Završio jučer igru konačno. Nisam sve ceste izgradio, no rado bi to napravio. Nisam nakon završetka učitao zadnji save tak da ne znam u koji dio me igra vrati da bi nastavio s obavljanjem klasičnih taskova. Nadam se da ne u onaj dio prije cliff-a di kiša pada svuda nenormalno i uništava ubrzano sve što se izgradilo.
Moj konačni sud. Igra mi je među top 3 koje sam odigrao. Priča, atmosfera i grč u bt polju, priroda, dizajn stjena, snjeg, uvjeti na snjegu i onda tak izbombardiran jedva izađeš iz borbe i krene smirujuća pjesma olakšanja i sigurnosti. Dođe ti da sa stolice padneš na koljena i udahneš par puta. Od svih igrica koje sam u životu igrao, ni jedna mi takvu atmosferu nije dostigla (zelda botw mi je blizu). Skupit materijale za cestu/zipline i onda to nije to nego propada, i to dosta brzo. Cijelo vrijeme neki pritisak a u isto vrijeme nagrađivanje trenutcima olakšanja kad se dođe u sigurnost. Kad se vraćam prije zadnjeg chaptera u capital sam bome bio izjeban. Tauf. Fakat igra da se zamisliš.
