Prava potrošača - reklamacije, povrat, zamjena...

Sigurno ste upoznati s nedavnom situacijom di su Nike i About You krivo iskazali cijene pa su mnogi kupili proizvode dosta jeftinije. Nike je sad svima otkazao narudzbe. Ja nisam nista narucivao kad se ta pogreska dogodila al me zanima da li kupci imaju pravo svejedno trazit isporuku proizvoda umjesto povrata i da li je prodavac to duzan isporuciti?

-nije važno tko je napravio grešku, posljedice snosi 'vlasnik' tj zakonski mora ispoštovati a njegov problem je njegova poslovna nesposobnost, greška što uključuje i poslovne partnere, dok takav trošak (šteta) tad može biti naplaćena od onog tko je grešku počinio..

-zakon, mora biti ispoštovano, isporučeno po iskazanoj (i naplaćenoj cijeni, čak da nije plaćeno.. ta obveza već postoji a tko je napravio grešku je nevažno jer onaj vlasnik to mora provjeriti npr greška u printanju letka-reklame..) više takvih slučajeva u povijesti, uvjek isti zakonski odgovor.. no da bi se to dobilo mora se tražiti-tužiti, do tad zakon s tim nema veze, tj praovo-zakon idu tek kad se na njih pozovemo, upotrijebimo a u ovakvom slučaju to znači tek prijavom i tužbom (potraživanjem).

.. u ovom slučaju roba posotji, može biti isporučena i zakona se ne tiče cijena, tj da roba ne postoji, da ne može biti isporučena, tad ide storno-povrat uplaćenog novca, no kad roba postoji tad mora biti isporučena u količini narudžbe po navedenoj (pogrešnoj) cijeni a razliku-štetu vlasnik treba utužiti od onog tko je štetu počinio, tj to je poslovni odnos ili interna stvar vlasnika-proizvođača-trgovca, tj to sve je njegova poslovna odgovornost.

-zakon je jasan, jednostavan, no to ne znači da je lako provesti-dobiti, + jurisdikcija tj pitanje gdje, pred kojim sudom treba pokrenuti postupak, odnosno koje nadležno tijelo je nadležno za spor-potraživanje, npr za hr mingo ili za neku drugu državu odgovarajuća institucija kao i nadležni sud sjedišta kompanije (zato se spor uvjek vodi s lokalnom trgovinom tj lako je u slučaju klasične materijalne-fizičke trgovine no online-webshop to mijenja, tj problem nije zakon nego nadležnost, internet-sjedište, država.. virtuala vs klasična trgovina i u klasičnoj (materijalnoj) trgovini bi to bilo lako-brzo-jednostavno.. ovako je problem koga-gdje prijaviti, potraživati. Nadležnost.

Ma sve stoji, ali dođe trgovac i kaže, ostali bez zaliha. Možeš ga hebati nakon toga. 

 -čemu uvoditi nepostojeći razlog, izmišljen? .. u konkretnom postu tog nema.

-roba postoji, ima je, to dakle ne može biti navedeno kao razlog, dok je konkretno navedeno pogrešna cijena a zakon je tad jasan. Problem je jedino nadležnost, gdje-kome prijaviti, jer to nije lokalna trgvina..

 -ne, trgovac nema pravo jednostranog raskida, to ima isključivo potrošač-kupac a opravdani razlog mora biti opravdani, ovo to nije, ovo je nečija greška a greške se plaćaju, poslovna greška, poslovni rizik .. tj tek u slučaju da trgovac-prodavatelj dolazi u rizik bankrota, tek tad mu zakon to dozvoljava kao opravdan razlog.

-roba postoji, netko je napravio grešku, pogrešna-niža cijena.. to je tad problem trgovca, tj on je morao provjeriti, to je njegova greška, rizik, kao što mora sve provjeravati u poslovanju a neke greške pokriva recimo osiguranje, dok ako je ovo radila treća pravna osoba (firma) tad ju tuži i naplati trošak-gubitak, odnosno ako je to djelatnik te trgovine tad je to čista njena greška-trošak.

