanih pitanja o onom projektu robotaxija niti provjeravaju je li doista moguće da se već za tri godine cijela flota autonomnih vozila iz Rimčeve radionice zaputi na zagrebačke ulice. Uostalom, zašto i bi: takvim se poslom, kako vidimo, bave isključivo hejteri. I samo bi hejterima moglo pasti na pamet da u nekoliko minuta izguglaju kakva je sve obećanja Rimac do sada davao. Onda, recimo, kada je najavio da će njegov model Concept One do 2014. juriti cestama, što se nikada nije ostvarilo. Ili onda kada je iz njegove firme puštena vijest o 150 unaprijed prodanih primjeraka modela Concept Two, što je mnogo kasnije demantirao. Ili onda kada je obećavao skoru homologaciju svojih vozila – svojevrsnu dozvolu da se automobili uopće pojave u prometu – za što je službeni rok nedavno istekao, mada je čitava operacija već naplaćena iz državnog budžeta. Ili onda kada je na jednoj nacionalnoj televiziji nonšalantno izjavio kako je ustvari već napravio auto bez vozača, što je naknadno također povukao… Na kraju zapravo ispada kako problem uopće nije u čvrstom Rimčevom obećanju da će plasirati robotaxije do 2024. godine, nego u tome što je posve isto obećanje – liniju serijski proizvedenih i autonomnih vozila koja se propisno uključuju u promet – davao u nastavcima već mnogo puta. I, kao što vidimo, svaki put prekršio. Posao novinara, ne osobito naporan ni izazovan, sastojao bi se onda u tome da sve neostvarene najave pobroje pa javnost oprezno upozore kako čovjek koji je upravo dobio milijardu i po kuna javnih sredstava na račun jednog hrabrog obećanja vlastita obećanja rijetko ispunjava. Takvih novinara, međutim – vidimo i to – kod nas naprosto nema.
Detalj
Što je donekle neobično, jer postoji još mnoštvo razloga da se oko Rimčevog projekta sjate čitave specijalne jedinice dobro istreniranih istraživačkih žurnalista. Oni koji su se godinama specijalizirali u praćenju koruptivnih poslova i mutnih javno-privatnih aranžmana tako bi, u nekoj paralelnoj stvarnosti, već znatiželjno čeprkali po kanalima kojima je naša Vlada – potajno, bez javne rasprave i mimo saborske diskusije – baš Rimca predložila Bruxellesu za milijunsku investiciju, odabravši firmu Project 3 Mobility koju je ovaj osnovao tek prije tri godine i koja nema nikakve poslovne rezultate osim omanjeg minusa na računu. A usput bi nas, tko zna, podsjetili možda i na nezgodnu činjenicu da projekt autonomnih taksija podrazumijeva jednostavnu kupnju sustava umjetne inteligencije – onoga što autonomna vozila čini, je li, autonomnima – od neimenovane strane korporacije. Stručni suradnici ekonomskih rubrika za to bi vrijeme češljali službena izvješća starije i uspješnije sestre Project 3 Mobilityja, tvrtke Rimac Automobili, pa ondje otkrili da je broj zaposlenih otprilike duplo manji od onog koji Rimac javno spominje, dok se dug prema dobavljačima samo u prošloj godini udvostručio. A usput bi nas, tko zna, podsjetili možda i na nezgodnu činjenicu da gazda o tom dugu šuti. Našlo bi se, kvragu, nešto posla čak i za Sašu Ljubičića i ostale kolege zainteresirane za lurkanje po društvenim mrežama: ondje doista nije teško naići na komentar u kojem Rimac prostački vrijeđa nekoga tko mu pristojno postavi iole neugodno pitanje ili pak na onaj u kojem pandemiju koronavirusa posve opušteno – i prilično problematično – proglašava običnom “prehladom”. A usput bi nas, tko zna, netko možda podsjetio i na nezgodnu činjenicu da je upravo zahvaljujući toj “prehladi” hrvatski Wunderkind usisao milijardu i po kuna iz evropskog kriznog fonda. Konačno, neki bi novinar valjda otvorio i pitanje atraktivnog zagrebačkog zemljišta pokraj Studentskog doma Sava, na kojem Rimac planira podići svoje robotaxi-stajalište pod ekskluzivnim imenom Centar mobilnosti, iako teren pripada Gradu i za njegovo korištenje nema nikakvu dozvolu. Taj bi kolega, marljivo istražujući priču, vrlo brzo otkrio da je ovih dana – baš nekako dok su mediji odzvanjali od oda i lauda – u tišini okončan službeni natječaj tvrtke Project 3 Mobility za idejno arhitektonsko rješenje Centra mobilnosti. Ili, drugim riječima: dok se naslovnice, duplerice i najgledanije emisije takmiče u glorifikaciji djela, lika i poduzetnika, njihov junak idejno projektira prisvajanje zemljišta koje pripada građanima Zagreba.
