Glazbena teorija

Naravno da ne znaci

Recimo laicki da samo znaci da tonovi koji ne pripadaju ljestvici trebaju biti iznimke a ne pravilo. U principu mozes skladbu skladati i u C-duru, odnosno a-molu, pa kad si gotov samo sve premjestis za odgovarajuci interval u tonalitet po izboru, ak ti je tak lakse

Edit: tek sad sam skuzio da govoris o pentatonickoj ljestvici - u principu se u pentatonickoj ljestvici ne odstupa od tih tonova, jer ako odstupis onda vise nisi u pentatonici

Dur pentatonska skala se može dobiti na par načina. Recimo sa krugom kvinti. Uzmeš C i zavrtiš se udesno i dobit ćeš: C, G, D, A, E (G je kvinta od C, D je kvinta od G itd.). Malo ih preizmješaš da budu po redu i dobiš dur pentatonsku skalu: C, D, E, G, A, C. Ili kak je rambo reko, uzmeš C dur, makneš kvartu i septimu i dobiš C dur pentatonsku.

Mol pentatonsku isto možeš napraviti na više načina. Recimo, uzmeš dur pentatonsku i podigneš 2., 3., i 6. stupanj. Ili uzmeš prirodnu mol skalu i od tonova 1, 3, 4, 5 i 7 napraviš mol pentatonsku.

Kad koristiš pentatonsku ljestvicu, tu nema polutonova (za razliku od heptatonske - ove sa 7 tonova) i ne možeš ispadat iz zadanog okvira jer jednostavno ne možeš podići ili sniziti ton (za pola tona) - tj. možeš (pogledaj moj EDIT dolje), ali moraš paziti malo (da bi dobro zvučalo). E, da, možeš ih graditi i ovak: dur pentatonska - tonika, velika sekunda, velika terca, kvinta, velika seksta, (tonika - opet se ponavlja), a mol: tonika, mala terca, kvarta, kvinta, mala septima, (tonika - opet ponavljanje). Dosta stvari za djecu je pisano u pentatonskim skalama, mislim da su čak i prve dvije fraze od Oh, Susanne napisane u pentatonskoj skali. E sad, to je ono šta ja znam o pentatonskim skalama, ak sam nešta fulal slobodno nek me neko ispravi.

Što se tiče ovoga rambo, "sviranje tonova izvan ljestvice da utječe na imenovanje ljestvice", nije istina, osim ako naravno misliš na modulaciju u neki drugi tonalitet. Naime, uz durske, molske, pentatonske ljestvice, postoji još i kromatska ljestvica. Kromatska ljestvica se sastoji (i iznimka je) od svih tonova, dakle od svih 12 polutonova (govorimo o tzv. zapadnjačkoj glazbi, recimo u Indiji imaju sustav od 22 polutona itd...). Riječ kromatska dolazi od grčkog chromo = boja. Dakle, kad ti recimo sviraš neku stvar u npr. F duru (jedna snizilica na H tj. b, ili po anglo-američkom sustavu - Bb) i da se striktno držiš rasporeda tih nota (F, G, A, b (Bb), C, D, E) stvar bi bila, jednostavno...dosadna. Moraš to malo začiniti, tj. dodati malo "boje". Kaj onda radiš? Pa ubaciš neku notu koja nije iz F dura. Povisiš recimo G, ili sniziš D. E te note, koje ispadaju iz F dura se nazivaju kromatskim notama, dok se ove koje spadaju u F dur zovu diatonskim. E sad, naravno, kad skladaš u F duru, od tebe se i očekuje da se pretežito držiš te ljestvice (naravno da možeš upotrijebiti kromatske note), ako hoćeš neku drugu ljestvicu, radiš modulaciju.

Bah, sry na malo dužem postu, al ono, ima toga, al kad se pokopča jednom, lako se dalje lovi.

EDIT: A opet, to je glazba, nema granica, zaboravi sve kaj sam reko i sviraj kak ti najbolje paše :)

To bas nije preporucljivo, trebali bi svi instrumenti biti u istom tonalitetu. Naravno, pravila su tu da se krse, ali treba dobro razumijeti sto radis da bi mogao prekrsiti pravila i da to na kraju dobro ispadne. Najbolje je kad te na harmoniji i polifoniji uce sto se sve ni u ludilu ne smije napraviti, i onda malo pogledas bacha i beethovena i vidis da su stalno to radili - ali da fakat ispadne super. Naravno kad ti to napravis, bole usi :)

Ne znam postoji li stranica, ali skup sličnih akorada se zove family chords (ne znam kako se kaže na hrvatskom).

Evo fotke iz neke knjige s tablicom.

E onda ćemo morati redom, bar osnove. Al sad idem do frenda kopirat si neke muzike (Mozart), pa kasnije malo dok vremena nađem.

