Interocepcija – skrivene neuralne mreže kao naše š

Dobra tema , dobro je znati.

Naime brine me strašna površnost liječnika opće prakse pri dijagnozama, ali i ostalih. Brine me njihovo zaključivanje (ko House i lupus). Mda nisu oni tome toliko krivi koliko prisila zdravstva da se štedi na svakom koraku , često na kraju ispadne sve skuplje radi toga. Te se ne posvećuje pažnja pravim pacijentima, a opet teško je, ima puno bezveznih pacijenata koji ne žele sebi pomoći pa kako da im liječnik pomogne osim daj jednu za živce , drugu za tlak, treću za potenciju ... te ih uopće ne zanima razlog tih simptoma koje liječe.

Klasičan primjer , nekoga koče i bole leđa non stop. Dobije silne lijekove i inekcije za bolove, liječnik gubi svoje vrijeme na njega i njegove dolaske, tek nakon četiri mjeseca dođe do fizijatra , pa rtg, onda radi vježbe nakon 6mj., onda opet fizikalne koje ne bi smio raditi, te napokon nakon potrošenih novaca, vremena liječnika i nepotrebnih lijekova u zdravstvu dođe na magnetsku rezonanciju nakon godinu dana ako ima sreće. I napokon dozna dijagnozu te mu na konto toga neurokirurg i fizijatar slože vježbe koje smije raditi i što treba izbjegavati i dali je potrebna operacija. Da se radi o nekoj opasnijoj ozlijedi ili bolesti pacijent umre dok dođe na red. Mišljenja sam da bi to moglo proći pametnije i jeftinije, i ne mislim pri tome privatno i platiti.

Čitao sam da su stari Grci imali dva sistema liječenja , jedan za robove gdje je bit bio što brže "zakrpati" roba da nastavi raditi. A drugi za višu klasu gdje se istražuje srž problema te se baš liječi kako treba.

Nekada sam mislio da je meditacija gubljenje vremena, naivna njuejđerska budalaština, ali ispada da su budistički (ili je možda bolje reći tibetanski) redovnici znali jako dobro što rade, kroz nekoliko tisuća godina prakse. Šablonsko izvođenje njihovih mantri bukvalno bilda neuronsku mrežu (kao što pravilno naporno fizičko vježbanje gradi odgovarajuće mišiće) što stvara opću mentalnu stabilnost i čak otklanja psihičke poremećaje u lakšem obliku, kao depresija i anksioznost, poremećaji emocija, kronična bol... i bez tretmana psihotropnim kemikalijama, što je sjajna stvar. I tako je nastala moderna metoda zvana mindfulness bazirana kognitivna terapija, koja je danas uglavnom priznata i u klasičnoj psihijatriji/psihologiji. Konkretna neurološka ispitivanja mozgova budističkh svećenika pokazuju da su oni nešto zbilja izuzetno.