Nova kaciga za F-35, po novom bez laga

Ti imaš izvore kao i onaj s bajkama o srpskim rušenjima 1999. Srušili ono 27 F/A-18, 38 F-16, 205 AH-64, ubili preko 20.000 marinaca koji su u bosni čekali u šumi da napadnu... sve to Galebovima. :)

Ne zaboravi i nekoliko B-2 Spirita. (koji su, btw, stealth pa su ih Srbi lako otkrili)

Izvan svake sumnje je da svi trebaju novac. Problem sa WB i IMF-om je što oni svoje kredite uvjetuju promjenom ekonomske politike pod izlikom da će tako biti lakše vratiti kredite. Na prvi pogled, iz pozicije kućanstva - sve štima. Makroekonomski je to samoubojstvo jer ćeš privatizacijom (zapravo prodajom strancima) ključnih resursa postati najamni radnik koji će dobiti nadnicu, a sva novostvorena vrijednost će biti izvezena. I još ti ostane originalni kredit koji je potrebno vratiti.

Kad si spomenuo Grčku, još prije 50 godina je postojala poslovica "dužan kao Grčka". I zanimljivo, nikad ih nisu prestali kreditirati čak ni kada su imali 200% udio duga u BDP. Ako zapne, napravit će takvu frku da će vlade natjerati svoje građane da pasu travu (Grčka je upravo to napravila), a krediti će se vratiti i točka.

Niti jedna kolonija, niti jedna nerazvijena zemlja se nije razvila ako je kao motor razvoja odabrala rasprodaju ili strane kredite. Niti u jednoj školi nećeš dobiti takav savjet, koga god da pitaš svi će ti reći - minimalna država, sve privatizirano, minimalni porezi. A s minimalnim porezima nema infrastrukture, nema dobrih škola, nema zdravstvenog sustava ni pravne zaštite. Kaos u kojem te besplatni dolar košta jako puno i jamčki da nikad tvoja kuna neće vrijediti ništa.

srušilo se još jedno ruglo hrvatske obrane  da sam ja na pilotovim mjestima,odbio bih uopće ulazit u naše migove

''remove before flight'' 

Tako je, Južna Koreja je te kredite planski (fuj petoljetke) iskoristila za industrijalizaciju zemlje, ograničila uvoz, plaćala seljacima rižu po cijeni većoj od prodajne (zato da ne budu siromašni a da opet ne žive ma socijalnoj pomoći), gradila infrastrukturu. I nikad im nije palo na pamet prodati nešto iz vlastitog portfelja. Kako su razvijali nove industrijske grane? Naprosto bi naredili određenim poduzetnicima da imaju proizvoditi to i to a država bi se pobrinula da im subvencijama i na druge načine popravi bilancu toliko da nisu na gubitku.

Imali su velik deficit proračuna i inflaciju, ali i rast od skoro 10% godišnje, još brži rast plaća...

Ukratko, njihov primjer je dokaz da je današnja ekonomska "znanost" obična ideologija. (Uostalom, ne postoji Nobelova nagrada za ekonomiju) Nažalost, Milanović prakticira upravo to uz svesrdnu podršku guvernera. Navodno, sada čitaju Picketya pa još ima nade za nas.

Što se mene tiče, mislim da odmah danas moramo staviti valutnu klauzulu izvan zakona, olabaviti tečaj, ukinuti pola državne uprave i zaposliti je u proizvodnji hrane i drugih roba koje nepotrebno uvozimo. To će biti teško, obzirom da smo članovi EU i WTO, ali se to uvijek može zaobići uvođenjem restrikcija na uvoz pod izlikom zdravlja, sigurnosti, subvencija na strani izvoznika itd. Država mora prestati uzimati kredite u stranoj valuti sada i zauvijek. Moramo se prestati igrati sa zdravstvom - 2% BDP-a više za zdravlje nacije neće biti problem. Još toliko uložiti u osuvremenjavanje obrazovanja i poticanje novih industrija. Štedit ćemo kad budemo imali viška...

Uopće nije točno da imamo kvalitetnu hranu. Pšenica, kukuruz, perad, svinjetina, govedina, povrće, voće... gdje god zaviriš vidiš slabu ili neujednačenu kvalitetu. Naravno, govorim o hrani koja se proizvodi radi prodaje, a ne radi zadovoljavanja vlastitih potreba. Gujdica ili tele koje trčakaralo po dvorištu i paslo na livadi sigurno daje kvalitetnije meso od bilo kojeg industrijski uzgojenog. Ali o tome ne govorimo, na taj način se ne možemo svi prehraniti.