EDIT: Ovo kaj veliš za dvije melodije. Pa za to ti ne trebaju dva klavira, stavi jednu da svira lijeva ruka, drugu desna. E sad, moraš kod te polifonije paziti. Tj., samo ti znaš kak to treba zvučat, ako treba biti sretno, veselo, ono, cheerful, moraš pazit jer, E dur ima četiri povisilice, tj. povišeni F, C, G i D, drugim riječima ima fis, cis, gis i dis. Ako odsviraš C i cis zajedno, a cis je povišeni unison od C-a, neće zvučat dobro (osim ako ti to nije namjera, naravno :)).

Kao što sam i rekao, idemo fino ispočetka. Iskreno, ne znam koji bi početak bio najbolji. Ajmo ovako. Znači sve se ovo odnosi na zapadnjačku glazbu (western music) i radimo s 12 polutonova.

Dakle, ono što mi čujemo kao glazbu, to je nekakvi zvuk. Zvuk nastaje titranjem čestica zraka. Što čestice brže titraju, to dobijemo viši ton. Jednostavno, jel? Mi taj zvuk možemo fizikalno definirati hertzima (valjda znate što su hertzi, da sad i to ne objašnjavam). Recimo, srednji C iznosi 261.626 Hz. E sad, to je malo nepraktično za označavanje tonova i nota, jel? Okej, to je nepraktično, ali što da onda napravimo? Pa, evo, možemo svakom tonu dodijeliti neki broj. Dodjelimo onda recimo C dur ljestvici brojeve od 1-8. To bi izgledalo ovako:

C dur numerirana

C dur silabili

Tonovi i tipke na klaviru

Znači maloprije smo rekli da postoji 7 tonova. Eh, to je malo previše pojednostavljeno. Zapravo postoji 12 mogućih nota koje padaju unutar oktave. Ako prebrojite tipke na klaviru počevši od C pa do H (bez drugog C), te ako ste dobro brojili, nabrojit ćete 12 tipaka. Svaka tipka je jednako udaljena od prethodne (isti je interval udaljenosti - poluton). Crne tipke se zovu povisilice ili snizilice. Te crne tipke su između bijelih tipki, drugim riječima ti intervali padaju između intervala bijelih tipaka. Povislica je ton iznad određenog tona, snizilica je ton ispod određenog tona. E sad ono meni najzanimljivije. Enharmonija. Zadržimo se zasad na crnim tipkama. Rekli smo da one mogu biti povisilice i snizilice. Kak sad to? Evo slike, da bude jasnije.

Povisilice i snizilice

Redom: povisilica, snizilica, razrješilica

Stupanj     Ime

prima          tonika

sekunda     supertonika

terca         medijanta

kvarta       subdominanta

kvinta       dominanta

seksta       submedijanta

septima      vođica

oktava       tonika

Još par stvari. Kad se odsviraju dva tona iste frekvencije, dakle iste visine, bilo da ih odsviraju dva instrumenta ili otpjevaju dvije osobe, to se zove unison, tj. odsvirani su u unisonu (gitara je recimo instrument koji može odsvirati dva tona u unisonu, recimo kad ju štimate, štimate ju po kvartama (s izuzetkom tona H(B) - tj. s izuzetkom druge žice), znači naštimate jednu i onda stisnete na peto polje i štimate onu ispod nje (fizički ispod) da tak isto zvuči, e to je unison). Dva ista tona (istog imena) odsvirana u osam stupnjeva razmaka se zovu oktava. Ova imena su korisna kad opisujemo intervale, umjesto da govorimo o broju polutonova, jednostavno ih opišemo ovim stupnjevima. Naprimjer, trebamo opisati interval između C i E. C brojimo kao prvi, između njih je D (drugi), te zatim E kao treći, dakle interval između C i E je terca, iliti E je terca od C.

Eto, to je sve za danas, sad sam već umoran, sutra ćemo još obraditi te intervale do kraja, pa onda prelazimo na ljestvice, pa tonalitete, a mogli bi i moduse obraditi. E još nešto, ovo uzmite kao osnove osnova, probal sam što više skratit, a što više objasnit, tak da je moguće da i ovo nećete skužiti, tak da ono, kaj nije jasno, pitajte. :)

EDIT: Sry, dupli post, ne znam kak je nastao, prvo mi nešto slike nije htio forum postaviti, pa malo je zbrka nastala sad, pa bih molio Ivu da obriše prethodni post bez slika. Hvala.

EDIT2: Hvala DrNasty-u na brisanju duplog posta.

Kao što sam obećao, idemo dalje. Stali smo kod intervala jel? Znači objasnili smo imenovanje intervala (ono po stupnjevima, te njihova imena - tonika i ostala ekipa).

Prije nego nastavimo, ipak bi vam trebal malo objasniti i notni zapis, lakše će biti meni, a i vama. Prvo ćemo obraditi violinski ključ (još zvan i G ključ), zatim idemo na bas ključ, ostale ću samo spomenuti, sumnjam da će vam ostali trebati jer vidim uglavnom ovdje prevladavaju gitaristi, ima i poneki pijanista ;), možda i multiinstrumentalista :D.

Dakle, violinski ključ. Svi znate, svi ste ga vidli. Evo ga, prazno crtovlje i violinski ključ.

