Prije 2-3 godine pokušao sam živjeti bez Googlea. Jedno vrijeme bilo je OK pogotovo što sam više manje u Apple svijetu. No danas nema niti jednog servisa ili stranice gdje ne moraš ostaviti e-mail prilikom prijave. Za tu svrhu služio mi je gmail. Za razliku od većine drugih “besplatnih” e-mail servisa jedino gmail ima solidnu zaštitu od virusa i sličnih sr*nja i vrlo brzi sam se vratio Googleu. Da li sam spreman plaćati servis koji je sličan googlovom? Pa ne baš? Istina je da Google zna sve o meni. Da volim računarstvo, arhitekturu, izgradnju cijevnih audio uređaja da govorim 4 jezika da sam vrlo zainteresiran za abrahomvske religije i da kad povremeno trolam da vrlo rijetko vrijeđam a i kad to činim da nikad to ne radim na rasnoj, religijskoj niti seksualnoj orijentaciji. Dakle vec znaju više o meni nego većina mojih prijatelja ili pak radnih kolega. Privatnost? Što mi može ponuditi kompanija smještena u zemlji gdje je obavezna sve o meni predati vlastima? Ništa jednako kao ni Google kojeg “ne placam” . Zapravo mislim da će jednog dana nama u EU Google morati plaćati za usluge koje nam pružaju ako žele da nastave raditi kako rade. Zašto i kako? Pa prodaju nešto što je naše a to je naša privatnost oglašivačima. Nikad neću zaboraviti lice svoje supruge kad je u trudnici shvatila da joj Google gura reklame sa medikamentima za trudnice i da je negdje pred kraj trudnoće počela dobivati reklame o opremi za bebe i djecije sobe. Nažalost nisam paranoik nego sam osoba svjesna vremena u kojem živim. Primjer drugi. Netflix. U mnoštvu serija koje nude pogledao sam nekoliko epizoda serija, komedija, koje su vjerojatno namjenjene LGBT populaciji i algoritam mi je počeo gurati takav sadržaj. Ako budemo uporni kod naših predstavnika u EU mižda zaista budemo mjesečno dobivali nekih 10-20 EUR od Googlea za sve što nam guraju za svije oglašivače.
Voda tece a vrijeme prolazi ...

). U konačnici, nije bitna privatnost ni jednog drugog pojedinca na ovom planetu. Međutim, reducirana logika "ne kršim zakon, stoga nemam radi čega strahovati" u ovom kontekstu propušta cijeli niz puno širih implikacija. "Nije bitno" postaje "bitno" kada se skup proširi s pojedinca, ili nekoliko ljudi na veće društvene skupine ili cijele populacije i narode. U tom slučaju formalna logika čijim se poznavanjem svi gordo hvale vodi na krivi zaključak da je zbir pojedinačnoga samo njihov matematički zbroj bez novih kvaliteta. Poznavanje privatnosti velikog skupa daje ogromnu moć u manipulaciji društvenim procesima. Ne govorimo ovdje samo o "demokraciji" (odnosno primjer Cambridge Analytica) nego o utjecaju na cjelokupni kulturni i vrijednosti razvoj civilizacije, a to se onda vraća i onom beznačajnom pojedincu s početka priče koji ne mari za svoju privatnost. Taj pojedinac tada teško ostvaruje vlastite interese ako oni imalo istupaju izvan uniformizirane norme, recimo da bi radi proučavanja jedne od abrahamskih religija mogao postati meta javnog linča kada/ako se takve baze podataka upotrijebe za borbu protiv "vanjskih neprijatelja" koji uništavaju sklad jednog idealnog (fašističkog) društva.