Na Natiional Geographicsovoj seriji o avionskim nesrecama bilo je jako lijepo (jasno i glasno) receno: avio kompanije zaradjuju na nesrecama!
Obestecenja poginulima su mala i pokriva ih osiguranje. Stvari idu tako daleko da low cost firme imaju vrlo mala obestecenja koja moge bez nekih ogromnih problema isplatiti. Osiguranje takodjer placa i gubitak aviona i tu firme zaradjuju. Naravno, navedeno ne vrijedi za male avio kompanije.
Stvarno je smijesno da, recimo, FAA donese neku uredbu, a avio kompanije nisu duzne nista poduzeti po tom pitanju, odnosno, daje im se poprilicno dugi period prilagodbe.
Drugim rijecima: zivot ne vrijedi nista. Samo parica!
Sto se tice tehnologije to je stvarno smijesno. Velika vecina aviona (putnickih) ima transponder koji salje podatke o avionu. Podaci se ocitavaju paralelno sa radarskom detekcijom sto znaci da su precizni. Nije nikakav problem podatke spremati i naknadno analizirati, a to se i radi. I sada je stvarno nejasno kako mogu ne znati gdje je avio pao?
Razumijem da je nemoguce pokriti cijelu zemaljsku kuglu radarom, ali imamo satelite na koje se spajaju razni uredjaji. Trackanje kamiona satelitom nije nikakav problem i nije skupo, pa je totalno nevjerojatno da isto nije moguce napravit i za avione. Jedini razlog je, ocito, parica.
A ta ista parica je i glavni globalni problem.