Glazbena teorija

poruka: 76
|
čitano: 72.072
|
moderatori: DrNasty, pirat, Lazarus Long, XXX-Man, vincimus
+/- sve poruke
ravni prikaz
starije poruke gore
11 godina
offline
Glazbena teorija

Evo, mislim da bi bilo dobro da imamo jednu ovakvu temu na forumu. Ako vam treba odgovor na neko pitanje iz područja glazbe, možete ga tu postaviti, ne morate novu temu otvarati.

 

Na primjer, mene zanima slijedeće: kod skladanja pjesme, ja sam odabrao ljestvicu F Pentatonic Minor (skladam na pianu). Je li to znači da u pjesmi smijem koristiti samo one note koje su u toj ljestvici?

 

Oprostite ako mislite da je tema glupa, ali tako je to kad se ne uči glazbeni u osnovnoj :)

 

10 godina
neaktivan
offline
Glazbena teorija

Naravno da ne znaci Osmijeh

Recimo laicki da samo znaci da tonovi koji ne pripadaju ljestvici trebaju biti iznimke a ne pravilo. U principu mozes skladbu skladati i u C-duru, odnosno a-molu, pa kad si gotov samo sve premjestis za odgovarajuci interval u tonalitet po izboru, ak ti je tak lakse Belji se

 

Edit: tek sad sam skuzio da govoris o pentatonickoj ljestvici - u principu se u pentatonickoj ljestvici ne odstupa od tih tonova, jer ako odstupis onda vise nisi u pentatonici Smijeh

Poruka je uređivana zadnji put uto 10.8.2010 22:24 (Grgapm).
10 godina
offline
Glazbena teorija

Evo, ako netko ima vremena, mogao bi napisati nekakve osnove solfegia. Sviram gitaru, ako to ikako utječe na nešto.

hmda
11 godina
offline
RE: Glazbena teorija
zakon!

znači, mogu svirati 30 sekundi tu ljestvicu, pa se onda prebaciti na C Pentatonic Minor na 30 sekundi, pa onda ponovo na ovu prvu? Jer nekako mi se ove dvije podudaraju...

I možeš li mi još objjasniti što riječ 'pentatonic' znači?
12 godina
offline
RE: Glazbena teorija
betmen kaže...
zakon!

znači, mogu svirati 30 sekundi tu ljestvicu, pa se onda prebaciti na C Pentatonic Minor na 30 sekundi, pa onda ponovo na ovu prvu? Jer nekako mi se ove dvije podudaraju...

I možeš li mi još objjasniti što riječ 'pentatonic' znači?

Iako nisam neki teoretičar, pentatonic (penta - pet, tonic - tonska) je ljestvica s pet tonova.

 

Kako ja shvaćam, durska pentatonska ljestvica se sastoji od 1-prime 2-sekunde 3-terce 5-kvinte 6-sekste. Molske pentatonske ljestvice se sastoje od 1-prime 3-terce 4-kvarte 5-kvinte 7-septime. Neke dur. pent. ljestvice su iste kao i neke mol. pent. ljestvice čemu svjedoči kvintni krug (ne znam koja je točno veza kvintnog kruga s pent. ljestvicama).

 

Što se tiče sviranja tonova izvan ljestvice, moje laičko mišljenje je da utječe na imenovanje ljestvice. Naime, svaka ljestvica ima određen raspon tonova, a ako dodaš ton koji nije dio te ljestvice, dobivaš drugačiju ljestvicu.

If a tree falls on a woman and no one is around, does it make a sound? -- More importantly, why is there a forest in the kitchen?
12 godina
offline
Glazbena teorija

Dur pentatonska skala se može dobiti na par načina. Recimo sa krugom kvinti. Uzmeš C i zavrtiš se udesno i dobit ćeš: C, G, D, A, E (G je kvinta od C, D je kvinta od G itd.). Malo ih preizmješaš da budu po redu i dobiš dur pentatonsku skalu: C, D, E, G, A, C. Ili kak je rambo reko, uzmeš C dur, makneš kvartu i septimu i dobiš C dur pentatonsku.

Mol pentatonsku isto možeš napraviti na više načina. Recimo, uzmeš dur pentatonsku i podigneš 2., 3., i 6. stupanj. Ili uzmeš prirodnu mol skalu i od tonova 1, 3, 4, 5 i 7 napraviš mol pentatonsku.

Kad koristiš pentatonsku ljestvicu, tu nema polutonova (za razliku od heptatonske - ove sa 7 tonova) i ne možeš ispadat iz zadanog okvira jer jednostavno ne možeš podići ili sniziti ton (za pola tona) - tj. možeš (pogledaj moj EDIT dolje), ali moraš paziti malo (da bi dobro zvučalo). E, da, možeš ih graditi i ovak: dur pentatonska - tonika, velika sekunda, velika terca, kvinta, velika seksta, (tonika - opet se ponavlja), a mol: tonika, mala terca, kvarta, kvinta, mala septima, (tonika - opet ponavljanje). Dosta stvari za djecu je pisano u pentatonskim skalama, mislim da su čak i prve dvije fraze od Oh, Susanne napisane u pentatonskoj skali. E sad, to je ono šta ja znam o pentatonskim skalama, ak sam nešta fulal slobodno nek me neko ispravi.

Što se tiče ovoga rambo, "sviranje tonova izvan ljestvice da utječe na imenovanje ljestvice", nije istina, osim ako naravno misliš na modulaciju u neki drugi tonalitet. Naime, uz durske, molske, pentatonske ljestvice, postoji još i kromatska ljestvica. Kromatska ljestvica se sastoji (i iznimka je) od svih tonova, dakle od svih 12 polutonova (govorimo o tzv. zapadnjačkoj glazbi, recimo u Indiji imaju sustav od 22 polutona itd...). Riječ kromatska dolazi od grčkog chromo = boja. Dakle, kad ti recimo sviraš neku stvar u npr. F duru (jedna snizilica na H tj. b, ili po anglo-američkom sustavu - Bb) i da se striktno držiš rasporeda tih nota (F, G, A, b (Bb), C, D, E) stvar bi bila, jednostavno...dosadna. Moraš to malo začiniti, tj. dodati malo "boje". Kaj onda radiš? Pa ubaciš neku notu koja nije iz F dura. Povisiš recimo G, ili sniziš D. E te note, koje ispadaju iz F dura se nazivaju kromatskim notama, dok se ove koje spadaju u F dur zovu diatonskim. E sad, naravno, kad skladaš u F duru, od tebe se i očekuje da se pretežito držiš te ljestvice (naravno da možeš upotrijebiti kromatske note), ako hoćeš neku drugu ljestvicu, radiš modulaciju.

 

Bah, sry na malo dužem postu, al ono, ima toga, al kad se pokopča jednom, lako se dalje lovi.

 

EDIT: A opet, to je glazba, nema granica, zaboravi sve kaj sam reko i sviraj kak ti najbolje paše :)

http://3.141592653589793238462643383279502884197169399375105820974944592.com/index314.html
Poruka je uređivana zadnji put sri 11.8.2010 11:10 (1domagoj1).
11 godina
offline
RE: Glazbena teorija

uf, stvarno puno teksta... dosta toga ne razumijem, pa ću postaviti novo pitanje:

htio bi staviti da jedan klavir svira, recimo C-dur, dublje tonove, a kasnije se uključi E-dur na drugome klaviru (koji će svirati istu melodiju, ali za par oktava više tonove). Ta dva klavira bi onda svirala zajedno. Hoće li se te dvije ljestvice poklapati? Jer vidim da bi tako nastali neki akordi usput.

Poruka je uređivana zadnji put sri 11.8.2010 15:29 (betmen).
10 godina
neaktivan
offline
Glazbena teorija

To bas nije preporucljivo, trebali bi svi instrumenti biti u istom tonalitetu. Naravno, pravila su tu da se krse, ali treba dobro razumijeti sto radis da bi mogao prekrsiti pravila i da to na kraju dobro ispadne. Najbolje je kad te na harmoniji i polifoniji uce sto se sve ni u ludilu ne smije napraviti, i onda malo pogledas bacha i beethovena i vidis da su stalno to radili - ali da fakat ispadne super. Naravno kad ti to napravis, bole usi :)

11 godina
offline
RE: Glazbena teorija
e to te ja pitam!

znači, najbolje da odaberem neku ljestvicu, i u njoj slažem cijelu pjesmu.

i imam još jedno pitanje: postoji li neka stranica na kojoj mogu vidjeti koje sve akorde mogu koristiti u C-duru (i ostalima)?
12 godina
offline
RE: Glazbena teorija
betmen kaže...
e to te ja pitam!

znači, najbolje da odaberem neku ljestvicu, i u njoj slažem cijelu pjesmu.

i imam još jedno pitanje: postoji li neka stranica na kojoj mogu vidjeti koje sve akorde mogu koristiti u C-duru (i ostalima)?

Ne znam postoji li stranica, ali skup sličnih akorada se zove family chords (ne znam kako se kaže na hrvatskom).

 

Evo fotke iz neke knjige s tablicom.

If a tree falls on a woman and no one is around, does it make a sound? -- More importantly, why is there a forest in the kitchen?
11 godina
offline
RE: Glazbena teorija

odlična ideja, odlična.

uz samo dva manja nedostatka:

1.) ja ne razumijem što to sve znači, i
2.) a ono brate, ja stvarno neam pojma što ova slova predstavljaju i na koji mi to način može pomoći.

