Može li biti gore (ponuda IT poslova)

 Ne znam za što... šta je traženo u kojem smjeru učiti, ici?

Sada znam jako malo klasični user 

Vidim da nema tečajeva pa kako onda kreniti u to kojim postupkom?

 Ne isključujem da bi moj pogled na situaciju bio drugačiji da sam bio na nekom drugom projektu. Ali pišem na temelju doživljenog iskustva. Da sam imao normalan projekt sa actually mentorima i zdravom radnom okolinom možda bi i ja sada pisao da je potrebam samo rad, rad i rad. Ja samo želim skrenuti pažnju na činjenicu da je donedavno bio prisutan poprilično agresivan marketning "svatko može biti programer" gdje su ljudi davali otkaze sa ok poslovima samo zato da bi bili developeri, a ne znajući što sve leži iza toga. 

 Kako je već kolega spomenuo, služba za korisnike ti je dobar početak. Odmah si bačen u sedmi krug pakla, ali će ti poslužiti kao dobra referenca za dalje. Gledaj na to da je gotovo svakome u supportu cilj maknuti se s prve crte i direktne komunikacije s klijentima. Ja isključivo komuniciram s L1 kolegama i kada bi se morao vratiti u komunikaciju s klijentima zahvalio bi se i otišao u keramičare hehe. 

Jako brzo ćeš promijeniti priču.   Pogotovo ako si samostalan u poslu.

Potrpaš šta ti treba u auto i bok. Nisi u firmi, nitko ti ne visi za vratom, radiš svojim tempom, bez presinga. Teren je majka.

 Ovisi. Ako si stalno u autu na putu, po suncu, kiši, ledu, baš i nije nešto puno bolje. Plus promet, cesta, opasnost. Sve ima plus i minus.

Bježi od telefona što dalje možeš! Prvo, otići će ti živci i drugo, nitko ti baš ne gleda na taj dio kao na nešto wow. Većina ih gleda prema frontdesku kao low level posao kojeg može apsolutno bilo tko raditi. 

Teren je dobra stvar. Radio sam u jednoj takvoj firmi gdje je bilo pun k terenaca. Radije bi kisnuo osam sati nego bio pola sata na slušalicama. 

A dobar terenski radnik se jako cijeni, pogotovo vani. Prijatelj je završio na kraju u Norveškoj. Počeo raditi u HT-u kao obični terenski radnik, potom otišao u Njemačku gdje je radio za neku firmu koja radi za njemački Vodafone. Tamo preko nekih ljudi došao do kontakta i otišao u Norvešku raditi kao terenski radnik. Novac super, na hladnoću se navikneš, jedino je problem što se svaki dan vozi 5+ sati u autu pa dopizdi. 

Evo za sve koji žele ući u svijet IT-a

https://www.fanatical.com/en/pick-and-mix/comptia-certification-training-build-your-own-bundle

sve skupa je 15$ šta je po meni nikakva cijena za 8 tečajeva

ili ovo

https://www.fanatical.com/en/bundle/cloud-and-network-certification-elearning-bundle

 Volim pogledat ovu i slične teme s vremena na vrijeme. Ima svega. Ne komentiram jer nemam ništa pametno za napisat. Nego, vezano na tvoj komentar, penjanje na truli krov neke straćare kako bi ušerafio nosač antene u nosivu gredu, a kad ono ispod podaskanog prostora gnijezdo stršljena. Aj živio ti meni. 

Kasnim s odgovorom, ali zbilja imam problem s ovom generalizirajucom tvrdnjom, pa cu i ja reagirati ovo. Imam dojam da ovakve stvari bespotrebno obeshrabruju ljude koji citaju ovaj thread i razmisljaju o tome da li krenuti u software engineering bransu ili ne. TLDR: odgovor je gotovo univerzalno - apsolutno da.

