Isusek! Živjet ću do 90-e na socijali.
Osam navika koje produžuju život za 24 godine i po
- poruka: 117
- |
- čitano: 30.778
- |
- moderatori:
vincimus
na statistiku sam nalijepio računovodstvo: kad "zdrave" navike (svakodnevne - bez obzira na išta! - kilometarske šetnje s cuckom; 85 %-tni vegetarijanac, jer meso dobijem u obroku samo vikendom, od susjede; spavanje kad stignem; presretno i odavno razveden, bez "novih momenata"; ne pijem; ne trogama, totalno asocijalan itd.) prebijem s lošima (bježim ja od stresa ali se on ne da od mene, pušenje već pola stoljeća - bez problema, veći dio prehrane zakurac - tipično samački - pas jede bitno bolje i redovitije od mene, sjedečki prevoditeljski posao, "uspomene" iz rata itd. više ih je nego "zdravih"), računica pokazuje kako sam u debelom minusu i živim na posuđenom vremenu. osim toga, u nekoj dobi ti masu toga postane jednostavno svejedno i velik dio fiskulture (mentalne i fizičke) otpada na slijeganje ramenima i svakodnevno brijanje oko brade (vrat i gornji dio lica i naličja, uši, nos). navrših samo 63 žive vage ali, kad ne bi bilo "loših strana života", imao bih valjda već 600. ne želim "duboku starost". ovaj svijet ide u q i nije za mene. kad vrag dođe po svoje, skuhat ću mu kavu i ponuditi ga viskijem.
Potoje tu velike međuovisnosti između varijabli a koje mi se čini nisu potpuno uzete u obzir, tako da ne valja tu previše generalizirati. Prosječan čovjek je npr. ekstrovert, naravno da izolacija loše utječe na takve, ako je prisiljen na izolaciju bit će depresivan pa se možda odati i alkoholu i sl. Kod introverta je suprotno - forsiranje socijalizacije se obično povezuje s povećanom depresijom, pušenjem i alkoholizmom. Dakle, sve navedeno vrijedi za prosjek, a što više odskačete od prosjeka korelacije postaju manje i pozitivni učinci savjeta nisu toliko izraženi a mogu čak biti i negativni. Zato bi uz ovakve članke trebalo dolaziti i eksplicitni disclaimer/caveats. Osim toga, članak je ok.
na statistiku sam nalijepio računovodstvo: kad "zdrave" navike (svakodnevne - bez obzira na išta! - kilometarske šetnje s cuckom; 85 %-tni vegetarijanac, jer meso dobijem u obroku samo vikendom, od susjede; spavanje kad stignem; presretno i odavno razveden, bez "novih momenata"; ne pijem; ne trogama, totalno asocijalan itd.)
Ovo ti nije baš pametno...
Ovo ti nije baš pametno...
Nie pio sedam godina..
Do prvog osnovne.
Br 1...Drenova Korzo i nazad...pjehe...ovu koji žive u RI znaju što je to
Br 2...Nikad do sada
Br 3...Nikad do sada
Br 4...Stres...to je 50/50...današnji način života:(
Br 5...U prosijeku Jabuka dnevno
Br 6...Nikad
Br 7...:)
Br 8...xxx svaki dan...vikendom još i više
I pored svega toga...višak kg...masna jetra...vjerojatno kolesterol
P.S...meni dosta 120 godina
Ovo ti nije baš pametno...
ovo se odnosi na pretjerivanje. kad si "bajker", iliti imaš samo motor (bez auta), nema ni kapi. znaju to motoristi. u autu svašta prolazi ali na motoru ... no da. cuganje je i društvena bolest. asocijalni pijuckaju sami - poput mene prokšenoga - su iznimno izbirljivi. to je tzv. poučak rezervoara: i te kako se pazi što se ulijeva, jednako u tank motora, kao i u sebe. čini se kako je slogan jedne naše renomirane ovisničke kuće, čiji se manekeni i dan danas motaju oko dućana i pune grad praznim "unučićima" (još nisu u "sustavu otkupa amabalaže", usprkos praznim obećanjima), ostavio dubok trag u meni (= "pij malo, pij dobro"). to je i posljednji slogan na koji sam nasjeo, koliko pamtim. nota bene, vidim kako klinci uredno slijede (pa i nadmašuju) svoje pretke: tzv. "radićevi dani" (valjda je i stjepan radić - za prijetelje Steve Jobs - volio potegnuti pa sad nastavljau tradicije), u studentskom domu na savi su tronoćni "festival" opijanja i dernjave nadahnute džunglom. osim toga, nekoliko članova familije* te bliskih je krepalo od alkohola, usprkos "liječenjima", pa mi se to nekako nije dopalo kao koncept. nadoknadio cigaretama
*moj pokojni bratić (u 50-oj) je znal reći: preksutra bu tri dana kak sam prestal piti.