:)

Poruka je uređivana zadnji put sri 11.8.2010 19:08 (betmen).
12 godina
offline
RE: Glazbena teorija
betmen kaže...

odlična ideja, odlična.

uz samo dva manja nedostatka:

1.) ja ne razumijem što to sve znači, i
2.) a ono brate, ja stvarno neam pojma što ova slova predstavljaju i na koji mi to način može pomoći.

:)

E onda ćemo morati redom, bar osnove. Al sad idem do frenda kopirat si neke muzike (Mozart), pa kasnije malo dok vremena nađem.

 

EDIT: Ovo kaj veliš za dvije melodije. Pa za to ti ne trebaju dva klavira, stavi jednu da svira lijeva ruka, drugu desna. E sad, moraš kod te polifonije paziti. Tj., samo ti znaš kak to treba zvučat, ako treba biti sretno, veselo, ono, cheerful, moraš pazit jer, E dur ima četiri povisilice, tj. povišeni F, C, G i D, drugim riječima ima fis, cis, gis i dis. Ako odsviraš C i cis zajedno, a cis je povišeni unison od C-a, neće zvučat dobro (osim ako ti to nije namjera, naravno :)).

http://3.141592653589793238462643383279502884197169399375105820974944592.com/index314.html
Poruka je uređivana zadnji put sri 11.8.2010 20:23 (1domagoj1).
11 godina
offline
RE: Glazbena teorija
pa dobro, ionako su klaviri virtualni, odakle mi 2 klavira? :D

proučiti ću ovo što si napisao, pa javim kad skužim.
12 godina
offline
Glazbena teorija

Kao što sam i rekao, idemo fino ispočetka. Iskreno, ne znam koji bi početak bio najbolji. Ajmo ovako. Znači sve se ovo odnosi na zapadnjačku glazbu (western music) i radimo s 12 polutonova.

 

Dakle, ono što mi čujemo kao glazbu, to je nekakvi zvuk. Zvuk nastaje titranjem čestica zraka. Što čestice brže titraju, to dobijemo viši ton. Jednostavno, jel? Mi taj zvuk možemo fizikalno definirati hertzima (valjda znate što su hertzi, da sad i to ne objašnjavam). Recimo, srednji C iznosi 261.626 Hz. E sad, to je malo nepraktično za označavanje tonova i nota, jel? Okej, to je nepraktično, ali što da onda napravimo? Pa, evo, možemo svakom tonu dodijeliti neki broj. Dodjelimo onda recimo C dur ljestvici brojeve od 1-8. To bi izgledalo ovako:

C dur numerirana C dur numerirana
Naravno, postoje i note između ovih, al o tome kasnije. Drugi način označavanja tonova je ono poznato: do, re, mi, fa, so, la, ti (početni slogovi prvih 6 riječi iz Himne Sv. Ivanu, 7. je iz njegova imena na latinskom dobiven).

C dur silabili C dur silabili
Problem ovakvog označavanja tonova je u tome što je to relativno označavanje. Mi možemo započeti na bilo kojem tonu bilo koje ljestvice i označiti te tonove na taj način, ali ne znamo koji su to tonovi. Dakle, treba nam neki treći način označavanja, a to je: tonovi imaju imena. To su redom: A, H(B), C, D, E, F, G. Uvijek konfuzija nastane oko tona H, pa da i to odmah riješimo. Ton H se u Europi označava sa... H, dok se u anglo-saksonskom načinu označavanja označava kao B. Sniženi ton H je u Europi b, dok je kod Engleza/Amerikanaca Bb. E sad, najlakše je vizualizirati te tonove na klaviru.

Tonovi i tipke na klaviru Tonovi i tipke na klaviru
Dakle svaka bijela tipka odgovara jednom tonu. Neću vas sad gnjaviti sa zapisom tih tonova na notnim crtama (osim ako baš hoćete), pa ćemo sad prijeći onda na malo zanimljivije stvari. Intervale.

 

Znači maloprije smo rekli da postoji 7 tonova. Eh, to je malo previše pojednostavljeno. Zapravo postoji 12 mogućih nota koje padaju unutar oktave. Ako prebrojite tipke na klaviru počevši od C pa do H (bez drugog C), te ako ste dobro brojili, nabrojit ćete 12 tipaka. Svaka tipka je jednako udaljena od prethodne (isti je interval udaljenosti - poluton). Crne tipke se zovu povisilice ili snizilice. Te crne tipke su između bijelih tipki, drugim riječima ti intervali padaju između intervala bijelih tipaka. Povislica je ton iznad određenog tona, snizilica je ton ispod određenog tona. E sad ono meni najzanimljivije. Enharmonija. Zadržimo se zasad na crnim tipkama. Rekli smo da one mogu biti povisilice i snizilice. Kak sad to? Evo slike, da bude jasnije.

Povisilice i snizilice Povisilice i snizilice
Dakle, kao što vidimo iz slike (u pitanju je anglo-američki zapis tonova), crna tipka iznad tona C (ova gdje su dvije u grupi) se zove C# (cis), a u isto vrijeme i Db. Kak to? Pa, ovisi kak gledamo. Ako gledamo da je taj ton nastao kao povišeni ton C, onda se taj ton naziva C# (iliti cis). Ako gledamo da je taj ton nastao kao sniženi ton D, onda govorimo o tonu Db (des). E to je enharmonija. Isti ton, ali ovisno kak se gleda, takav ima naziv. Opet, sad vas neću gnjaviti sa notnim zapisom povisilica, snizilica i razrješilica (vjerojatno znate kak izgledaju - evo slika):

Redom: povisilica, snizilica, razrješilica Redom: povisilica, snizilica, razrješilica
Idemo dalje. Najmanji interval u zapadnjačkoj glazbi (western music) jest poluton (ponekad zvan i polustepen). Dva polutona čine cijeli ton (stepen). Naprimjer, razmak između G i A je cijeli ton. Razmak između E i fis je cijeli ton. Sad je valjda i jasnije što se tiče tih povisilica i snizilica. Dakle, dodate povisilicu na neki ton, dignete ga pola tona gore. Dodate snizilicu, spustite taj ton pola tona dolje. Naprimjer, uzmite ton F. Dodate mu snizilicu, tj. spustite ga pola tona dolje i dobit ćete Fb (tj. fes), a to je zapravo ton E. Eto, opet enharmonija :). E sad ćemo se vratiti lijepo na početak i na označavanje tonova. Rekli smo da je malo nezgodno označavati tonove s brojkama (tj. stupnjevima) jer je to relativan odnos tonova. E ovdje, kod intervala to je zapravo i najbolji način označavanja istih. Dakle, imamo 7 tonova (8 ako ubrajamo oktavu). Možemo ih označavati lijepo brojevima (stupnjevima) od 1-7(8). E sad, za te brojeve postoje nazivi, dolje sam probao napraviti neku tablicu:

 

Stupanj     Ime

prima          tonika

sekunda     supertonika

terca         medijanta

kvarta       subdominanta

kvinta       dominanta

seksta       submedijanta

septima      vođica

oktava       tonika

 

Još par stvari. Kad se odsviraju dva tona iste frekvencije, dakle iste visine, bilo da ih odsviraju dva instrumenta ili otpjevaju dvije osobe, to se zove unison, tj. odsvirani su u unisonu (gitara je recimo instrument koji može odsvirati dva tona u unisonu, recimo kad ju štimate, štimate ju po kvartama (s izuzetkom tona H(B) - tj. s izuzetkom druge žice), znači naštimate jednu i onda stisnete na peto polje i štimate onu ispod nje (fizički ispod) da tak isto zvuči, e to je unison). Dva ista tona (istog imena) odsvirana u osam stupnjeva razmaka se zovu oktava. Ova imena su korisna kad opisujemo intervale, umjesto da govorimo o broju polutonova, jednostavno ih opišemo ovim stupnjevima. Naprimjer, trebamo opisati interval između C i E. C brojimo kao prvi, između njih je D (drugi), te zatim E kao treći, dakle interval između C i E je terca, iliti E je terca od C.

 

Eto, to je sve za danas, sad sam već umoran, sutra ćemo još obraditi te intervale do kraja, pa onda prelazimo na ljestvice, pa tonalitete, a mogli bi i moduse obraditi. E još nešto, ovo uzmite kao osnove osnova, probal sam što više skratit, a što više objasnit, tak da je moguće da i ovo nećete skužiti, tak da ono, kaj nije jasno, pitajte. :)

 

EDIT: Sry, dupli post, ne znam kak je nastao, prvo mi nešto slike nije htio forum postaviti, pa malo je zbrka nastala sad, pa bih molio Ivu da obriše prethodni post bez slika. Hvala.

EDIT2: Hvala DrNasty-u na brisanju duplog posta.

http://3.141592653589793238462643383279502884197169399375105820974944592.com/index314.html
Poruka je uređivana zadnji put čet 12.8.2010 23:52 (1domagoj1).
11 godina
offline
RE: Glazbena teorija
stvarno super objašnjenje! toliko puno si napisao, a još je i razumljivo laicima poput mene! :)
samo nastavi pisati u ovoj temi, samo u ovom jednom postu sam naučio više nego u osam godina školovanja! :D
12 godina
offline
Glazbena teorija

Kao što sam obećao, idemo dalje. Stali smo kod intervala jel? Znači objasnili smo imenovanje intervala (ono po stupnjevima, te njihova imena - tonika i ostala ekipa).