Sve su ovo – da ne bude zabune – svima lako dostupni i javni podaci, sve su ovo obične i logične novinarske teme. Nedostaje, ispada, samo novinara da se njima pozabave. Pa njihov posao, u znak solidarnosti, preuzimaju “dežurni hejteri”, koje će novinari potom proganjati. Na kraju ove bizarne zavrzlame – donekle vrtoglave, odnekle praznoglave – ostaje tek jednostavna medijska slika internetskih besposličara koji, jadni i jalni, jurišaju na našeg uspješnog heroja. Uloge su dakle stabilne, a pozicije jasne. Fali samo jedan detalj: oni koji sliku slikaju.
Ali i to je možda logično. I valjda je razumljivo. Jer kako da uopće pokreneš vozilo bez vozača ako pri ruci nemaš novinarstvo bez novinara?
https://www.portalnovosti.com/mate-rimac-protiv-dezurnih-hejtera/
Mit o Mati: početak kraja?
Mate Rimac našao se posljednjih tjedana na nišanu onih medija koji su sve do jučer bili zauzeti svakodnevnim poliranjem imidža poduzetničkog heroja našeg vremena, pišući vlastite verzije školskih zadaća na temu “Zašto volim Matu Rimca”. Do obrata te idilične priče doveo je Nacrt novog Zakona o medijima, zbog kojeg su mediji izvan HDZ-ove milosti odjednom uvidjeli stvari o Rimcu koje se na medijskoj margini odavno znaju. Piše Boris Postnikov.
Za bilo kakav problem, brate, ništa ne brini,
Imam autoindustriju u vukojebini
Žuvi, Mate Rimac
Priča o Mati Rimcu od početka je bila priča o onima koji tu priču pričaju, kao i o onome što pritom prešućuju. A pričali su, naravno, mainstream mediji. Oni su fascinaciju uspjesima mladog poduzetnika pretvorili u idolatriju, a idolatriju u mjeru zdravog razuma: tko Matu Rimca ne obožava, tko mu se otvoreno ne divi i kome nisu zabavni njegovi Facebook statusi, taj je automatski razvrstan u društvo iracionalnih zavidnika i hejtera. Ako je scena postavljena tako, onda nikoga neće čuditi kada livanjski wunderkind uđe u školske udžbenike i kada klinci o njegovom životu budu pisali domaće zadaće, kada ga nacionalni paviljon na svjetskoj izložbi Expo postavi rame uz rame s Nikolom Teslom i kada mu javno sveučilište, kao nesvršenom studentu VERN-a, svečano uruči počasni doktorat. Ovakav tretman nije imao ni Ivica Todorić u svojim najslavnijim danima, s tim da je Todorić barem držao šapu nad reklamnom industrijom i novinskom distribucijom, pa je novinarska ljubav prema njemu bila iznuđena. Ljubav prema Rimcu rodila se spontano, iz želje komercijalnih medija da ideologiji slobodnotržišne inovativnosti napokon nalijepe ljudski lik. Oni su postavili kut gledanja: mi smo dobili gledanje kulta.
