regao sam se samo da postavim to pitanje jer sam totalno zbunjen 
danas sam pricao sa jednim prijateljem koji je na razmjeni studenata i nekako smo dosli na temu kako je svugdje rat i tako poceli nesto o religiji pricat i zasto se događa toliko zla, ovo ono i on mi je kao kopirao ovo sto cu sada tu zalijepit i rekao da je to rjesnje zasto bog ne spriječi zlo kolko sam skužio ima negdje da se skine taj dokument ali mi nije htio dati link... tog lika koji je to napiso je on upoznao tamo nemam pojma kako... uglavnom vec sam par puta procitao i ne kužim kako bi to bilo rjesenje nesto prica o nekim beskonacnostima da ima vise beskonacnosti, kako moze da bude vise beskonacnosti???? a i ne zove se zato paradoks jer se ne moze rijesiti???? pa nesto mora biti ili je bog zao ili nije voljan ili nije mocan da spreci zlo, mislim logicno ne mora nesto biti od toga????Ovaj je sada kao napisao da ne mora jer kao ima vise beskonacnosti jel mi neko moze objasniti to???? ako tko kuži o cemu je rijec neka mi molim vas objasni, ali meni to nema smisla, uvijek imao 5 iz matematike a ovo mi nema smisla nimalo... ovaj frend mi je rekao da ce mi objasniti nakon božića ali ne mogu da pricekam jer me sad stvarno zanima.... ako je to rjesenje paradoksa kako to nije pisalo u novinama, ni na 24 sata ni na net hr, ni u jednim novinama nisam nasao...i da da kazem da je ovaj rekao da postoji jos jedan rad koji ima neke jednađbe u sebi i sta ja znam kakve sve ne matematičke gluposti.. koliko sam shvatio ovo je napisao samo zato da se lakse shvati, ali ja nis ne kužim, jesam jedini ili nas ima jos???
ovo je cp, ovako mi je poslao u mailu samo sam promijenia font
Uvod
Ovaj rad će biti skraćen što je više moguće, iz razloga što smatram da bi opširniji rad samo više zbunio ljude na ovu temu. Zato ću pokušati približiti rješenje paradoksa što je bliže moguće, sa što jednostavnijim frazama, te da se u tome ne izgubi rješenje paradoksa. Ovaj rad će odgovoriti na primarno pitanje paradoksa, dok će biti napisan još jedan rad, dopuna ovome radu, čisto zaradi toga da odgovori na najčešća pitanja u vezi „problema zla“.
Da nešto kažemo i o autoru paradoksa. Autor ovoga paradoksa je poznati filozof Epikur. Epikur je bio filozof iz helenističko-rimskog razdoblja(341. Pr. Kr.-270 pr. Kr.). Znanošću se počinje baviti već sa četrnaest godina. Napisao je približno 300 znanstvenih radova, ali nažalost, njegovi radovi nisu sačuvani u cjelini. Epikur jeste vjerovao u Tvorca, ali je sažeo svo zlo i Tvorca u par rečenica te se naizgled čini da nema rješenja ka tome paradoksu uz uvjete da je Tvorac: voljan spriječiti zlo, dobar te svemoguć. Nakon 2300 godina, samo su par „polu-rješenja“ ponuđena, neka su prihvaćena sa više a neka sa manje uspjeha, ali vrlo malo „polu-rješenja“ je uopće moguće.
Vjerojatno najbolje prihvaćeno „polu-rješenje“ paradoksa jeste od od jednog studenta, neki govore da se taj student zvao Albert Einstein, drugi negiraju to ali u ovome trenutku je to manje bitno. Student je odgovorio na paradoks na sljedeći način. „Zlo ne postoji, isto kao sto ne postoji hladnoća. Prema zakonima fizike ono što mi smatramo hladnoćom jeste odsustvo topline. Mi smo stvorili tu riječ, da opišemo odsustvo topline. Isto kao što ne postoji tama. Tama je odsustvo svjetla, tamu ne možemo proučavati ni je mjeriti, dok svjetlost možemo. Isto tako zlo ne postoji, nego je zlo odsustvo dobroga“
Iako je to vjerojatno najbolji ponuđeni odgovor od postojanja tog paradoksa, prema mnogima, ovaj odgovor nije dovoljan za rješenje ovoga paradoksa. Potpuno ne bitno da li je to rješenje ponudio Albert Einstein ili neki drugi student, taj koji je to kazao, ako nije riješio paradoks, pokazao nam je da se paradoks mora riješiti na jedan kompletno drugi način od onoga kako se nama čini, pošto se nama čini ovaj paradoks ne rješivim. „Dopunski rad“ će biti stvoren nadoknadno, te preporučujem da ga svi pročitati, pošto ćete tako lakše shvatiti. Na kraju ovoga rada, ostavit ću jednu kontakt adresu gdje će svi moći poslati svoje mišljenje, i nedoumice o paradoksu, ako će još postojati. Ako će postojati još nejasnoća/pitanja, i na to će se odgovoriti, pošto će u dopuni biti samo 5 najčešćih pitanja.