 

Prije nego nastavimo, ipak bi vam trebal malo objasniti i notni zapis, lakše će biti meni, a i vama. Prvo ćemo obraditi violinski ključ (još zvan i G ključ), zatim idemo na bas ključ, ostale ću samo spomenuti, sumnjam da će vam ostali trebati jer vidim uglavnom ovdje prevladavaju gitaristi, ima i poneki pijanista ;), možda i multiinstrumentalista :D.

 

Dakle, violinski ključ. Svi znate, svi ste ga vidli. Evo ga, prazno crtovlje i violinski ključ.

Violinski ključ i prazno crtovlje Violinski ključ i prazno crtovlje
Kao što vidite, crtovlje ima 5 crta, a između njih 4 praznine. Svaka crta, a analogno tome i svaka praznina, predstavlja neki ton. Tonovi u crtovlju su određeni ključem koji se uvijek mora definirati na početku (kasnije se može i promijeniti usred skladbe/pjesme, ali to je rijetkost). Da sad puno ne trabunjam koji je ton gdje u tom crtovlju (kad je u pitanju violinski ključ), evo slike (kaže se slika govori 1000 riječi) koja je i više nego jasna.

Note određene violinskim ključem smještene u crtovlje Note određene violinskim ključem smještene u crtovlje
Ova slika predstavlja note točno iznad srednjeg C tona. Srednji C ton je onaj C točno na sredini klavira (iz slike će biti jasnije) i frekvencija mu iznosi 261.626 Hz, a još se naziva i C4. Prije se je srednji C uzimao kao osnovni ton, dok se danas kao osnovni ton uzima ton A frekvencije 440 Hz (to je A iznad srednjeg C-a, u istoj oktavi). Iz slike će biti puno jasnije. Plavo je srednji C, žuto je ton A.

Srednji C (plavo), A A440 (žuto) Srednji C (plavo), A A440 (žuto)
E sad, još ostaje te note (E, F, G, A, H, C, D, E, F) smjestiti na klavir. Jer naravno, svaka tipka na klavijaturi odgovara nekom od tih tonova (ili polje na gitari, ali to ovisi o štimu gitare). Pa opet, slika vrijedi 1000 riječi, te se na njoj lijepo vidi koja tipka odgovara kojem tonu.
Tonovi i tipke na klaviru Tonovi i tipke na klaviru

E sad, dalje. Note koje smo postavili u crtovlje (E, F, G, A, H, C, D, E, F), e s njima smo popunili svaku crtu i svaku prazninu, ako niste odmah primjetili. I sa time smo riješili tih 9 nota. Ali svi znamo, ne sastoji se glazba od samo 9 tonova...šta onda sa ostalima, kak ostale zapisat? Lijepo, iznad i ispod crtovlja se bez problema mogu dodavati note. Bilo da dodajemo note iznad ili ispod osnovnog crtovlja, zapisujemo ih na ručno docrtane crte i praznine koje se nazivaju pomoćnim crtama i prazninama. Opet evo slika iz kojih će biti jasnije.

Note iznad crtovlja Note iznad crtovlja
Kao što vidite, dodane su crte iznad osnovnog crtovlja (a automatski i praznine ;)) i na njih su nadopisani tonovi koji nam trebaju.

Note ispod crtovlja Note ispod crtovlja
Evo, ista je stvar i s notama ispod crtovlja, dodane su crte (i praznine u isto vrijeme) i na njih nadopisani tonovi koje koristimo.

 

E sad, kak najlakše zapamtiti violinski ključ? Pa, on se uvijek crta iznutra prema van, te kao što vidite crtati ga se počinje od druge crte (crte i praznine se broje odozdo prema gore). Rekli smo prije da se taj ključ naziva i G ključ. Iz toga slijedi da je na drugoj crti (onoj od koje se počinje crtati) ton G. I prema njemu znate odmah i sve ostale, no poželjno bi ih bilo učiti napamet (svirajući random napisane tonove) tak da vam ne treba 5 min da odbrojite 3 praznine i 2 crte da skužite koji je tu ton. E to je što se tiče nota i violinskog ključa općenito. Ostao je još bas ključ.

 

Bas ključ izgleda ovako.

Bas ključ i pripadne note Bas ključ i pripadne note
Sve što vrijedi za violinski ključ, vrijedi i za bas ključ osim rasporeda tonova. Kod bas ključa raspored tonova je nešto drugačiji. Pogledajte kako se bas ključ crta. Crta se počevši od četvrte crte (koju usput okružuju i dvije točke). E, a prije smo rekli da se bas ključ još naziva i F ključ. Analogno kao i kod violinskog ključa iz toga slijedi da je četvrta crta ton F. I opet, prema njemu znate sve ostale tonove i njihove pozicije, ali kao i kod violinskog ključa, poželjno ih je znati napamet, tak da ih brzo možete pročitat.

 

Ako svirate klavir, trebali bi znati još jedno notno crtovlje. Ne znam naš naziv, na engleskom se zove grand staff. Uglavnom, isto ste ga sigurno vidjeli, ništa posebno, objedinjeni su violinski ključ i bas ključ u jedan notni sustav.

Violinski ključ i bas ključ objedinjeni u jedinstveni notni sustav (grand staff) Violinski ključ i bas ključ objedinjeni u jedinstveni notni sustav (grand staff)
Kao što vidite, srednji C (onaj koji je inače na prvoj pomoćnoj crti ispod crtovlja kod violinskog ključa) se nalazi između ta dva crtovlja (dobro, na slici visi malo prema dolje, but you get the point). Može ga se zapisivati na prvoj pomoćnoj crti ispod crtovlja (kod violinskog ključa) ili na prvoj pomoćnoj crti iznad crtovlja (kod bas ključa). Još nešto. Kad vidite malu osmicu iznad recimo violinskog ključa, to znači da svirate te tonove oktavu više, a ako vidite malu osmicu ispod ključa, svirate oktavu niže. Isto vrijedi i za bas ključ i za ostale ključeve. Ali rijetko ćete na to naletiti. Al da znate. Eto, to je što se tiče crtovlja i ključeva, s ostalim ključevima vas ne bi gnjavio, zapravo je sve na istu foru, jedino se mijenja raspored tonova.

 

Dakle, nakon ove kratke (da, baš kratke :)) digresije, idemo nastaviti s intervalima. U novom postu.

http://3.141592653589793238462643383279502884197169399375105820974944592.com/index314.html
Poruka je uređivana zadnji put pet 13.8.2010 1:43 (1domagoj1).
12 godina
offline
Glazbena teorija

Evo, sad kad smo konačno riješili sve što se tiče ključeva i crtovlja, idemo dalje s intervalima. Stali smo kod imenovanja intervala, dali smo im imena, objasnili stupnjeve, te objasnili par pojmova (unison i oktavu). Sve smo to radili na osnovnim tonovima (redom A, H(B), C, D, E, F, G), tek smo usput spomenuli povisilice i snizilice. Ajmo još odmah kod tih povisilica i snizilica riješiti i nazivlje (mislim da to nisam posebno napomenuo). Dakle, kad povisimo ton, on dobiva nastavak -is (cis, dis...), kad snizimo ton, tada dobiva nastavak -es (ces, des...). Kad ton povisimo dva puta (da, postoji i dvostruka povisilica) dobiva nastavak -isis (cisis, disis...), kad ga snizimo dva puta (postoji i dvostruka snizilica) dobiva nastavak -eses (ceses, deses...). Ajmo sad kooonačno završit više te intervale (već sam dosadan jel? :P).

 

Sad kad znamo zapisivati tonove u notno crtovlje, evo i prikaz dosad naučenih intervala u notnom crtovlju.

Intervali u notnom crtovlju Intervali u notnom crtovlju
E sad, do sad smo uglavnom radili samo s osnovnim tonovima. Ali, tu su i dalje one povisilice i snizilice (ili crne tipke na klaviru), što ćemo onda s njima? Kad gledamo intervale po stupnjevima, vidimo da sekundu, tercu, sekstu i septimu možemo sniziti. Kad snizimo neku od tih nota, dobit ćemo tzv. mali interval. Prirodno stanje tih intervala (u dur ljestvici) je veliki interval. Drugim riječima, ako uzmemo tercu od C (u C duru), to će biti ton E. Znači, E je terca od C. To smo već i prije zaključili. Ali, nismo rekli kakva terca. E je velika terca od C. Evo u nastavku slika svih malih i velikih intervala pa će biti jasnije.

Sekunda, terca, seksta, septima (velike i male) Sekunda, terca, seksta, septima (velike i male)
Sigurno primjećujete da neki intervali nedostaju. I u pravu ste. Nedostaju kvarta, kvinta i oktava. Zašto? Zato što su to intervali koji nemaju stanja kakva imaju malo prije navedeni intervali. Ne mogu biti mali ili veliki (iako ih se može povisiti i sniziti). Ova tri intervala postoje u samo jednom obliku, koji se naziva čisti interval. Ove intervale ne možete sniziti pa da budu mali ili povisiti da budu veliki; ne postoji nešto kao mala kvarta, velika kvinta ili velika oktava. Ovi intervali su jednostavno zbog svojih akustičnih svojstva, čisti (savršeni). Tajna je u frekvencijama i njihovim međusobnim omjerima. Npr., čista oktava ima omjer 2:1 između dviju frekvencija, uzmimo za primjer ton A - njegova je frekvencija 440 Hz, a ako na njega dodamo oktavu (sljedeći ton A), frekvencija te oktave će iznositi 880 Hz (2:1 omjer). Slično tome, čista kvinta ima omjer 3:2, a čista kvarta 4:3. Ostali intervali imaju kompleksnije omjere, npr. velika terca ima omjer 5:4, koji nije više tolko jednostavan, a ni savršen.

