Audio CD Playeri - Uvod

poruka: 28
|
čitano: 26.498
|
moderatori: DrNasty, Lazarus Long, XXX-Man, vincimus, pirat
1
+/- sve poruke
ravni prikaz
starije poruke gore
16 godina
neaktivan
moderator
offline
Audio CD Playeri - Uvod

Pokušat ću da ova tema bude što je moguće kraća. Ovo je samo kratki uvod u jedan od naših najomiljenijih dijelova audio opreme i оna će se baviti općim načelima rada Audio CD Playera egzotičnim pristupiima i ne tako egzotičnim problemima.

 

KRATAK OSVRT I POČECI

Herbert von Karajan je fino rekao: "Sve ono prije digitalnog bile su plinske svjetiljke!" - aludirajući na "pretpotopnost" analogne audio tehnologije.


Deset godina nakon pojave prve digitalne snimke na vinilnoj longplejki, zajednički inauguriran standard "Philipsa" i "Sonya" (poluvodički laser što optički očitava udubljenja različite veličine utisnuta u polikarbonatni disk) prihvaćen je 1982/83. godine od svih elektroničkih giganata, što je bilo presudno ne samo za njegov uspjeh već i za globalno preživljavanje formata.

Zato su komercijalni CD plejeri ubrzo jednostavno preplavili tržište. Međutim, to još nikako ne znači da su time i sve inherentne mane standarda pale u zaborav. Naprotiv!

Postupnim i tihim ulaskom velikih imena analognog audia (poput "Krella", "Jadisa", "Meridiana" i dr. sa svojim enormno skupim CD plejerima) u novi medij, njegov se kredibilitet naglo povećava, a digitala počinje dobivati na cijeni i kod onih koji su je se do jučer s indignacijom odricali.

Upravo te tvrtke sa svojim provokativnim i vrlo lucidnim idejama ubrizgale su novu krv digitalnom novorođenčetu koje je samo tri godine po rođenju već pokazivalo vrlo znakovite simptome bolesti što je prijetila da ga zauvijek zbriše s lica zemlje.

Tako se krajem 80-ih počinju vrtoglavom brzinom nizati novi modeli CD plejera koji su signal, doduše, iščitavali na praktično isti način kao i oni prvi, ali njegova obrada bila je sasvim dugačija. Najprije se usavršavaju višebitni modeli (s 14 preko 16 na 18 i 20-bitne) da bi igra s bitovima na trenutak zastala na 1-bit. Kad su već i laici utvrdili da CD plejeri globalno imaju pretvrd i pregrub visokotonski opseg, da im je stereo slika sužena, da imaju velikih problema s dočaravanjem prostorne slike, počelo se eksperimentirati sa zamjenom tvrde elektronike (tranzistori), krhkom (cijevi).

 

Potom dolazi do odvajanja digitalno/analognih pretvarača (D/A konverter), do odvajanja transportnog od pretvaračkog dijela (japanski "Accuphase" među prvima), sve do pojave CD plejera s plivajućom subšasijom poput gramofona ("Krell") ili na pogon remenom (C.E.C., "Burmester")...




KAKO RADI CD PLAYER?


Još početkom 20-ih godina fizičar i matematičar Harry Nyquist  postavio je teorem koji se "naslanja" na teoriju koju je gotovo dvjesta godina ranije razvio glasoviti francuski matematičar i političar Jean Baptiste Fourier, koja interpretirano glasi ovako: ako su poznate samo dvije točke nekog valnog oblika, onda je u cijelosti moguće definirati i stvarni oblik toga vala.

 

Time je postavljen temelj digitalne tehnologije koja je sustavno prodrla u audio sredinom sedamdesetih godina. Digitus na latinskom znači "prst", ali se u digitalnoj tehnici upotrebljava u smislu "brojke" odnosno brojčanog izraza ili kombinacije. Pri digitalnom zapisivanju glazbene informacije, audio signal se pretvara u različite kombinacije jedinih dviju brojaka binarnog sustava (0 i 1) kako bi se njima prenosile i skladištile informacije. Kad se radi o primjeni binarnog sustava u audiu, gornju poluperiodu sinusoide audio signala predstavlja gušći niz jedinica, dok je donja "bogatija" nulama.


Za razliku od igle zvučnice koja s vinilne ploče očitava modulacije iz neprekinute brazde utisnute s njene obje strane (od oboda prema središtu vrtnje) čiji je oblik diktiran pokretanjem membrane mikrofona za snimanje, kod CD plejera laserska zraka iz poluvodičke diode "AlGaAs" [Aluminium gallium arsenide] (u nekim CD plejerima laser očitava s tri u nekima s jednom zrakom) vođena transportnim mehanizmom, putuje od središta prema obodu diska.

Propuštena kroz prizme i usnopljena lećom, zraka čita mikronska udubljenja u disku, pitove, duboke 0.15 μm, dugačke 0.8 do 3.6 μm i široke 0.6 μm, spiralno utisnute samo na jednoj, "unutrašnjoj", strani polikarbonatnog (acetatnog) diska.

 

 

Kompaktni disk se vrti konstantnom (tangencijalnom) brzinom (1.25 m/sek ili 4.5 km/h) ali s nejadnakim brojem okretaja, za razliku od LP-a koji se vrti konstantnim brojem okretaja (33.3 odnosno 45 o/min) i nejednakom brzinom (na početku ploče je veća, na kraju manja jer za isto vrijeme zvučnica ne prelazi isti put na početku kao i na kraju ploče. Disk promjera 12 cm vrti se u smjeru suprotnom od kazaljke na satu i to na početku reprodukcije (dio bliži središtu diska prvi se očitava!) brzinom od 500 o/min da bi završio sa 200 ok/min.