Violinski ključ i prazno crtovlje

Note određene violinskim ključem smještene u crtovlje

Srednji C (plavo), A A440 (žuto)

Tonovi i tipke na klaviru

E sad, dalje. Note koje smo postavili u crtovlje (E, F, G, A, H, C, D, E, F), e s njima smo popunili svaku crtu i svaku prazninu, ako niste odmah primjetili. I sa time smo riješili tih 9 nota. Ali svi znamo, ne sastoji se glazba od samo 9 tonova...šta onda sa ostalima, kak ostale zapisat? Lijepo, iznad i ispod crtovlja se bez problema mogu dodavati note. Bilo da dodajemo note iznad ili ispod osnovnog crtovlja, zapisujemo ih na ručno docrtane crte i praznine koje se nazivaju pomoćnim crtama i prazninama. Opet evo slika iz kojih će biti jasnije.

Note iznad crtovlja

Note ispod crtovlja

E sad, kak najlakše zapamtiti violinski ključ? Pa, on se uvijek crta iznutra prema van, te kao što vidite crtati ga se počinje od druge crte (crte i praznine se broje odozdo prema gore). Rekli smo prije da se taj ključ naziva i G ključ. Iz toga slijedi da je na drugoj crti (onoj od koje se počinje crtati) ton G. I prema njemu znate odmah i sve ostale, no poželjno bi ih bilo učiti napamet (svirajući random napisane tonove) tak da vam ne treba 5 min da odbrojite 3 praznine i 2 crte da skužite koji je tu ton. E to je što se tiče nota i violinskog ključa općenito. Ostao je još bas ključ.

Bas ključ izgleda ovako.

Bas ključ i pripadne note

Ako svirate klavir, trebali bi znati još jedno notno crtovlje. Ne znam naš naziv, na engleskom se zove grand staff. Uglavnom, isto ste ga sigurno vidjeli, ništa posebno, objedinjeni su violinski ključ i bas ključ u jedan notni sustav.

Violinski ključ i bas ključ objedinjeni u jedinstveni notni sustav (grand staff)

Dakle, nakon ove kratke (da, baš kratke :)) digresije, idemo nastaviti s intervalima. U novom postu.

Znači, ljestvice. Što je ljestvica, pitate se? Jednostavno, ljestvica je niz od osam tonova (koji su u nekom odnosu) zapisanih unutar jedne oktave (logično, jer ih ima osam :)). Sve ljestvice počinju na nekom tonu te završavaju na istom tom tonu, tvoreći oktavu. Na primjer, svaka C ljestvica započinje na tonu C, te završava na tonu C, svaka F ljestvica započinje na tonu F, te na tom tonu i završava te sve one imaju još šest tonova između.

Kao primjer evo dobro nam poznata C dur ljestvica:

C dur ljestvica te njezinih osam tonova

Kromatska ljestvica: u gornjem crtovlju prikazana s povisilicama, u donjem sa snizilicama (i razrješilicama)

E sad, vratimo se na osam-notne ljestvice. Svaka ljestvica ima određene intervale između tonova koje sadržava. Na taj način opisujemo različite tipove ljestvica te ih po tome razlikujemo: na primjer, G dur ljestvica ima različite intervale između svojih specifičnih tonova od neke mol ljestvice. Ti različiti intervali daju svakoj ljestvici njezin specifičan zvuk. Zbog toga dur ljestvice zvuče onak, sretno, dok mol ljestvice imaju tužan prizvuk. Znači, već znamo, najčešći tip ljestvica je dur ljestvica (valjda vam već C dur ide na uši van), njezin zrcalni tip ljestvice je mol ljestvica. Obje mogu početi na bilo kojem tonu, od hes-a do gisa. Gdje god da počnete svaki tip ljestvice ima specifičnu kombinaciju intervala između tonova.

Pa počnimo onda sa dur ljestvicama. Ono što dur ljestvicu čini dur ljestvicom su već puno puta spomenuti specifični intervali između tonova. Svaka dur ljestvica koristi iste intervale koji slijede:

Nota          Polutonovi između nota

tonika

----------------------------2

sekunda

----------------------------2

terca

----------------------------1

kvarta

----------------------------2

kvinta

----------------------------2

seksta

----------------------------2

septima

----------------------------1

oktava

Rečeno na drugi način, intervali u svakoj dur ljestvici idu ovako: ton, ton, poluton, ton, ton, ton, poluton. Na ovaj način se gradi svaka dur ljestvica. Ilustrirajmo to primjerom (opet C dur :)). Ako krenete svirati C dur na klaviru, odsvirat ćete sve bijele tipke po redu, počevši od C. Sad imamo formulu za stvaranje dur ljestvice, pa stvorimo onda C dur :). Rekli smo, svaka C ljestvica (znači i dur i mol i sve ostale) počinje na... zamislite, tonu C :). Dakle, tonika nam je C. Eto već imamo prvi ton :). Iz tablice vidimo da od tonike do sekunde trebaju dva polutona (između njih su dva polutona), tj. cijeli ton (to je onaj prvi ton u našoj formuli). Ako pogledate klavir i krenete od C te brojite polutonove: od C do cis je prvi poluton, od cis do D je drugi poluton. Znači drugi ton je ton D. Sad gledamo opet tablicu, od sekunde do terce su opet dva polutona. Pa krenimo. Stojimo na tonu D, pa idemo na dis (to je pola tona), dodamo još pola tona i sa dis idemo na na E. Znači treći ton C dura je E. Sad vidimo iz tablice, od terce do kvarte nam treba samo pola tona. Pogledajte klavir. Između E i F nema crne tipke, drugim riječima između E i F direktno je razmak od pola tona. Dakle, ton F je kvarta. Vidimo, između kvarte i kvinte opet trebaju dva polutona. Idemo od F na fis, to je jedan, pa sa fis na G je drugi poluton. Znači G je kvinta. Od kvinte do sekste opet su dva polutona. Pa idemo, G na gis je pola tona, gis na A je pola tona. A je znači seksta. Idemo dalje, opet vidimo trebaju dva polutona. Pa krenimo, A na ais je pola tona, ais na H je pola tona. Znači H je septima. Vidimo, između septime i oktave opet treba pola tona. Pogledajte klavir. Vidimo, između H i C nema crne tipke, dakle razmak je drito pola tona. Znači sa C završavamo oktavu :). Jednostavno jel? C dur koristi sve bijele tipke upravo zato što između terce i kvarte (E i F) te između septime i oktave (H i C) nema crnih tipaka, već sam smještaj tipki jednostavno slijedi ovu formulu. Prema ovoj formuli se grade sve dur ljestvice, od kud god da krenete. Uzmimo npr. za toniku da bude ton D. D je dakle tonika. Po formuli do sekunde nam trebaju dva polutona (cijeli ton). Dakle sekunda je ton E. E sad, pogledajte, između sekunde i terce su također dva polutona, a od E do F je razmak od samo pola tona. Da bi dobili razmak od cijelog tona, ton F moramo povisiti na fis. Dakle D dur ima povisilicu na F, tj. fis. D dur izračunajte sami do kraja (reći ću vam samo da uz fis ima još jednu povisilicu).

E sad, jedna mala digresija. Rekao sam vam da ću objasniti zašto ne postoji Ais dur (A# dur) te zašto se umjesto njega koristi Hes dur (Bb dur). Tu je u pitanju opet ona enharmonija. Ais dur, uz još neke tonalitete naravno, je tzv. teoretski tonalitet. On postoji, ali se u praksi gotovo nikad ne koristi (koriste ga valjda jedino oni ludi skladatelji 20. stoljeća, tj. modernisti, dadaisti i ostala ekipa - nemojte misliti da to postoji jedino u slikarstvu, pa npr. kak Picasso radi lude slike - ima toga i u glazbi, samo upišite u Youtube: John Cage prepared piano, pa poslušajte njegov preparirani klavir i sve će vam biti jasno). Znači zašto je to teoretski ključ i ne koristi se nikad? Evo zašto. Uzmimo za toniku ton ais. Ais je nastao kao povišeni ton A. Dakle, sljedeći ton u nizu poslije ais-a je ton H(B) (jer je ais nastao od A). Da bi dobili dur ljestvicu, moramo poštivati maloprije naučenu formulu. Znači imamo ais (prva povisilica). Od ais do H(B) je razmak od pola tona, a nama treba cijeli ton. Dakle, moramo povisiti i H(B) (da, i H(B) se može povisiti iako nema crne tipke između - kad povisimo H(B) dobit ćemo his (H#(B#)) što je zapravo ton C (enharmonija)) te će to biti druga povisilica koju koristimo. Poslije H(B) dolazi ton C. Nama je sekunda ton his (tonika je ais), a znamo da između sekunde i terce mora biti cijeli ton razmaka. His je ekvivalent tonu C (isto zvuče različito se pišu), znači imamo unison te da bi dobili razmak od cijelog tona između his i C, C moramo povisiti dva puta (dvostruka povisilica), znači imamo cisis (C##) te su to već četiri povisilice. Poslije C dolazi ton D. Mi imamo cisis (C##) što je zapravo ekvivalent tonu D (pogađate, enharmonija). Po formuli nam sad treba pola tona razmaka između terce i kvarte, znači dižemo D za pola tona i dobivamo dis (D#). Nakon toga nam treba cijeli ton razmaka (po formuli) između kvarte i kvinte. Poslije D dolazi ton E, a mi imamo dis te je razmak između dis i E pola tona dok nama treba cijeli ton. Dakle, povisit ćemo i E te dobiti eis (E#). To je već šesta povisilica koju koristimo. Poslije E dolazi ton F. Mi imamo povišeni E (E#), koji je zapravo F (opet enharmonija), a po formuli nam treba razmak od cijelog tona (između kvinte i sekste smo sad). Da napravimo taj cijelotonski razmak između eis i F (što je zapravo unison), moramo opet dvostruko povisiti F (F## - fisis). Znači to je osam povisilica koje koristimo. E sad pošto je fisis isti ton kao i G, a nama opet treba cijelotonski razmak (seksta i septima) dolazimo do toga da i G moramo dvostruko povisiti, dakle dobit ćemo gisis (G##). Sad, kad pogledamo malo bolje, vidjet ćemo da je gisis zapravo ton A, te da je između tona A, tj. gisis-a i ais-a razmak od pola tona (između septime i oktave) što znači da smo završili našu ljestvicu. Dakle, da bi napravili Ais dur ljestvicu, ukupno smo morali upotrijebiti DESET povisilica (od toga su tri dvostruke)!!! Nadam se da je sad jasno (a i iz ovog kompliciranog objašnjenja) zašto se Ais dur nikada ne koristi, enormno je kompliciran za pročitati, pa se umjesto njega koristi njegov enharmonijski ekvivalent - hes dur (Bb dur) - koji ima dvije snizilice: b (Bb), i es (Eb). Ista je stvar i sa ostalim teoretskim ključevima. Da date nekom pijanistu, pa makar i Brateca Martina u Ais duru, mislim da bi to odsviral vašom glavom po klaviru. :)