 

Pa da vidimo i te čiste intervale.

Čista kvarta, čista kvinta i oktava Čista kvarta, čista kvinta i oktava
Naučili smo da čisti intervali ne mogu biti ni mali ni veliki. No, to ne znači da ih ne možemo mijenjati. Mi možemo povisivati i snižavati i kvarte i kvinte, ali se nakon toga one ne nazivaju velika kvarta ili mala kvinta. Kad podignemo čisti interval za pola tona tada se on zove povećani interval. Kad ga snizimo za pola tona, tada se naziva smanjeni interval. Znači ne zovemo ih velikim i malim, već povećanim i smanjenim. Npr., uzmimo C kao toniku. Na njega dodamo F. Za F znamo da je čista kvarta od C (prebrojite ako ne vjerujete). Ako podignemo ton F za pola tona, dobit ćemo fis (F#), a taj fis je povećana kvarta od C. Uzmimo za primjer ton G. G je čista kvinta od C. Snizimo ga za pola tona te ćemo dobiti ges (Gb). Ges je smanjena kvinta od C. Jednostavno, zar ne? :)

 

Evo pogledajmo kak izgledaju ti povećani i smanjeni intervali.

Povećana i smanjena kvinta i kvarta Povećana i smanjena kvinta i kvarta
E sad kad je ovo sve sjelo, ajmo još zbrkati totalno stvari pa ćemo reći i da ostali intervali mogu biti smanjeni i povećani. :) A nemaju nikakve veze sa čistim intervalima. Pa za početak, možete napraviti smanjeni interval tako da mali interval snizite za pola tona. Uzmimo na primjer, C i E. Rekli smo, E je terca od C i to velika terca. Da bi dobili malu tercu, veliku moramo sniziti za pola. Kad snizimo E (veliku tercu) dobit ćemo es (malu tercu). Dakle, es je mala terca od C. E sad, znači uzmemo tu malu tercu i snizimo ju za pola, dakle, es snizimo za još pola tona (da, rekli smo da dvostruke snizilice postoje - dobit ćemo eses). Interval koji smo sad dobili je smanjena terca. Možemo imati i povećani interval, tako da povisimo veliki interval za pola tona. Vratimo se opet na C i E. E je velika terca od C. Povisimo E za pola tona i dobit ćemo eis (koji je u biti F - to je ona enharmonija o kojoj sam na početku govorio). Interval koji smo sad dobili je povećana terca. Nasreću, nećete baš često baratati s takvim intervalima, ali dobro je znati da postoje.

 

Još par stvari. Ne moramo stati kod oktave :). Postoji još intervala i iznad oktave. Intervali s kojima smo se do sad bavili nazivaju se jednostavnim intervalima i oni se nalaze unutar oktave. Intervali koji imaju veći razmak od oktave nazivaju se složenim intervalima (jer se sastoje od oktave plus još jedan jednostavni interval). Recimo, interval od oktave + sekunda (npr. od C od D, ali onaj viši D) ima razmak od devet tonova i naziva se nona (9). Zatim slijedi decima (10) (oktava + terca), pa undecima (11), duodecima (12), tercdecima (13) itd. Složeni intervali također imaju sve kvalitete koje smo do sad proučili, kao i jednostavni intervali, znači mogu biti mali, veliki, smanjeni, povećani te čisti.

 

Eto, više-manje to je to što se tiče intervala. Kao i prije, što nije jasno, samo pitajte. Sljedeće prelazimo na ljestvice te kako izgraditi pojedine ljestvice i ostale fensi stvari. :)

http://3.141592653589793238462643383279502884197169399375105820974944592.com/index314.html
Poruka je uređivana zadnji put čet 22.12.2011 23:26 (1domagoj1).
11 godina
offline
RE: Glazbena teorija
zakon!

a sad na ono što čekamo cijelo vrijeme - ljestvice! :)
12 godina
offline
Glazbena teorija

Evo, ulovio malo vremena, prošvrljal sam po ovim starim postovima, da vidim kaj sam sve natrabunjal, vidim, ipak sam zaboravio, joooš dvije stvarčice kod intervala (i jednu zanimljivost - recimo da je zanimljivost). Ne brinite, ništa dugo niti strašno. Dakle, nisam objasnio ove intervale u razmaku u polutonovima (polustepenima). Evo dolje pokušaj nekakve tablice za oktavu i dodal sam još nonu samo, tek primjera radi, za ostale intervale ide isti princip (jer nona je ipak oktava + sekunda). Dakle, tablica:

 

Interval             Broj polutonova

 

Čista prima/unison---------0

Mala sekunda---------------1

Velika sekunda-------------2

Mala terca-------------------3

Velika terca-----------------4

Čista kvarta-----------------5

Povećana kvarta------------6

Smanjena kvinta-----------6

Čista kvinta------------------7

Mala seksta------------------8

Velika seksta----------------9

Mala septima---------------10

Velika septima-------------11

Oktava----------------------12

Mala nona------------------13

Velika nona-----------------14

...

 

Dakle, to su intervali po polutonovima. Uzmete npr. ton C na klaviru. Hoćete kvintu, i krenete brojati sve tipke po redu (ne ubrajajući C, tj. i njega brojite, ali iz tablice vidite da je on 0), dakle, C = 0, cis = 1, D = 2, dis = 3, E = 4, F = 5, fis/ges = 6, G = 7. I dobili ste da je G kvinta od C. Naravno, do sad ste valjda naučili C dur ljestvicu, pa znate već napamet da je G kvinta od C, ali ovo je primjera radi po polutonovima. Sad se sigurno pitate, a ako želim znati koja je kvinta od ais na primjer? E sad, tu ću vam reći da su gitaristi u prednosti, jer puno vas koji svirate, vjerojatno niti ne znate da većinu vremena svirajući rock i metal zapravo svirate kvinte.

 

Tzv., power akordi su ništa drugo nego kvinte (ponekad se doda i oktava). Recimo E5. E5 je ništa drugo nego ton E, ton H (i eventualno još jedan E). Znači prazna E žica, drugo polje A žice (i eventualno drugo polje D žice). I dobili ste najjednostavniji mogući akord - power akord. Iako se i tu debate vode jel je to akord ili nije (pošto se sastoji samo od tonike i kvinte, a akord je suzvuk triju ili više tonova (ne, onaj treći ton se ne računa jer je ništa drugo nego oktava)). Zapravo je to nepotpuni akord. Ako ste primjetili taj power akord ne sadrži tercu (recimo C5 - sastoji se samo od tonova C-G-(C) - nema nigdje tona E koji je terca od C), stoga nema svojstva dur ili mol akorda. Često se koristio u renesansi, a mislim i da stavak Kyrie iz Mozartovog Requiema završava nepotpunim akordom. Danas se koristi pretežito u rocku i metalu zato što se električna gitara svira s distorzijama koje daju puno harmonijskog sadržaja zvuku i jedino ti čisti intervali (kvinta, kvarta) mogu biti pravilno percipirani na jakoj distorziji, čak i ako tercu dodamo to može izazvati disonantnost.

 

E sad, nakon ove kratke digresije vratimo se na kvinte (ili bilo koji drugi interval). Dakle gitaristi znaju kak se kvinte sviraju:

 

D |---2------5---|

A |---2------5---|

E |---0------3---|

 

Ovo su power akordi E (E5) i G (G5). Kao što vidimo ovdje je još i oktava dodana (nebitno). I sad, gitarist kad odsvira recimo G (na zadnjoj žici 3 polje) i hoće na to nabaciti kvintu zna da mora odsvirati predzadnju žicu (A-žicu) na petom polju i da je to kvinta. Ako zna napamet tonove na vratu (a trebalo bi to znat) zna da je na 5. polju A-žice ton D. Odmah zna da je kvinta od G ton D. Tak je po cijelom vratu, osim između druge i treće žice (H(B)-žica i G-žica), ali vjerujem da gitaristi to već znaju - umjesto dva razmaka (sekvenca 0-2, 3-5 itd. (vidi gore ovu tablaturu)) sviraju se tri razmaka (0-3, 3-6 itd.), nadam se da kužite.

 

Kak to na klaviru skužit? Pa nećete valjda brojat svaki put. Eh, ne sviram baš klavir, ali nije tak jednostavno ko na gitari (neke stvari su jednostavnije na gitari, neke na klaviru - recimo ak svirate klavir ne morate znat napamet svih 88 tipki koji je koji ton - kad se oktava stalno ponavlja - na gitari morate znat, i sl. ima još takvih stvari koje su na jednom instrumentu lakše, na drugom teže i obrnuto). Jedan od načina je jednostavno napamet naučiti. Drugi način je kad naučite ljestvice. Gore sam dao primjer kvinte od ais. Dakle koja je? Uzmete ljestvicu koja počinje s tonom ais. To će biti Bb dur iliti Hes dur (ne zove se Hes dur, ali ću dati objašnjenje zašto koristim taj termin). Sad se valjda pitate zašto ne Ais dur (A# dur). Zato što je Ais dur tzv. teoretska ljestvica (tonalitet). O čemu je riječ vidjet ćemo kad obradimo ljestvice, zasad uzmite zdravo za gotovo. Dakle, Hes dur ima dvije snizilice, sniženi H (hes - koji je u biti i ais, to je ona enharmonija) i sniženi E (es - koji je u biti dis, opet enharmonija). Znači ide ovako: hes, C, D, es, F, G, A, (hes). Iz ovoga vidimo da je kvinta od hes/ais ton F (peti ton po redu u ljestvici).

