Dakle, moje prvo pitanje bih bilo: smatrate li da su vjernici bliži svojim vjerovanjem istini ili su to ateisti ili pak neki treći način razmišljanja?
Ateisti ili teisti ili nešto treće?
- poruka: 3.222
- |
- čitano: 256.794
- |
- moderatori:
DrNasty, pirat, Lazarus Long, XXX-Man, vincimus
Dakle, moje prvo pitanje bih bilo: smatrate li da su vjernici bliži svojim vjerovanjem istini ili su to ateisti ili pak neki treći način razmišljanja?
Uhh, sa ovime bolje niti ne počimati.
Uhh, sa ovime bolje niti ne počimati.
Ne želim započeti flamewar, nadam se da može biti civilizirano.
Ako uopće bude interesa za ovu temu..
Tko će znati tko je bliže istini... Ovakve teme inače brzo prerastu u svađu i svatko nastoji svoje mišljenje obrazložiti.
Tko će znati tko je bliže istini... Ovakve teme inače brzo prerastu u svađu i svatko nastoji svoje mišljenje obrazložiti.
Nadam se da će biti civilizirano.
Tehnologija je isto pri vrhu.
nisam vjernik ali nisam ni ateista, i sta sad ?!
nisam vjernik ali nisam ni ateista, i sta sad ?!
Pretpostavljam da si nešto treće po razmišljanju?
Misliš da postoji natprirodno biće?
vjerovatno neka bica evolucijski i intelektualno na visem nivou,mozda cak u bestjelesnom obliku
Mozda je ovaj najpopularniji medju ljudskom populacijom semitski bog ,poznat kao JHVH,Allah ,El ... samo jedan adoloscentski zahebant neke tamo vrste ... poput Q-a iz Star Treka
Dakle, moje prvo pitanje bih bilo: smatrate li da su vjernici bliži svojim vjerovanjem istini ili su to ateisti ili pak neki treći način razmišljanja?
Ja smatram da su dabrovi jedini blizu ultimativnoj životnoj istini.
Mislim ono, lik ruši drvo, navlači ga cijeli dan na branu, i još se sunča plutajući leđnim stilom...
Flegma 100%.
Lik je ziher skužio smisao svega, zato nas i gleda s podsmjehom...
A mi idioti, ljudska rasa "superiornih" bića se svađamo jel smijemo ministrante slat popu u stan poslije mise.
Mislim, ono....
Mi smo kaj ono?
Mi smo .urac od ovce, i nadam se nekom meteoru ovećih dimenzija kojemu će se na putanji naći ovaj "divni" planet Zemlja...
Selim se k dabrovima, prvom prilikom, I`m too old for this shit....
Dakle, moje prvo pitanje bih bilo: smatrate li da su vjernici bliži svojim vjerovanjem istini ili su to ateisti ili pak neki treći način razmišljanja?
Ja smatram da su dabrovi jedini blizu ultimativnoj životnoj istini.
Mislim ono, lik ruši drvo, navlači ga cijeli dan na branu, i još se sunča plutajući leđnim stilom...
Flegma 100%.
Lik je ziher skužio smisao svega, zato nas i gleda s podsmjehom...
A mi idioti, ljudska rasa "superiornih" bića se svađamo jel smijemo ministrante slat popu u stan poslije mise.
Mislim, ono....
Mi smo kaj ono?
Mi smo .urac od ovce, i nadam se nekom meteoru ovećih dimenzija kojemu će se na putanji naći ovaj "divni" planet Zemlja...
Selim se k dabrovima, prvom prilikom, I`m too old for this shit....
Drago mi je da si napisao ovaj post, jako duhovit osvrt.
vjerovatno neka bica evolucijski i intelektualno na visem nivou,mozda cak u bestjelesnom obliku
Znači agnostik...
vjerovatno neka bica evolucijski i intelektualno na visem nivou,mozda cak u bestjelesnom obliku
Znači agnostik...
