To si zadovoljan aposlutno svime u svom životu?
Nikad nisi napravio nešto samo za relaksaciju, svjestan da ništa konkretno dobro nečeš dobiti iz toga, nešto nezdravo?
Poanta onog što sam napisao je da si je stvorio nešto poput Pavlovljevog efekta. Znaš ono kad istreniraš pesa da dođe jest kad čuje zveckanje žlice po zdjelici. Tako si je on stvorio uvjetovani refleks -"Uh, baš sam se razljutio, moram si jednu popušiti - ako ne popušim, puknut ću". Dakle, nije stvar u opuštanju (ili kao što tnakir kaže o "cigari posli jela, seksa ili uz kavu stvarno gust"), nego takoreći o uvjetovanom refleksu. I to je problem. Popušiti cigaretu tu i tamo, popiti čašicu vina, pive, rakijice tu i tamo - OK. Popušiti cigaretu, popiti čašicu vina ili pive svaki put kad te netko ražifcirao... Big no-no. Tada se ujedno postavlja pitanje da se čovjek nije ražifcirao više nego je trebao, samo da dobi svoj smirujući šut.
Također, još jedna stvar - tu se neki uzjogunili na spominjanje "mentalnih bolesti", a zaboravljaju da su upravo ovisnosti mentalne bolesti. http://en.wikipedia.org/wiki/Substance_dependence