 

Sad smo riješili prvu stvar što se tiče intervala (a i više od toga), malo je puno ispalo, al kaj ja mogu, htio bih vam sve objasnit. Idemo na drugu stvar koju nismo riješili, e ova će biti skroz kratka, obećavam. Dakle, ta druga stvar se zove obrati intervala. Tj. svakom od intervala vi možete napraviti obrat. Riješimo kroz primjer pa će biti jasnije. Uzmimo ton C. Na njega stavimo kvintu, to je ton G. E sad, taj ton G prebacimo oktavu niže (na onaj G iza tona C), tj. napravimo obrat tona G. Šta smo sad dobili? Sad smo dobili interval G-C koji je kvarta. Dakle, kvinta u obratu daje kvartu. Sa slike bude jasnije:

Obrat intervala Obrat intervala
Znači, obrate radimo tak da donji ton prebacimo oktavu više (znači mogli smo i C prebaciti oktavu više - isto bi dobili samo bi tonovi bili viši) ili gornji ton oktavu niže (to smo mi napravili). Još moramo samo znati dva pravila obrata:

 

1)

Zbroj osnovnog intervala i intervala u obratu je uvijek devet. U ovom primjeru smo mi radili obrat kvinte. Dakle, uzeli smo kvintu i do devet nam fali četiri, znači obrat kvinte je kvarta - a u to smo se i uvjerili. Na primjer, radimo obrat terce, do devet nam fali šest, znači obrat terce je seksta. Ovo se ne koristi baš često u glazbenim školama, tamo uglavnom inzistiraju da se napamet uči da: prima postaje oktava (1+8), sekunda postaje septima (2+7), terca seksta, kvarta kvinta, kvinta kvarta, seksta terca, septima sekunda te oktava postaje prima.

 

2)

Čisti intervali u obratu uvijek ostaju čisti.

Veliki intervali postaju mali i mali postaju veliki.

Smanjeni postaju povećani i povećani postaju smanjeni.

 

To je što se tiče obrata. Još sam spomenuo jednu zanimljivost. Vratimo se malo na gornju tablicu. Jel primjećujete nešto čudno? Pogledajte pod broj polutonova, jedan broj se ponavlja dva puta. To je povećana kvarta ili smanjena kvinta (enharmonija). Razmak intervala je šest polutonova, tj. tri cijela tona. Ovaj interval se još naziva i tritonus (vjerojatno ste čuli za njega) i izrazito je disonantan (slobodno ga odsvirate, npr. F i H) te se u zapadnjačkoj glazbi (western music) najčešće koristi u filmovima (100% ste ga čuli kad god je neka napeta scena u nekom hororcu ili trileru) za izazivanje napetosti. Zanimljivo je da je u srednjem vijeku bio zabranjen te su ga zvali "diabolus in musica" (vrag u glazbi). Jako je zanimljiv, napose zbog tzv. paradoksa tritonusa (tritone paradox), da se puno o njemu pričati, samo proguglajte malo. Reći ću još samo o njemu kak se razrješava. Svaka disonanca zahtjeva neko razrješenje, znači vaše uho očekuje da se nekak razriješi ta napetost, da dođe neka konsonanca i da sve to smiri. E sad ćete i vidjeti na djelu onu enharmoniju (isti ton, ali ima više naziva), na konkretnom primjeru ćete vidjeti zašto postoji i da se nije to netko bezveze sjetio dati više imena istom tonu. Dakle, trebamo razriješiti tritonus. Znači, ako je tritonus zapisan kao smanjena kvinta (npr. H(B)-F) tada ga razrješavamo "prema unutra", tj. ton F snizimo za pola tona, a ton H(B) povisimo za pola tona (iz slike bude jasnije). Ovakvim razrješenjem smo dobili veliku tercu (koja je, kao što smo naučili, u obratu mala seksta). To zvuči ovako. Ako je tritonus zapisan kao povećana kvarta (to bi onda bilo F-H(B)) tada ga razrješavamo "prema van", tj. ton F snizimo za pola tona (opet :)), a ton H(B) povisimo za pola tona (slika). Na taj način smo dobili malu sekstu (koja je, naučili smo malo prije, u obratu velika terca). To zvuči ovako.

Tritonus i njegovo razrješavanje, "prema unutra" i "prema van" Tritonus i njegovo razrješavanje, "prema unutra" i "prema van"
Eto, sad stvarno mislim da smo gotovi u potpunosti s intervalima. Idemo više na ljestvice, već je i meni ovo dosadno.

http://3.141592653589793238462643383279502884197169399375105820974944592.com/index314.html
Poruka je uređivana zadnji put ned 15.8.2010 19:22 (1domagoj1).
12 godina
offline
Glazbena teorija

Znači, ljestvice. Što je ljestvica, pitate se? Jednostavno, ljestvica je niz od osam tonova (koji su u nekom odnosu) zapisanih unutar jedne oktave (logično, jer ih ima osam :)). Sve ljestvice počinju na nekom tonu te završavaju na istom tom tonu, tvoreći oktavu. Na primjer, svaka C ljestvica započinje na tonu C, te završava na tonu C, svaka F ljestvica započinje na tonu F, te na tom tonu i završava te sve one imaju još šest tonova između.

 

Kao primjer evo dobro nam poznata C dur ljestvica:

C dur ljestvica te njezinih osam tonova C dur ljestvica te njezinih osam tonova
Već smo naučili, prva nota, tj. prvi ton u toj ljestvici naziva se tonika (prima). Drugi ton se naziva supertonika (sekunda) itd. (već smo to sve riješili, da sad ne ponavljam opet). Jedina iznimka od ovog osam-notnog pravila jest (a mislim da sam ju već i spomenuo) ljestvica koja uključuje apsolutno sve tonove (svih 12) unutar oktave. Ta ljestvica se naziva kromatska ljestvica te kad krenete od C, ona izgleda ovak nekak:

Kromatska ljestvica: u gornjem crtovlju prikazana s povisilicama, u donjem sa snizilicama (i razrješilicama) Kromatska ljestvica: u gornjem crtovlju prikazana s povisilicama, u donjem sa snizilicama (i razrješilicama)
Kao što vidite, kromatska ljestvica sadržava sve tonove. Mala napomena, ovaj čudni znakić u donjem crtovlju koji dolazi na ton nakon svake snizilice, zove se razrješilica (to smo već rekli). Njegova je uloga ton koji je povišen (ili snižen) vratiti u prvotno stanje. Dakle, na ovoj slici u donjem crtovlju prvi sniženi ton je ton D, tj. sad je to ton des, nakon njega dolazi ton sa tom razrješilicom, koja des vraća u D. Jednostavno. :)

 

E sad, vratimo se na osam-notne ljestvice. Svaka ljestvica ima određene intervale između tonova koje sadržava. Na taj način opisujemo različite tipove ljestvica te ih po tome razlikujemo: na primjer, G dur ljestvica ima različite intervale između svojih specifičnih tonova od neke mol ljestvice. Ti različiti intervali daju svakoj ljestvici njezin specifičan zvuk. Zbog toga dur ljestvice zvuče onak, sretno, dok mol ljestvice imaju tužan prizvuk. Znači, već znamo, najčešći tip ljestvica je dur ljestvica (valjda vam već C dur ide na uši van), njezin zrcalni tip ljestvice je mol ljestvica. Obje mogu početi na bilo kojem tonu, od hes-a do gisa. Gdje god da počnete svaki tip ljestvice ima specifičnu kombinaciju intervala između tonova.

 

Pa počnimo onda sa dur ljestvicama. Ono što dur ljestvicu čini dur ljestvicom su već puno puta spomenuti specifični intervali između tonova. Svaka dur ljestvica koristi iste intervale koji slijede:

 

Nota          Polutonovi između nota

 

tonika

----------------------------2

sekunda

----------------------------2

terca

----------------------------1

kvarta

----------------------------2

kvinta

----------------------------2

seksta

----------------------------2

septima

----------------------------1

oktava

 