-zakon je jasan, priče oko tog nisu, tj zamagle-zamute, tj trgovac tad ima na stotine narudžbi-kupaca pojedinog komada robe i pojedini kupac zapravo nema želju (interes) gurati do kraja, prijaviti.. jer je to jedna komponenta-artikal i koliko god velika greška u cijeni bila nije nešto za što će se 99% kupaca natezati.. dok trgovac ima razlog u milijunima-količini tj otezat će, pokušat će i 99% kupaca će odustati a tad one preostale isplati ili ispruči .. jednostavna priča, česta, jer i greške se događaju u poslovanju. Problem je 'samo' što je kupac mali-slabi u odnosu na velike-kompanije, za natezanje tužbama odnosno u slučaju online prodaje problem je nadležnost, jer svaka prijava počinje prijavom nadležnim organima-vlasti, trgovački sud, a nije isto nalazi li se u ZG ili NewYorku.. pa do tog da trgovinski rat eu-usa odavno traje, tj eu ne može kažnjavati usa recipročno, npr dizelgate primjer gdje usa kažnjava vw s milijardama dok eu to ne radi za svoje firme tj njemačko-francuske.. zaboravili, odnosno mi ne možemo, možemo samo teoretski, no zna se tko je veći-jači.. što je jednako nužno ako se želi provoditi neki zakon.

 -opet, teorija i praksa ili zakon i realnost.. u pravilu kad se to dvoje razlikuje, odbacuje se teorija... osim u slučaju zakona, tj u temi koja se direktno temelji na zakonu o zaštiti potrošača ne možemo govoriti ništa što nije u skladu sa zakonom, suprotno (mada se sve realno dogodi u stvarnosti, no jednako se dogodi ubojstvo, jackpot na lotu itd).

-zakon, trgovac kao i svi u radu odgovara za svoje greške, pri čemu su njegovi poslovni partneri i dalje njegova greška tj može to raditi teća strana, odgovoran tj prema kupcu teret snosi trgovac (vlasnik-proizvođač, sad govirimo o trgovini, kupnja-cijena..) dok on može utužiti nastali trošak od onog tko je pogriješio.

-izuzetak od takve odgovornosti predviđen zakonom, tj kazna, je samo ako bi kazna-iznos bili takvi da utječu na daljenje poslovanje, bankrot, kao što kazna na globalnom nivou za kompanije može biti do 10% prihoda itd. .. to ne znači da netko nije kriv-odgovoran nego granica i to samo ako se druga strana tako izjasni, pozove na to pravo.. bez tog je stvar jasna-jednostavna, brza. .. (eh da je tako) :) .. osim, što u ovom slučaju ne znamo koja trgovina, online, .. sjedište, tj gdje je registrirana, nadležan sud i nadležna tijela-regulator tržišta, tj ako je firma koja je registrirana u hr tad se prijava podnosi na mingo.hr, ako je u eu tad postoji nadležno eu tijelo.. većina pc stvari su izvan, usa-japan-kina.. daleko od eu jurisdikcije i ovisi o političkoj volji, snazi, ratovima itd.. tj nije zakon uvjek jedini kriterij, odnosno teoretski bi bilo jednostvno, u praksi ovisi. .. no i dalje u temi to ne možemo tako 'tumačiti', tj zakon ili postoji i provodi se ili ne. Pravo postoji, .. a kupac treba prijaviti nadležnima i to je njegova odluka-interes, tj ako on za to nema recimo volje tad je sve besmisleno neovisno kako tumačimo zakon ili tko je u pravu.

 -kad si 'odvjetnik' trgovca tad ćeš tako tumačiti.. ali čitaj 'precizno'-točno.. što piše?