Još jedna mala mala digresija. Ja sam cijelo vrijeme kod ovog objašnjavanja koristio termin hes dur, hes itd. (i u prošlom postu). To ne postoji. To sam koristio samo zato da se ne smotate s onim "mi kažemo H, Englezi kažu B". Kod nas se sniženi H ne zove hes već B. Dakle, hes dur nije hes dur, nego je B dur. Dok bi kod Engleza B dur bio zapravo naš H dur. Od sad pa nadalje ćemo koristiti naše oznake. Dakle B dur (po našem - točnije po njemačkom) je zapravo po anglo-saksonski Bb dur (iliti B-flat major).

Evo još jedan lagani način kak sagraditi dur ljestvicu (ili mol, može se i na nju primjeniti). Prvo morate imati na umu da je između tonova E i F te H i C razmak od pola tona (to su one bijele tipke koje nemaju crne između). E kad to znate, još trebate znati i onu našu formulu: ton, ton, poluton, ton, ton, ton, poluton. I spremni ste za sagraditi bilo koju dur ljestvicu. Uzmimo sad za primjer G dur. Raspišete sve tonove, tonika je naravno G:

G, A, H, C, D, E, F, G

Imajte na umu uvijek da je između E i F te H i C razmak od pola tona. Pa slijedimo onda našu formulu koja kaže ton, ton, poluton, ton, ton, ton, poluton. Pogledamo naše tonove, između G i A je razmak od tona, između A i H je također razmak od tona, između H i C je razmak od pola tona, između C i D je razmak cijeli ton, između D i E je razmak cijeli ton, između E i F je razmak pola tona. Opa, što sad? Formula kaže da tu ide razmak od cijelog tona, a mi imamo razmak od pola tona. Pa, sad ćemo povisiti ton F za pola tona, te umjesto njega dobimo fis i na taj način poštivamo našu formulu te smo sad dobili taj razmak od cijelog tona koji tu i ide. Još je ostao jedan interval, u našoj formuli zadnji interval, poluton. Sad imamo:

G, A, H, C, D, E, fis, G

Stali smo na F, tj. na fis jer smo F povisili. Znači još je ostalo pogledati interval između fis i G, a to vidimo da je poluton, baš kako nam i naša formula kaže. I to je to, napravili smo G dur ljestvicu koja izgleda ovako: G, A, H, C, D, E, fis, G. Ništa teško, zar ne?

Idemo sad na mol ljestvice. Kod mol ljestvica stvar je ista samo sa drugim intervalima. Evo tablice kak stvar izgleda kod mol ljestvica:

Nota          Polutonovi između nota

tonika

----------------------------2

sekunda

----------------------------1

terca

----------------------------2

kvarta

----------------------------2

kvinta

----------------------------1

seksta

----------------------------2

septima

----------------------------2

oktava

Dakle, kao što iz tablice vidimo, formula bi išla: ton, poluton, ton, ton, poluton, ton, ton. Ilustrirat ćemo to primjerom. U ovom slučaju koristit ćemo A mol ljestvicu koja se, držite se sad, na klaviru svira isto sa svim bijelim tipkama :). E, pitate se sad, wtf, kak i ta ljestvica koristi sve bijele tipke kao i C dur? Odgovor je vrlo jednostavan. Stvar je u odnosima tonova, u intervalima. Ne vjerujete? Odsvirajte prvo C dur: C, D, E, F, G, A, H, C. A zatim odsvirajte A mol: A, H, C, D, E, F, G, A. Primjećujete razliku? Sve je u intervalima koji vladaju između tonova.

