znanstvenom metodom dedukcije može se zaključiti kako nitko u rvackoj vlasti (i pratećem organluku) nije gejmer.
Gameri imaju poboljšanu moždanu aktivnost i vješti
- poruka: 11
- |
- čitano: 5.701
- |
- moderatori:
vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
Nisam ni pročitao članak, mogu zaključit ovako napamet što je napisano jer "gameriram" 2 sata na dan.
znanstvenom metodom dedukcije može se zaključiti kako nitko u rvackoj vlasti (i pratećem organluku) nije gejmer.
vi matorci bi trebali ispunjavati križaljke, igrati šah, rješavati Sudoku, osmosmjerke, rebuse, a ne gejmati po cijeli dan...
* navedene aktivnosti isto blagotvorno djeluju na neurone, a možeš negdje u staračkome domu zbariti i neku babu..
Bivši ministar Tolušić je imao pametnije posla nego gubiti vrijeme na videjo igre...igrao je on neke druge igre

Šteta što nemamo ljudi tamnije puti i duže motke 😁
Bivši ministar Tolušić je imao pametnije posla nego gubiti vrijeme na videjo igre...igrao je on neke druge igre
Da on je igrao GTA: Wine City

Ako je sudit po klincima (15-25) frendova, to više nit ne gejma nego češu jaja, jedu čips, loču colu i gledaju streamere koji igraju.
Vjerojatno neke UwU kvazi gejmerice poluispalih sisa na onlyfans i sličnim sajtovima.
Ne žele radit, samo žicaju pare i troše internet.
Nitko niš ne bari, ode populacija u kua.
Nitko niš ne bari, ode populacija u kua.
prošlo je vrijeme barenja, a samo gubiš živce s tim..
kad uđeš u četrdesete i kad se već lijepo izigraš komp igara, daš oglas u novine, nađeš trebu, napraviš joj bebu i osamostališ se.
To prevodim kao: oni koji više stimulišu mozak imaju bolju moždanu aktivnost od onih koji ga manje stimulišu. Igre ispunjavaju 2 važna kriterija: 1. stavljaju pred osobu problem koji treba riješiti, 2. to čine na način da je osobi zabavno i da je motivirana riješiti problem/zadatak. A ako igra zakaže u tome, igrač prosto mijenja igru. To se ne dešava tako u "stvarnom životu", ljudi nastavljaju raditi svakodnevne dosadne stvari na način da umiru iznutra. Može se doduše štošta raditi na način da postane zabavno i izazovno. S videoigrom je to lakše jer stavlja osobu u drugo stanje svijesti po "klik" principu, dok bi promjena stava prema realnosti bila postepena, mukotrpna.
Ja sam, iskreno, zaposlio samo multiplayer gamere, eto najotvorenije. Odmah sam znao da ću se s njima nekako sporazumit, način razmišljanja idr. Mogu još dodat da mi je potpuno apsurdno da je netko informatičar a ne igra igrice.