Otvorena fronta
Ta se idilična priča, možda ste primijetili, posljednjih tjedana mijenja. Najednom se čuju disonantni tonovi, odnekud dopiru kritički glasovi. Ali pošto je priča o Mati Rimcu priča o onima koji tu priču pričaju, onda ćemo priču započeti njima: medijima. Prije otprilike dva mjeseca, krajem jula, iz Ministarstva kulture i medija procurio je nacrt novog Zakona o medijima i odmah se pretvorio u udarnu vijest. Ne bez razloga, jer njime je HDZ očito naumio pojačati kontrolu nad medijskim poljem. Među dobitnicima planiranog zakona našle bi se tako poslušnije komercijalne novine i portali, oni koje država raznim kanalima već obilno financira i koji se zauzvrat suzdržavaju od oštrijih napada, poput Jutarnjeg, Večernjeg ili Slobodne. Zakinuti bi ostali oni problematični, prije svih Index i Telegram čiji su novinari razotkrivanjem korupcijskih afera već odstrijelili solidan broj ministara iz Plenkovićeve vlade.
Nije ovakva selektivna pomoć države medijskom biznisu jedini problem nacrta, nije čak ni najveći, ali je na stranicama onih koji pomoć neće dobiti promovirana u ključnu točku udara vlasti na novinarsku slobodu i neovisnost: Telegram je čak pokrenuo akciju pod naslovom “HDZ želi suzbiti neovisno novinarstvo i rad Telegrama. Pretplatite se i podržite nas!” Linija koja je i ranije dijelila komercijalno medijsko polje na dvoje pretvorila se tako u otvorenu frontu: s jedne strane snishodljivi poltroni potkupljeni javnim sredstvima, s druge strane neustrašivi žurnalisti čiju slobodu ne garantira ništa osim slobodnog tržišta. Da ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek nije prethodnih godina strpljivo i sustavno devastirala alternativnu scenu neprofitnih medija, čuli bismo valjda i poneki glas izvan takve crno-bijele podjele, a pozornica rasprave bi se proširila. Ovako, nešto što je u osnovi sukob dvije frakcije medijskog kapitala uzdignuto je na razinu sudbonosne borbe za slobodu novinarstva koja se rađa ondje gdje država prestaje, a tržište počinje.
Samo kakve veze sve to skupa ima s Matom Rimcem?
Možda ciljano, možda sasvim slučajno – u svakom slučaju, posve neočekivano – nedodirljivi inovator našao se posljednjih tjedana na nišanu onih medija koji su do jučer složno glancali njegov javni lik. Povod: vijest da hrvatska vlada, nakon što je od Evropske unije užicala 180 milijuna eura javnih sredstava za financiranje Rimčevog projekta robotaksija, sada traži od Bruxellesa odgodu ugovorenog roka. Sezonu lova otvara RTL-ov profesionalni šeret Zoran Šprajc, nabrajajući Rimčeva ranija neispunjena obećanja – počevši od decidirane tvrdnje da će se Zagrebom do kraja 2024. voziti robotaksiji pa nadalje – kako bi, prilično pošteno, zaključio: “Nit’ projekta, nit’ servisa, nit’ punjača, nit’ parkinga, nit’ garaže. Ali budimo iskreni – nitko ga o tome ništa nije pitao pa je tako i ostalo.” U napad zatim kreću oni koji ranije nisu ništa pitali. “Rimčev projekt robotaksija ozbiljno probija rokove. Ovo su neispunjena obećanja”, detaljno popisuje Index. “Kolika je šansa da Rimac ispoštuje rok za robotaksije? Izvukli smo sve koje su do sada prekršili”, pridružuje se Telegram. Pod iznenadnim udarom, Marko Pejković – Rimčev kolega i izvršni direktor firme Project 3 Mobility koja robotaksije razvija – spremno preuzima krivnju na sebe i moli da se Rimca poštedi. Na Indexu, međutim, nema milosti: “Ovako je Rimac obećavao robotaksije po televiziji, a sad odjednom nema ništa s tim.”