Agnostik bi bilo najsličnije ovom razmišljanju po meni.
Iako male razlike ima utoliko što agnosticizam pretpostavlja da ne znamo jer nemamo dovoljno informacija u nijednom smjeru da bi donjeli zaključak.
Kaj je to istina?
Vjernik, nevjernik, nekaj treće počesto nema jasno određene granice.
Sve se to događa na osobnoj duhovnoj razini.
Ne volim kada mi netko ulazi u taj moj strogo privatni prostor, te kada se moram nekome opravdavati ili kada me netko sa strane radi svojih niskih strasti ili uskih ciljeva poziva na red.
Nitko nema monopol na istinu, te je svatko po svojoj savjesti slobodan odabrati u kaj će ili neće vjerovati.
Samo opravdavanje vjere na nekoj objektivnoj razini, empirijskoj nije moguće jer se vjera ne može tako dokazati.
Stoga ako netko ne vjeruje nemaš što raspravljati sa njim.
Bitno je da moja vjera(nevjera) ne ugrožava drugoga.
To se ostvaruje u punoj sekularizaciji društva, te je snaga vjere u malim djelima ljubavima prema bližnjem bratu(drugu).
Ne trebaju za vjeru velike javne manifestacije, trijumfalizam, proračunske pare, referendumi, marševi za život, Opus Dei, Ž. Markić...,nego jednostavno ak' ti vjera nekaj znači, slobodno ju živi, al' na način da nekome zamjeraš kaj radi sa svojim privatnim životom.
Inače, ak' te zanima tema, slobodno, čitaj, promišljaj, razgovaraj sa različitim profilima ljudima, te uzmi i odbaci po ono kaj ti paše ili smeta.
Samo se nemoj zatvoriti i otići u jednome smjeru, jer što više znaš između totalno oprečnih stavova to si toleratniji, te dobivaš širu i realniju sliku stvarnosti oko sebe.
Kaj je to istina?
Vjernik, nevjernik, nekaj treće počesto nema jasno određene granice.
Sve se to događa na osobnoj duhovnoj razini.
Ne volim kada mi netko ulazi u taj moj strogo privatni prostor, te kada se moram nekome opravdavati ili kada me netko sa strane radi svojih niskih strasti ili uskih ciljeva poziva na red.
Nitko nema monopol na istinu, te je svatko po svojoj savjesti slobodan odabrati u kaj će ili neće vjerovati.
Samo opravdavanje vjere na nekoj objektivnoj razini, empirijskoj nije moguće jer se vjera ne može tako dokazati.
Stoga ako netko ne vjeruje nemaš što raspravljati sa njim.
Bitno je da moja vjera(nevjera) ne ugrožava drugoga.
To se ostvaruje u punoj sekularizaciji društva, te je snaga vjere u malim djelima ljubavima prema bližnjem bratu(drugu).
Ne trebaju za vjeru velike javne manifestacije, trijumfalizam, proračunske pare, referendumi, marševi za život, Opus Dei, Ž. Markić...,nego jednostavno ak' ti vjera nekaj znači, slobodno ju živi, al' na način da nekome zamjeraš kaj radi sa svojim privatnim životom.
Inače, ak' te zanima tema, slobodno, čitaj, promišljaj, razgovaraj sa različitim profilima ljudima, te uzmi i odbaci po ono kaj ti paše ili smeta.
Samo se nemoj zatvoriti i otići u jednome smjeru, jer što više znaš između totalno oprečnih stavova to si toleratniji, te dobivaš širu i realniju sliku stvarnosti oko sebe.
Ma ovdje nije riječ o pravdanju samo o raspravljanju, iznošenju stavova i ideja.
Meni je jako interesantno kada naprimjer ateisti znaju kao argument u svoju korist reći kako vjernici ne mogu dokazati postojanje Boga.
Istodobno niti ateisti mogu dokazati nepostojanje Boga.
