Da je Kant zbilja otišao do granica "čistoga uma" mi ljudi bi već davno znali kako smo zbilja nastali, dakle ipak nije tako daleko otišao.
Primjer, može li slijepac, unatoč tome što ima sve moguće informacije (znanje, spoznaju) o bojama, doista znati što je plava boja??? Dalje, ako se otkrije lijek za njegovu sljepoću, i ako progleda, znači li to da kad jednom pogleda nebo ima dodatnu informaciju o "plavoj boji" time što je iskusio ljepotu plavog neba? O tome pričam, zapravo Kant o tome priča, i mislim da je potpuno u pravu kad kaže da zbog kontingencije našeg bitka, mi jednostavno ne možemo imati puninu spoznaje. Jer će nam uvijek nedostajati "iskustvo" koje nije ograničeno prostorom i vremenom - kao što slijepcu fali iskustvo plave boje, unatoč svim informacijama i znanju - njegovo poimanje i spoznaja boje nikad ne može biti potpuna.
Slijepac ima tjelesnu grešku zato ne vidi, dok ljudski um nema greške, dakle nije ti to dobra usporedba.
Slijepac ne vidi jer nije kriv za to (osobito ako je rođen takav), dok SVAKI čovjek ima UM, a druga je stvar koliko ga koristi.
Mi možemo znati o Bogu i svijetu sve što nam um dopušta, a um nam dopušta čak i beskonačno istraživanje, kada bi to mogli napraviti dakako.
Dakle mi umno "nismo slijepci", dapače.
Zeleno - Biblija se ne slaže s ovim. Kauzalnost je opet nešto što nam je inherentno zbog iskustva u prostor-vremenu. Ponavljam, prenositi to na Boga i njegov "način egzistencije" nije baš spretno, nije filozofski korektno, i far fetched je, a kako i kažem, Biblija se s time ne slaže. U Mih 5,1 imaš izvrstan primjer koji pobija tvoj pogled o "kauzalnosti" iz koje se "Sin rađa". Hebrejski pojam koji se tu koristi za "iskon" i za "vremena" je hebrejski pojam olam koji označava "mjesto van vremena" ili "vječnost" - nezgodan prijevod. Kad pogledaš u kojem se kontekstu koristi taj pojam kroz starozavjetne tekstove, možeš dobit jasniju sliku o tome kako su hebreji poimali olam.
Sin je dođao u naš svijet, dakle i za Njega vrijedi kauzalnost, isto kao i za Duha Svetoga, dok jedino Otac ostaje izvan bilo kakve kauzalnosti.
A problem je i da ako poništimo vrijeme i kauzalnost, opet ostaje ono da u samom "činu rađanja" Sina nema, već je samo Otac.
Jer da Sina ima ne bi ga Otac trebao "rađati", eto ti jednostavne logike, koja vrijedi i izvan prostora i vremena (isto kao i u prostoru i vremenu).
Dalje, u Iv 1,1. Kako poimaš Logosa o kojem Ivan tu govori? Jasna je tvrdnja i implikacija. Prema njemu, nema dvojbe da je Logos -Bog. Riječ bijaše Bog. Opet, riječ je nezgodan prijevod jer je Ivan ovdje koristio grčku filozofiju koja je o Logosu pričala više od pola tisućljeća, pa se htio približiti grcima tako što je posudio pojam kojeg su oni koristili u svojoj teodiceji. Tako da ovdje riječ treba shvatiti onako kako su je grci poimali. Dalje, u Iv 1,18 evanđelist ne da koristi pojam "El" ili "adonai" kad kaže da je Jedinorođenac (Isus, Logos) Bog. Naši prijevodi idu mahom ovako: Boga nitko nikada ne vidje doli Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani. Međutim, evanđelist ne koristi uobičajena dva pojma koja su hebreji koristili za Boga, već rabi sami tetragram - JHVH - pojam koji označava samo ime Božje koje se ne izgovara. Jasno je da je za Ivana i njegovu školu, Logos=Bog.
Da, tvrdi se da je logos Bog, ali i to da je PRVO Logos bio u Bogu (kojemu, zar je bio sam u sebi?)
Jasno je da se ovo "Bog", ne misli na isto kod "U Boga", i samo "Bog".
Imaš problem i s time da piše "U početku bijaše Riječ", dakle ne piše "Vječno bijaše Riječ".
Dakle NIJE Riječ vječna, sve lijepo piše.
Čak ti i Nicejsko vjerovanje TVRDI da je Sin "rođen od Oca", "Bog od Boga", i jasno je da je stariji onaj koji "rađa", a ne onaj "koji se rađa". Logično.
Problematičan ti je stav "malo"... Kao da znaš o čemu pričaš, kao da si "pio kavu s Bogom" nedavno pa nam prenosiš šta ti je reka... Oprosti, al pomalo je bahato tvrditi neke stvari koje tvrdiš, odn. bahat je način. Jer jednostavno NE MOŽEŠ znati neke stvari,. A tvoj prigovor Kantu je toliko loš da bih se dao kladiti da nisi pročitao dvije stranice bilo kojeg njegovog djela. Jer da jesi, garantiram da bi imao poštovanja i da ne bi tvrdio ovo što sam boldao. A o svijesti govoriš kao da si rješio "hard problem"... Mislim da tvoj pojam svijesti nije ono što ona i jest. Ne govorim da ja znam što ona jest, već imam otvoren um (:-) i intelektualnu skromnost da postavljam pitanja i ne donosim apsolutne zaključke - držim to pitanje otvorenim.
Pa NIJE bahato pokušati TEORIJSKI shvatiti KAKO svijest zbilja nastaje.
Za mene ona nastaje SAMO u središtu našega prostor-vremena i nigdje više.
A ako svijest tako nastaje onda ne može nijedna svijest vječno postojati, već može postojati SAMO svijest (Riječ), onoliko stara koliko je staro i naše prostor-vrijeme, to i tvrdim da NEMA nikakve vječne svijesti, već samo svijesti koja je stara koliko i naše prostor-vrijeme, a naše je prostor-vrijeme DALEKO STARIJE od našega svemira.
Zato Isus i kaže da je "Alfa" našega svijeta (prvi je nastao), da je postojao i prije svemira (Iv 17,5), ali ipak NIJE vječno star. Eto ukratko. Pozdrav