Za sada je priča stala na nekoliko tekstova, ali njima je – kako bi rekli klikbejt portali – poslana jasna poruka. Rimac više nije pošteđen kritika. Barem ne u onim medijima koji su s HDZ-om na ratnoj nozi, koji su se najednom sjetili da je Project 3 Mobility do evropskih javnih sredstava došao uz asistenciju HDZ-ove vlade i koji su iznenada shvatili da ta vlada Rimca pretvara u poster boya hrvatskog – ergo, vlastitog – uspjeha. U Jutarnjem, Večernjem ili Slobodnoj – tamo gdje nestrpljivo iščekuju ozakonjenje novih linija državne pomoći – kritike niste pročitali.
Granice žurnalističke slobode
Netko tko o hrvatskim komercijalnim medijima ne zna ništa na ovom bi se mjestu mogao zapitati: nisu li dva-tri uravnotežena novinarska članka u kojima se preispituje Rimčevo probijanje rokova, strpljivo prebrojavaju njegova dosadašnja neispunjena obećanja i oprezno problematizira aranžman s političkom vlasti ipak premalo da u njima prepoznamo revolucionaran zaokret? Nama koji nismo te sreće da o hrvatskim komercijalnim medijima ne znamo ništa jasno je da nisu. Sve ono što oni danas otkrivaju o Rimcu odavno je, doduše, poznato svakome tko Rimčevu poduzetničku putanju makar površno prati, iako se u hrvatskim komercijalnim medijima o tome nije mogao informirati. Poznate su spektakularne najave i njihovo neostvarivanje, poznata je veza s HDZ-om, poznat je živopisni manevar izvlačenja javnih sredstava iz fonda namijenjenog za saniranje posljedica pandemije. Ali sve to je poznato usprkos komercijalnim medijima, a ne zahvaljujući njima: godinama se o Rimcu kritički govorilo isključivo na internetskim forumima, u komentarima na društvenim mrežama, u istupima defoltno ridikulizirane Radničke fronte i na medijskim marginama. Baš tamo, na medijskoj margini, prije otprilike dvije godine – taman nakon što je Evropska unija odobrila financiranje robotaksija – neke od tih kritika sam sumirao i sam, a da vas poštedim klikanja, evo tadašnjeg zaključka: “Posao novinara, ne osobito naporan ni izazovan, sastojao bi se u tome da sve neostvarene najave pobroje pa javnost oprezno upozore kako čovjek koji je upravo dobio milijardu i po kuna javnih sredstava na račun jednog hrabrog obećanja vlastita obećanja rijetko ispunjava.” Taj posao – nimalo naporan, nimalo izazovan – novinari, međutim, sve do prije kojeg tjedna nisu radili: bili su zauzeti svakodnevnim poliranjem imidža poduzetničkog heroja našeg vremena, pišući vlastite verzije školskih zadaća na temu “Zašto volim Matu Rimca”. Pa su njihov posao onda obavljali medijski marginalci, upućeni forumaši, Facebook komentatori i jedna radikalno lijeva politička stranka, a ta je šarolika postava – budući da mainstream medijima ne pripada – na komercijalnim portalima zatim bila otpisivana kao nakupina “hejtera”, nudeći neiscrpne resurse za nove klikabilne naslove.
Ovaj začarani krug – u kojem logična novinarska pitanja postavljaju svi osim samih novinara, e da bi ih zbog postavljanja logičnih pitanja novinari zatim ismijavali – vrlo je lijepo ocrtao granice žurnalističke slobode i neovisnosti tamo gdje su neovisnost i sloboda oslonjeni isključivo na ideologiju slobodnog tržišta. Preslagivanje odnosa u medijskoj industriji, ubrzano HDZ-ovom legislativnom inicijativom, sada taj krug prekida, dijeleći polje na one koji beskrajno vjeruju u tržište i na one koje u tržište ne vjeruju ništa manje, ali su pritom u milosti vlasti. Negdje na toj liniji podjele napukao je napokon i mit o nepogrešivom Rimcu: za one prve, on više ne ispunjava sve potrebne kriterije slobodnotržišne čistoće. Toliko je jasno. Nejasno ostaje zašto bi danas bilo kome smetalo HDZ-ovo financiranje komercijalnih medija javnim sredstvima, ako do jučer nikome nije smetalo HDZ-ovo povlačenje javnih sredstava iz Bruxellesa za Rimčev projekt robotaksija.