Software engineering je u svom korjenu inzenjerska disciplina, tako da ako covjek ima bilo kakve inklinacije ka kreativnom stvaranju novih stvari koje obavljaju neki koristan posao, uz trud i volju, uspjeh sigurno nece izostati. Ne govorim ovo na pamet - u svojih 17 godina rada kao software engineer u nizu firmi na dva kontinenta (Evropa i Sjeverna Amerika), prije 5 godina vidio sam jednog tipa koji je zalutao u bransu. Covjek ima tezi slucaj disleksije + ADHD-a, nije prihvacao i odbijao je razumjeti ideju unit testiranja, a htio je raditi na odrzavanju legacy Java web aplikacije stare skoro 20 godina sa >10 M linija apsolutno grozomornog koda i jos uzasnije domene (equity managment). Jedina knjiga koju je on citao i imao na svom stolu bila je Biblija, ali na korejskom, koju je mahnito proucavao (covjek je inace rodjeni Kanadjanin iz jedne kolonije huterita - znam sve to jer je radio sa mnom u timu i sjedio stol do mene). Ono sto mu je na koncu presudilo je to sto zbilja nije bio u stanju isporuciti ista - tupio je svoje, ulazio u neke dublje diskusije i pokusavao opravdati svoje tvrdnje, ali kada je trebalo napraviti nekakav jednostavni feature, u tjedan dana nije bio u stanju sloziti PR sa tri klase. To je demonstrativno bio los programer - i zaista jedini kojeg se ja mogu sjetiti - vrlo velika vecina ostalih su bili vise-manje sposobna ekipa koji su proporcionalno svojem iskustvu, stavu i trudu postizali rezultate.

Sto me dovodi do druge stvari koja me smeta, a to je izbor rijeci grindanje - trud nije grindanje. Trud je strpljivo, smisleno i dosljedno ustrajavanje u odredjenoj aktivnosti do uspjesnog zavrsetka iste. Grindanje je dosadnjikavo obavljanje rada bez pretjerane upotrebe mozga i moze rezultirati uspjehom samo u slucaju vrlo jednostavnih aktivnosti. Uspjeh u zivotu (za najvecu vecinu ljudi) dolazi kroz trud, rad, odricanje i disciplinu - ne kroz grindanje. Software engineering, kao kompleksnija aktivnost, tu nista nije drugaciji od odlaska u teretanu, pilotiranja zrakoplovom, odrzavanja nuklearnog reaktora u radu ili molekularnog kulinarstva: za rezultate su potrebni strpljenje, odricanje, vrijeme i proporcionalno ozbiljan rad. Mentoriranje pomaze ubrzati odredjene mentalne procese, ali opet - nije niti nuzan, a posebno ne dovoljan uvjet uspjeha u (ovom) poslu. Ako ti je posao grind - radis nesto krivo: iz mog iskustva, obicno je pitanje stava i motivacije; zasto se bavis necim i sto zelis postici?

Najzad, apsolutno striktno govoreci (ako hoces, na razini logicke definicije), nisi u krivu - da, zaista ne moze svatko biti sve. To je definitivno tocna izjava koja je pomalo i trivijalna - valjda je svakome jasno da zaista bilo tko ne moze postati bilo sto. Od fizickih ogranicenja, preko spolnih razlika (bez namjere diskriminiranja), lose obiteljske startne pozicije pa do osobnih preferenci (da nabrojim samo par elemenata), to je nesumnjivo tocno.

Medjutim, ono gdje mislim da grijesis je sto se fokusiras na ekstreme - genijalan, izvanredan ili briljantan (u smislu groundbreaking) developer zaista ne moze biti svatko. Samo jedan je John von Neumann, Ada Lovelace, John Carmack, James Gosling ili Linus Torvalds - slicno kao sto je samo jedan Albert Einstein, Marie Curie, Terence Tao, Michael Jordan ili Lionel Messi. No uspjesan, dobar, vrlo dobar, pa cak i odlican developer je pitanje ustrajnog i orkestriranog rada, a ne nekog ekstremnog talenta ili mentalne superiornosti. Uspjeh = 95% truda + 5% talenta (ta jednadzba vrijedi za ogromnu vecinu svih zanimanja).