Idemo analizirati A mol, sad kad znamo od kojih se tonova sastoji, tj. ajmo ju ponovo sagraditi. Dakle, počinjemo od A, tj. tonika nam je A (ipak se ljestvica zove A mol). Koristit ću maloprije objašnjen način, za koji mi se čini da ga je zapravo najlakše shvatiti. Znači ispišemo sve tonove počevši od A:

A, H, C, D, E, F, G, A

te zatim na te tonove primjenimo našu maloprije naučenu formulu za gradnju mol ljestvica: ton, poluton, ton, ton, poluton, ton, ton. Pa krenimo. Prvo gledamo tonove A i H (tonika i sekunda), vidimo da je razmak među njima cijeli ton, dalje gledamo H i C, razmak je pola tona, dalje gledamo C i D, razmak je ton, pa D i E, razmak je ton, pa onda gledamo E i F, tu je razmak od pola tona, onda gledamo F i G, razmak je cijeli ton, te naposlijetku gledamo G i A, vidimo da je razmak također cijeli ton. Drugim riječima, ova naša A mol ljestvica u potpunosti odgovara našoj formuli, nismo niti jedan ton morali povisivati. Znači, A mol ljestvica koristi sve bijele tipke kao i C dur. E sad, ako C dur i A mol koriste iste tipke, tj. iste tonove (drugačija im je jedino tonika), ali s različitim intervalima među tonovima, logično je pretpostaviti da i ostale dur ljestvice imaju svoje mol pandane. Pa, to je točna pretpostavka. Naime, svaka dur ljestvica ima svojeg mol pandana (vrijedi i obrnuto, svaki mol ima dur pandana). Kaže se, C durov relativni mol je A mol (ili A molov relativni dur je C dur).

Mala digresija. Uz relativne durove i molove postoji još jedan pojam: paralelni dur i mol. Paralelni tonaliteti su dur i mol tonaliteti koji imaju istu toniku. Recimo, za A dur i A mol kažemo da su paralelni tonaliteti, tj. A durov paralelni mol je A mol (i obrnuto).

Idemo dalje. Ova mol ljestvica koju smo sad naučili zove se prirodna mol ljestvica. Sad da vas razveselim, postoje još i harmonijska mol ljestvica te melodijska mol ljestvica. Nisu uopće teške, ako znate napraviti prirodnu mol, znate i ove dvije. Uzmimo onda našu prirodnu A mol ljestvicu te napravimo od nje harmonijsku. Kako? Jako lagano, sve što trebate napraviti je u prirodnoj mol ljestivici povisiti septimu (vođicu), dakle, naša harmonijska A mol ljestvica će izgledati ovako: A, H, C, D, E, F, gis, A. Poznata je još i kao Muhamedova ljestvica, jer zbog svog gornjeg tetrakorda (to su ova četiri tona: E, F, gis, A) zvuči kao ljestvice koje se upotrebljavaju na Bliskom Istoku. Interval između sekste i septime u harmonijskoj mol ljestvici je povećana sekunda, a rekli smo da povećanu sekundu dobijemo kad povisimo veliku sekundu za pola tona (to smo upravo i napravili poviseći ton G na gis). Drugim riječima, razmak između ta dva tona je jedan i pol ton. Dok su neki skladatelji ovaj interval koristili kao prednost u kompoziciji glazbe, posebice Mozart, neki su smatrali da je jednostavno prečudan, pogotovo za vokalnu glazbu (jer je jako čudno otpjevati razmak od jednog i pol tona) pa su se dosjetili da uz povišenu septimu povise i sekstu. Sad bi naša A mol ljestvica izgledala ovako: A, H, C, D, E, fis, gis, A. Sad se ona zove melodijska mol ljestvica. Da rezimiramo, za prirodnu mol ljestvicu imamo formulu, ako želimo harmonijsku, prirodnoj povisimo septimu za pola tona, a ako želimo melodijsku, još povisimo i sekstu za pola tona. Formule za harmonijsku i melodijsku mol ljestvicu neću pisati, jer bi previše mjesta zauzele tablice, a i smatram da je prilično jasno kak se rade (ako baš želite, napravite sami tablice i formule - za vježbu :)).

Još jedna mala digresija. Vidjet ćete da se kod nas ovo što ja zovem relativnim durom i molom naziva paralelnim durom i molom. Dakle, da su C dur i A mol paralelni tonaliteti. Kak se kod nas zove ovo što ja nazivam paralelnim durom i molom - dakle A dur i A mol - ne znam. Meni je draže po engleski, jedno zvati relativnim tonalitetima, a drugo paralelnima. Ima više smisla. Vi kak hoćete.

Sad kad znate kak napraviti dur ljestvice te sve tri mol ljestvice, još je ostalo samo da objasnim kak da znate koji tonaliteti su relativni. Do sad ste naučili da su C dur i A mol relativni. Šta je sa drugima? Ne, ne morate ih učiti napamet. Pogledajte C dur i A mol, tj. pogledajte gdje se oni preklapaju. Preklapaju se na tonovima A, H i C. Dakle, terca. Znači, ako želite znati koji je relativni mol C dur-u, nađete tercu od tonike, ali unazad. Ovo sad ima veze s obratima, jer smo rekli da je terca u obratu zapravo seksta :). Znači terca od C, ali kad idemo prema dolje, je A. Dakle relativni mol C duru je A mol. Isto bi dobili i da smo gledali koja je seksta od C (podrazumijeva se, prema gore). Ako pak želite znati koji je dur relativan nekom molu, onda gledate tercu (ali sad idemo gore). Uzmimo npr. A mol. Terca od A je C (ili seksta u obratu, sve je to igra intervalima :)). Dakle, relativan dur A molu je C dur.

