Sastanak u klubu ljubitelja viceva. Svi vicevi su katalogizirani pod brojevima i stari članovi ih znaju napamet. Jedan od članova priča vic:- Pedeset i jedan!
Svi se smiju! Jedan drugi član:
- Dvadeset i osam!
Grohotan smijeh. Sastanku prvi puta prisustvuje jedan novak. Videći kako je dovoljno izgovoriti samo broj vica, odluči da proba i on.
- Osamnaest!
Tajac, nitko se ne smije. Jedan od starijih članova mu se obrati:- Kolega, nije važno kakav je vic, važno je kako se ispriča.
Razgovaraju dvije prijateljice uz kavu:- Rekla si mi da trebaš posjetiti tvog ginekologa.
- Da bila sam jutros.
- I što ti je rekao?
- Znaš, rekao mi je da mi je klitoris kao dinja.
- Tako velik!?- Ma ne, tako sladak
Fata je jos bila jako mlada, negdjo oko 15 godina, kada je upoznala Muju. Nakon par dana što su se upoznali, Mujo je pozove na prvi sastank u park. Fata, prije nego što će otići u park na spoj ispriča mami gdje i zašto ide. Kada se našla u parku sa Mujom, sjeli su na klupu i Fata mu kaže:- Mujo, odmah da te upozorim: mama mi je rekla da na sve ono što me budeš pitao odgovorim sa ne.- Fato, a bil' ti bilo mrsko da ti zavučem ruku u gaćice.
Gledaju Mujo i Haso porniće. Mujo:- Haso, jel' ti se diže?
- Diže, diže, kako ne!
- Aj se onda digni po pive!
Djeca u školi dobili da napišu domaću zadaću s temom "Kako provodim dan kod kuće". Nastavnica prozove maloga Ivicu da pročita svoju zadaću.- Ja kod kuće živim intenzivnim seksualnim životom...
- Stani, stani Ivice - prekine ga nastavnica - kako to misliš "intenzivnim seksualnim životom"?
- Znate nastavnice, ujutro se dignem i mama me pita:
- Ivice, jesi li oprao zube?
- Nisam mama.
- Odi operi zube!
- Izađem iz kupaone s opranim zubima, a tata pita:
- Ivice, jesi li se umio?
- Nisam tata.
- 'Ajmo na umivanje!
- Izađem iz kupaone umiven, a mama pita:
- Ivice, jesi li uredio svoju sobu?
- Nisam mama.
- Hajde Ivice, uredi sobu!
- Završim s uređivanjem sobice, a tata pita:
- Ivice, jesi li napisao zadaću?
- Nisam tata.
- Ivice, Ivice.. hajde pisati zadaću!
- I tako me jebu cijeli dan!
Jedan čoban živi u zaostalom planinskom području, daleko od civilizacije, bez struje, bez radija i televizije. Jednoga dana siđe sa planine i uputi se prema obližnjem gradu, naravno pješke. U jednom trenutku ispred sebe vidi dvije tračnice i pragove pruge i zaključi da se mora raditi o nekoj cesti, te je odluči slijediti. Nakon pola sata hodanja po pruzi u susret mu dolazi vlak, koji on nikada nije vidio. Vlak počne svirati, para izlazi iz lokomotive, čuje se "huuu, huuuuuu", ali čoban, ne shvaćajući o čemu se radi, ne mrda s pruge - i vlak ga pogazi.
Nakon tri dana probudi se čoban u bolnici, sa slomljenom nogom i rukom, oboje u gipsu. Ustane se iz kreveta, uzme štaku koju je našao naslonjenu na zid, i oslanjajući se na nju krene, šepajući, u razgledanje tog čudnog mjesta gdje se našao. U jedno trenutku se nađe u čajnoj kuhinji, gdje upravo u tom momentu zakuha voda u čajniku, čajnik počne pištiti i iz njega počne izlaziti para, a čoban sa štakom počne lupati po čajniku. U tom trenutku u kuhinju uđe jedna bolničarka:
- Ma čovječe, što to radiš?- Neka, neka, treba njih dok su mali!
Jedan čovjek je krečio ludnicu. Nakon nekog vremena, dođu dva luđaka, pa će jedan luđak drugome:
- Da mu pomaknemo ljestve?
A drugi će:
- Ne možemo, drži se za kist.