Simpatično je sve složeno u zadnjoj rečenici.
No tih 5% druženja nije nužno... ja sam introvert.
Uz sve navedene točke poboljšanja navika, teško bi mi palo da sam okružen ekstrovertima.
Ljudima koji ne uvlače jezik, znatiželjni su i puno blebeću.
To je za mene udar na točku stresa.
Stoga molim da se razluči... ljudi koji vole samoću i cijene svoj mir, ne moraju upražnjavati sve točke i završnu društvenu.
Neka sociološki dio konzumiraju kako im najviše godi. Introverti neka uživaju bezprijateljski u svom miru. To je njihovih 5% +
Potoje tu velike međuovisnosti između varijabli a koje mi se čini nisu potpuno uzete u obzir, tako da ne valja tu previše generalizirati. Prosječan čovjek je npr. ekstrovert, naravno da izolacija loše utječe na takve, ako je prisiljen na izolaciju bit će depresivan pa se možda odati i alkoholu i sl. Kod introverta je suprotno - forsiranje socijalizacije se obično povezuje s povećanom depresijom, pušenjem i alkoholizmom. Dakle, sve navedeno vrijedi za prosjek, a što više odskačete od prosjeka korelacije postaju manje i pozitivni učinci savjeta nisu toliko izraženi a mogu čak biti i negativni. Zato bi uz ovakve članke trebalo dolaziti i eksplicitni disclaimer/caveats. Osim toga, članak je ok.
Ne može biti prosjek, jer povezuješ 3 slučaja koje imaju iste faktore - kontakt sa okolinom i njen utjecaj na pojedinca - ali ti slučajevi nisu nisu međusobno povezani da bi ih svodili na prosjeke ili druge statističke grupe.
Simpatično je sve složeno u zadnjoj rečenici.
No tih 5% druženja nije nužno... ja sam introvert.
Uz sve navedene točke poboljšanja navika, teško bi mi palo da sam okružen ekstrovertima.
Ljudima koji ne uvlače jezik, znatiželjni su i puno blebeću.
To je za mene udar na točku stresa.
Stoga molim da se razluči... ljudi koji vole samoću i cijene svoj mir, ne moraju upražnjavati sve točke i završnu društvenu.
Neka sociološki dio konzumiraju kako im najviše godi. Introverti neka uživaju bezprijateljski u svom miru. To je njihovih 5% +
Oboje ste u krivu jer introvertiranost nije ni približno istoznačnica usamljenosti. Ne bih ih trebalo ni dovoditi u ofrlje povezanost ni svoditi na isti spektar.
Usamljenost je neugodna i nepoželjna samoća. Introvetnost je svojevoljni način života. Pod svojevoljni mislim na to da se čini nešto što pojedincu paše - pa ako mu pašu manja i kontrolirana druženja ne znači da je usamljen.
Ja isto najbolje funkcioniam kada imam bar 2 dana potpune tišine tjedno, no ne mogu zamisliti da uopće nemam nekoliko ljudi u životu.
A postoje mnogi ljudi, pogotovo stariji koji ostanu i bez tih kontakata koje mi shvaćamo zdravo za gotovo jer smo taman s njima koliko nam je prihvatljivo i ugodno.
Postoje i mnogi ljudi koji su u totalnoj izolaciji, što zbog te starosti, što zbog neprilagođenosti, i taj psihički teret je jako opasan.
Znači:
1. Ekstrovertiranost - više druženja pozitivno utječe na pojedinca
2. Introvertiranost - više prihvatljivog, kontroliranog i filtriranog druženja pozitivno utječe na pojedinca
3. Usamljenost - nepoželjna samoća koja pogađa i jedne i druge, intenzitet može varirati.
Jer da intovert ima manje kontakata od onoga što mu je potrebno - isto bi osjećao usamljenost.