Uvoz je nepotreban iz vrlo jednostavnih razloga - evo primjera: imamo višak proizvodnje kukuruza kojeg izvozimo. Prosječna veleprodajna cijena kod nas je 1,3-1,4 kune po kg. U EU - 2 kn/kg. Kukuruz je glavni sastojak hrane za tov svinja, po kg prirasta težine troši se 3-3,5 kg kukuruza. Zašto onda uvozimo svinjetinu nizozemskog proizvođača koji ima skuplji kukuruz i ostalo, skuplju struju, skuplje radnike? Čak i da uvozmo evropski kukuruz, još uvijek imamo jeftinije radnike i ostale troškove. Nema ama baš nikakvih ekonomskih razloga da mi kao država uvozimo bilo što od najvažnijih grupa hrane.

Problem je u nedostatku vizije i plana, ne pojedinaca već onih koji su na vlasti. Pojedinac može uložiti obiteljsko srebro u vrhunski proizvodni pogon ali će ga ubiti g. Cvjećar. Barijera za ulazak na tržište je poprilično visoka. Konzum može prodavati smrznuto, dvije godine staro meso pod svježe. Mi smo toliko mala država da jedan tako veliki poduzetnik može uništiti cijele industrijske grane radi svog osobnog interesa. Svinjetina se može isplativo proizvoditi uz prodajnu cijenu svježeg mesa od 25-30 kn kg. Takvi **moraju** imati zaštitu od nelojalne konkurencije u vidu stranih viškova neprodane robe a s tim jednim potezom tržište naših proizvođača raste 4 PUTA. Doslovce. Ista stvar je s voćem, bilo čim. Umjesto da smo 3 milijarde kuna godišnje, koliko se davalo za brodogradnju, uložili u kreditiranje i zaštitu poljoprivrednika... Sada bi imali zaposlenu Slavoniju a ne pustoš zamrznutu u 1995-oj

Kada bi danas ukinuli uvoz (ili izjednačili s izvozom) hrane, naš BDP ne bi bio u minusu. 1,5% BDP-a gubimo na uvozu hrane...

Samo ću kratko nešto reći u vezi kvalitete - Vidio sam kako izgleda hrana vani, kakvi su standardi u Njemačkoj npr. Mi smo od toga daleko. Ne samo zato što naše tržište ne može progutati cijenu kvalitete već i zbog toga što kao nacija nismo dovoljno perfekcionisti (obrazovanje, tehnologija). S Kinom se nećemo uspoređivati.

O poticajima ću nešto više - najglasniji su proizvođači pšenice i mljekari. Proizvodnja pšenice nije kapitalno intenzivna pa se njome može baviti bilo tko. Tehnologija je ostala na razini "Svi smo majstori", a kako je u našim gladnim glavama kruh osnovni prehrambeni artikl nije teško zaigrati na sentiment, stratešku važnost kruha i izvući svake druge godine tisuću traktora radi osiguranja povlaštenog tretmana. Kada za tu poljoprivrednu granu ljudi moraju demonstrirati, onda što misliš kako je za voćarstvo ili recimo povrtne kulture tipa paradajza, paprike i slično gdje su potrebna ogromna ulaganja?

O tome se mora razgovarati jer je apsolutno sva hrana u svijetu subvencionirana. Dan-danas gotovo polovica mamutskog proračuna EU odlazi na subvencije poljoprivrednicima. To je razlog zašto naši proizvodjači nisu i ne mogu biti konkurentni. NE MOGU BITI KONKURENTNI. To treba ponoviti milion puta jer je to osnovni razlog propasti na sada potpuno otvorenom tržištu. Za suvremene povrtne kulture zemlja uopće nije potrebna, staklenik se može postaviti nasred parkirališta zagrebačkog velesajma tako da nema veze ni s gruntovnicom ni sitničarenjem već s dostupnošću kapitala, dostupu tržištu  i zaštiti od nelojalne konkurencije.

