Što se događa s našim društvom?

Onda se ja ispričavam.

Možda je djelovalo ultimativno, ako je ispričavam se.

Da sam sebe citiram i nadovežem se.

Još jedan primjer takvog bedastog uzimanja jednog primjera kao ultimativnog pokazatelja...

Moja stara tvrdi da se u jugi moralo sakrivati da si vjernik, da nisi smio ići u crkvu i da nisi smio imati krunicu za vratom. Stari je imao krunicu za vratom i išao u crkvu...

Kužiš do koje mjere to ide. To su dvoje ljudi koji su živjeli u isto doba, doduše stara je mlađa 10 godina, s dvije potpuno drugačije percepcije svijeta u to vrijeme.

Pa opet mislim da ti je veči dio posta pogrešan. Naime, i tada si kao i sada imao dućane i što za kupiti, iako je izbor bio manji, što jest točno. Dok Varteks nije po licenci počeo raditi levisice, morao si po njih ići vani. Međutim, nije bilo kao u Rusiji da su svi nosili iste hlače i cipele i imali iste frižidere, stolove, stolice i televizore. 

Mislim - znam kako sam živio. Imao si dućane s namještajem, s bijelom tehnikom, elektronikom, odjećom, obućom (vrlo jeftinom ikvalitetnom, primjerice, Puma i Adidas su se proizvodili u nas po licenci i sjećam se da sam tenisice mijenjao svako malo i da su bile vrlo jeftine), dućane s hranom i robom široke potrošnje... 

Ne možeš mi reći da nisi imao i čokolade, da si banane prvi put vidio 1991. ili da nisi ni znao da postoji Philips, JVC, Candy ili što već ne. 

Istina je da sada imaš veći izbor i veći luksuz nego, recimo, s početka 80-tih.

Međutim, kraj 80-tih (ponovno Marković) nije se po količini robe u dućanima ništa više razlikova nego sada. Dapače, prvi "shopping mall" u bivšoj Jugoslaviji baš je bio Koteksov centar u Splitu - sada totalno propao, a od kojega bi i razni "city centry" i "vesgejti" mogli učiti kako se pravi polivalentni trgovački centar. 

U kojem si gradu odrastao? Zvuči mi nekako kao da si iz nekog manjeg mjesta. 

Ne znam koliko vas zna ali eto, moralo bi se spomenuti i ljudsko lice neprijatelja. Čovjek je čovjeku vuk, ali ima i dirljivih primjera, gdje će skupa kao ovce - pred vuka. Svakako jedan od epskih događaja u WW2 na našim prostorima.

Izašla je i knjiga, a sprema se i film koliko sam shvatio.

- i dalje ostaješ u pogrešnim usporedbama, tumačenjima..

- 60tih je bila nestašica goriva u cijelom svijetu. Mo smo bili jedna od boljih zemalja po tom pitanju.

- prije ni na zapadu nisi imao mobitel, spomenuti karington ga je imao u autu... cijene i atrikli se mijenjaju, obična čokolada ili današnjih nekoliko stotina razvnih vrsta, boja, okusa.. sad imamo izbor ali nemamo ništa više (novac). Rezultat?

- Promjene standarda su u osnovnim potrebama, stan, hrana, resursi su bili jeftini, dostupni, tehnika i 'nadogradnja' su bili excluziva. Sad je obrnuto... bolja ponuda ali i preduvijet novac. I to globalno, ne samo kod nas.

Trst, Grac.. svaki vikend su bile kolone, shopingom je odlazilo milijarde van granice (ministri su sad sretni kad turisti dolaze, zaključak?). Danas su isti ti trgovački lanci ovdje, razlika je što ne moramo prego grane, ali vlasnik je isti onaj od prije, zarada ide k njemu dok radnik radi za minimalac. Pošto smo banana država, naravno da isti taj poslodavac upravo daje nižu plaću nego u svojo zemlji (sindikati su obični paraziti), zato je i investirao i povećao dobit. Nama je u rezultatu isto, zapravo još gore jer se javni dug gomila, dok zarada curi na sve strane..  i ''švicarci'' kao dio tog.

Naravno da je sad standard niži, jer su osnovni troškovi viši, dok je slaba utjeha da je tehnologija dostupnija i jeftinija (mobitel za 1kn vs karingtonovog..), ali to ide u korist samo onima koji imaju novac, dok je prije bio (malo) bolje raspoređen, možda malo pravednije... možda samo zbog manje lopova (državnih).