Rješenje paradoksa
U matematici postoji beskonačno mnogo brojeva, ne postoji najveći broj, pošto se na svaki postojeći broj može dodati +1. Beskonačnost nije broj, beskonačnost jest ideja, točna ideja sa kojom su vjerujem, svi ljudi upoznati. Za rješavanje ovog paradoksa, moramo se popeti na malo višu razinu. Mnogi ne shvaćaju , mnogi ne razumiju, pošto je ovo jedna razina više od općeg znanja iz matematike, ali činjenica jeste da postoje više vrsta beskonačnosti, drugim riječima neke beskonačnosti su veće od drugih.
Da malo pojasnimo:
1. primjer: Znači imamo jednu beskonačnost koja ide: 1,2,3,4,5,6,7… Pošto uvijek možemo dodati 1 nikada nećemo imati najveći broj, te je to beskonačnost (∞)
2. primjer: Ponovno imamo beskonačnost ali ova beskonačnost je drugačija od prve pa ide sljedećim tokom: …-3,-2,-1,0,1,2,3…. Pošto uvijek možemo dodati -1 te 1 nikada nećemo imati najmanji/najveći broj te je to također beskonačnost (∞)
Iako je i 1. i 2. primjer, primjer beskonačnosti, vidimo da je 2. primjer dvostruko veći od prvog primjera, što znači da je druga beskonačnost dvostruko veća od prve beskonačnosti, iako je mnogim ljudima to čudno, kako može jedna beskonačnost biti veća od druge to je činjenica, jedina barijera koja postoji za shvaćanje te činjenice, jest iluzija koju su si ljudi stvorili u riječ beskonačnost.
Vrlo lako možemo zapisati na sljedeći način: -1. primjer (∞)
-2. primjer (2*∞=2∞)
Ako to usporedimo, dobivamo sljedeće, ∞<2∞ ili jednostavnije 1<2
Usporedba: Zamislite dva automobila koja putuju u beskonačnost. Prvi kreće sa „startne pozicije“ te putuje brzinom od 50km/h, dok drugi kreće 100 kilometara prije „starta“ te putuje brzinom od 100km/h. Iako će obojica putovati beskonačno dugo, drugi automobil će ipak preći dvostruko više od prvoga automobila. Tako da možemo reci da je njegova beskonačnost dvostruko veća od beskonačnosti prvog automobila.
To nam govori da veća beskonačnost ima veću vrijednost od manje beskonačnosti
Sa Bogom je ista situacija. Postoji pogrešno razumijevanje riječi savršenost, svemogućnost, za što je ponovno kriva ljudska iluzija. U sljedećim riječima učiniti ćemo nešto nevjerojatno, pretvorit ćemo nemoguće u moguće. Prije negoli to učinimo treba se još nešto pojasniti. Vjerojatno su neki od vas čuli za tu „pitalicu“ neki od vas nisu, a pitanje je sljedeće.
Imate metak koji probija sve štitove, i imate štit koji zaustavlja sve metke. Što će se dogoditi kada taj metak udari u taj štit?
Rješenje ovog „paradoksa“(pitalice) jeste da će se taj metak i štit uništiti, obje stvari će se uništiti, ni jedna stvar neće preživjeti. Drugim riječima obje stvari su beskonačno moćne, te ako su obje beskonačnosti jednake, predmeti će biti uništeni, ali ako je jedna beskonačnost veća od druge(ima veću vrijednost od druge) „djelovanje veće beskonačnosti će poništiti djelovanje manje beskonačnosti“
Važno je još jednom ponoviti, da veće i manje beskonačnosti nisu hipoteza koja je osmišljena samo za ovaj paradoks, to je činjenica, koja nije toliko popularna pošto je to jedna viša razina matematike, te nema smisla da bude dio općeg znanja iz matematike..
Sada moramo učiniti jednu stvar, jednu ideju, koju vjerojatno nikad nitko nije učinio, a to je „rascijepiti savršenost“, moramo podijeliti konačnu svemogućnost na više područja. Ja ću je podijeliti na 4 osnovnih područja a to jesu: pravda, moral, ljubav i znanje.