https://www.bilten.org/?p=45509
Nekoliko prijedloga za Matu Rimca
Tvrtki Project 3 Mobility javno nudim ekskluzivnu uslugu prijateljske propagande. U suradnji s vodećim hrvatskim marketinškim stručnjacima danima sam razvijao prijedloge za rebrandiranje robotaxija, a da stvar bude bolja, ponuda je besplatna
Sve je bilo spremno za medijski spektakl godine. “Bešte, ljudi – ide robotaxi!” trubio je Mate Rimac po društvenim mrežama, najavljujući dolazak autonomnog vozila iz budućnosti ravno na zagrebačke ceste. Dobro, ne baš na ceste, nego na pozornicu kampusa u Kerestincu, gdje je prezentacija robotaxija okupila poduzetnike, novinare i političku elitu predvođenu premijerom Andrejom Plenkovićem i gradonačelnikom Zagreba Tomislavom Tomaševićem. A dan uoči premijere, dugoočekivani robotaxi još je i rebrandiran: sada se odaziva na ime Verne, po slavnome Julesu. Odnosno – kao što već znate – nije baš da se odaziva. Dva puta ga je Rimac pokušao dozvati na pozornicu, oba puta Verne se oglušio. Pa su se novinari smijuckali, pa je mlađahni inovator prtljao nešto o “problemčiću” koji će brzo riješiti, pa su se Plenković i Tomašević blamirali pozirajući u automobilu koji ne vozi… Nitko, ukratko, nije trebao nikud bežati, dugoočekivani robotaxi i dalje ćemo čekati: spektakl se pretvorio u debakl.
Trend
I rugaju se sada Rimcu po novinama i portalima svi koji su mu se godinama divili, nemilosrdno proganjali njegove hejtere ili mudro šutjeli u medijskom prikrajku. Oni će vam reći da su iznenada postali hrabri zato što je Rimac za projekt robotaxija povukao 180 miliona eura iz Evropske unije pa je kritika njegovog projekta, za razliku od prijašnjih privatnih poslova, ovog puta u javnom interesu. Samo što to nije istina. Kako znam? Tako što su se prva, stidljiva preispitivanja projekta robotaxija u mainstream medijima pojavila tek pred kraj prošle godine, dok su se rijetki među nama njime bavili mnogo ranije. Na ovom mjestu, recimo, o robotaxiju sam pisao čim je dobio javna sredstva, još sredinom 2021. Tada sam se prisjetio brojnih neispunjenih Rimčevih obećanja i skromno zaključio: “Posao novinara, ne osobito naporan ni izazovan, sastojao bi se u tome da sve neostvarene najave pobroje pa javnost oprezno upozore kako čovjek koji je upravo dobio milijardu i po kuna javnih sredstava na račun jednog hrabrog obećanja vlastita obećanja rijetko ispunjava.” Eh da, samo što: “Takvih novinara, međutim – vidimo i to – kod nas naprosto nema.”
Brand
Pune tri godine kasnije, dok se novinari i komentatori, sluteći skori krah projekta robotaxija, ubrzano prestrojavaju, u traci predviđenoj za Rimčeve kritičare odjednom je nastala gužva. A još do jučer se nekolicina nas hejtera tako mirno vozila. Kolege, nemojte me krivo shvatiti – neka vas, dobro nam došli s ove strane zdravog razuma i novinarskog poziva – ali sada bih se radije isključio iz prometa. Nemojte zamjeriti: Novosti su ipak manjinske novine, a obožavatelji Mate Rimca danas su u ozbiljnoj manjini. Pogledajte samo na šta to liči: par zaluđenih neoliberala koji nisu shvatili da mediji već traže novog posterboya za poduzetničke vrijednosti, nekoliko preznojenih PR-ovaca koji tuku prekovremene sate i dvojica političara na vlasti koji se blesavo smiju u nepokretnom automobilu. Kome je potrebna pomoć, ako ne njima? I zato tvrtki Project 3 Mobility u vlasništvu Rimca i njegovih partnera javno nudim ekskluzivnu uslugu prijateljske propagande: u suradnji s vodećim marketinškim stručnjacima, čiji su podaci poznati redakciji, danima sam razvijao prijedloge za rebrandiranje već rebrandiranog robotaxija. Da stvar bude bolja, ponuda je besplatna: pošto se Novosti financiraju iz državnog proračuna, sve ideje idu na teret poreznih obveznika i time se, jasno, u potpunosti uklapaju u Rimčevu poslovnu strategiju. Slijedi prezentacija!