Zbog svega što se događa i oni koji imaju dovoljno znanja ne mogu doći do nikakvog a kamoli jeftinog kapitala, a kad ulože obiteljsko nasljeđe "Konzum" prve godine otkupi proizvodnju, plati s godinu počeka, a za sljedeću godinu traži proizvoljno nižu cijenu, takvu da je manja od cijene španjolskih ili čijih već viškova subvencionirane hrane. I tako uništavaju svaki pokušaj rasta i ulaganja u znanje i kapital. Oni to ne rade sa zlom namjerom, siguran sam - naprosto koriste svoj tržišni položaj da bi bili što profitabilniji. U toj situaciji jedini koji još mogu preživjeti su mali proizvođači na naslijeđenim obiteljskim imanjima koji proizvode malo bez ikakvih kapitalnih ulaganja a svoj proizvod plasiraju lokalno jer je dan-dva svježiji, mažu oči da je organski uzgojen (čak su i uvjereni u to, a toliko su nestručni, neškolovani da zapravo proizvode hranu koja je katastrofalno zasićena pesticidima i drugim štetnim kemikalijama koje se u modernom, pogotovo hidroponskom, uzgoju uopće ne koriste).

Prema tome, da bi očuvala neovisnost, smanjila uvoz i zadržala zaposlenost, država MORA davati subvencije, povoljne kredite i mora učiniti sve da ljudima olakša udruživanje kako bi svojom zajedničkom veličinom mogli nastupiti na tržištu i suprotstaviti se monopolu velikih trgovaca. To je, na kraju krajeva, u skladu sa tvojom tržišnom filizofijom i ekonomskom teorijom na kojoj počiva. Država MORA imati strategiju razvoja i planirati i aktivno sudjelovati u njenom ostvarenju. To nas je naučila J. Koreja, to nas uči Kina. Fuj petoljetke.

Ti si na dobrom putu, ali vidiš samo posljedice. Drago mi je da razgovaramo o tome.

Mi smo imali industrijski organiziranu proizvodnju hrane što je preduvjet za uspjeh. Imali smo i carine te druge barijere za stranu robu. Onda je došao raspad države, rat koji je blokirao polovicu najvrednije obradive zemlje. Kombinati bi preživjeli raspad zemlje jer su bili dovoljno veliki i imali su dovoljno tržišta, ali rat nisu mogli preživjeti. Privatizaciju još manje. Od tada glavinjamo, vlast je na trenutke aktivno radila protiv industrijske proizvodnje. Na kraju svih tih nesreća, ušli smo u WTO i EU pa smo preplavljeni jeftinom, subvencioniranom hranom, a svoju proizvodnju nismo ni pokušali obnoviti. Sad kad je sve uništeno i kad se nalazimo u 1950-oj najlakše je okriviti seljačinu koja nema nos za biznis. Seljak je uvijek imao nos za biznis.

Možemo, koliko god hoćemo, pričati o nedovoljno poslovno potkovanima seljacima - činjenica je da rijetki, naglašavam rijetki, u određenim nišama mogu prosperirati bez pomoći države. Ne mogu jer nema toliko pametnog Hrvata koji može proizvesti više mlijeka po kravi po količini hrane od Francuza. Francuz ima najbolju tehnologiju i još ga EU subvencionira preko svake mjere. To su tržišni uvjeti u kojima svi radimo. Ne možeš očekivati da svaki wannabi seljak putuje po sajmovima, prati tehnologiju, uzima kredite u hrvatskim bankama po cijeni od 10% na godinu i da onda još bude em jeftiniji em kvalitetniji od od svih njih koji imaju subvencije u poljoprivredi veće nego što je cijeli hrvatski BDP.

Naglašavam, nije sporno da postoje nespobni poljoprivrednici, lopovi, mutikaše. Ali to sve je normalno ovdje i u SAD-u, to je izuzetak ili posljedica prethodnih događaja, a nikako razlog zašto nam je tako kako je, a što, po tonu tvojih poruka, postaje izlika za državu da ne radi ništa. Upravo suprotno, bez države nema ništa, samo slučajevi. Nama treba uspješna zemlja, a ne pojedini slučajevi. Danas su takvi uvjeti u EU i šire, ako neznaš gdje se nalaziš, nadrapat ćeš. Krasan primjer ti je ulazak V. Britanije i Norveške u EU. Aplicirali su iste godine. Zbog francuskih muljaža ulazak u EU britance je koštao potpunog uništenja ribarske industrije. Između ostalog. Norvežani su, kada su vidjeli kakva zamka im je namještena - bili pametniji i odbili ući u Uniju. Jedni su tada bili treća svjetska sila, drugi zemlja iz donje prip...ne. donja prip....na nije dala svoju naftu ni ribu nikome osim samom sebi. I pogledaj ih danas. Pročitaj knjigu The great deception, vrhunsko štivo...

Lijepi pozdrav.