Rečeno na drugi način, intervali u svakoj dur ljestvici idu ovako: ton, ton, poluton, ton, ton, ton, poluton. Na ovaj način se gradi svaka dur ljestvica. Ilustrirajmo to primjerom (opet C dur :)). Ako krenete svirati C dur na klaviru, odsvirat ćete sve bijele tipke po redu, počevši od C. Sad imamo formulu za stvaranje dur ljestvice, pa stvorimo onda C dur :). Rekli smo, svaka C ljestvica (znači i dur i mol i sve ostale) počinje na... zamislite, tonu C :). Dakle, tonika nam je C. Eto već imamo prvi ton :). Iz tablice vidimo da od tonike do sekunde trebaju dva polutona (između njih su dva polutona), tj. cijeli ton (to je onaj prvi ton u našoj formuli). Ako pogledate klavir i krenete od C te brojite polutonove: od C do cis je prvi poluton, od cis do D je drugi poluton. Znači drugi ton je ton D. Sad gledamo opet tablicu, od sekunde do terce su opet dva polutona. Pa krenimo. Stojimo na tonu D, pa idemo na dis (to je pola tona), dodamo još pola tona i sa dis idemo na na E. Znači treći ton C dura je E. Sad vidimo iz tablice, od terce do kvarte nam treba samo pola tona. Pogledajte klavir. Između E i F nema crne tipke, drugim riječima između E i F direktno je razmak od pola tona. Dakle, ton F je kvarta. Vidimo, između kvarte i kvinte opet trebaju dva polutona. Idemo od F na fis, to je jedan, pa sa fis na G je drugi poluton. Znači G je kvinta. Od kvinte do sekste opet su dva polutona. Pa idemo, G na gis je pola tona, gis na A je pola tona. A je znači seksta. Idemo dalje, opet vidimo trebaju dva polutona. Pa krenimo, A na ais je pola tona, ais na H je pola tona. Znači H je septima. Vidimo, između septime i oktave opet treba pola tona. Pogledajte klavir. Vidimo, između H i C nema crne tipke, dakle razmak je drito pola tona. Znači sa C završavamo oktavu :). Jednostavno jel? C dur koristi sve bijele tipke upravo zato što između terce i kvarte (E i F) te između septime i oktave (H i C) nema crnih tipaka, već sam smještaj tipki jednostavno slijedi ovu formulu. Prema ovoj formuli se grade sve dur ljestvice, od kud god da krenete. Uzmimo npr. za toniku da bude ton D. D je dakle tonika. Po formuli do sekunde nam trebaju dva polutona (cijeli ton). Dakle sekunda je ton E. E sad, pogledajte, između sekunde i terce su također dva polutona, a od E do F je razmak od samo pola tona. Da bi dobili razmak od cijelog tona, ton F moramo povisiti na fis. Dakle D dur ima povisilicu na F, tj. fis. D dur izračunajte sami do kraja (reći ću vam samo da uz fis ima još jednu povisilicu).

 

E sad, jedna mala digresija. Rekao sam vam da ću objasniti zašto ne postoji Ais dur (A# dur) te zašto se umjesto njega koristi Hes dur (Bb dur). Tu je u pitanju opet ona enharmonija. Ais dur, uz još neke tonalitete naravno, je tzv. teoretski tonalitet. On postoji, ali se u praksi gotovo nikad ne koristi (koriste ga valjda jedino oni ludi skladatelji 20. stoljeća, tj. modernisti, dadaisti i ostala ekipa - nemojte misliti da to postoji jedino u slikarstvu, pa npr. kak Picasso radi lude slike - ima toga i u glazbi, samo upišite u Youtube: John Cage prepared piano, pa poslušajte njegov preparirani klavir i sve će vam biti jasno). Znači zašto je to teoretski ključ i ne koristi se nikad? Evo zašto. Uzmimo za toniku ton ais. Ais je nastao kao povišeni ton A. Dakle, sljedeći ton u nizu poslije ais-a je ton H(B) (jer je ais nastao od A). Da bi dobili dur ljestvicu, moramo poštivati maloprije naučenu formulu. Znači imamo ais (prva povisilica). Od ais do H(B) je razmak od pola tona, a nama treba cijeli ton. Dakle, moramo povisiti i H(B) (da, i H(B) se može povisiti iako nema crne tipke između - kad povisimo H(B) dobit ćemo his (H#(B#)) što je zapravo ton C (enharmonija)) te će to biti druga povisilica koju koristimo. Poslije H(B) dolazi ton C. Nama je sekunda ton his (tonika je ais), a znamo da između sekunde i terce mora biti cijeli ton razmaka. His je ekvivalent tonu C (isto zvuče različito se pišu), znači imamo unison te da bi dobili razmak od cijelog tona između his i C, C moramo povisiti dva puta (dvostruka povisilica), znači imamo cisis (C##) te su to već četiri povisilice. Poslije C dolazi ton D. Mi imamo cisis (C##) što je zapravo ekvivalent tonu D (pogađate, enharmonija). Po formuli nam sad treba pola tona razmaka između terce i kvarte, znači dižemo D za pola tona i dobivamo dis (D#). Nakon toga nam treba cijeli ton razmaka (po formuli) između kvarte i kvinte. Poslije D dolazi ton E, a mi imamo dis te je razmak između dis i E pola tona dok nama treba cijeli ton. Dakle, povisit ćemo i E te dobiti eis (E#). To je već šesta povisilica koju koristimo. Poslije E dolazi ton F. Mi imamo povišeni E (E#), koji je zapravo F (opet enharmonija), a po formuli nam treba razmak od cijelog tona (između kvinte i sekste smo sad). Da napravimo taj cijelotonski razmak između eis i F (što je zapravo unison), moramo opet dvostruko povisiti F (F## - fisis). Znači to je osam povisilica koje koristimo. E sad pošto je fisis isti ton kao i G, a nama opet treba cijelotonski razmak (seksta i septima) dolazimo do toga da i G moramo dvostruko povisiti, dakle dobit ćemo gisis (G##). Sad, kad pogledamo malo bolje, vidjet ćemo da je gisis zapravo ton A, te da je između tona A, tj. gisis-a i ais-a razmak od pola tona (između septime i oktave) što znači da smo završili našu ljestvicu. Dakle, da bi napravili Ais dur ljestvicu, ukupno smo morali upotrijebiti DESET povisilica (od toga su tri dvostruke)!!! Nadam se da je sad jasno (a i iz ovog kompliciranog objašnjenja) zašto se Ais dur nikada ne koristi, enormno je kompliciran za pročitati, pa se umjesto njega koristi njegov enharmonijski ekvivalent - hes dur (Bb dur) - koji ima dvije snizilice: b (Bb), i es (Eb). Ista je stvar i sa ostalim teoretskim ključevima. Da date nekom pijanistu, pa makar i Brateca Martina u Ais duru, mislim da bi to odsviral vašom glavom po klaviru. :)

 

Još jedna mala mala digresija. Ja sam cijelo vrijeme kod ovog objašnjavanja koristio termin hes dur, hes itd. (i u prošlom postu). To ne postoji. To sam koristio samo zato da se ne smotate s onim "mi kažemo H, Englezi kažu B". Kod nas se sniženi H ne zove hes već B. Dakle, hes dur nije hes dur, nego je B dur. Dok bi kod Engleza B dur bio zapravo naš H dur. Od sad pa nadalje ćemo koristiti naše oznake. Dakle B dur (po našem - točnije po njemačkom) je zapravo po anglo-saksonski Bb dur (iliti B-flat major).

 

Evo još jedan lagani način kak sagraditi dur ljestvicu (ili mol, može se i na nju primjeniti). Prvo morate imati na umu da je između tonova E i F te H i C razmak od pola tona (to su one bijele tipke koje nemaju crne između). E kad to znate, još trebate znati i onu našu formulu: ton, ton, poluton, ton, ton, ton, poluton. I spremni ste za sagraditi bilo koju dur ljestvicu. Uzmimo sad za primjer G dur. Raspišete sve tonove, tonika je naravno G:

 

G, A, H, C, D, E, F, G

 

Imajte na umu uvijek da je između E i F te H i C razmak od pola tona. Pa slijedimo onda našu formulu koja kaže ton, ton, poluton, ton, ton, ton, poluton. Pogledamo naše tonove, između G i A je razmak od tona, između A i H je također razmak od tona, između H i C je razmak od pola tona, između C i D je razmak cijeli ton, između D i E je razmak cijeli ton, između E i F je razmak pola tona. Opa, što sad? Formula kaže da tu ide razmak od cijelog tona, a mi imamo razmak od pola tona. Pa, sad ćemo povisiti ton F za pola tona, te umjesto njega dobimo fis i na taj način poštivamo našu formulu te smo sad dobili taj razmak od cijelog tona koji tu i ide. Još je ostao jedan interval, u našoj formuli zadnji interval, poluton. Sad imamo:

 

G, A, H, C, D, E, fis, G

 

Stali smo na F, tj. na fis jer smo F povisili. Znači još je ostalo pogledati interval između fis i G, a to vidimo da je poluton, baš kako nam i naša formula kaže. I to je to, napravili smo G dur ljestvicu koja izgleda ovako: G, A, H, C, D, E, fis, G. Ništa teško, zar ne?

 

Idemo sad na mol ljestvice. Kod mol ljestvica stvar je ista samo sa drugim intervalima. Evo tablice kak stvar izgleda kod mol ljestvica:

 

Nota          Polutonovi između nota

 

tonika

----------------------------2

sekunda

----------------------------1

terca

----------------------------2

kvarta

----------------------------2

kvinta

----------------------------1

seksta

----------------------------2

septima

----------------------------2

oktava

 

Dakle, kao što iz tablice vidimo, formula bi išla: ton, poluton, ton, ton, poluton, ton, ton. Ilustrirat ćemo to primjerom. U ovom slučaju koristit ćemo A mol ljestvicu koja se, držite se sad, na klaviru svira isto sa svim bijelim tipkama :). E, pitate se sad, wtf, kak i ta ljestvica koristi sve bijele tipke kao i C dur? Odgovor je vrlo jednostavan. Stvar je u odnosima tonova, u intervalima. Ne vjerujete? Odsvirajte prvo C dur: C, D, E, F, G, A, H, C. A zatim odsvirajte A mol: A, H, C, D, E, F, G, A. Primjećujete razliku? Sve je u intervalima koji vladaju između tonova.