Ipak, neki napredak postoji, sad svi imamo servo, imamo klimu, imamo mobitel. .. i imamo vanjski dug, (a sreća (Menatalist) je relativan pojam, neki su sretni, većina je tužna.. dali ih mobitel čini sretnima?)

Tko bi sad zivio s Francuzima da nisu sami sebi poubijali vise sto ih je itko u povijesti?

Moj stari je bio maticar u vrijeme Juge. Sjecam se da ga je lokalni "capo" od partije ucjenjivao za posao (bilo je tu gadnih prijetnji i ostalih sranja, ali stari ga je svejedno odebao, a posao je zadrzao do dan danas) i da mi je stari isao u crkvu u drugo mjesto. Jbg. Izgleda da nisu svi imali ista iskustva.

I da, bez obzira na sve, stari i stara i dan danas govore kako im je tamo bilo ljepse i kako su od place mogli pristojno zivit.

Tko je tu sad pametan?

Da iskreno , kod nas su te priće djelovale apstraktno, te priće o zabranama i špijuniranjima tko ide u crkvu najviše dolaze s juga hrvatske. Ali kao što sam rekao kod mene , zg. žup. takovih slučajeva nije bilo.

Nijemci se njime inače danas izuzetno ponose, barem oni koji znaju za njega, izdana je i knjiga stavio sam sliku, i film je u pripremi. Fantastična ljudska priča, umjetnička duša je bio frajer, i član antihitlerovskog ogranka, završio ni kriv ni dužan u ratu, i odbio pucati pred streljačkim vodom, da bi par sekundi kasnije i sam bio streljan.

Strava. Dugo dugo nisu ni znali tko je, evo tek 2011. godine, tj. ove, i prije par mjeseci knjiga je dovršena.

Klasika :)

Teško je uspoređivati prijašnje i sadašnje vrijeme bez subjektivnosti. Kad god razmišljam o prethodnoj državi, uvijek se negdje pojavi jedna od ove dvije pjesme (barem u mojoj glavi):

Hebi ga bio sam mlad i nije me puno dirala ni politika ni ostala sranja, zanimljivo je bilo nešto drugo.....

S druge strane imam primjer susjeda koji je bio Milicajac i 80-tih je, po sili dužnosti, morao ići na Kosovo (mislim da je bio godinu). Nakon što se vratio to više nije bio isti čovjek (postao je nervoznjak i agresivan, nakon nekog vremena je prestao komunicirati s okolinom osim ukućana).

  A sada: novih 10 tab-ova koji vode na Google.

Pomješao si godine. Istina, radilo se tako, ali '47-'48 godine. I moj deda je tako kao i većina ekipe nakon rata nakon pučke škole (to ti je tih 4 razreda) završio neki tečaj od par sati i velikog odmora i postao neki šefić. Razlozi su povijesni. U sedamdesetima je već stasala generacija fakultetski obrazovanih ljudi. Tvrdnja ti ne stoji..

Ja se sjećam i sindikalnih polovica. Sjećam se i redova, ali uopće se ne sjećam nestašice. Sjećam se i da novac nije bio problem..

Sjećam se i da se imalo dva auta (ćof i 101), jedan par, drugi nepar, voziš svaki dan. I nije to bio neki luksuz.

Sjećam se i redukcija struje, a to je tek bio događaj; svaki dan u drugi kvart zg-a na tulum :o) (svaki dan jedan dio zg-a nije imao struje)

Nije problem bio otići do Trsta dva puta mjesečno. Odi danas u 'šoping' u Trst..

Sjećam se i da se nije baš kopalo po kantama za smeće..

Neke stvari bile su ograničene, nisu bile nabavljive iz ovog ili onog razloga, ali među njima nije bio novac. Danas imaš sve, samo nemaš novaca da to 'sve' možeš i koristiti. Bolje rečeno imaš mogućnost imati sve, samo što tu mogućnost zapravo mali dio ljudi može ostvariti. Sad smo sad robovi tih stvari i projiciranih želja. Prodavanje magle..

Hm, je li bilo bolje ili lošije? To je ionako subjektivan dojam, ali sveukupno su se ljudi bolje osjećali. Imao si neku socijalnu i ekonomsku zaštitu, nije postojao takav opći stres. Ljudi su imali manje materijalnih dobara, a više su se družili, pomagali jedni drugima. Manje je bilo kriminala i nasilja, atmosfera opuštenija. Možda je po nekim pokazateljima i bila lošija situacija, ali je definitivno bilo ugodnije živjeti..

Ma učit ćeš to sve ako si u gimnaziji. Kod nas se predmet zove Politika i gospodarstvo, popularno pig, ne znam kak je kod vas.