Opet, ne mješati što znači kontakt i kako utječe na psihu. Pojedinac može imati tisuće kontakata pa opet biti strašno usamljen - komedijaši su najčešće jako dobar primjer toga.
Bitna je povezanost i ispunjenost kontakta, a to može varirati.
Svakako postoji situacija u kojoj introvert može zapasti u ciklus u kojem odbija i kontakte koji mu inače pašu i trebaju - pa to može biti jako teška situacija.
U pravu si. I za razliku od mene lijepo si to obrazložio.
Baš me nešto zanima... ima jedan istiniti meme, ali je istinit.
Ja recimo upražnjavam 99.9% e-komunikacije sa porukama... ako trebam obaviti telefonski poziv sa bilo kome.. to je za mene jako velik teret.
I taj poziv mora završiti za 30 sekundi.
No, tekstualno, bez problema odradim biblijska obraćanja.
Simpatično je sve složeno u zadnjoj rečenici.
No tih 5% druženja nije nužno... ja sam introvert.
Uz sve navedene točke poboljšanja navika, teško bi mi palo da sam okružen ekstrovertima.
Ljudima koji ne uvlače jezik, znatiželjni su i puno blebeću.
To je za mene udar na točku stresa.
Stoga molim da se razluči... ljudi koji vole samoću i cijene svoj mir, ne moraju upražnjavati sve točke i završnu društvenu.
Neka sociološki dio konzumiraju kako im najviše godi. Introverti neka uživaju bezprijateljski u svom miru. To je njihovih 5% +
Da zasebno odgovorim.
Postoji i problem jer se pojam prijatelja drugačije shvaća. Neka opće-prihvaćena ljestvica prijateljstva je jako visoka, pa to donosi nekoliko problema:
1. Ljudima kojima više paše ciljano i ograničeno druženje često se osjećaju lošijim prijateljima jer nisu toliko aktivni kao njihovi prijatelji - ne iniciraju toliko druženja kao neki drugi.
2. Ljudi koji prijateljstvo sa većinom osoba temelje na što više kontakata/druženja često izjednače manjak kontakta/druženja sa nezainteresiranošću druge osobe
3. Ljudi koji intenzivna druženja u početku shvate kao mjerilo prijateljstva, nerijetko se na kraju osjećaju usamljeno, ako ih to druženje ne ispunjava - ovo se često desi u mladosti jer se stalno/svakodnenvo družiš sa osobama iz škole/faksa a tu možda nema emotivne povezanosti. Ovo se dogodi i u malim sredinama - ljudi se druže jer nemaju nikog drugog, a u biti nisu povezani uopće - što često rezultira alkoholizmom.
Postoji i ljubavna usamljenost - gdje manjak ljubavne veze može negativno utjecati i na prava prijateljstva.
Zato i piše u članku:
Okruženost pozitivnim društvenim odnosima pridonosi produženju života za 5%, pokazuju istraživanja.
U pravu si. I za razliku od mene lijepo si to obrazložio.
Baš me nešto zanima... ima jedan istiniti meme, ali je istinit.
Ja recimo upražnjavam 99.9% e-komunikacije sa porukama... ako trebam obaviti telefonski poziv sa bilo kome.. to je za mene jako velik teret.
I taj poziv mora završiti za 30 sekundi.
No, tekstualno, bez problema odradim biblijska obraćanja.
Moja majka kaže da ne voli razgovarat na telefon jer ima osječaj da je netko stalno gleda :). Što se tiče klafranja uživo nemre stat. Mislim da je svatko uživotu nekad više manje intro nekad extro. Eo par memea.
1. Biti metabolički fleksibilan. To znači da u jako kratkom vremenu tijelo prebaci izvor energije iz hrane koju jedem u masnoće pohranjene u tijelu.
2. Održavati tjelesnu aktivnost, ne pretjeranim vježbanjem nego više šprint-stop sistem. Ljudi nisu kreirani biti maratonci, ali jesmo za kratke sprinteve da se sakrijemo od sabljastog tigra i preživimo.
