Ja u privatnoj američkoj kompaniji ne mogu biti nomad. Moram raditi u Hrvatskoj. Ne mogu uzeti HR plaću i uživati u pogledu s plaže u Yemenu. Mogu raditi od kuće koliko god hoću. To su brzo shvatili kao prednost, jer je mjesta u uredu bilo ograničeno. Periferija je žalosna, dobio sam dobar Dell monitor, dock i to je u principu to. Kupio sam si s vremenom bolju periferiju i kakav-takav uredski stolac. Stolac mi je sad na to-buy listi. Nema kompenzacije za internet.
Mi nikog nemamo pravo tjerati da radi izvan radnog vremena (iako je možda počeo raditi sat vremena prije kraja radnog vremena) i to je na manageru da ocijeni da li je rad te osobe dovoljan, u skladu s 7 ili 7.5hr radnim danom. Dosta se forsira i (barem) kvartalni razgovori o radu (kvaliteti, brzini, efikasnosti).
E sad, svi rade i nakon kraja radnog vremena. Neki zato, jer je dan potrošio na druge stvari, neki zato jer žele biti promovirani.
Da li mi fali rad u uredu? Apsolutno bih rado imao "frendove" na poslu. Puno puta sam imao dobru kemiju s kolegama, ali ništa se to nije održalo (pre)dugo nakon što smo promijenili poslove. No, najviše mi fali kaj ne mogu biti još bolji manager s tim direktnim pristupom.