Kažu da je teret dokaza na onom koji iznosi tvrdnju, u ovom slučaju obje strane iznose oprečne tvdnje.
Ja sam u potpunosti za sekulatizam, problem nastaje kada je jedna grupa manje tolerantna od one druge a država se ne mješa jer su to vjerske slobode.
Tu ne pišem samo o konkretnim zabranama ili pravima, nego i o ''sitnicama'' poput primjerice ove: pripadnik skupine A živi u području gdje je pino više pripadnika skupine B.
Kao što možeš zamisliti, iako možda niti nema izravnih napada na tu osobu ili njezine slobode vrlo vjerojtano će ipak osjetiti neku vrstu negostoljubivosti (iako su recimo državljani iste zemlje).
Ateiste ćemo nazvati AMD-ovce a Vjernike Intel-ovce.
Hm, frende nemreš promijeniti druge, a niti ne možeš.
Jednostavno ako ti nekaj toliko znači, drž' se svoje strane, a za druge neka ti bude lagano....
Uvijek se možeš nametnuti ili nekaj treće, al' očekivati da će baš svi biti za nešto oduševljeni kao i ti je poprilično naivno i neostvarivo.
Jednostavno je to tako u životu.
Osjećaj negostoljubivosti?
Ah, probaj u navijačkim bojama svojeg omiljenog kluba otići u neki drugi grad. Ne nužno u tamo gdje je geografski puno navijača rivalskog kluba, nego u neki ajmo reći neutralni grad, pa buš vidio da ne buš svakome po volji.
Ako hodaš u tako obučen, jednostavno si meta za neke ljude, koliko god ti bio kontra toga, te koliko god tebi ne smetale boje drugoga, ne samo rivalskog kluba, nego čak da ti i ne smetaju boje rivalskih kluba iz drugih država koje su ratovale kontra tvoje Domovine.
Imaš mogućnost ne hodati u takvim bojama, te ne osjećati negostoljubivost ili ćeš pak ponosno nositi boje svojega kluba, te bit' spreman i obraniti takvo svoje stajalište.
Nema ti treće.
Kada se ljudi ne razumiju, onda se sukobljavalju. Bilo verbalno, bilo nekako drugačije....
Život ti je kao boksački ring, primaš i daješ udarce.
Ateiste ćemo nazvati AMD-ovce a Vjernike Intel-ovce.
Ako su ateisti, onda su teisti. Ako su vjernici, onda su nevjernici. Nemre biti ateist i vjernik.
Meni je jako interesantno zašto je tebi interesantno nešto što ateisti tipično ne govore. Teret dokazivanja je na onome tko iznosi tvrdnju, a to su teisti. Ako teisti ne mogu dokazati svoju tvrdnju, sasvim je logično da ateisti njihovu tvrdnju ne prihvate.
Kao prvo - kojega/čijega boga?
Kao drugo - teret dokazivanja, once again.
Kao treće - mogućnost dokazivanja. Dokaži ti da ne postoji nevidljivi ružičasti jednorog.
Nije istina. Teist iznosi tvrdnju da bog postoji. Ateist ne prihvaća tu tvrdnju jer ju teist ne može dokazati. I tu priča završava.
Ateist može tvrditi da ni jedan bog ne postoji, ali to što tu tvrdnju ne može dokazati ne znači da je pozicija teista i ateista ista.
Tu ne pišem samo o konkretnim zabranama ili pravima, nego i o ''sitnicama'' poput primjerice ove: pripadnik skupine A živi u području gdje je pino više pripadnika skupine B.
Kao što možeš zamisliti, iako možda niti nema izravnih napada na tu osobu ili njezine slobode vrlo vjerojtano će ipak osjetiti neku vrstu negostoljubivosti (iako su recimo državljani iste zemlje).
Nije jasno što si time htio reći. Sekularizam znači država odvojena od religija i religijskih institucija. To znači da se ni jedna religija ne može/ne smije uplitati u rad države i da se država prema svima mora odnositi jednako - osigurati slobodu religije i slobodu od religije.