Ako si odustao nakon samo 4 godine, prerano si odustao - dobro pravilo palca je "10 000 sati do uspjeha". Naravno, to nije fiksan broj, ali mislim da je dobra pocetna mjera. Jako dobar post Matta Rickarda na tu temu koju je sjajno sumirao u 30-ak pravila na tu temu koji bih apsolutno preporucio.

Kako mislis "na nekom drugom projektu"? Iskustvno gledajuci, jedan projekt je nista, a bolje je ne imati nikakvog mentora, nego loseg - to nije nesto na sto bih osobno racunao. Najzad, uvijek mozes glasati sa svojim novcanikom - ako ti se ne svidja radna okolina i ne mislis da je projekt dobar, odseces se negdje drugdje i vidis kako je tamo. U samom procesu, naucis nove stvari, vidis sto treba nastaviti raditi, a sto treba mijenjati, pocnes rafinirati svoj stil itd.

Uvijek uciti od (naj)boljih, teziti jednostavnosti i preciznosti - i vec je pola posla obavljeno. Samo ustrajno i hrabro - uspjeh ce doci.

Hmm, ne bih mozda isao tu u te vode - inteligencija je vrlo sklizak pojam; ne bih tu tome previse pridavao znacaj. Puno bitniji bih rekao da su karakter i stav - prvo inklinacija ka rjesavanju problema i spremnost da ih se rjesava konstruktivno, ucinkovito i sistematski, zatim spremnost za ucenje, nakon toga poniznost u shvacanju da je prvi korak da nesto naucis onaj u kojem shvatis koliko zapravo malo znas i naposlijetku odredjena artisticka crta u smislu "ljepote" i "elegancije" rjesenja. Iskreno mislim da vecina ljudi, ako bi to htjela, nema nekakvih mentalnih prepreka da postanu kvalitetan inzenjer (pa tako i softverski). Za dobar rad u 99% domena, osim dobrih fundamenata (matematika, algoritmi, po mogucnosti nesto fizike) i ovoga sto sam prethodno naveo (+ rad, trud, odricanje, itd.) - nema nikakvih prepreka. Da, bit ce trenutaka kad se zapadne u doline Dunning-Krugera (vise ili manje), ali to je tako u vecini stvari. Nista drugacije nije niti u skoli niti u zivotu generalno.

Naravno, u onih 1% domena zaista je potreban kliker ili izniman interes - kodiranje u domeni kriptografije i sigurnosti je jedan primjer. Drugi primjer mogli bi biti, recimo, low-level problemi iz racunalne grafike (npr. graficki engine-i). Multi-threading (vise-dretveno, konkurentno) programiranje ili programiranje na razini CPU-a (assembler) bi bili jos jedan primjer. Opet, u pravilu nista sto se trudom i radom ne da postupno savladati. Kad se zapne, barem je danas lako pitati i dobiti odgovor relativno brzo.

Ma kakvi, nije jos vrijeme :) To je jos uvijek vise research podrucje gdje se pisu doktorati i intenzivno istrazuje - za 5-10 godina, kad se apstrakcije malo priblize nama smrtnicima, par tecajeva uzeti pa se malo igrati s time.

Mislim da je sada puno bitnije uskociti na AI vagon - ML ljudi iz moje firme ocjenjuju da smo 5-10 godina od generalnog AI-ja, a nije slucajno da se to poklapa sa ovim intervalom iznad za kvantno racunalstvo.

Sinteza kvantnog racunalnstva i AI ce biti nova renesansa covjecanstva...ili rekvijem. Vidjet cemo uskoro ;)

Ovisi na kojoj razini pricamo. Prvo, nema svaki posao istu slozenost. Drugo, tipova motivacije ima niz - od straha za opstanak, do samoaktualizacije. Rucno branje kukuruza u polju da bi prezivio i projektiranje James Webb teleskopa jer ti je to gust i nalazis neki smisao u tome iznad golog opstanka nisu jedna te ista stvar.