-piše ovako, ako nije u mogućnosti isporučiti.. -u ovom slučaju JE U MOGUĆNOSTI ISPORUČITI NARUČENO! .. roba postoji, nema potresa itd. a problem je greška-cjena, i tad zakon kaže, ugovoreno-isporučiti po ugovorenoj cjeni.

-da, svaki ugovor se može raskinuti, no postoje penali, kao i razlog raskida i ponovo gornja rečenica, roba postoji, može biti isporučena i tad je penal koji se plaća ta geška-razlika cjene na teret trgovca čija je to greška-odgovornost.

-odnosno, samo kupac ima pravo jednostranog raskida ugovora, kupac ili korisnik usluga.. potrošač, druga strana nema takvo pravo, tj mora postojati opravdani razlog, viša sila, tek tad .. a greška nije opravdani razlog.

-kao i problem da ti čitaš-tumačiš ono što trgovac napiše u svojim općim uvjetima, generički text.. no zaboraviš sitnicu, to nije zakon, to je text jednako kao ovo što ja-ti tipkamo, bezvrijedan, tj ako je u suprotnosti sa zakonom tad je sporedan, nije zakon. Automatizam raskida? misliš da to postoji bez penala? .. postoji samo ako druga strana na to pristane, tj kao u svakom sporu-ugovoru, ovisi što obje strane ugovore-pristanu, jednako tako kupac može pitati trgovca da mu nešto da besplatno (poklon-donaciju) i moguće no nema veze s temom.

-pitaš kakav je to ugovor kojeg jedna strana ima a druga nema pravo raskida? ..

-pravo raskida, kupnja na daljinu, kupac-potrošač ima pravo raskida 14 dana, trgovac to pravo nema.. znaš u čemu je razlika tj kako se to čita-tumači? kupac-potrošač ima pravo neškodljivog raskida, bez razloga a to pravo mu daje zakon (eu/hr država).. trgovac to pravo naprosto nema, odnosno u svakom raskidu-neispunjenju ugovorenog postoji penalizacija, ugovorena ili štetnost koja je dokaziva a u ovom slučaju je to konkretna cijena robe.

-može li bilo tko raskinuti bilo koji ugovor? može, no snosi posljedice.. dok je sasvim nešto drugo imaš li zakonsko pravo, tad imaš pravo i koristiš ga ako ga ne koristiš, ako se na to pravo 'ne pozoveš' tad je jednako kao da ga ni nemaš, tako funkcionira pravosuđe .. 

-kupac, u ovom slučaju, može prijaviti, nadležni-mingo za hr firme, za eu, za svaku državu posotji nadležno tijelo, prijaviti i dobiti pozitivan odgovor, trgovac mora isporučiti ugovoreno, osim ako postoji viša sila, ako nije dobavljivo, ako je nemoguće ili bi stvorilo takav trošak da dovede do propasti poslovanja.

-upravo zato jer je trgovac 'jači' zakon u eu regulira takve stvari i upravo zato postoji zakon o zaštiti potrošača koji se naslanja na zakon o obveznim odnosima itd.. trgovac to mora isporučiti, može tražiti naknadu štete od treće strane ako je ona počinila pogrešku, no snosi poslovnu odgovornost, jer je prije objave to MORAO provjeriti, kao i sve ostalo što radi.

edit: .. ili ovako, realnost.. (ono što bunkrer često navede kao 'argument') .. trgovac je 'jači', tj ako trgovac odluči ne isporučiti tad kupac realno nema puno šansi, tj može jedino ako to traži-gura-prijavi.. a za to treba vremena-volje i znanja, gubljenje vremena jer na kraju dobije čak gratis no uz natezanje-troškove pri čemu za računala pojedina komponenta znači da nemamo funkcionalno računalo tj ako se to otegne duže vrijeme za to vrijeme nemamo računalo i tad smisao.. nešto je jeftino-greška, no ako nam treba kupimo neovisno o cijeni. Realno pojedini kupac nema dovoljno velik razlog-interes-korist da bi u tome pravno ustrajao, tj nije isto naručiti jedan komad pa čak da je cijena nula kuna-eura.. (ne može biti nula, barem kuna..) tj 'zarada' je u najboljem slučaju recimo 500kn.. a trošak i natezanje oko tužbe-potraživanja je daleko veći od takve koristi + vrijeme.