Ako su ateisti, onda su teisti. Ako su vjernici, onda su nevjernici. Nemre biti ateist i vjernik.
Meni je jako interesantno zašto je tebi interesantno nešto što ateisti tipično ne govore. Teret dokazivanja je na onome tko iznosi tvrdnju, a to su teisti. Ako teisti ne mogu dokazati svoju tvrdnju, sasvim je logično da ateisti njihovu tvrdnju ne prihvate.
Kao prvo - kojega/čijega boga?
Kao drugo - teret dokazivanja, once again.
Kao treće - mogućnost dokazivanja. Dokaži ti da ne postoji nevidljivi ružičasti jednorog.
Nije istina. Teist iznosi tvrdnju da bog postoji. Ateist ne prihvaća tu tvrdnju jer ju teist ne može dokazati. I tu priča završava.
Ateist može tvrditi da ni jedan bog ne postoji, ali to što tu tvrdnju ne može dokazati ne znači da je pozicija teista i ateista ista.
Tu ne pišem samo o konkretnim zabranama ili pravima, nego i o ''sitnicama'' poput primjerice ove: pripadnik skupine A živi u području gdje je pino više pripadnika skupine B.
Kao što možeš zamisliti, iako možda niti nema izravnih napada na tu osobu ili njezine slobode vrlo vjerojtano će ipak osjetiti neku vrstu negostoljubivosti (iako su recimo državljani iste zemlje).
Nije jasno što si time htio reći. Sekularizam znači država odvojena od religija i religijskih institucija. To znači da se ni jedna religija ne može/ne smije uplitati u rad države i da se država prema svima mora odnositi jednako - osigurati slobodu religije i slobodu od religije.
''Ako su ateisti, onda su teisti. Ako su vjernici, onda su nevjernici.'' - ovaj dio ne shvaćam.
''Nemre biti ateist i vjernik.'' - to se slažem.
''Meni je jako interesantno zašto je tebi interesantno nešto što ateisti tipično ne govore.'' - niti vjernici tipično ne govore da Bog postoji, to vjeruju.
''Teret dokazivanja je na onome tko iznosi tvrdnju, a to su teisti.''- ateisti (ne tipično kao niti vjernici - pojedinci među njima kao i među vjernicima u obrnutom smislu) tvrde da Bog ne postoji; vidi youtube
''Kao prvo - kojega/čijega boga?''- onog o kojem je riječ u datom trenutku u datoj raspravi
''Kao drugo - teret dokazivanja, once again.''- možda ja nešto krivo shvaćam, teret dokazivanja je isključivo na onome tko prvi kaže neku tvrdnju, ali ne i na onom koji tvrdi suprotno?
''Kao treće - mogućnost dokazivanja. Dokaži ti da ne postoji nevidljivi ružičasti jednorog.''- sa time se slažem, kako imati stav/vjerovanje oko stvari koje ne možeš dokazati?
''Nije istina. Teist iznosi tvrdnju da bog postoji. Ateist ne prihvaća tu tvrdnju jer ju teist ne može dokazati. I tu priča završava.''- ateist ne prihvaća tu tvrdnju i tu priča završava, zašto? Kakva je to otvorenost i rasprava kada ne vrijede ista pravila za obje strane?
''Ateist može tvrditi da ni jedan bog ne postoji, ali to što tu tvrdnju ne može dokazati ne znači da je pozicija teista i ateista ista.''- može tvrditi ali tu tvrdnju ne mora dokazati? A vjernik mora? Zašto?
