Programiranje u C++-u - pitanja i odgovori

Ja uradio ovaj zadatak sa if ali nikako ne ide sa switch???

ZADATAK:Napisi program koji za osvojeni broj bodova ispisuje odredjenu ocijenu:
0-20=1
21-40=2
41-60=3
61-80=4
81-100=5
primjer
ULAZ: 21 IZLAZ: dovoljan(2)
ULAZ:81 IZLAZ:odlican(5)
NAREDbom switch!

Prvo - nije ocijena nego ocjena.

Drugo - naravno da ide. Broj bodova 0, 1, 2, 3 ... 20 ide za ocjenu 1, broj 21, 22, 23 ... 40 ide za ocjenu 2. Naravno, čovjek mora biti lud da to ide raditi. 

Inače, brijem da si krivo shvatio zadatak (ili je onaj koji ti je dao taj zadatak sadist) - da ne treba switchati broj bodova, nego tekstualni ispis ocjena. Kad imaš bodove raspoređene kao u tvom slučaju, onda do ocjene dolaziš jednostavnim matematičkim izrazom:

ocjena = (bodovi-1)/20 + 1.

Pa bi onda bilo logično da switchas ocjene (a ne bodove!) kako bi ispisao ocjenu slovima.

U pravilu? Mislim da je to tema kao i da li stavljati viticaste zagrade u novi red ili ne. A meni je tako citljivije, a sto je jos isto prednost, u Visual studiu se vrlo lako moze seletirati dio koda okruzen viticastim zagradama (crtl+shift+đ) i manipulirati s njim, tako da to ima svojih dobrih strana, pogotovo ako u switchu ima vise naredbi. 

mbaksa kaže...

CalvinRi kaže...

mbaksa kaže...

Unutar switcha se u pravilu ne stavljaju vitičaste zagrade. 

U pravilu? Mislim da je to tema kao i da li stavljati viticaste zagrade u novi red ili ne.

Krivo misliš. Naredba se piše bez vitičastih zagrada unutra. Ti ih možeš staviti, naravno, i radit će, ali nije baš isto. I nije čitljivije, s obzirom da u switch inače ne dolaze vitičaste zagrade. Čitljivost si mogao (i morao!) postići uvlačenjem naredbi unutar caseova, a ne omotavanjem u vitičaste zagrade. Upravo zbog neuvlačenja tvoj kod nije čitljiv - ne vidi se što je unutar čega.

 

 

Dam ti i jedan bezvezni primjer, koji se tiče scopea (kad staviš vitičaste zagrade, stvaraš hijerarijski nižu razinu, odnosno varijable koje deklariraš unutar njih imaju drugi scope):

   cout << "Upisi broj: " << endl;

   int broj;

   cin >> broj;

   switch (broj)

   {

     case 1:

       cout << "Ne gine ti ponavljanje";

       int broj2;

       broj2 = 98974578;

     case 2:

       cout << "Jedva si prosao.\n";

       if (broj2 == 98974578) cout << "Prvo si dobio jedinicu, zar ne!?";

       break;

   }

Probaj case 1 staviti u vitičaste zagrade. 

 

 

U biti - i Microsoft ti ovdje objašnava razliku.

 

Apsolutno se slazem, moj kod je bio grozno necitljiv, ali kad sam copy-pastao iz VS-a, forum mi je dao neki crveni alert kako koristim neko nedozvoljeno formatiranje, pa sam sve morao pastati u notepad prvo i onda je sve ispalo ruzno.

Ali ipak, evo primjera kako moji switchevi mogu izgledati (copy-paste iz projekta):

   switch (ptrN->GetType())

   {

     case ntAdditionalPoint:

       {

         vector<CAdditionalPointPtr> vecAPs;

         CAdditionalPointPtr ptrAP = boost::static_pointer_cast<CAdditionalPoint, CNode>(ptrN);

         vecAPs.push_back(ptrAP);

         TE->DrawAdditionalPoint(vecAPs, pSys, pGfx);

         break;

       }

     case ntElevationPoint:

       {

         vector<CElevationPointPtr> vecEPs;

         CElevationPointPtr ptrEP = boost::static_pointer_cast<CElevationPoint, CNode>(ptrN);

         vecEPs.push_back(ptrEP);

         TE->DrawElevationPoint(vecEPs, pSys, pGfx);

         break;

       }

     case ntSystemIntersection:

