Video igre - umjetnička djela?

To što ti igra definira način na koji ćeš je igrati u nikojem slučaju ne znači da definira i način na koji ćeš je doživjeti, shvatiti ili protumačiti. Kad smo se već dotakli Alan Wakea, dovoljno je pogledati službeni forum i pročitati brojne teorije i objašnjenja metafore i same priče. Osim interaktivnosti, razlike između te igre i bilo kojeg filma, usudio bih se reći i mnogih romana su prilično male. Ne možeš tvrditi da je igra zasnovana na više pravila i da ograničava pristup više no film, dapače rekao bih da je suprotno.

Poveznice između igara i filmova su mnogo veće no što se to čini na prvi pogled. Na igrama također rade scenaristi, režiseri i ekipa. Zašto je onda njihov rad manja umjetnost nego film.

Ako proglasimo filmove (pa čak i romane) tek zabavnim sadržajem a ne umjetnošću, tada priznajem da igra ne može biti umjetnost.

Igra može biti jednako zanimljiva, jednako intrigantna, jednako poučna i jednako natjerati na razmišljanje kao roman ili film.

Primjer takve igre je upravo Fahrenheit.

Ahaa... Hoces rec, igre imaju "upute za koristenje". To tebe muci. Mislis da umjetnost ne moze biti interaktivna?

Sta onda imas protiv filma? Jesu li glumci umjetnici? Jesu li kostimografi umjetnici? Glazbenici i kompozitori koji su radili na glazbi za film? Da li svi oni (te njihovi radovi i cijelokupa, finalni proizvod) spadaju pod Kantovu definiciju umjetnosti (iako, po meni, malo je glupo nazvati umjetnoscu ono sto ti se "svidja", bitnije je da proizvede intenzivnu emociju)? Zasto je to tako tesko nazvati umjetnoscu? Smeta te vise autora? Da li je Andaluzijski pas umjetnost? Vise je autora (Dali i Bunuel), vise je glumaca bezvremen je, pobudjuje osjecaje... Govorimo o pravim umjetnicima a ne o sundu.

Istina je, u vrijeme kad se sve okrece oko novca i kada se korisniku/gledatelju/promatracu servira profiltrirano dijelo nastalo samo radi zarade (npr. super-kul filmovi kakvima nas danas bombardiraju ili na brzinu sklepana konzolaska smeca od igara kakva do nas danas dolaze), tesko je nazvati to umjetnoscu. Ali opet, nisu li i mnogi veliki majstori (slikari, kipari, pisci itd.) radili po narudzbi, samo radi zarade?

Mali offtopic: Ja sam spomenuo larpurlartizam jer sam pomalo protivnik tog smjera, ali to je za neku drugu raspravu i nikako za ovaj forum. Nekoliko sam puta cuo tu Frostovu o tenisu bez mreze i svaki put odgovorim isto: Po meni, poezija nije sport. Kod poezije mi je bitnije sta se kaze i sta to meni govori, nego da je lijepo upakirano. Nisu svi pjesnici takvi majstori rijecima da pravilno, bez kompromisa, uokvire i posloze upravo originalnu misao u neka zacrtana pravila. Vjerojatno ces reci da onda nisu pravi umjetnici, ali ja imam malo labavije vidjenje toga ;)

PS. Rijetko dobra tema na forumu, svaka cast svima - na kojoj se god strani nalazite :)

Igre definitivno djeluju emocionalno. Eto ti nekoliko primjera, bubam sta mi je prvo palo napamet:

Mafia - tuga na kraju kad ubiju Tommya, ali u biti u cijeloj se igri emocionalno povezujes s protagonistom,

osim ako nisi CODas pa pucas enter kad naidu filmici.

Doom - scary movie

Da ne nabrajam sad, svaka igra pobuduje odredjene emocije, na ovaj ili onaj nacin.

Jesi li igrao Doom 3 uvecer bez svjetla sa sluskama? Obavezno probaj ak nisi.

Definitivno se slazem da bi igre trebale spadati pod umjetnost posto su filmovi vec unutra.

Meni je Legend Of Zelda (bilo koji dio) umjetnost.
Još mi posebno one lagane pjesme u pozadini daju neki extra ugođaj.
Nešto neopisivo :P 

Nisam nikada plakao zbog nekog filma ili igre... ali u Red Dead Redemptionu prica ode u totalno drugom smjer da ti dodje da places, toliko budes ljut/bjesan na neke likove i dogadjaje da ti dodje da bacis jojstick u ekran...

Definitivno jedna od najboljih ako ne i najbolja igra koju sam igrao...

Postoji umjetnost po definiciji i umjetnost po vlastitom dozivljaju. Igre ne mogu biti umjetnost po definiciji zato jer nisu svrstane u umjetnost a po vlastitom dozivljaju umjetnost moze biti i razmazani pseci drek na cesti, a kamoli ne igre. Za vecinu nas nogomet je veca umjetnost od baleta a igre veca umjetnost od opere ali, hebiga, oni koji su pisali knjige kazu da nije tako. Valjda zato sto u njihovo vrijeme igara nije ni bilo. Realno, sve su to zanati koje neko radi bolje a neko gore i koje s druge strane neko prihvaca na jedan nacin a neko na drugi. Ipak ako moram birati da/ne odgovor, onda NE. 

