Znate onaj osjećaj kad čitate teška sranja od životnih sudbina, ali na lice vam umjesto grča izađe smješak jer vam je toliko poznata ta ogavna priča koja vrlo jasno opisuje državu u kojoj živite?
E ovaj tekst je upravo takav. Samo sam se nasmijao jer ništa drugo i ne mogu, osim poludjet'.
Da citiram Johna Olivera:
''Sad bi duh Kafke rekao: Ne spominjite moje ime u tome, neću da imam nikakve veze s tim sranjem!''