Postignut je politički dogovor o "pravu na poprava

Ni slova o zabrani "programiranih kvarova"

Dakle, i dalje ćemo imati uređaje koji će krepavati mjesec dana nakon isteka jamstva

Pa profit je dobit :)

Valjda misliš prihoda.

" Proizvođači će morati osigurati rezervne dijelove po razumnim cijenama, bit će im zabranjeno softversko ili hardversko blokiranje ugradnje zamjenskih rezervnih dijelova ili korištenje vanjskih servisa. "

... yeah sure... već vidim Apple kak omogućava nabavu svojih komponenti 3rd party servisima i kak hita ukinuti SW/HW blokiranje zamjenskih dijelova...

Što se tiče smartphonea - skroz  nebitno - jer nas proizvođači godinama "deru" sa manjkom skladišnog prostora - interne memorije , ne radne , nego interne za zapisivanje podataka !!

 Ako imate stariji smartphone ionako ste doslovno osuđeni kupiti novi upravo zbog navedenog problema ..

Tko će moći utvrditi da li se radi o "običnom" ili programiranom kvaru. Države, pogotovo SAD puno više štite kapitaliste od korisnika nihovih proizvoda i usluga. Proizvođačima mobitela države dozvoljavaju da prodaju uređaje bez punjača. Također bi proizvođače trabalo prisiliti da korisnicima omoguće zamjenu baterija u mobitelu, a isto tako bi trebalo standardizirati i baterije, kao što su standardizirane i alkalne baterije. Smartfoni bi trebali imati i utor za SD kartice za povećanje memorije.

 ja ne bi rekao da postoji čip koji na neki datum nešto odradi, ili nakon nekog broja sati, to bi se lako otkrilo, jer ne bi ništa fizički crklo.

problem je što su svi dijelovi napravljeni i testirani da traju određeno vrijeme, a to vrijeme je vrijeme garancije... ništa osim toga nije problem...

kod skupljih idu bolji dijelovi, testirani na duže staze (nadam se), iako je i to upitno, dok kod lošijih pitanje je da li i do kraja garancije izdrži...

Kako se testiraju vozila na sigurnost putnika na EuroNCAP testovima, po sličnoj ideji bi se mogli testirati vitalni dijelovi uređaja na kvalitetu. Kad sam radio sa bijelom tehnikom, nekad, svojevremeno, onda su iz jedne firme koja radi bijelu tehniku došli u jednu firmu koja se bavi metalurgijom, da im naprave čim jeftiniji dio za perilicu rublja, kojega budu mijenjali unutar jamstvenog roka, kad su praktički na to prisiljeni. Dio je morao biti maltene loše kvalitete iliti primarno čim jeftinij. Da se zbog takvog nekvalitetnog vitalnog djela uređaja taj uređaj definira niske kvalitativne klase (kao klase energetske učinkovitosti), onda bi takav uređaj bio interesantan manjinskom broju ljudi po Gaussu i ne bi bio toliko zanimljiv na tržištu i ne bi se mogao svrstati u nekakvu visoku klasu cijene i nerealnom cijenom kupce dovesti u zabludu. Ne znam da li se elektronika može tako definirati po kvaliteti ili je to nemoguće / prekomplicirano...(?)

Kolega, koji je inženjer strojarstva je bio na usavršavanju Njemačkoj i tamo su mu u jednoj tvornici dijelova za CAT (po njegovim riječima), doslovno rekli, da su najcjenjeniji oni inženjeri koji znaju isprojektirati nekakv dio ili sustav koji traje onolko koliko se to od njega traži. To se u u tom području može npr. s određenom legurom metala, kojoj se za određene sile / temperaturne razlike ili druge uvjete, počinje događati zamor materijala nakon X vremena. Ako on laže, lažem i ja sad.

Oduvijek su se radila testiranja oko zamora metala i broj ponavljajućih ciklusa.

I na ovim frižiderima su dijelovi kompresora testirani na sve to što navodite.

Nadalje, danas na svemu, od redovne 3 godine garancije, produžite online još 2 godine.

Znači u Canonu je netko testirao brizgaljke tinte, vodilice sa nekakvim umnoškom prosjeka kućnog korisnika na 5 godina. I da stvar bude sigurnija, računali su na 6 godina.

Ista stvar za vešmašinu od 450€. 5 godina garancije.  Sve je to testirano da traje sigurnih 6, uz normalan prosjek redovnih kvarova koje bi imao i RollsRoys.

Koliko ciklusa pranja ima vešmašina/perilica rublja unutar 6g kod obitelji sa dvoje djece?

To su inženjeri izračunali i testirali koliko cisterni vode mora proći kroz pumpu od vode i koliko grijači moraju grijati i koliko remen kaiš mora izvrtiti bubanj.

Nema se što otkrivati topla voda.  90% stvari ima opciju 5g garancije, pa čak i laptopi, ali traže nadoplatu.

A priču, da u Canonu postoji super talentirani inžinjer (kako je gore navedeno rekla/kazala), koji je sve svoje mogućnosti usmjerio ka tome, da baš u printeru, na 5g i 2 mj pukne nezamjenjiva plastična kopča..

s tim vjerovanjem neka se hrani tko želi.

Tržište je prezasićeno, traži se konkurnetnost i sustizanje onih koji postižu manju cijenu. Nemaju oni vremena razmišljat o podvalama prema kupcima, kako bi ih natjerali da opet kupe novu mašinu.

Kvaliteta opada zbog konačne cijene u Pevexa gdje na mašini piše da je 100€ jesftinija od one do nje sa istim karakteristikama.

Ostaje da se kupi mašina od 1500€, koja nema natjecateljski duh za sirotinju i ta će raditi zasigurno duže od ove od 450€ jer su isti ti magovi inženjerstva dobili konačnu cijenu koliko taj model mora koštati. Ne trajati...koštati.