-realnost je problem, ne zakon koji je jasan i tu je bunker prečesto u pravu, no to nije u skladu s 'duhom' (smislom) teme tj zakon je nešto što se čisto teoretski 'mora' poštivati.

i dalje ti nije jasno? .. citiraš opće uvjete trgovca, postoji zakon, pogodi što vrijedi ili tko i kako tumači ako se ne možemo sporazumjeti..

-opći uvjeti su 'komad papira' za obrisati dupe, važan je zakon, iznad općih uvjeta, klauzula i sl. tj ti niži akti vrijede samo ako su u skladu sa zakonom.. i opet, gdje-čime-kako si 'dokazao' svoje 'tvrdnje' ili tumačenje?

ponovo, realnost, stanje u stvarnosti, da, često je tako, trgovac kaže 'ne' i to je to.. no što se zakona i pravila igre tiče, mora isporučiti, kao što bi svaki kriminalac-krivac morao odgovarati pred zakonom i biti (pravedno) osuđen, no to je teorija, praksa je nešto (sasvim?) drugo.. ali u temi o zakonu ne možemo prihvaćati nezakonitu praksu kao odgovor 'to je tako'.. ono što radi bunker, u čemu je u pravu, no ne slažem(o) se.. jer zakon nije zakon jačeg (mada i o tome ovisi, tj kojeg odvjetnka netko angažira.. dok bi teoretski svaki prijestup bio jednako kažnjen neovisno o odvjetniku..)

+ kao digresija, primjer-tumačenje, dva odvjetnika, identična-blizanci, identičnog znanja, vještina-struka, zastupaju suprotne strane, jedan obranu dugi tužitelja, istim znanjem-zakonom će sasvim suprotno zastupati interese svoje stranke pa čak do tog da se zamjene nastavit će istim argumentima koje su do tad pobijali-osporavali, jer to je takav posao, takva pravila igre, pri čemu na kraju presuda ovisi o sudcu i njegovoj prosudbi, ličko rukovanje, sinkopa i sl. .. čak i kad to ukine viši-žalbeni sud itd. .. što će reć, zakon je jednostavan, jasan, no u stvarnosti samo teoretski-ideal (nedostižan).. tj nesavršen, ali to nam ne daje za pravo odgovor 'to je tako'.. tj lako je s matematikom-fizikom ili 2+2=4.. u tome se možemo svi složiti + postoji činjenica-argument, u tumačenju zakona to ovisi o onom tko ga tumači pa do tog da kao kranja instanca imamo odgovor ustavnog suda ili vrhovnog suda kad se hrpa sudaca treba usuglasiti-nadglasati-preglasati i ponekad nema jedinstvenog odgovora (kao nedavno za švicarce i sl... tj politička volja, tumačenje-lobiranje..).

primjeri? za kompjuterske teme kod nas i nema baš nešto primjera, pa ako želiš može iz svijeta, usa-eu.. ako je stvarno nužno, tj u medijima obično završe samo 'veliki' tj kad proizvođači dobiju kaznu zbog nedopuštenog utjecaja, tyinga, dogovora (konkurenata) oko cijene i sl. .. ove maloprodajne stvari, potrošač.. jednostavno nema takav medijski doseg, kao kazna za parking, nevažno :) .. 