3. Održavati zdravu crijevnu floru. Tu prvenstveno mislim na prehranu većinom povrćem, ali i masnim mesom i s puno proteina, jaja. Zapravo, masnoće moraju biti glavni izvor energije (ne 'biljno ulje' već svinjska mast, maslac, kokosovo ulje, maslinjak). A treba jesti obilje povrća zbog vlakna koje su glavna hrana našim kućnim ljubimcima, bakterijama. I definitivno izbjegavati procediranu hranu, hranu s naljepnjicama i deklaracijama. Ono što jedeš mora biti takvo kao što je izraslo, ulovljeno...i jesti puno fermentirane hrane.
4. Živjeti po sistemu posti-gosti se. Održavati taj ritam, tako da se ne unosi stalno hrana nego da se poštuje cirkadijalni ritam tijela.
5. Biti čim više na suncu, u prirodi, imati dobre zalihe vitamina d.
Možemo pitati doktora pedijatra, bi li njegove kolege sa gastro odjela ovu točku tri, stavili kao primarnu.
Volio bih da čitatelji ovu točku tri shvate jako ozbiljno.
Colon/crijevo je naš drugi mozak. 1.5kg dobrih bakterija usklađuje sve ostale parametre.
Doktor može potvrditi kakav je pakao na gastro odjelu. Kao big bang.. svi uzrasti su pogođeni sa kandidaturom karcinoma debelog crijeva, crohnove bolesti, ulceroznog kolitisa, iritabilnog crijeva itd.
Kolonoskopija je postala kao odlazak zubaru.
Zelen, proteini, bjelančevine obavezno, a procesuiranu hranu shvaćati kao antrax.
No, ljudi to vide i slegnu ramenima. Uđu u pekaru. Mislim da smo prvi u svijetu, koliko pekara ide po glavi stanovnika.
Tko želi, poći u malo aktivniju kontrolu unosa sadržaja..uz rafinirani šećer, izbacit će i sve pšenične proizvode/brašna.
Ovo je mix svega. To su statistički podaci na osnovu znanstvenih studija.
Naravno, držite se fizičke aktivnosti, zdrave prehrane, pozitivnoga ramišljanja, izbjegavajte sve što vam stvara stres, a nije vam potrebno....
U svakome danu svojega života pronađite nešto pozitivno. Pjesnika, I.G. Kovačića mogao je usrećiti jedan vedri oblak na nebu.
Doc je u srednjim 40-im godinama života, kao i Ajar.
I izbjegavajte kemikalije, pogotovo one koje se stavljaju ispod pazuha, alternativa, limun i soda bikarbona, i drzi dost dugo bez neugodnih mirisa.
Trebalo je pitati Manolića kojih se koraka držao ..sad nam je kasno
Zar ne bi bilo još bolji faktor izgradnje muskulature, mišići koji će ih još lakše nositi u stare dane, kao i pokretljivost koja se galvanizira kroz mnoge sportove (ne eksterne sportove koji su opasni za ozljede) .
Kao i poticati ljude na žešće kardio vježbe. Tako se izgrađuje izdržljivost koja je bome bitna u stare dane. Žešći kardio znači podizati i maksimalni volumen kisika u krvi (maxVO2), što dokazano pomlađuje ljude na razini stanica (produžuje krakove mitohondrija koji se skraćuju što smo stariji).
Ok duže živjeti ali podići kvalitetu i zdravlje ostatka života na višu razinu je možda i važnije. Evo primjera puno je lakše kad smo jaki da otvorimo teški poklopac na kontejneru, i puno je lakše saginjati se u kontejner da dohvatimo plastičnu bocu kad si fit, i puno je lakše kad si u formi, možeš obići veći broj kontejnera 💪💪💪
Ali zar nismo zaključili na bug. hr da alkohol uopće nije zdrav, čak i u malim količinama, što sad opet spominjanje čašice, dvije, tri...?
Moj hod je od N.N Škurinje - Kantrida 55 minuta, u drugom smjeru 1 i 15 u najboljem slučaju...
Gledao sam na netflixu neki dokumentarac, lik 20-30 godina istražuje dugovječnost posjećujući sve lokacije na svijetu sa najviše 100-godišnjaka. I osim "dobro jutro" faktora koji utjeću na dugovječnost kao što su prehrana, tjelovježba, san/miran život, druženje i obavljanje nekog zanata/postjedovanje neke vještine, prenio je i interesantno istraživanje jednog talijana koji je ustanovio odnos između broja stogodišnjaka i kosine sela u kojem žive - što je selo strmije i tako prisiljava žitelje na redovite uspone, to ima više stogodišnjaka...