''Nije jasno što si time htio reći. Sekularizam znači država odvojena od religija i religijskih institucija. To znači da se ni jedna religija ne može/ne smije uplitati u rad države i da se država prema svima mora odnositi jednako - osigurati slobodu religije i slobodu od religije.'' - To je točno, poanta je da u današnje vrijeme u sekularne države previše hodaju po jajima jer se boje da ih se ne optuži za gušenje vjerskih sloboda. U sekularnoj državi ne bi smjelo biti onih koji se osjećaju ugnjetavani od strane drugih jer bi svi trebali biti jednaki. Što nije slučaj. Opet da ponovim primjer: pripadnik skupine A živi u području gdje je puno više pripadnika skupine B. Velika je vjerojatnost da će doživjeti neugodnosti kao ne-pripadnik te grupe.
Nauči se citirati - iz citiranog treba obrisati viškove. Ako ne misliš cijepati post kojeg citiraš, onda nemoj bezveze citirati cijeli post. Pročitaj pravila foruma.
Terminologija. To je ko da kažeš netko je radnik, a netko drugi je nedjelatnik. Ako je radnik, onda je neradnik. Ako je djelatnik, onda je nedjelatnik.
Ne znam što ti misliš da je "ateist". Ateist je jednostavno onaj koji nije teist. Pa ako koristiš riječ ateist, onda koristi riječ teist. Ako si se odlučio za riječ vjernik, onda koristi riječ nevjernik.
Brutalno kolega. Nije poanta u činu govorenja, nego je poanta u stavu. Zar testi ne tvrde da bog postoji? Ili u najmanju ruku ne ponašaju se, ne vode život kao da postoji?
U zabludi si. Da bogovi ne postoje tvrde eksplicitni ateisti. Ateisti u globalu jedino nužno zajedničko imaju to da ne prihvaćaju tvrdnju da barem jedan bog postoji.
Čemu onda ova tema? Ako nitko ne konkretizira, onda je komotno mogu odmah zaključati i gotova stvar.
Da, očito nešto krivo shvaćaš. Imaš tri situacije (a ne samo dvije):
1) netko nešto tvrdi
2) netko tu tvrdnju ne prihvaća
3) netko tvrdi suprotno
Tu situaciju lijepo možeš vidjeti na sudu. Presude su kriv ili nije kriv. A ne nevin. Da bi se tvrdilo da je optuženik nevin, to treba dokazati. Ali ako se ne dokaže da je kriv, onda nije kriv - nije prihvaćena tvrdnja da je kriv.
Hehehhe... Misliš kao teisti?
Pa vrijede ista pravila za obje strane. Problem je u tome što ti ne znaš tko je ateist. Ti pogrešno smatraš da je ateist osoba koja negira bogove, dočim je ateist osoba bez bogova, osoba koja ne prihvaća teističke tvrdnje da barem jedan bog postoji. Kad bi ateist bio isključivo osoba koja negira bogove, onda bi imao rupu.
Oni koje ti nazivaš ateistima nerijetko se zapravo nazivaju antiteistima. A antiteisti su ujedno i ateisti. Kužiš? Znači, vratimo se na one tri situacije:
1) netko nešto tvrdi - teist
2) netko tu tvrdnju ne prihvaća - ateist
3) netko tvrdi suprotno - antiteist
Uoči da antiteist ujedno ne prihvaća tvrdnju teista, pa je prema tome ujedno i ateist.
Ako tvrdi, morao bi je dokazati ako želi da se njegova tvrdnja smatra valjanom. Međutim time što je ne dokaže ili ne dokazuje, teistička tvrdnja nije nimalo vjerojatnija ili nimalo bolje dokazana. To što odvjetnik nije uspio dokazati da je njegov klijent nevin, ne znači da je kriv - i dalje može biti da klijent nije kriv.
To isto može proizlaziti iz nacionalnosti, boje kože, društvnenog statusa, financijskog statusa...
Opisuješ li neku konkretnu situaciju o kojoj bi volio razgovarati ili je to tek tako?
Antiteisti su i ateisti, samo nisam bio dovoljno precizan, znači mislio sam na tu vrstu ateista.
Zašto ateisti ne prihvaćaju da postoji Bog, ajmo u ovom slučaju kršćanski s obzirom da nam je najbliže?