 

Idemo analizirati A mol, sad kad znamo od kojih se tonova sastoji, tj. ajmo ju ponovo sagraditi. Dakle, počinjemo od A, tj. tonika nam je A (ipak se ljestvica zove A mol). Koristit ću maloprije objašnjen način, za koji mi se čini da ga je zapravo najlakše shvatiti. Znači ispišemo sve tonove počevši od A:

 

A, H, C, D, E, F, G, A

 

te zatim na te tonove primjenimo našu maloprije naučenu formulu za gradnju mol ljestvica: ton, poluton, ton, ton, poluton, ton, ton. Pa krenimo. Prvo gledamo tonove A i H (tonika i sekunda), vidimo da je razmak među njima cijeli ton, dalje gledamo H i C, razmak je pola tona, dalje gledamo C i D, razmak je ton, pa D i E, razmak je ton, pa onda gledamo E i F, tu je razmak od pola tona, onda gledamo F i G, razmak je cijeli ton, te naposlijetku gledamo G i A, vidimo da je razmak također cijeli ton. Drugim riječima, ova naša A mol ljestvica u potpunosti odgovara našoj formuli, nismo niti jedan ton morali povisivati. Znači, A mol ljestvica koristi sve bijele tipke kao i C dur. E sad, ako C dur i A mol koriste iste tipke, tj. iste tonove (drugačija im je jedino tonika), ali s različitim intervalima među tonovima, logično je pretpostaviti da i ostale dur ljestvice imaju svoje mol pandane. Pa, to je točna pretpostavka. Naime, svaka dur ljestvica ima svojeg mol pandana (vrijedi i obrnuto, svaki mol ima dur pandana). Kaže se, C durov relativni mol je A mol (ili A molov relativni dur je C dur).

 

Mala digresija. Uz relativne durove i molove postoji još jedan pojam: paralelni dur i mol. Paralelni tonaliteti su dur i mol tonaliteti koji imaju istu toniku. Recimo, za A dur i A mol kažemo da su paralelni tonaliteti, tj. A durov paralelni mol je A mol (i obrnuto).

 

Idemo dalje. Ova mol ljestvica koju smo sad naučili zove se prirodna mol ljestvica. Sad da vas razveselim, postoje još i harmonijska mol ljestvica te melodijska mol ljestvica. Nisu uopće teške, ako znate napraviti prirodnu mol, znate i ove dvije. Uzmimo onda našu prirodnu A mol ljestvicu te napravimo od nje harmonijsku. Kako? Jako lagano, sve što trebate napraviti je u prirodnoj mol ljestivici povisiti septimu (vođicu), dakle, naša harmonijska A mol ljestvica će izgledati ovako: A, H, C, D, E, F, gis, A. Poznata je još i kao Muhamedova ljestvica, jer zbog svog gornjeg tetrakorda (to su ova četiri tona: E, F, gis, A) zvuči kao ljestvice koje se upotrebljavaju na Bliskom Istoku. Interval između sekste i septime u harmonijskoj mol ljestvici je povećana sekunda, a rekli smo da povećanu sekundu dobijemo kad povisimo veliku sekundu za pola tona (to smo upravo i napravili poviseći ton G na gis). Drugim riječima, razmak između ta dva tona je jedan i pol ton. Dok su neki skladatelji ovaj interval koristili kao prednost u kompoziciji glazbe, posebice Mozart, neki su smatrali da je jednostavno prečudan, pogotovo za vokalnu glazbu (jer je jako čudno otpjevati razmak od jednog i pol tona) pa su se dosjetili da uz povišenu septimu povise i sekstu. Sad bi naša A mol ljestvica izgledala ovako: A, H, C, D, E, fis, gis, A. Sad se ona zove melodijska mol ljestvica. Da rezimiramo, za prirodnu mol ljestvicu imamo formulu, ako želimo harmonijsku, prirodnoj povisimo septimu za pola tona, a ako želimo melodijsku, još povisimo i sekstu za pola tona. Formule za harmonijsku i melodijsku mol ljestvicu neću pisati, jer bi previše mjesta zauzele tablice, a i smatram da je prilično jasno kak se rade (ako baš želite, napravite sami tablice i formule - za vježbu :)).

 

Još jedna mala digresija. Vidjet ćete da se kod nas ovo što ja zovem relativnim durom i molom naziva paralelnim durom i molom. Dakle, da su C dur i A mol paralelni tonaliteti. Kak se kod nas zove ovo što ja nazivam paralelnim durom i molom - dakle A dur i A mol - ne znam. Meni je draže po engleski, jedno zvati relativnim tonalitetima, a drugo paralelnima. Ima više smisla. Vi kak hoćete.

 

Sad kad znate kak napraviti dur ljestvice te sve tri mol ljestvice, još je ostalo samo da objasnim kak da znate koji tonaliteti su relativni. Do sad ste naučili da su C dur i A mol relativni. Šta je sa drugima? Ne, ne morate ih učiti napamet. Pogledajte C dur i A mol, tj. pogledajte gdje se oni preklapaju. Preklapaju se na tonovima A, H i C. Dakle, terca. Znači, ako želite znati koji je relativni mol C dur-u, nađete tercu od tonike, ali unazad. Ovo sad ima veze s obratima, jer smo rekli da je terca u obratu zapravo seksta :). Znači terca od C, ali kad idemo prema dolje, je A. Dakle relativni mol C duru je A mol. Isto bi dobili i da smo gledali koja je seksta od C (podrazumijeva se, prema gore). Ako pak želite znati koji je dur relativan nekom molu, onda gledate tercu (ali sad idemo gore). Uzmimo npr. A mol. Terca od A je C (ili seksta u obratu, sve je to igra intervalima :)). Dakle, relativan dur A molu je C dur.

 

Eto, to je to zasad o ljestvicama, velim opet, kaj nije jasno pitajte (a imam dojam da u ovoj lekciji bude nejasnoća :)). Ako se još čega sjetim, napisat ću u sljedećem postu, a sljedeće ću objasniti što su to modusi te malo o tonalitetima i to bi više manje bilo to (o ovoj cjelini; ne brinite, ima toga još... ali da je početak nekakav, to je :)). Dakle, ako ima pitanja, znate već.

http://3.141592653589793238462643383279502884197169399375105820974944592.com/index314.html
Poruka je uređivana zadnji put ned 15.8.2010 23:31 (1domagoj1).
11 godina
offline
Glazbena teorija

odlično! sve što si nas učio u prošlih par lekcija, jednostavno sjeda na mjesto. samo nastavi. Osmijeh

11 godina
offline
Glazbena teorija

bump teme, odnosno nešto kao podsjetnik 1domagoju1, izgleda da nas je zaboravio. :)

12 godina
offline
Glazbena teorija

Sry društvo, zadnjih tjedan dana sam u inozemstvu bio, imal ograničen pristup netu Viče, bit će večeras nešto.

 

EDIT: Sry ipak će morati pričekati do sutra... Mršti se

http://3.141592653589793238462643383279502884197169399375105820974944592.com/index314.html
Poruka je uređivana zadnji put pon 6.9.2010 23:44 (1domagoj1).
12 godina
offline
Glazbena teorija

Idemo dakle dalje. Kolko vidim ljestvice smo obradili, manje-više, ako mi kaj još padne napamet, napisat ću. Sljedeće kaj radimo su modusi.

 

Znači modusi. Rekli smo da ljestvicu čini osam nota za redom (abecednim redom, naravno). E sad, da li bilo kojih osam nota po redu čine ljestvicu? Već smo naučili kako se ljestvice grade (one formule za dur i mol ljestvice), pa iz toga možemo zaključiti da je odgovor, ne. Ako ne slijede formulu, tih osam nota po redu ne čine ljestvicu, tehnički ne. E takvih osam nota po redu se nazivaju modusima, i nisu nikakva posebna mudrolija, ako ste savladali ljestvice, moduse ćete savladat u roku par minuta.

 

Modusi datiraju još od stare Grčke, još od Pitagore i Aristotela. Zapravo je jedan Aristotelov učenik formalizirao grčke moduse koji su bili redom: dorski, jonski, lidijski i frigijski. Kasnije se u srednjem vijeku broj modusa povećao te se još nazivali starocrkvenim modusima, a koristili su se u gregorijanskim koralima. Zadnji modus koji je otkriven je lokrijski, te se još zove teoretskim jer se nikad nije koristio u istom kontekstu kao i ostali starocrkveni modusi. Ako gledamo povijesno, modusi su se pojavili puno prije ljestvica. Čak štoviše, dur i mol ljestvice koje danas koristimo su zapravo bazirane na dvama modusima, dur ljestvice na jonskom, a mol ljestvice na eolskom.

 

Dakle, postoji sedam modusa, za koje možete zamisliti da svaki modus počinje na drugoj noti neke dur ljestvice. Što sam htio s ovime reći? Recimo uzmemo dorski modus. On počinje na drugom stupnju (supertonika) dur ljestvice. U relaciji s C dur ljestvicom, dorski modus počinje na tonu D, te nastavlja prema višim tonovima (D, E, F, G, A, H, C, D). Isto vrijedi i za frigijski modus koji počinje na trećem stupnju (medijanta) dur ljestvice, u relaciji s C dur ljestvicom frigijski modus bi izgledao ovako: E, F, G, A, H, C, D, E. Modusi su zgodni kod skladanja melodija, možete dobiti potpuno drugačiji štih i zvuk koristeći moduse iako koristite tonove neke određene ljestvice. Jednostavno počinjete i završavate melodiju na različitim mjestima.