Eto, to je to zasad o ljestvicama, velim opet, kaj nije jasno pitajte (a imam dojam da u ovoj lekciji bude nejasnoća :)). Ako se još čega sjetim, napisat ću u sljedećem postu, a sljedeće ću objasniti što su to modusi te malo o tonalitetima i to bi više manje bilo to (o ovoj cjelini; ne brinite, ima toga još... ali da je početak nekakav, to je :)). Dakle, ako ima pitanja, znate već.

bump teme, odnosno nešto kao podsjetnik 1domagoju1, izgleda da nas je zaboravio. :)

Idemo dakle dalje. Kolko vidim ljestvice smo obradili, manje-više, ako mi kaj još padne napamet, napisat ću. Sljedeće kaj radimo su modusi.

Znači modusi. Rekli smo da ljestvicu čini osam nota za redom (abecednim redom, naravno). E sad, da li bilo kojih osam nota po redu čine ljestvicu? Već smo naučili kako se ljestvice grade (one formule za dur i mol ljestvice), pa iz toga možemo zaključiti da je odgovor, ne. Ako ne slijede formulu, tih osam nota po redu ne čine ljestvicu, tehnički ne. E takvih osam nota po redu se nazivaju modusima, i nisu nikakva posebna mudrolija, ako ste savladali ljestvice, moduse ćete savladat u roku par minuta.

Modusi datiraju još od stare Grčke, još od Pitagore i Aristotela. Zapravo je jedan Aristotelov učenik formalizirao grčke moduse koji su bili redom: dorski, jonski, lidijski i frigijski. Kasnije se u srednjem vijeku broj modusa povećao te se još nazivali starocrkvenim modusima, a koristili su se u gregorijanskim koralima. Zadnji modus koji je otkriven je lokrijski, te se još zove teoretskim jer se nikad nije koristio u istom kontekstu kao i ostali starocrkveni modusi. Ako gledamo povijesno, modusi su se pojavili puno prije ljestvica. Čak štoviše, dur i mol ljestvice koje danas koristimo su zapravo bazirane na dvama modusima, dur ljestvice na jonskom, a mol ljestvice na eolskom.

Dakle, postoji sedam modusa, za koje možete zamisliti da svaki modus počinje na drugoj noti neke dur ljestvice. Što sam htio s ovime reći? Recimo uzmemo dorski modus. On počinje na drugom stupnju (supertonika) dur ljestvice. U relaciji s C dur ljestvicom, dorski modus počinje na tonu D, te nastavlja prema višim tonovima (D, E, F, G, A, H, C, D). Isto vrijedi i za frigijski modus koji počinje na trećem stupnju (medijanta) dur ljestvice, u relaciji s C dur ljestvicom frigijski modus bi izgledao ovako: E, F, G, A, H, C, D, E. Modusi su zgodni kod skladanja melodija, možete dobiti potpuno drugačiji štih i zvuk koristeći moduse iako koristite tonove neke određene ljestvice. Jednostavno počinjete i završavate melodiju na različitim mjestima.

Jonski modus

Jonski modus ste već naučili i svirali, a da toga niste vjerojatno niti bili svjesni. Jonski modus počinje na toniki relativne dur ljestvice, te naravno, ima iste note kao i ta dur ljestvica. Što je naravno logično jer smo već spomenuli da je dur ljestvica zapravo nastala iz jonskog modusa. Evo i tablice intervala, primjetite da je ista kao i tablica (i formula) dur ljestvice:

Nota          Polutonovi između nota

tonika
----------------------------2
sekunda
----------------------------2
terca
----------------------------1
kvarta
----------------------------2
kvinta
----------------------------2
seksta
----------------------------2
septima
----------------------------1
oktava

C jonski modus, isti kao i C dur

Dorski modus

Dorski modus možete zamisliti tako da krećete od drugog stupnja dur ljestvice. Zvuči dosta kao prirodna mol ljestvica, ali s povišenom sekstom. Da dobite ideju kak zvuči, možete poslušati od Simona & Garfunkela pjesmu Scarborough Fair, cijela je napisana u dorskom modusu. A imate i po netu masu zvučnih primjera, a na kraju krajeva, možete i sami odsvirati na gitari/klaviru/čemu već. Znači, ako krećemo od drugog stupnja, intervali će izgledati ovako:

Nota          Polutonovi između nota

tonika
----------------------------2
sekunda
----------------------------1
terca
----------------------------2
kvarta
----------------------------2
kvinta
----------------------------2
seksta
----------------------------1
septima
----------------------------2
oktava

D dorski modus, relativan C duru

Frigijski modus

Frigijski modus se može zamisliti tako da krenete od trećeg stupnja dur ljestvice, pa poredu nižete tonove. Kao i dorski zvuči slično prirodnoj mol ljestvici, ali sa sniženom sekundom. Intervali:

Nota          Polutonovi između nota

tonika
----------------------------1
sekunda
----------------------------2
terca
----------------------------2
kvarta
----------------------------2
kvinta
----------------------------1
seksta
----------------------------2
septima
----------------------------2
oktava

E frigijski modus, relativan C duru

Lidijski modus

Znači, lidijski modus. Po već uhodanoj praksi, možemo zaključiti da počinje na četvrtom stupnju dur ljestvice. Zvuči skoro kao i dur ljestvica, ali s povišenom kvartom.