Pitam u ovom smislu, ne prihvaćaju da Bog postoji jer za njega nema dokaza (pretpostavljam) iako nema niti dokaza u suprotno, to me zbunjuje s obzirom da je jednako nelogično ne vjerovati s obzirom da nema dokaza.
Govorim o konkretnoj situaciji, dijelovi multikulturalnih metropola. Šećeš dijelom grada gdje su dominantni židovi ili muslimani npr. sa curom druge religije (vidljivo po robi npr.) i šansa da ćeš doživjeti neugodnost je jako velika.
Zašto je to tako u sekularnom društvu? Svjestan sam da je je ovo nategnutno slične tematike sa samim naslovom ali me je zanimalo pa da ne otvaram novu temu.
Ne možeš se tako razbacivati. Zašto ne vjeruje da postoji Alah? Zašto ne vjeruje da postoji Krišna? Zeus?
Odgovor na sva ta pitanja u ateista je isti: ne postoje dokazi. Simple as that. Zašto ti ne vjeruješ da postoji Alah (ili ako smatraš da se govori o istome bogu, zašto ne prihvaćaš Islamsko viđenje?)? Zašto ti ne vjeruješ da postoji Krišna? Zašto ti ne vjeruješ da postoji Zeus?
Teist je ateist za sve bogove osim svojeg.
Ako prihvatimo da Biblija točno opisuje kršćanskog boga, onda ima pregršt dokaza.
Ni dalje ne kužiš. "Ne vjerovati" znači ne prihvaćati nešto kao činjenjicu, kao nešto točno. Ti ne vjeruješ da postoji nevidljivi ružičasti jednorog, zar ne? Ili da ne postoje vile. Možeš li dokazati da ne postoje? Ako ne možeš, zašto onda ne vjeruješ u njih?
Može li se na sudu uvijek dokazati da je netko nevin? Ne možeš. Pa ipak, ako se ne može dokazati da je nevin, zar to znači da je kriv? Ne znači. Kriv je ako se dokaže da je kriv. Pokušaj malo bolje razmisliti o tome. Shvaćam da može biti teško za skužiti, ali ključno je da to shvatiš jer bez toga daljnja rasprava nema smisla.
Zašto je to tako u sekularnom društvu? Svjestan sam da je je ovo nategnutno slične tematike sa samim naslovom ali me je zanimalo pa da ne otvaram novu temu.
To što opisuješ zapravo nema nužno veze sa sekularnošću društva, nego sa svjetonazorom i kulturom pojedinih skupina. Iako u takvim religijski problematičnim društvima sekularnost može biti upitna jer takve skupine znaju jako utjecati na državu. Recimo Hrvatska je po Ustavu sekularna država, ali polako se ta sekularnost gubi.
Mislim da ti je pobjeglo pravo značenje riječi sekularnost - odvojenost države (dakle, državnih institucija) od religijskih institucija. Ti zapravo pričaš o nečem drugom.
Kao prvo - kojega/čijega boga?
Kao drugo - teret dokazivanja, once again.
Kao treće - mogućnost dokazivanja. Dokaži ti da ne postoji nevidljivi ružičasti jednorog.
Može se puno lakše govoriti o Bogu lišenom svih religijskih natruha. Dakle, "filozofski" Bog: apsolutni bitak, svemoguć, sveznajuć...
Teret dokazivanja je na onom koji iznosi tvrdnju. Ukoliko ateist (jaki oblik, ili antiteist kako si već i sam naveo) nešto tvrdi, utoliko je slobodan i dokazat to što tvrdi jel. Dakle ukoliko je netko ateist koji tvrdi da Bog ne postoji, onda je u istoj poziciji kao i teist. Ako, pak, dijeli blagi oblik ateizma (zvuči kao bolest kad ovako sročiš), onda bi trebao pošteno zaobić temu po meni jer ako netko ne tvrdi ništa, onda nema ni što argumentirati.