Analogno, nije isto stancati CRUD kod u aplikaciji za racunovodstvo i raditi u kernelu Linuxa. 

Ako izvuces moje rijeci iz tog konteksta, onda cu se sloziti na nekoj bazicnoj razini, ali mislim da razumijes da ne pricamo o istoj stvari. Valjda u svakoj disciplini postoje stvari koje zahtijevaju "specifican" skillset ili su nesto slozenije, naravno da programiranje nije nista drugacije. Ja sam izdvojio nekoliko stvari koja se meni cine takvima u softverskom inzenjerstvu - to je samo moje misljenje izvedeno iz mog iskustva.

Slicno kao sto se u konacnici velik dio moderne civilizacije danas bazira na assembleru i enkripciji - sto to dokazuje? Spomenuo sam multi-threading jer je vecinom prilicno tezak za testiranje, a probleme u rubnim slucajevima je nerijetko tesko dokuciti iz mora razloga. Tu dolazi na scenu dodatni talent, kliker, znanje i/ili upornost da takav vid razmisljanja covjek savlada do razine da bude relativno brz i uspjesan u rjesenju takvih problema - u usporedbi sa svakodnevnim programiranjem "poslovnih" aplikacija (sto je, pretpostavljam, ono gdje ce velika vecina ljudi na ovom forumu poceti). Moja lista nabrojanih podrucja nije, naravno, iscrpna, niti savrseno tocna.

S time se slazem - gdje sam to osporio? Ono s cime se apsolutno ne slazem je pretpostavka nuznosti nekakve urodjene intelektualne superiornosti da bi se bio uspjesan software engineer - predan rad i upornost ce covjeka dovesti daleko u bilo cemu ako ulaze iznadprosjecan trud iznadprosjecno dugo. Ovaj posao nije nista posebno sto se toga tice.

Naravno da za to treba vrijeme - nista se ne desava preko noci, ali to je valjda samo po sebi razumljivo. "10 000" sati nije malo.

Spominjao sam ga kao los primjer usporedjivanja sa "genijem" - uzeti von Neumanna ili Torvaldsa kao jedini razlog ne bavljenja programiranjem nije pravi razlog. To je jeftin izgovor.

Prilicno mi je to jasno. Osobno mislim da je uspjeti u profesionalnom sportu daleko teze nego uspjeti u inzenjerskim disciplinama - osobito u team sportovima. U vecini slucajeva, ovisis daleko vise o drugima, nego o sebi, tijelo se daleko vise trosi, kvaliteta zivota u kasnijoj dobi zbog toga trpi, itd. Puno je to veca kocka.

Spomenuo si skillset - naravno da ga moras imati, ali, jos jednom: to se stvara radom i kroz vrijeme. Za to nije nuzan "specijalan mozak". Dapace.

Dečki ajde smirite strasti, čemu nepotrebna prepucavanja oko doslovno ničeg.

Programiranje nije kvantna fizika, ali od početnika do senior razine treba jako jako puno raditi.

Ono što ja znam da sigurno više od 90% ljudi koji nije probalo a počelo je učit programiranje je odustalo vrlo brzo. Ostalih 10% uspiju i pocnu kao juniori. Dalje nema puno filozofije, sve ovisi o firmi i projektima. Ako radiš i učiš nebo je granica.

Dal je teško? Da je i nije za svakog. Puno učenja, rada i odricanja ako zeliš biti uspješan.

 Da ali možeš bit geek i biti lijen učiti. :D Ali da stoji što kažeš. Bez ljubavi prema poslu nema ništa.

 Ima jako puno ljudi kojima je to san raditi. Ljudi koji se bave unutarnjim uređenjem. 

.