       {

         vector<CSystemIntersectionPointPtr> vecEPs;

         CSystemIntersectionPointPtr ptrEP = boost::static_pointer_cast<CSystemIntersectionPoint, CNode>(ptrN);

         vecEPs.push_back(ptrEP);

         TE->DrawIntersectionPoint(vecEPs, pSys, pGfx);

         break;

       }

     case ntBorehole:

       {

         vector<CBoreholePointPtr> vecBPs;

         CBoreholePointPtr ptrBP = boost::static_pointer_cast<CBoreholePoint, CNode>(ptrN);

         vecBPs.push_back(ptrBP);

         TE->DrawBoreholePoint(vecBPs, pSys, pGfx);

         break;

       }

     default:

       return FALSE;

   }

   Switchevi su uvuceni, i jos su zagrade, slazem se da bi moglo i bez njih. Ovdje su zbog navike.

   A kakva je to praksa koristiti deklariranu varijablu u jednom case-u u , pa u sljedecem? 

   To stvarno jos nisam vidio, niti imao potrebu za tim. Mislim da se tvoj primjer moze i jasnije napisati, jer swich-case ne podrazumijeva skakanje po razlicitim caseovima (iako se moze)

Putnik se kretao t1 sati brzinom v1 km/h,t2 sati brzinom v2  i t3 sati brzinom v3.Napisati program kojim se unose prirodni brojevi ta t12t2,t3,v1,v2,i v3 i ispisuje poslije koliko sati od pocetka putovanja putnik bio na pola puta.

SAMO SA IF KO ZNA URADITI :D

Prvo probaj sam. Logika ti ide ovako - prvo izracunas ukupni put i podijelis ga s dva, jer ti treba polovica puta. Dakle, imas varijablu put koja sadrzava polovicu duljine ukupnog puta. I imaš float varijablu vrijeme koja broji sate i koja je inicijalizirana na nulu.

I sad samo moraš varijablu put dotući do nule, uz uvećavanje varijable vrijeme.

Uoči da imaš tri dionice i da se ide dionicu po dionicu. I za svaku dionicu imaš jedan od ova dva slučaja:

• Ako si u jednoj dionici prošao manje ili jednako preostalom putu (to ti je inicijalno polovica ukupnog puta, odnosno sadržaj varijable put), onda je jasno da ćeš varijablu put smanjiti za prijeđeni put (v*t), a varijablu vrijeme uvećati za vrijednost t - i ideš na sljedeću dionicu.
• Ako si u jednoj dionici prošao više od preostalog puta - znači da tu moraš odrediti koliko je trajala vožnja u toj dionici kad nisi prešao cijeli put. Ako si u toj dionici si prešao putDionica (v*t) za vrijeme t, za koliko si prošao (preostali) put? Za put/putDionica*t, dakle gledaš koji postotak puta si prošao u toj dionici i množiš ga s vremenom. Zapravo - vidjet ćeš - tu možeš vrijeme i pokratiti.  I, naravno, tu put staviš na nulu - dakle, rekao si time da smo došli do polovice.

Ako ne radiš općenito, nego, da se tako izrazim "ad hoc", onda ne trebaš. No ja sam išao drugim smjerom, gdje mi nema razlike između dionica - sve ih jednostavno propustim kroz funkciju i vrlo lako je proširiti i za više dionica ili pak ubaciti dionice u petlju.

// ##############################################

#include <iostream>

using namespace std;

void putovanje(float &ukupnoVrijeme, float &put, int v, int t)

{

   if (put > 0)

   {

     if (v*t <= put)

     {

       ukupnoVrijeme += t;

       put -= v*t;

     }

     else

     {

       ukupnoVrijeme += (float)put/v;

       put = 0;

     }

   }

}

int main()

{

   int t1=1,   t2=2,  t3=1,

     v1=120, v2=90, v3=80;

   float put = t1*v1+t2*v2+t3*v3;

   cout << "\n\nUkupno prijedjeni put: " << put << endl;

   put /= 2;

   cout << "Polovica puta: " << put << "\n\n";

   float ukupnoVrijeme = 0;

   putovanje(ukupnoVrijeme, put, v1, t1);

   putovanje(ukupnoVrijeme, put, v2, t2);

   putovanje(ukupnoVrijeme, put, v3, t3);

   cout << "\nUkupno vrijeme: " << ukupnoVrijeme;

   return 0;

}

// ##############################################

Eh, morat ću pokrenuti Firefox - Chrome se ne može nositi s ovim editorom...