Nije istina. Teist iznosi tvrdnju da bog postoji. Ateist ne prihvaća tu tvrdnju jer ju teist ne može dokazati. I tu priča završava.
Ateist može tvrditi da ni jedan bog ne postoji, ali to što tu tvrdnju ne može dokazati ne znači da je pozicija teista i ateista ista.
Ne bih se složio sa ovim. Ako se izriče bilo kakva tvrdnja, onda ona može biti u konačnici istina ili neistina, a to se u bilo kojem slučaju može argumentirat. Dokazivanje nije radnja u ovoj raspravi ako se pod tim pojmom misli na mjerljivo i empirijsko vrednovanje tvrdnje o božjoj egzistenciji - jednostavno pogrešno od starta. Dakle jaki ateizam i teizam se nalaze u potpuno istom položaju jer oba stava iznose tvrdnje koje se ne mogu konačno potvrditi i koji se međusobno isključuju. Ako, dakle, tvrdiš da Bog ne postoji, onda moraš dati argument (ne dokaz, valjda je jasno više da takvo što ne postoji) podjednako kao i teist koji tvrdi suprotno. Nametanje tereta dokaza na isključivo teista, a da stupaš kao jaki ateist, logički je pogrešno. Ateist koji iznosi tvrdnju se tom tvrdnjom suprotstavlja teistu i pritom mu nameće teret dokaza dok je on tog zadatka lišen... malo glupavo.
btw. gdje bi sebe pozicionirao u ovoj raspravi mbaksa ?
Za mene je jednostavno, niti vjerujem niti ne vjerujem, nema dokaza niti u jednom smjeru.
Oba stava su mi jednako nelogična.
Kao prvo - kojega/čijega boga?
Kao drugo - teret dokazivanja, once again.
Kao treće - mogućnost dokazivanja. Dokaži ti da ne postoji nevidljivi ružičasti jednorog.
Može se puno lakše govoriti o Bogu lišenom svih religijskih natruha. Dakle, "filozofski" Bog: apsolutni bitak, svemoguć, sveznajuć...
Teret dokazivanja je na onom koji iznosi tvrdnju. Ukoliko ateist (jaki oblik, ili antiteist kako si već i sam naveo) nešto tvrdi, utoliko je slobodan i dokazat to što tvrdi jel. Dakle ukoliko je netko ateist koji tvrdi da Bog ne postoji, onda je u istoj poziciji kao i teist. Ako, pak, dijeli blagi oblik ateizma (zvuči kao bolest kad ovako sročiš), onda bi trebao pošteno zaobić temu po meni jer ako netko ne tvrdi ništa, onda nema ni što argumentirati.
Nije istina. Teist iznosi tvrdnju da bog postoji. Ateist ne prihvaća tu tvrdnju jer ju teist ne može dokazati. I tu priča završava.
Ateist može tvrditi da ni jedan bog ne postoji, ali to što tu tvrdnju ne može dokazati ne znači da je pozicija teista i ateista ista.
Ne bih se složio sa ovim. Ako se izriče bilo kakva tvrdnja, onda ona može biti u konačnici istina ili neistina, a to se u bilo kojem slučaju može argumentirat. Dokazivanje nije radnja u ovoj raspravi ako se pod tim pojmom misli na mjerljivo i empirijsko vrednovanje tvrdnje o božjoj egzistenciji - jednostavno pogrešno od starta. Dakle jaki ateizam i teizam se nalaze u potpuno istom položaju jer oba stava iznose tvrdnje koje se ne mogu konačno potvrditi i koji se međusobno isključuju. Ako, dakle, tvrdiš da Bog ne postoji, onda moraš dati argument (ne dokaz, valjda je jasno više da takvo što ne postoji) podjednako kao i teist koji tvrdi suprotno. Nametanje tereta dokaza na isključivo teista, a da stupaš kao jaki ateist, logički je pogrešno. Ateist koji iznosi tvrdnju se tom tvrdnjom suprotstavlja teistu i pritom mu nameće teret dokaza dok je on tog zadatka lišen... malo glupavo.
btw. gdje bi sebe pozicionirao u ovoj raspravi mbaksa ?