Prvi put cujem za to. Ako je tako onda ce se to najvjerovatnije prosiriti i dalje (naravno, ako je tijelo koje je donijelo takvu odluku relevantno, a ne da je to odluka proizvodjaca igara ili nekog lokalnog umjetnickog drustva.) Moram priznati da me to cudi jer je pojam umjetnosti do sada bio dosta drukciji.

Sama interaktivnost igara najveca je razlika od umjetnosti jer u svim granama umjetnik daje gotov proizvod publici. Ti kao konzument pogledas film, sliku, fotografiju, poslusas koncert, vidis zgradu, citas knjigu... i na osnovu gotovog proizvoda kojeg ne mozes mijenjati donosis impresije. Kod igara je to drukcije. Ne dvojim da linearan scenario neke igre napisan na papiru moze biti umjetnost. Ovkao kad kao igrac utjeces na djelo, a ti nisi umjetnik, to mi je malo prenategnuto. Prije bi mogao prihvatiti da se nekog igraca smatra umjetnikom a njegov gameplay umjetnoscu. Umjetnost stvaraju umjetnici i serviraju publici koja je zaduzena iskljucivo za vlastiti dojam a ne za sudjelovanje u tom djelu. Interpretacije su takodjer umjetnost (primjer: kad joe Satriani na gitari svira Bacha) ali opet u njima sudjeluje umjetnik.

Istina, postavljane su neke kazalisne predstave u kojima publika aktivno sudjeluje na sceni. Ne mijenjaju scenario ali daju svoju osobnost djelu u cjelini i MOZDA bi se po tom mjerilu i igre mogle provuci.

Ja mislimda igre mogu biti umjetnost. Npr Silent Hill je po meni jako dobro razrađen, ima radnju kao film. Još u igri ima mnogo kratkih filmića i glazba je odlična tako da je to svakako umjetnost.

Ja mislim da je na ovo pitanje nemoguće odgovoriti s da ili ne. Mnogi uspoređuju filmove s igricama pa idu analogijom da, ako je film umjetnost, onda i igrice trebaju biti umjetnost. Činjenica je da nije svaki uradak umjetničko djelo, ali filmovi imaju tendenciju da budu umjetnički.

Krenut ću od (svoje) definicije umjetnosti. Za mene je umjetnost iskazivanje autorovog mišljenja na originalan način. Ali pošto se definicija umjetnosti razlikuje od osobe do osobe, teško je uopće reći je li neko određeno djelo umjetnost ili šund. Službena definicija umjetnosti (ako takvo nešto uopće i postoji) je da je umjetnost sve što čovjek namjerno napravi, a potiče ga na razmišljanje i budi osjetila (bar tako kaže en.wiki). Svakome je jasno da je ovo (pre)široka definicija i da u današnje doba ima jednostavno previše so-called-umjetnika da bi se svačija kreacija mogla svrstati u taj koš i uspoređivati se sa vrijednijim umjetničkim djelima.

Dakle, igrice prema toj službenoj definiciji jesu umjetnost, ali je pitanje je koliko je to vrijedna umjetnost i može li se uopće uspoređivati s vrijednim umjetničkim djelima? Ono što razlikuje, recimo Beethovenove skladbe, Rembrandtove slike, Kubrickove filmove od igrica je to da je svaki od ova 3 navedena umjetnika imao svoj stil i djelovao je u nekom umjetničkom razdoblju. Ono što karakterizira umjetnička djela su umjetnička razdoblja. Igrice, za razliku od svih ostalih umjetnosti, se ne mogu svrstati ni u jedno umjetničko razdoblje.

Nadalje, na igricama radi cijeli razvojni tim. Za igricu često više osoba treba imati viziju da bi ona mogla biti uspješna. Mnogi će reći da je isto i u filmu, ali to je samo prividno. Redatelj je taj koji je umjetnik. Njegova riječ je zadnja i sve se radi na način na koji je to redatelj zamislio. Svi ostali samo pomažu redatelju da ostvari svoje vizije na platnu. Naravno, nije svaki redatelj umjetnik, štoviše jako je malo umjetničkih redatelja (bar poznatih).

Ono što je najveći argument protiv toga da su igrice umjetnost je to da se igrice trebaju prilagođavati korisnicima. Samim time autor igrice ne može imati potpunu slobodu. Igrica koja nije prilagođena korisniku, ne može biti dobra igrica jer za potpuno razumijevanje, igrica treba biti jasna i user friendly.

Na kraju bih samo dodao da mislim da je ipak moguće da može postojati umjetnička igrica, no znajući da je razvojnim timovima ipak bitniji užitak korisnika od izražavanja njihovih mišljenja, moraju se ograničavati što se protivi definiciji umjetnosti.