IP Address
Internet protocol address je numerička oznaka koju mora posjedovati svaki uređaj koji želi komunicirati na TCP/IP mreži.
Po protokolu, kojim ćemo se mi baviti, IPv4 ova adresa je 32-bitni broj, dok po IPv6 protokolu ta ista adresa je 128-bitni broj.
Za adresiranje na IPv4 mrežama koristi se ARP(Adrress Resolution Protocol) protokol, dok na IPv6 mrežama se koristi NDP(Network Discovery Protocol) protokol.
IPv4
Kako sam rekao IPv4 adresa je 32-bitni broj, ili 4-bajtni.
Da nebi bilo zabune, uređaji rade na adresama koje su predstavljene u binarnom obliku, ali zbog lakšeg zapisa i rada koriste se u decimalnom obliku.
IPv4 adrese se zapisuju u AAA.BBB.CCC.DDD, gdje je AAA prvi bajt, BBB drugi bajt, CCC treći bajt i DDD je četvrti bajt.
Jedan bajt može imati vrjednost od 0 do 255, naravno bajtovi su odvojeni tačkama.
Ovaj format zapisa se naziva dot decimal notacija.
IPv4 adresa se sastoji iz dva djela, dio mreže i dio hosta, redoslijed je ne promjenjiv, dok djelovi adrese mogu biti različitih dužina.
Da bismo odredili koji dio adrese se odnosi na mrežu, a koji na host koristimo se subnet maskama.
Određivanje se vrši pomoću 255, koji je mrežni dio adrese, i 0, koji označava adresu hosta.
Postoje klase subnet maska, najčešće korištena je klasa C, koja izgleda ovako:
Klasa C:
255.255.255.0
M M M H
Najčešće se koristi za male mreže, moguće je adresirati 254 hosta.
Klasa B:
255.255.0.0
M M H H
Klasa A:
255.0.0.0
M H H H
Konvencije:
Kod klase A mrežna adresa počinje brojevima 0-127.
Kod klase B mrežna adresa počinje brojevima 128-191.
Kod klase C mrežna adresa počinje brojevima 192-223.
Umjesto pisanja subnet maske, možemo navesti broj bitova mrežnog djela.
Primjer:
192.168.0.1
255.255.255.0
, možemo napisati kao
192.168.0.1/24
, jer je broj bitova mrežnog dijela kod klase C 24.
Osim ovog "jednostavnog" načina, postoje i način da se, recimo, umjesto jednostavnog: 2 bajta za mrežu, 2 bajta za host, može napraviti, prvih 15 bitova za mrežu, a ostalih 17 bitova za host, ovo se postiže kombinacijom IP adrese i subnet maske.
Ovaj način adresiranja se koristi za djeljenje mreža na tzv. "subnete", tj. podmreže, ovo je čest sigurnosni mehanizam.
Subnetiranje se koristi za bolje iskorištavanje IPv4 adresa, jer kako sam rekao IPv4 je 32-bitna adresa, tj. 232, što predstavlja 4.294.967.296 adresa.
Možda se čini veliki broj, ali ih nestaje, skoro da ih je nestalo, kada je uvođen IPv4 protokol, krajem '70-ih, mislilo se da je ovaj broj adresa dovoljan, no tada se nije moglo predviditi u što će se Internet pretvoriti.
Privatne IP adrese
Ovo je specijalni oblik adese, ne koriste se na Internetu.
Predviđeno je da se određeni raspon adresa ne koristi na Internetu, već samo u LAN mrežama, kako bi se olakšalo rutiranje.
Klasa A, 24 bita, Početak:10.0.0.0 Kraj:10.255.255.255 Broj adresa za hostove:16.777.216
Klasa B, 20-bita Početak:172.16.0.0 Kraj:172.31.255.255 Broj adresa za hostove:1.048.576
Klasa C, 16-bita Početak:192.168.0.0 Kraj:192.168.255.255 Broj adresa za hostove:65.536
IPv4 adrese se mogu podešavati i ručno, što je prihvatljivo u manjim mrežama, jer bi bilo nemoguće voditi računa o svim adresama u mreži.
Zbog ovoga se najčešće koristi DHCP protokol, (Dynamic Host Configuration Protocol), DHCP server je uređaj koji se brine o implementaciji DHCP protokola, što olakšava posao administratorima.
Ako bude potrebe objasniti ću i IPv6 adresiranje, pozdrav, nadam se da će vam ovaj tutorijal biti od pomoći!