Prob’o taxi
“Ako i propadne ta lova, propast će bar u pokušaju da se napravi nešto na svjetskom nivou”, tumačio je zavidnim nesposobnjakovićima poduzetnički mag Saša Cvetojević tek što je Rimac dobio one milione, zakucavši: “Mislite da postoji ljepši i bolji način spaljivanja EU/javne love? Pa evo, ja ne vidim i apsolutno se veselim činjenici da spalimo tu lovu baš na tako lud projekt.”
“Nije to posebno velika drama”, gasio je medijski požar nakon debakla u Kerestincu Jutarnji list, jedan od posljednjih koji još uvijek štancaju pohvale Rimčevom geniju. “Događale su se takve blamaže i Billu Gatesu na predstavljanju Windowsa 98, i Appleu s iPhoneom X, i Elonu Musku sa Cybertruckom, a i najveći od najvećih, Steve Jobs, nije imao funkcionalan iPhone kada ga je predstavio 2007. godine.” Strasti smiruje i sam premijer: “Bit će tih početnih probijanja, kako to inače biva s inovatorima”, kaže Plenković, pa Rimca, umjesto s povijesnim epizodistima poput Muska i Gatesa, uspoređuje s velikanima kao što su bili izumitelj padobrana Faust Vrančić ili neizbježni Nikola Tesla. Zli jezici reći će da između Mate Rimca i Tesle ili Vrančića postoji barem jedna važna razlika: kada je poduzetni Faust na onoj čuvenoj medijskoj prezentaciji 1617. u Veneciji pokazao svoj projekt javnosti padobran se ipak otvorio, a kada je Tesla pred zapanjenom publikom pustio deset miliona volti kroz vlastito tijelo struja ga nije spržila. Ali zašto bismo se uopće zamarali zlonamjernicima? Oni ionako nikada nisu zadovoljni. Evo zato prvog prijedloga za Project 3 Mobility: neka se vaša usluga od sada zove Prob’o taxi. Slogani za reklamnu kampanju sami se pišu: “Barem smo pokušali!” Ili pak: “Lijepa lova lijepo gori!” A može i ovako: “Stoji, a propada!”
Robo kasni
Dosta vam je toga da vas novinari prozivaju zbog prekoračenih rokova, umorni ste od pitanja o onom obećanju da će flota robotaxija voziti putnike Zagrebom već do kraja 2024., koje ste u više navrata nesmotreno dali? Imamo rješenje: zašto se vaša usluga ne bi zvala Robo kasni? Omen est nomen: više nema potrebe da rasipate dragocjeno poduzetničko vrijeme na suvišne novinarske upite. Kao bonus, stvar funkcionira i u slučaju nezgodnih pitanja koja će prije ili kasnije stići s adrese Evropske komisije. Doduše, potencijalni problem s ovim imenom u tome je što bi korisnici usluge mogli steći pogrešan dojam da će vaš taxi, iako kasni, jednog dana ipak stići na odredište. Ali to nas već vodi do sljedećeg prijedloga.