S vremenom čovjek nauči da je najbolja praksa u pravilu ne duplirati kôd, odnosno algoritam. Znači, ako na dva mjesta radiš istu stvar, onda je najpametnije to izdvojiti u funkciju, iz više razloga. Jedan je upravo taj što ako se poveća broj mjesta na kojima moraš to napraviti, bezveze dupliraš kod ili se zapleteš u hijerarhijski strašnu strukturu (kao što bi se to dogodilo u primjeru koji si dao). Drugi je taj što, ako moraš mijenjati algoritam, to bi morao učiniti na više mjesta - to ti oduzima vrijeme, nepotrebno povećava kod i uvelike povećava mogućnost pogreške.

Ja ga sam ga sad slučajno imao učitanog, inače koristim Firefox. Vidim sad - samo problemi s Chromeom na forumu.

Evo, na ovo sam mislio, funkcija je zasebna, i nije je briga koliko dionica ima.

jedan od temeljnih postulata - izbjegavanje dupliranja koda je ispunjen

ali, pitanje je bi li mu ovo uvažili na natjecanju - tražili su samo primjenu if grananja na fiksni broj dionica

lako se može desiti - napišeš bolje, dobiješ lošije.

#include<iostream>
using namespace std;

bool Putovanje(double& polaPuta, int& poljeSati, int& poljeBrzine, double& vrijeme)
{
    if(polaPuta > poljeSati * poljeBrzine)
    {
       polaPuta -= poljeSati * poljeBrzine;
       vrijeme += poljeSati;
       return true;
    }
    else
    {
       vrijeme += polaPuta / poljeBrzine;
       return false;
    }
}

int main()
{
    int brojDionica;
    cout << "Unesi broj dionica: ";
    cin>> brojDionica;
    int *poljeSati = new int[brojDionica];
    int *poljeBrzine = new int[brojDionica];
    double polaPuta = 0, vrijeme = 0;
    for(int i=0; i<brojDionica; i++)
    {
       cout<< "Unesi vrijeme " <<i+1 << ". dionice <h>: ";
       cin>> poljeSati[i];
       cout<< "Unesi brzinu " << i+1 << ". dionice <km/h>: ";
       cin>> poljeBrzine[i];
       polaPuta += poljeSati[i] * poljeBrzine[i];
    }
    polaPuta = polaPuta / (double)2;
    int j = -1;
    do
    {
       j++;

    }while(Putovanje(polaPuta, poljeSati[j], poljeBrzine[j], vrijeme));
    cout<< "Vrijeme potrebno za prijeci pola puta: " << vrijeme << endl;
    delete [] poljeSati;
    delete [] poljeBrzine;
    return 0;
}

A ja ne razumijem zašto postavljaš glupo pitanje. Ne znaš što operator -+ znači ili što? Algoritam sam ti napisao u ovoj poruci. Čitaj što ti ljudi odgovaraju da ne bi postavljao glupa pitanja.

To je jedna šteta koju jezici poput Basica rade početnicima - uopće ne treba govoriti da je to isto, jer prirodan je ovaj prvi način, koji kaže umanji varijablu polaPuta za vrijednost t1*v1.

Ovo drugo, čemu moraju pribjegavati programeri koji rade u jezicima koji nemaju operatore za uvećavanje/umanjivanje brojeva, je neprirodno.

Inače, i Pascal ima operatore za uvećavanje i umanjivanje, samo što se rjeđe koriste - problem je što nema znakovne operatore za to, nego u biti funkcije Inc i Dec.

Ovo me sve lijepo podsjeća zašto ne volim Basic ili slične  :)

Program koji za osvojeni broj bodova ispisuje ocjenu, samo sa switch. Malo majmuniranja, ali ide :)

#include <stdio.h>

int main()
{
    int bodovi=81;
    switch ((bodovi-1)/20)
    {
        case 0:
            printf("Kulja");
            break;

        case 1:
            printf("Labud");
            break;

       case 2:
            printf("Trojka");
            break;

        case 3:
            printf("Cetvorka");
            break;

        case 4:
            printf("Streber");
            break;
    }
return 0;
}

"It is practically impossible to teach good programming to students that have had a prior exposure to BASIC: as potential programmers they are mentally mutilated beyond hope of regeneration."

    -Edsger W. Dijkstra