Nota          Polutonovi između nota

tonika
----------------------------2
sekunda
----------------------------2
terca
----------------------------2
kvarta
----------------------------1
kvinta
----------------------------2
seksta
----------------------------2
septima
----------------------------1
oktava

F lidijski modus, relativan C duru

Miksolidijski modus

Krećemo od petog stupnja dur ljestvice. Kao i lidijski modus, zvuči slično dur ljestvici, ali u ovom slučaju sa sniženom septimom.

Nota          Polutonovi između nota

tonika
----------------------------2
sekunda
----------------------------2
terca
----------------------------1
kvarta
----------------------------2
kvinta
----------------------------2
seksta
----------------------------1
septima
----------------------------2
oktava

Miksolidijski modus u C duru

Eolski modus

Eh, eolski modus ste već vrlo dobro naučili. Eolski modus sadrži potpuno iste note kao i prirodna mol ljestvica, tj. to i je prirodna mol ljestvica, tj. prirodna mol ljestvica je izvedena iz eolskog modusa (pošto su modusi stariji od dur i mol podjele) :).

Nota          Polutonovi između nota

tonika
----------------------------2
sekunda
----------------------------1
terca
----------------------------2
kvarta
----------------------------2
kvinta
----------------------------1
seksta
----------------------------2
septima
----------------------------2
oktava

A eolski modus, relativan C duru

Lokrijski modus

Lokrijski modus gradimo tako da krenemo od sedmog stupnja dur ljestvice. Vjerojatno je najčudniji po zvuku od svih modusa zbog toga što su sve vodeće note na krivim mjestima. Kao što sam već prije rekao, lokrijski modus je zadnji otkriven i zapravo je bio teoretski modus jer se nije koristio u stvarnoj glazbi. No, danas se koristi recimo u jazz glazbi ili nekim novijim kompozicijama.

Nota          Polutonovi između nota

tonika
----------------------------1
sekunda
----------------------------2
terca
----------------------------2
kvarta
----------------------------1
kvinta
----------------------------2
seksta
----------------------------2
septima
----------------------------2
oktava

H lokrijski modus, relativan C duru

Ove moduse koje sam ja ovdje pokazao, svi su u relaciji sa C dur ljestvicom, jer je ona najlakša za primjere pokazati (opet taj C dur :)). Znači kad se kaže D dorski modus, zna se da je nastao od C dur ljestvice, jer je ton D drugi stupanj u C dur ljestvici. Ako želite dorski modus u D dur ljestvici, uzmete D dur i krenete nizati note od drugog stupnja D dur ljestvice, dakle od E. Tada ćete dobiti E dorski modus. Analogno tome radite ostale. Ništa teško, niti strašno, jelda? Eto, to je to što se tiče modusa. Osnovno, naravno. :)

Još vam ostaje povježbati ih i eksperimentirati s njima, hehe.

Polako, kolega, polako. Prvo treba naučit puzati, onda tek hodati :). Prvo ćemo malo naučiti ritmove, vrijednosti nota, mjere i ostalo, pa ćemo se onda malo osvrnuti na melodije i što to melodiju čini melodijom, pa onda prelazimo na suzvuk triju nota: akord. Onda tek idemo na progresiju akorda. Postat ću kad stignem, nadam se sad za vikend da bude nešto.

hehe, sad sam nasao ovaj topic, nemos' vjerovat sto se nadje na bugu.

i ekipa koja svira na dva klavira hehe, samo da ne bude alban berg ili john cage :)

s dva klavira uvijek moze oplest po chopinovim etidama jednorucno, recimo na jednom pere opus 25 broj 11 a na drugom opus 10 broj 12.

i da, svakako pozvati na koncert ekipu!

super topic, steta sto je zamro!

Jao, e ekipa, stvarno mi je žao, ali kad sam stvarno zauzet u zadnje vrijeme, jos i više nego prije. Faks, držanje instrukcija, jedan projekt, drugi u planu, da ne spominjem da u skorijoj budućnosti izlazi i Guild Wars 2 (bete će se igrati obavezno)... :D

Evo ovako ćemo, sljedeća dva tjedna imam kolokvije, ali kad nađem malo slobodnog vremena, iskoristit ću ga da malo pomalo pišem nešto i kad skupim dovoljno, postam ovdje.