Mislim da nitko ne govori tu o nekakvoj pretjeranoj preciznosti na točno 5g i 2mj. Mislim da ovo o čemu mi je taj kolega govorio da su kompleksniji sistemi od brizgaljki printera.
Mislim da generalno govorimo o istoj stvari / situaciji, samo na malo drugačiji način.
A za najskuplje stvari kao najbolje, isto znam situaciju, jer sam bio dio te priče, gdje je jedan poduzetnik iz mojeg grada za kuću sve uređaje kupio Miele, potrošio svojevremeno nešto više od 120 000kn za Miele uređaje u kući i u manje od godinu dana imao je 3 kvara (na 2 uređaja) i znam za aparate u kuhinji da je sve zamijenio za Gorenje Ora-Ito i to mu funkcionira bez greške... Jedna lasta ne čini proljeće, ali ja sam nekad mislio da se to premium kategoriji proizvoda, za takvu sumu novca, ne može dogoditi.

Uvijek ću se sjećat priče profesora sa Elemenata konstrukcija II kako je lager miksera kojeg je kupio ženi proračunat da radi sa 90% vjerojatnosti 52 sata ("L10h" iliti od 10 ležajeva jedan neće uspijeti odraditi 52 sata; ujedno, zato će neki i daleko premašiti svoj predviđeni vijek trajanja). No kada se ta 52 radna sata raspodijele na cca 15 min svakih par tjedana, vijek trajanja miksera dosegne cca 5-6 godina (ako se dobro sjećam)... Tako da se vijek trajanja mehaničkih elemenata da prilično pouzdano proračunati sa rezolucijom jednog sata, no često je to prilagođeno nekom "razumnom" ili "očekivanom" radnom vijeku uređaja.

Moja iskustva sa "programiranim kvarovima"

1. Dva različita modela televizora od različitih proizvođača su mi se pokvarila par dana nakon isteka garancije. Ovo definitvno ide u prilog teoriji o programiranim kvarovima.

2. Igrom slučaja, oba modela televizora sam kupio 2 komada. Ovi drugi primjerci rade još i danas, preko 10 godina od kupovine. I kaj ćemo sad sa teorijom o programiranim kvarovima?

Znači, proizvođači nam ne podvaljuju nego su samo prisiljenji smanjiti cijenu proizvoda na način da smanje kvalitu svojih proizvoda, kako bi ostali konkurentni ostalim proizvođačima koji su to već napravili?!

A, što je drugo prodaja uređaja lošije kvalitete nego, prevara kupca?!

Evo ti primjer iz prakse, uzmi bilo koju jeftinu perilicu rublja, i pogledaj kakav su ležaj stavili na osovinu bubnja (mehanički najopterećenija pozicija perilice):

Ležaj izrađen od plastike, ili još bolje, metalni ležaj loše kvalitete, zaliven u plastiku, koji se može "zamjeniti" samo zamjenom cijelog bubnja.

Naravno da nitko ne programira proizvode na način da im ugrađuje sklopove koji će te uređaje onesposobiti nakon proteka nekog vremenskog roka, nego se radi o namjernoj ugranji sklopova manje kvalitete i izdržljivosit (plastike umjesto metala, lošije kvalitete izrade, slabije kontrole kvalitete) sa ciljem postizanja što niže cijene, a posljedično kvarenje u roku od par godine je samo dodatni bonus, jer ponovo istom kupcu možeš prodati isti uređaj.

Točno tako. živimo u kapitalizmu, a on se bazira na stalnom gospodarskom rastu, što hoće reći da se porizvodnja stalno povećava, a to nije moguže bez stalnog kupovanja i stalnog širenja tržišta.

Proizvodnja (i prodaja) proizvoda niže kvalitete zapravo "ubija" dvije muhe odjednom:

- smanjuje cijenu proizvodnje upotrebom materijala i dijelova lošije kvalitete

- smanjuje rok trajanja proizvodima potičući njihovu ponovnu kupnju u relativno kratkim rokovima

Na prvu, sve izgleda idealno:

- proizvođači su dobili priliku da nam "isti" uređaj prodaju po nekoliko puta, održavajući prodajne rezultate visokima

- potrošači su dobili uređaje koji su osjetno jeftiniji nego što je to bio slučaj sa nekadašnjim uređajima

Ali, nije sve tako idealno.

Servisna mreža je de facto nepostojeća, zbog relativno visoke cijena rada i rezernih dijelova što popravak (osim u trivijalnim slučajevima) čini preskupim u odnosu na kupnju novog uređaja, kao i zbog sustavne nebrige principala (zastupnika proizvođača uređaja), u vidu malih ulaganja, niskih plaća i uvjeta rada, čime su servisne mreže su svedene na zakonski potrebni minmum, sa malim brojem zaposlenika, koji su više motivirani za pronalazak bolje plaćenog posla, nego za sam posao servisera.

Čak i tamo gdje je servis isplativ (zbog relativno velike cijene uređaja, i relativno male cijene rezervnih dijelova, čitaj; laptopi i mobiteli), proizvođači nastoje onemogućiti servis izvan vlastite servisne mreže (koja često trivijalne kvarove riješava zamjenom cijelih sklopova, što dodatno poskupljuje "popravak"), softverskim i hardverskim "zaključavanjem" komponenti, čitaj: Apple.

Na kraju balade, prozivođači će se uvijek prilagoditi zakonskim normama, a s druge strane lobirati da te norme budu što povoljnije za njih.

A, opet, razina elektroničkog otpada raste zapanjujućom brzinom, što se barem za sada, stavlja pod tepih na način da se isti izvoz u zemlje "trećeg svijeta", ali, jedom će i takva praksa doći na naplatu.