Sada imamo savršenost 4 osnovnih područja u kojima jeste Savršen biće(Bog) savršeno. U svakome od njih on jeste savršeno, svako područje od tih je beskonačno , te je Bog u svakom području savršen(beskonačan)… Zašto je bitno da postoje veće i manje beskonačnosti? Ako veće i manje beskonačnosti ne bi postojale te bi sve imale istu vrijednost, Bog ne bi bio Bog(u potpunosti savršeno biće)…Da ne postoje veće i manje beskonačnosti, sa ljudske perspektive Bog ne bi mogao postojati, možda bi postojao neki način, neki viši zakoni od onih koje mi znamo, pa bi se možda bilo moguće da postoji, ali čovjek nikada ne bi shvatio te zakone te bi „rješenje“ paradoksu bilo „Mi ne možemo shvatiti postojanje takvog Bića, vjerojatno postoje neki viši zakoni koji omogućavaju da to biće postoji“
Nakon što smo podijelili konačnu savršenost na 4 područja svako od tih područja ima drugačiju vrijednost, ni jedno područje nema istu beskonačnost(jednako veliko beskonačnost) Tako da svakom području pripada jedna beskonačnost: ∞,2∞,3∞,4∞…I sada možemo „vidjeti um od Boga“… Sada, za rješavanje paradoksa, su nam potrebne samo dvije od četiri osnovnih područja a to jesu, ljubav i pravda.
Ako postoji Tvorac, ljudi su prekršili Božji zakon te su ljudi u očima pravde(suca(Boga)) zločinci… Bog i dalje voli ljude(pošto je njihov tvorac, isto kao što vi volite svoje dijete bez obzira da li napravi kakvu glupost) Ali pitanje jeste da li je pravda ima veću vrijednost(veću beskonačnost) nad ljubavi. Odgovor je da ima…
Usporedba: Zamislite da ste vi savršeni sudac, i da savršeno volite svojeg sina. Ako taj sin ubije čovjeka i dođe pred vas u sudnicu, bez obzira koliko god volite svojega sina, osuditi ćete ga krivim i poslati u zatvor.
Ovdje rušimo još jedan „mit“ da je ljubav jača od svega…Ljubav uistinu jeste jaka, ali postoji nešto jače, nešto bitnije od ljubavi, a to je pravda…
Možda će neki sada reći, ako ne može to prekršiti onda to nije konačna savršenost, ali jeste. Ključ svega je da su neke beskonačnosti veće a neke manje.
Usporedba: Zamislite dva čovjeka koja žive su besmrtna te rade beskonačno dugo. Prvi čovjek zarađuje 100 eura dnevno, dok drugi zarađuje 200 eura dnevno. Iako će obojica beskonačno dugo raditi, drugi će uvijek zaraditi dvostruko više novaca od prvoga. Tako da možemo reci da je njegova beskonačnost dvostruko veća od beskonačnosti prvog čovjeka.
Zaključak
Najveći problem ovoga rada jeste što činjenica o različitim vrstama beskonačnosti nije dovoljno proširena, poznata je samo maloj manjini, dok će za veliku većinu ljudi, biti veliki šok ovo čitati. Ako ne bi postojale veće i manje beskonačnosti, ovo rješenje bi palo u vodu, te bez činjenice o različitim vrstama beskonačnosti ovo vrijedi jako malo u smislu rješavanja paradoksa…
Pokušao sam što više pobližiti rješenje k svim ljudima, a ne samo k maloj grupi matematičara.
Postoje različite vrste beskonačnosti, neke su veće neke su manje. Vrlo lako možemo da uspoređujemo veće i manje beskonačnosti isto kao i veće i manje prirodne brojeve: 1<2<3<4…. Ako bi 4 osnovna područja savršenosti bila jednako vrijedna, ona bi se „uništila“ pošto prkose jedna drugom…4 osnovna područja savršenosti nisu ista, nego svako ima različitu vrijednost(1,2,3,4) pa ih možemo gledati kao ustav-zakon.. Zakon ne može da krši ustav, zakon koji krši ustav ne može postojati jer ustav ima veću vrijednost od zakona (1<2) te se samim time svi zakoni rade po ustavu…Bog ne spriječi zlo iz jer bi onda prekršio savršenstvo pravde(koje je „najveća beskonačnost, Gledaj primjer: sudac i sin). Kao što sam već napomenuo, ipak postoji nešto jače, nešto važnije od ljubavi, a to je pravda.
TD collector
