Mozda zvucim kao pi**ica no ja nikada Fallout 3 ne mogu igrati mirne duse, svaku put kad hodam pustarom ili podzemljem upirem V.A.T.S. za slucaj da detektira neprijatelja.
U Falloutu ima dosta situacija kad ti nije svejedno, uglavnoom u interijerima, uvijek mi se u sjećanje vraća Dunwich building, prepun raunoraznih ghoulova koje samo čuješ kako ubrzano tapkaju prema tebi u mraku...
Pa nije mi bilo svejedno ni kad sam prvi put igrao Dead Space, ali sve je to nekako stvar navike...




upalim zvuk. Prolazim neki level gdje hodaš među stolovima (uredima) kad mi odjednom ona ku*ka iskoči ispod jednog stola. Vrisnuo sam ko djevojče i skočio sa stolca, pritom skoro strgo nogu.
Hehehe!
First they ignore you... Then they laught at you... Then they fight you... Then you win... Mohandas Gandhi...