Robostop
Inspiraciju za ovaj brend dao nam je “RoboCop”, kultni hit Paula Verhoevena iz osamdesetih, u kojem pomahnitali robot-policajac na svečanoj prezentaciji ubija direktora kompanije koja ga je proizvela. Našem Robostopu, međutim, ništa slično se ne može dogoditi: to je daleko najsigurniji auto na svijetu. Nikada neće izazvati sudar, nikada srušiti nijednog pješaka, nikada tresnuti vlastitog direktora. Mušterijama omogućuje da uživaju u personaliziranom interijeru, velikom broju dostupnih boja i mirisa, muzičkoj playlisti po izboru i ergonomski oblikovanim sjedalima bez zamaranja samom vožnjom: ovo je uvjerljivo najudobniji način da nikada ne stignete iz točke A u točku B. Uz slogan “Ipak se ne kreće!”, radi što potpunije marketinške strategije preporučujemo i promjenu imena kompletne kompanije: Project 3 Immobility.
Dok se novinari i komentatori, sluteći skori krah projekta robotaxija, ubrzano prestrojavaju, u traci predviđenoj za Rimčeve kritičare odjednom je nastala gužva. A još do jučer se nekolicina nas hejtera tako mirno vozila
Never
Tek ste rebrandirali svoj projekt, sviđa vam se naziv Verne i ne želite velike marketinške promjene? Imamo rješenje za vas: samo obrnite slogove sadašnjeg imena i, voilà, dobili ste Never! On je nešto poput mlađeg brata popularne Nevere: taxi koji nikada neće stići na svoje odredište, projekt koji nikada neće biti završen. Za komparativne prednosti ovog brenda konzultirajte prethodne prijedloge, jer Never ih sve obuhvaća: daje odgovore na neželjena pitanja, ispunjava sve što svojim imenom obećava. A kao slogan kampanje kojim ćete predstaviti taxi uslugu budućim mušterijama, ostajući na tragu Julesa Vernea, preporučujemo “Sto osamdeset milja pod morem”. To bi, naravno, ujedno bio odgovor na posljednje preostalo pitanje: di su pare, gdje su nestali milioni eura iz proračuna Unije?
Ćaćamobil
Mediji vas godinama predstavljaju kao poduzetnika nove generacije koji je sve stvorio vlastitim trudom, iako dobro znaju da vam je prve novce dao otac, inače HDZ-ovski tajkun sklon mutnim poslovima? Isti taj otac telefonom je zvao lokalne političare nagovarajući ih da vam po smiješnoj cijeni ustupe u najam zemljište uz dvorac Kerestinec, što su oni zatim učinili? Samo dan-dva uoči tragikomične prezentacije u Kerestincu tata vam je zbog poslovnog kriminala pravomoćno osuđen na tri godine zatvora? Nekome ovo može djelovati kao definicija krizne situacije. Pravi poduzetnik i inovator, međutim, dobro zna: svaka kriza istovremeno je prilika.
I zato, dozvolite da vam predstavimo Ćaćamobil: taxi službu za one koji ionako ne mogu nikuda. Ivan Rimac, Matin otac, mogao bi poslužiti kao glavno reklamno lice novog branda, ali pokušajmo razmišljati još šire. Jer nije Rimac senior jedini. Zatvori su puni uspješnih biznismena i još uspješnijih HDZ-ovaca: nikome od njih ne treba funkcionalno prijevozno sredstvo, ali to nije razlog da ne uživaju u komfornom interijeru vašeg auta. Evo, recimo, zamislite slogan: “Vozilo u kojem čak ni Tomislav Horvatinčić ne može nauditi nikome!” Ili oglas s Josipom Pleslić, nešto poznatijom po svom prethodnom prezimenu, u glavnoj ulozi: “Rimac – dok si rekao ex!” A kada već aktualni HDZ-ov premijer čvrsto stoji iza vašeg projekta, zašto ne biste angažirali i bivšega? Reklama se, opet, piše sama: Ivo Sanader sjedi u luksuznom interijeru robotaxija, smiješi se baš poput svoga nasljednika Andreja, lova je spaljena, ne idemo nikuda… I finalna poruka: “Ćaća se ne vraća!”
Za detaljniju prezentaciju marketinške strategije automobila koji ne vozi slobodno se obratite redakciji Novosti. Ponuda vrijedi do isteka zaliha strpljenja lokalne javnosti.
https://www.portalnovosti.com/nekoliko-prijedloga-za-matu-rimca/