pa eto neki text koji se bavi takvom problematikom.. tj ukratko, kaže da se greške kao pad sustava i sl. događaju, ali tad trgovac mora dokazati da je takva greška uzrok, ne njegova poslovna greška ili njegovog partnera, tj tiskani letak može biti s pogrešnom (nižom-višom) cijenom, tad za to odgovara tiskara tj onaj tko grešku počini a trgovac MORA ispoštovati, tj kako text započinje, prvo trgovac odbije pa nakon prijave inspektoratu ipak ispoštuje zakon... jer to je naprosto zakon-ugovor, ugovorni odnos dvaju strana a svaki ugovor se MORA ispoštovati jer to je TEMELJ zakona.

citat.. tako da se izbjegnu nesporazumi, kad-što.. ne bilo koja greška-problem, nije sve opravdanje za svašta.

Cijena bi bila nula kuna ili jednu kunu, ili bi kupoprodajnoj cijeni ”otpala” koja nula. U svakom slučaju, radilo bi se o očitoj greški do koje dolazi mimo djelovanja trgovca i svakako mimo volje trgovca. 

.. pa nastavak, opet citat, ključni dio..

Osim toga, ključno je ispravno organizirati postupak zaprimanja i obrade narudžbi, na način da si trgovac omogući kontrolu narudžbe prije nego dođe do sklapanja ugovora i prije nego paket bude poslan. U toj fazi prije sklapanja ugovora i slanja paketa, tijekom pregledavanja i kontrole narudžbe, trgovac može uočiti pogrešku u cijeni  i reagirati na način da obavijesti potrošača.

-dakle, prije zaključivanja (prihvaćanja) narudžbe, trgovac mora to provjeriti .. tad može, ne kad je ugovor već sklopljen tj narudžba izvršena-sklopljena (ugovor)..

-možemo li se složiti da ovaj text-članak nije protiv interesa trgovca, recimo neutralan, razuman? (nije za-protiv trgovca-potrošača)..

edit: .. ili kao realno-moguć primjer, trenutno recimo ram-ddr4-8gb prosječna cjena cca 200kn-25€ .. i recimo da je greška kod unosa cjene, decimala.. nula-manje-više.. :).

-u slučaju više cjene, kupac neće tražiti, neće ni kupiti.. a čak ni trgovac ne može inzistirati, jer tu cjenu nema u sustavu tj to je greška i mora se ispraviti. Realno ostaje samo mogućnost da je greškom navedena niža cjena, reći ćemo za priču nulu-mane, 10% .. tj umjesto 200kn-25€, 20kn.. tad će naravno svaki kupac to željeti, kupiti i inzistirati da se naručeno po istaknutoj cjeni i isporuči.. no ušteda je kolika, 180kn? par komada.. možda i 500kn uštede-greške.. no to nije dovoljno za postupak-isplativost ako trgovac to odbija, dok trgovac ima tad stotine takvih narudžbi-kupaca i njemu je to kumulativni trošak, velik novac, mjesečna zarada u trenutku nestane... on ima daleko veći razlog osporiti takvo pravo, izvlačiti se i otezati koliko god može, mada bi zakonski morao snositi trošak-odgovornost i isporučiti. Njemu se isplati sporiti, dok se pojedinom potrošaču ne isplati ili daleko manje, promil u odnosu na trgovca, kao što je i sa švicarcima-bankama tj nije banci problem jedan klijent nego stotine-tisuće tj umnožak-iznos. Koliko dugo je trajao spor i još nije do kraja riješeno.. još godina do zastare. .. Jer banke imaju konkretan interes, a klijenti-švicarci su uspjeli samo zato jer je velik novac i udružili su se u tužbi, pojedinačno bi 99% odustalo odavno, iz bilo kojeg razloga pa i smrti.

-trgovac ima logičnu želju, materijalni razlog osporiti .. i to će u svom interesu 'legitimno' iskoristiti, što ne znači da je u pravu, nego je samo logično pa i legitimno kao što se svaki kriminalac ima pravo braniti ili izaviti da se osjeća nevinim a sud mora dokazati suprotno itd itd. legalno-legitimno, slično no nije isto itd.

