I okrenuo si tezu.
"Kada bi Lidl zabranio Milanoviću da kupuje u njih..." A ne, "zašto bi Milanović kupovao u Lidla ako ih ozakonjuje". Nije neki primjer, ali kad ga već koristimo van konteksta monopola, regulacije i procesa protiv Big Techa, onda treba bit korektan pa reći da nije Trump nešto Twiterima*, nego su Big Techovi Trumpa biranog i legalnog predstavnika naroda proizvoljno, selektivno i bez naloga suda - skinuli sa interneta.
Kada bi Lidl zabranio nekome ...
Nisam okrenuo tezu nego ne vidiš jednu jednostavnu stvar. I iz Lidla bi te izbacili da se tamo neprimjereno ponašaš. Ne moraš ti prekršiti nikakav zakon oni te po vlastitoj procjeni mogu izbaciti jednako ko što je Twitter procijenio da je Trumpovo ponašanje neprimjereno i izbacili su ga.
Opet ću ti navesti primjer koji sam već ranije istakao. Je li prakticiranje vjere zakonom zabranjeno? Nije, dapače zakonom ti je osigurano pravo da prakticiraš vjeru. Otiđi u Lidl i klanjaj se Alahu pa ćeš vidjeti što će ti se dogoditi. Treba li njima nekakva sudska presuda o tome kako si se ti neprimjereno ponašao da te izbace? Ne treba. Ako odbiješ izaći izvest će te policija bez obzira što nikakav zakon nisi prekršio. To ti je privatno vlasništvo. Bez obzira koliko se taj dućan nekome činio javni, što te ne smiju odbiti poslužiti po nekoj diskriminacijskoj osnovi... mogu te izbaciti zato jer misle da škodiš njihovom poslovanju. Ne trebaš se čak ni klanjati. Ne trebaš ništa ni govoriti. Pokušaj ući u Lidla i par sati stajati na jednom mjestu bez da išta radiš ili govoriš.
U ovoj temi se od početka pokušava izjednačiti Twitter s medijima tipa novine ili portali. Pita se ako su, za razliku od novina, vlasnici i urednici lišeni odgovornosti za ono što se na njihovoj mreži piše, odakle im pravo da određuju što će se na toj mreži pisati i tko će pisati.
Takvo postavljanje stvari je promašeno iz više razloga.
Društvene mreže nisu novine. Da bi funkcionirale u real time moraju biti oslobođene odgovornosti.
One su, ako baš moram uspoređivati s bilo čim osim društvenih mrežama, puno sličnije oglasnicima. Vlasnik ima određenu uređivačku politiku, pruža korisnicima prostor i zarađuje na tome, što od oglašivača što od kupaca (ovisi o kakvoj vrsti oglasnika je riječ) no sadržaj stvaraju korisnici. Ima li vlasnik odgovornost za to što u njegovom oglasniku netko nudi "atraktivnu plavušu koja masira na kućnoj adresi"? Nema. Može li vlasnik odbiti objavu takvog oglasa jer sumnja da se iza toga krije prostitucija? Može.