Znam da naziv teme zvuči malo glupo, ali ja muku mučim s dvojnikom. I to ne onim telefonskim nego likom koji izgleda isto kao ja. Nedavno mi se desila situacija da me jedan dečko zaustavio u kafiću i rekao mi "pa šta više ne znaš ni pozdravit" ja nisam imao pojma o čem se radi. ali on je bio uporan da sam ja njegov frend s kojim je išao u srednju. aj reko ok, lik je malo popio pa ne vidi dobro. ali prije nekih dva tjedna sjedim ja u kući i pričam s kolegom, kad zvoni mob. zaručnica.... bijesna ko ris dere se, vrišti, skiči... nakon što sam ju malo smirio rekla mi je da "me" vidjela u gradu kako sjedim na kavi s nekom curom, a nju nisam ni pozdravio kad je prošla. i kako joj ne mogu reći da nisam ja jer su me i njezine frendice vidjele. ali to još nije sve. moja vlastita mama "me" vidjela u jednoj trgovini i ja ju također nisam ni primijetio a stajao sam kraj nje. čuo nešto jesam da postoje ljudi koji su jako slični jedni drugima (bratići i bliža rodbina) ali da netko izgleda gotovo identično kao ja nisam nikad. da mi se nije desilo ne bi vjerovao. e sad mene muči pitanje jel to stvarno moguče da netko izgleda baš poput mene (oči, kosa, brada, visina, konstrukcija, hod...) ili je to samo nečija neslana šala...
“Ustanite kao lavovi iz drijemeža, U nesavladivom broju Stresite lance ko rosu sa vas Koje su, dok ste spavali, stavili na vas Vas je mnogo, a njih je – malo.”
