SPOILER: Ovo je dilema o završnici igre! Ako još igrate - preskočite!
Bez imalo želje da ikome smetam (sada ne "spamam" nego opisujem vlastiti dojam apstraktnog svršetka igre!), sada kada sam prespavao i malo mi se slegli dojmovi moram reći da sam malo razočaran krajem - jest maštovit ali je totalno nelogičan. Dolazimo do dva paradoksa - ako ubijamo sebe u budućnosti, kako smo i zašto uopće došli do točke u kojoj sebe ubijamo - jednostavno ne bi bilo moguće uopće DOĆI do te točke! Ili da pojednostavim: ako je sve svršeno u jednom dijelu vremena i PONIŠTEN POČETAK, kako je moguće da on uopće kreće na tu ekspediciju? To je ono prvo nelogično/apsurdno što mi je zasmetalo.
A drugo je, ako je sve to moguće, da Elizabeth/Ann u stvari ima Božje sposobnosti. Ma koliko se mi trudili njene moći objasniti jednostavnim prelaskom iz jedne u drugu dimenziju, ono što je ona radila jest - kreiranje i mijenjanje dimenzija, sudbina i stvarnosti te je imala mogućnost momentalnog sagledavanja SVIH dimenzija i odluka (a tu dolazimo i do još jednog problemčića - ako je znala sve, kako to da nije odmah znala da joj je De Witt/Comstock otac?). A to je smiješno objašnjavati tek prelaskom iz jedne u drugu dimenziju.
A ako je sve otpočetka postojalo - sve verzije, onda ni jednu nije moguće uništiti jer - sve oduvijek i zauvijek postoje. Znači, nema vremena i sve su samo linije "kretanja", ali sve su linije vječne/bezvremenske pa su stoga i NEUNIŠTIVE. Odnosno, može ih promijeniti samo Tvorac.
Zaključak: Kao ideja sve je ovo na prvi pogled maštovito, ali ako malo bolje razmislite, shvatit ćete da je teorija poprilično šupljikava i apsurdna.
Ipak, priča koju su implementirali idejom odskače od mnogih koje sam do sada odigrao. Barem nas malo tjera na razmišljanje :-)) Eto, zbog toga ispravljam svoj dojam o igri i dajem joj 7.
I s ovim uistinu završavam svoje pilanje po ovoj osrednjoj igri. Sad možete mirne duše guštati :-))