+ dao sam konkretan citat i odgovor, na tvoje pitanje 'kakav je to ugovor u kojem jedna strana ..' to je upravo potrošač, maloprodaja, račun, online i kupnja na daljinu, tj to ti je odgovor na tvoje pitanje, no ignoriraš ga, pa ponovimo, kupac-potrošač ima pravo raskida, jednostranog, bez navođenja razloga (nešto sasvim drugo je viša sila, opravdani razlog i sl.) jer mu to pravo daje država-eu, zakon o zaštiti potrošača, dok trgovac isto to pravo nema. .. no to ne komentiraš, 'neobično'.. :)

 -jednako da ti ako to želiš uložiš jednak trud, tj ako si siguran da ćeš tako nešto dokazati.. pa izvoli :) tj čemu tražiš od druge strane nešto što sam nisi spreman napraviti? + prošli post dodatak, kupnja na daljinu je odgovor na tvoje pitanje i to ignoriraš.. točno-netočno? .. itd.

+ edit.. i opet, prigovor 'hrpi texta'.. pa gle, stvar je veličine tog predmeta-sadžaja, npr ako tražiš citate zakona, to je čitav ZOO + ZoP .. a to su stotine stranice-članci, nema 'kraćenja' tj ima ako te zadovoljava kratak odgovor da trgovac mora isporučiti naručeno, dok za gešku može teretiti odgovorne i to će jednako naplatiti.. + pročitaj link, edukativno-informativan u gornjem postu, nije za-protiv itd.

-dao sam ti link, na članak ... jesi li ga barem letimično pročitao?

-vidi rečenicu:

Prethodnih godina trgovci su uslijed takvih grešaka isporučivali narudžbe i bez prigovora potrošača ili pak nakon intervencije nadležnog inspektorata. 

.. što ti ta rečenica govori? Rade li inspektori po zakonu ili na svoju ruku? što takvom rečenicom možeš zaključiti, da trgovac mora ili ne mora isporučiti? + text piše pravnica, zna o čemu govori i ponovo, nije navijački text za-protiv neke strane kao trgovac-potrošač stranke, neutralan-objektivan i naravno temeljen na zakonu. :)

-znaš li što je račun? račun je u ovom slučaju (jednostavan) ugovor, a ugovor o kupnji je sklopljen kad kupac iskaže slobodnu volju kupnje neke robe i plaćanja traženog iznosa, tj u fizičkoj trgovini tad uzmeš robu i platiš na kasi, u online platiš online tj način i mjesto plaćanja s tim nemaju direktne veze, no uobičajeno je stavljanje u 'košaricu' i ideš na kasu.. to je to, ugovor je sklopljen i čekaš isporuku, ispunjenje ugovornih obveza dok je kupac svoj dio ispunio plaćanjem traženog iznosa. To ti je čitav zoo.. itd. pa ako želiš, čitaj članke redom dok se uvjeriš da to je tako ili nije.. naravno postoji mogućnost da sam ja u krivu, no zanemarivo mala :)..

-što misliš, posotji li članak, jasan-kratak koji će recimo sadržavati text u stilu.. da se ugovoreno mora ispoštovati? .. neće, jer je to već sadžano u tisućama drugih članaka-zakona, opće-uključivo.. kao što svaki račun moraš platiti u roku.. podrazumjevano. Ugovor je sklopljen. Gdje je zapelo? kod cjene? to je greška trgovca, na njegov teret-trošak, mora isporučiti.. i to ti kaže članak, ako čitaš između redova, nakon intervencije inspektorata.. ok?

Nisam, maltretiraju me na drugoj temi pa ne stignem. 

Ne stignem sad više, previše vremena mi odnese ovaj forum, a imam i pametnijeg posla...

Vjerovat ću ti na riječ, a kolege kojima je to bitno neka čitaju.