 

Jonski modus

 

Jonski modus ste već naučili i svirali, a da toga niste vjerojatno niti bili svjesni. Jonski modus počinje na toniki relativne dur ljestvice, te naravno, ima iste note kao i ta dur ljestvica. Što je naravno logično jer smo već spomenuli da je dur ljestvica zapravo nastala iz jonskog modusa. Evo i tablice intervala, primjetite da je ista kao i tablica (i formula) dur ljestvice:

 

Nota          Polutonovi između nota

tonika
----------------------------2
sekunda
----------------------------2
terca
----------------------------1
kvarta
----------------------------2
kvinta
----------------------------2
seksta
----------------------------2
septima
----------------------------1
oktava

C jonski modus, isti kao i C dur C jonski modus, isti kao i C dur
 

Dorski modus

 

Dorski modus možete zamisliti tako da krećete od drugog stupnja dur ljestvice. Zvuči dosta kao prirodna mol ljestvica, ali s povišenom sekstom. Da dobite ideju kak zvuči, možete poslušati od Simona & Garfunkela pjesmu Scarborough Fair, cijela je napisana u dorskom modusu. A imate i po netu masu zvučnih primjera, a na kraju krajeva, možete i sami odsvirati na gitari/klaviru/čemu već. Znači, ako krećemo od drugog stupnja, intervali će izgledati ovako:

 

Nota          Polutonovi između nota

tonika
----------------------------2
sekunda
----------------------------1
terca
----------------------------2
kvarta
----------------------------2
kvinta
----------------------------2
seksta
----------------------------1
septima
----------------------------2
oktava

D dorski modus, relativan C duru D dorski modus, relativan C duru
 

Frigijski modus

 

Frigijski modus se može zamisliti tako da krenete od trećeg stupnja dur ljestvice, pa poredu nižete tonove. Kao i dorski zvuči slično prirodnoj mol ljestvici, ali sa sniženom sekundom. Intervali:

 

Nota          Polutonovi između nota

tonika
----------------------------1
sekunda
----------------------------2
terca
----------------------------2
kvarta
----------------------------2
kvinta
----------------------------1
seksta
----------------------------2
septima
----------------------------2
oktava

E frigijski modus, relativan C duru E frigijski modus, relativan C duru
 

Lidijski modus

 

Znači, lidijski modus. Po već uhodanoj praksi, možemo zaključiti da počinje na četvrtom stupnju dur ljestvice. Zvuči skoro kao i dur ljestvica, ali s povišenom kvartom.

 

Nota          Polutonovi između nota

tonika
----------------------------2
sekunda
----------------------------2
terca
----------------------------2
kvarta
----------------------------1
kvinta
----------------------------2
seksta
----------------------------2
septima
----------------------------1
oktava

F lidijski modus, relativan C duru F lidijski modus, relativan C duru
 

Miksolidijski modus

 

Krećemo od petog stupnja dur ljestvice. Kao i lidijski modus, zvuči slično dur ljestvici, ali u ovom slučaju sa sniženom septimom.

 

Nota          Polutonovi između nota

tonika
----------------------------2
sekunda
----------------------------2
terca
----------------------------1
kvarta
----------------------------2
kvinta
----------------------------2
seksta
----------------------------1
septima
----------------------------2
oktava

Miksolidijski modus u C duru Miksolidijski modus u C duru
 

Eolski modus

 

Eh, eolski modus ste već vrlo dobro naučili. Eolski modus sadrži potpuno iste note kao i prirodna mol ljestvica, tj. to i je prirodna mol ljestvica, tj. prirodna mol ljestvica je izvedena iz eolskog modusa (pošto su modusi stariji od dur i mol podjele) :).

 

Nota          Polutonovi između nota

tonika
----------------------------2
sekunda
----------------------------1
terca
----------------------------2
kvarta
----------------------------2
kvinta
----------------------------1
seksta
----------------------------2
septima
----------------------------2
oktava

A eolski modus, relativan C duru A eolski modus, relativan C duru
Dosta često se koristi kad svirate blues i jazz.

 

Lokrijski modus

 

Lokrijski modus gradimo tako da krenemo od sedmog stupnja dur ljestvice. Vjerojatno je najčudniji po zvuku od svih modusa zbog toga što su sve vodeće note na krivim mjestima. Kao što sam već prije rekao, lokrijski modus je zadnji otkriven i zapravo je bio teoretski modus jer se nije koristio u stvarnoj glazbi. No, danas se koristi recimo u jazz glazbi ili nekim novijim kompozicijama.

 

 

Nota          Polutonovi između nota

tonika
----------------------------1
sekunda
----------------------------2
terca
----------------------------2
kvarta
----------------------------1
kvinta
----------------------------2
seksta
----------------------------2
septima
----------------------------2
oktava

H lokrijski modus, relativan C duru H lokrijski modus, relativan C duru
 

Ove moduse koje sam ja ovdje pokazao, svi su u relaciji sa C dur ljestvicom, jer je ona najlakša za primjere pokazati (opet taj C dur :)). Znači kad se kaže D dorski modus, zna se da je nastao od C dur ljestvice, jer je ton D drugi stupanj u C dur ljestvici. Ako želite dorski modus u D dur ljestvici, uzmete D dur i krenete nizati note od drugog stupnja D dur ljestvice, dakle od E. Tada ćete dobiti E dorski modus. Analogno tome radite ostale. Ništa teško, niti strašno, jelda? Eto, to je to što se tiče modusa. Osnovno, naravno. :)

 

Još vam ostaje povježbati ih i eksperimentirati s njima, hehe.

http://3.141592653589793238462643383279502884197169399375105820974944592.com/index314.html
Poruka je uređivana zadnji put uto 7.9.2010 20:40 (1domagoj1).
11 godina
offline
Glazbena teorija

kao i svi tutoriali do sad, i ovaj je bio superjednostavan, a nauči se bitno. svaka čast! :)

 

ja bi još volio jedan tutorial o 'chord progression-u', dakle napredovanju akorada kod skladanja pjesme. koji akord može ići poslije kojeg i slične stvari.

12 godina
offline
RE: Glazbena teorija
betmen kaže...

kao i svi tutoriali do sad, i ovaj je bio superjednostavan, a nauči se bitno. svaka čast! :)

 

ja bi još volio jedan tutorial o 'chord progression-u', dakle napredovanju akorada kod skladanja pjesme. koji akord može ići poslije kojeg i slične stvari.

Polako, kolega, polako. Prvo treba naučit puzati, onda tek hodati :). Prvo ćemo malo naučiti ritmove, vrijednosti nota, mjere i ostalo, pa ćemo se onda malo osvrnuti na melodije i što to melodiju čini melodijom, pa onda prelazimo na suzvuk triju nota: akord. Onda tek idemo na progresiju akorda. Postat ću kad stignem, nadam se sad za vikend da bude nešto.

http://3.141592653589793238462643383279502884197169399375105820974944592.com/index314.html
11 godina
offline
Glazbena teorija

ma malo sam proučavao razne video tutoriale, pa sam umislio da znam nešto :)

 

znam par stvari o nastajanju akorda (razmak polutonova, 4-3 za Major, 7 za Power), melodije (ali to baš i nisam skužio), bass lineove... i možda još par sitnica.

8 godina
neaktivan
offline
Glazbena teorija

hehe, sad sam nasao ovaj topic, nemos' vjerovat sto se nadje na bugu.

i ekipa koja svira na dva klavira hehe, samo da ne bude alban berg ili john cage :)

s dva klavira uvijek moze oplest po chopinovim etidama jednorucno, recimo na jednom pere opus 25 broj 11 a na drugom opus 10 broj 12.

 

i da, svakako pozvati na koncert ekipu!

 

super topic, steta sto je zamro!

 

Poruka je uređivana zadnji put pon 27.2.2012 23:25 (Iubenica).
12 godina
online
RE: Glazbena teorija
1domagoj1 kaže...
betmen kaže...

kao i svi tutoriali do sad, i ovaj je bio superjednostavan, a nauči se bitno. svaka čast! :)

 

ja bi još volio jedan tutorial o 'chord progression-u', dakle napredovanju akorada kod skladanja pjesme. koji akord može ići poslije kojeg i slične stvari.

Polako, kolega, polako. Prvo treba naučit puzati, onda tek hodati :). Prvo ćemo malo naučiti ritmove, vrijednosti nota, mjere i ostalo, pa ćemo se onda malo osvrnuti na melodije i što to melodiju čini melodijom, pa onda prelazimo na suzvuk triju nota: akord. Onda tek idemo na progresiju akorda. Postat ću kad stignem, nadam se sad za vikend da bude nešto.

Damn covjece taman si napiso ono sta vec znam doso do akorda o kojima jako malo znam i stao,pa ako kojim slucajem nades vremena u skoroj buducnosti napisi nesto i o tome

You got to lose to know how to win
12 godina
offline
RE: Glazbena teorija
R4zOR229 kaže...

Damn covjece taman si napiso ono sta vec znam doso do akorda o kojima jako malo znam i stao,pa ako kojim slucajem nades vremena u skoroj buducnosti napisi nesto i o tome

Jao, e ekipa, stvarno mi je žao, ali kad sam stvarno zauzet u zadnje vrijeme, jos i više nego prije. Faks, držanje instrukcija, jedan projekt, drugi u planu, da ne spominjem da u skorijoj budućnosti izlazi i Guild Wars 2 (bete će se igrati obavezno)... :D

 

Evo ovako ćemo, sljedeća dva tjedna imam kolokvije, ali kad nađem malo slobodnog vremena, iskoristit ću ga da malo pomalo pišem nešto i kad skupim dovoljno, postam ovdje.

C provides a programmer with more than enough rope to hang himself. C++ provides a firing squad, blindfold and last cigarette.
Nova poruka
E-mail:
Lozinka:
 
vrh stranice