Ovo si jako dobro sročio. I naravno, kada sam rekao da mi je nelogično da je teret dokazivanja samo na teistima, naravno da sam mislio na antiteiste, ili kako ti kažeš jaki ateizam.
S obzirom da i oni izriču tvrdnju.
Koliko je takav bog relevantan za išta?
Rasprava u tom smjeru obično biva promašena, zato jer teist argumentira za takav koncept boga, ali se ponaša kao da argumentira za svoj religijskog.
Pazi - u istoj poziciji kao teist naspram čega? Naspram svoje tvrdnje, ne naspram teističke tvrdnje da (njegov/njezin) bog postoji.
Ti i u ostatku posta radiš istu grešku - pričaš o nedokazivanju antiteističke tvrdnje, ali se ponašaš kao da raspravljalo o teističkoj tvrdnji.
Nije. Ponovno - radi se o dvije odvojene tvrdnje.
Ateist, antiteist, skeptik, sekularni humanist, liberal.
Ne možeš se tako razbacivati. Zašto ne vjeruje da postoji Alah? Zašto ne vjeruje da postoji Krišna? Zeus?
Odgovor na sva ta pitanja u ateista je isti: ne postoje dokazi. Simple as that. Zašto ti ne vjeruješ da postoji Alah (ili ako smatraš da se govori o istome bogu, zašto ne prihvaćaš Islamsko viđenje?)? Zašto ti ne vjeruješ da postoji Krišna? Zašto ti ne vjeruješ da postoji Zeus?
Teist je ateist za sve bogove osim svojeg.
Ako prihvatimo da Biblija točno opisuje kršćanskog boga, onda ima pregršt dokaza.
Ateist tvrdi da ne postoje dokazi za nešto što ne može imati dokaz. Kakva je ovo tvrdnja!? Ova rasprava nije tako banalna kako je prezentiraš. Da pričamo o tome voliš li kavu sa mlijekom ili crnu, onda inekako...
Ni dalje ne kužiš. "Ne vjerovati" znači ne prihvaćati nešto kao činjenjicu, kao nešto točno. Ti ne vjeruješ da postoji nevidljivi ružičasti jednorog, zar ne? Ili da ne postoje vile. Možeš li dokazati da ne postoje? Ako ne možeš, zašto onda ne vjeruješ u njih?
Može li se na sudu uvijek dokazati da je netko nevin? Ne možeš. Pa ipak, ako se ne može dokazati da je nevin, zar to znači da je kriv? Ne znači. Kriv je ako se dokaže da je kriv. Pokušaj malo bolje razmisliti o tome. Shvaćam da može biti teško za skužiti, ali ključno je da to shvatiš jer bez toga daljnja rasprava nema smisla.
Banaliziranje teme u stilu popularnih anti-teista je pomalo dosadnjikavo i naporno onima koji su prožvakali te sprdačine; vjeruj mi. Vile i nevidljivi dawkinsovski jednorozi su konačna bića koja nitko ozbiljan neće staviti u istu rečenicu sa pojmom boga ako ima iole intelektualnog poštenja, sitno filozofske naobrazbe i iskrene želje da komunicira sa svjetonazorski drugačijim osobama. Zapravo je suptilno podrugivanje. Bog kojeg teist drži stvarnim nije kontingentno biće. Možda jedna skolastička definicija pomogne: biće od kojeg ništa veće ne možeš mislit. Dakle o takvom biću raspravljamo ovdje. Pusti shermerove vile i richardove zeuse. Ako se želi raspravljati o a/teizmu onda se misli na biće izvan prostora i vremena, apsolutno biće koje stoji kao metafizički uzrok svemira, nepokretni pokretač, apsolutni bitak...