Tako da ja, bogami, umjesto hodanja po ravnom idem do obližnjeg brda i nazad...
Samo jedno pitanje, što ne spada u ultraprocesiranu hranu odnosno koje sve vrste hrane nemaju ništa ultraprocesirano u bilo kojem obliku? Može li se napraviti meni koji je relativno jeftin, jako raznovrstan (doručak/ručak/večera) a da se ne ponavlja kroz tjedan?
6 od 8
To znači produžen život za 18 godina?
@Ovo je kraj
Mislim, da to nije dobar pristup. To, duhovno mislim. To je mantra.
Treba živjeti zdravo, da bi imao kvalitetan život. Da bi živio punim plućima.
Ak' živiš pozitivno, zdravo i aktivno, duhovnost ti praktički ne treba.
Ljudima se ništa neda poduzeti u vlastitom životu, pa se prepuštaju mantranju.
Umjesto da žive punim potencijalnom svojeg života, bježe u lijenost.
Okay i naravno, da svatko sa svojim životom radi kaj želi.
Samo je problem kaj vjernici-fanatici, svima žele određivati kako će živjeti.
Pa baš to, živjet ne možemo zauvijek, poslje smrti isto nitko ne zna što bude. Kad dođe dođe, možeš sve by the book pa te strefi rak ili te auto ubije na putu do škole.
Gledao sam na netflixu neki dokumentarac, lik 20-30 godina istražuje dugovječnost posjećujući sve lokacije na svijetu sa najviše 100-godišnjaka. I osim "dobro jutro" faktora koji utjeću na dugovječnost kao što su prehrana, tjelovježba, san/miran život, druženje i obavljanje nekog zanata/postjedovanje neke vještine, prenio je i interesantno istraživanje jednog talijana koji je ustanovio odnos između broja stogodišnjaka i kosine sela u kojem žive - što je selo strmije i tako prisiljava žitelje na redovite uspone, to ima više stogodišnjaka...
Tako da ja, bogami, umjesto hodanja po ravnom idem do obližnjeg brda i nazad...
Valter Longo se zove lik. Da, on se dosta fokusirao na mediteransku prehranu, ali ovo s usponom nisam čuo :) No ima nekog smisla, jer to je upravo ono što si i ja mislim, čovjek se treba jednom dnevno 'zapuhati', i baš ima smisla. Dugovječnost po meni nije cilj sam za sebe, više mi je važno doživjeti starost zdrav, bez potrebe da idem svaki tjedan na vađenje krvi i nekim tamo doktorima koji nikad zapravo ne riješe ništa nego samo ublaže simptome. Mišljenja sam da čovjek nije stvoren da bi bio bolestan, i da je moguće umrijeti samo od starosti, a ne od infarkta, moždanog, ili negdje na intenzivnoj.
Evo živim zdravo, vježbam skoro svaki dan pod tim mislim 10km trćim minimum dnevno, s 42 godine mogu polumaraton ispod dva sata otrčati. Posao mi je top para imam, največi mi je stres koliko će dijete dobiti na testu iz matematike, hranim se ekstra, ne pušim, popijem ponekad koji pelin pošto ne podnosim alkohol i onda me 100 metara od kuće pokupi kamion koji je prošao kroz crveno ...
Tako da ljudi ako vam je stalo do vašeg zdravlja kupite si životno osiguranje sve drugo je sranje.
a sad ga svi lagano kenjate...
naravno, sve može biti super ali eto hodaš milim nam glavnim gradom i s visine od 10-ak metara se olabavi cigla iz nikako održavane fasada zaštićene zgrade te se elegantno strmopizdi na tvoju ćelenku i eto, prdiš u rosu...
jedino je apsolutno sigurno da ćemo svi umrijeti, konačno to je suprotnost ovome što želimo pod svaki cijenu čim dulje održavati, ali, nema sigurnosti da će sve biti bez problema....
dapače, smisao zdravog života je da kad (a sigurno hoće) dođe do poteškoća, lakše ih prebrodiš i s manje negativnih posljedica...
i da završim Konfucijevom mudrošću:
Svi mi imamo dva života, drugi počinje onog trena kad shvatiš da imaš samo jedan....