Metalizirani sloj u svakom pojedinom udubljenju na CD-u (čija dubina ovisi o osobinama signala, odnosno razmjerna je zračnom tlaku kojeg može ostvariti signal kojeg udubljenje predstavlja) što sadrži digitaliziranu informaciju, odbija snop natrag u objektiv gdje se fokusira i preko prizme dovodi na foto-diodu. Pošto udubljenja na disku nisu jednaka po veličini, broju i razmještaju, laserska zraka se nejednakoodbija od njih i različito "oblikovana" (nejednaki intenzitet reflektiranog snopa) dospijeva u foto-diodu, pretvarajući se u električne signale odgovarajućih vrijednosti, u niz "bitova".


Naime, onaj dio svjetla koji upadne u dubinu pita ima fazno zakašnjenje od 180° u odnosu na onaj snop koji se odbije od glatke površine ploče između dvaju udubljenja. To zakašnjenje dovodi do djelomičnog poništavanja polariziranog svjetlosnog snopa. Foto-dioda registrira to poništavanje kao zatamnjenje na koje "odgovara" niskim izlaznim signalom (logička 0), dok na punu refleksiju snopa odgovara visokim izlaznim signalom (logička 1).

 

Taj se niz nula i jedinica u taktu osnovne frekvencije uzorkovanja od 44.1 kHz upućuje u sklop korekcije greške gdje se eliminiraju nepreciznosti očitavanja, a potom u vjerojatno najvažniji i za konačni oblik zvuka najosjetljiviji sklop CD plejera, u digitalno/analogni pretvarač (D/A konverter ili DAC) gdje se pretvaraju u
analogni signal. Ovaj se dalje filtrira i odašilje k (pret)pojačivačkom stupnju i zvučnicima gdje se pretvara u zvuk "identičan" (tehnički možda ali, nažalost, ne i u potpunosti sadržajno) onome koji je dodirnuo membranu mikrofona smještenog u izvođačkom prostoru.

 

 

priča se nastavlja te će se raspravljati о 
Pogreškаma i ispravcima prilikom reporodukcije

A programmer is just a tool which converts caffeine into code
Poruka je uređivana zadnji put sub 5.2.2011 1:22 (Lazarus Long).
 
37 0 hvala 40
16 godina
neaktivan
moderator
offline
Audio CD Playeri - Uvod

POGREŠKE I ISPRAVCI


Tokom procesa očitavanja informacija s diska može se pojaviti niz zapreka koje će spriječavati laser u apsolutno točnom očitavanju desetaka tisuća kombinacija udubljenja i
reflektirajućih ravnih površina na disku.

O sposobnosti samog laserskog mehanizma, ali i elektronike koja slijedi iza njega da izađe na kraj sa svim mogućim poteškoćama, ovisi koliku će količinu korektnih informacija CD plejer odaslati u pretpojačalo, odnosno koliko će nepotpunih i nimalo lijepih podataka doprijeti iz zvučničkog sustava do slušatelja.

 

Razvidno je,dakle, da jednom kad se signal pogrešno očita, da on do kraja više ne može biti vraćen u svoj izvorni oblik. Međutim, da bi nedorečenost informacije očitane s diska bila što manja i da takva izobličena ne bi dospjela do konzumenta, signal iz foto-diode nakon dekodiranja obavezno mora ući u sklop korekcije greške na "reparaturu". Složeni elektronski sklop korekcije greške može reagirati na tri načina:

 

a) najgore: grešku vredovati kao "nulu" dakle ignorirati je (muting - na izlazu nema signala) što može izazvati čujna pucketanja

b) manje loše: "pamtiti" posljednji korektno očitan signal tako dugo dok se ne pojavi novi korektno očitan što također, istina rijeđe, može uzrokovati puckanja i preskakivanje

i

c) prihvatljivo (i danas praktično isključivo u uporabi): vršiti linearnu interpolaciju signala, [Linear interpolation]odnosno izračunati (bliže je istini kaže li se "pogoditi") vrijednost signala koju bi ovaj na mjestu greške trebao, odnosno mogao, imati.

 

 

 

Vodeći se točnim signalom koji je prethodio, odnosno slijedio pogrešno očitanu informaciju, korektor greške složenim algoritmom izračunava aritmetičku sredinu dvaju valjanih signala prije i poslije greške i umeće je na mjesto nedostatnog signala.

Ako je greška sitna (ne veća od površine 3000 pitova poredanih jedan do drugoga; to teorijski odgovara oštećenju veličine oko 2.5 mm), korekcija greške će prilično točno uspjeti rekonstruirati izvorni oblik, uslijed oštećenja krivo očitane informacije.

 

Međutim, ako je greška prevelika (a ona može biti plod loše izrađenosti diska, njegovog oštećenja, loše podešenog laserskog sustava plejera, nestabilnosti i vibracija CD plejera, neadekvatnog mrežnog napona...) korektivni sklop CD plejera neće je moći restaurirati u izvorni oblik.

A to onda toliko "zbuni" sustav korekcije pa dolazi do "preskakivanja". Visokotonsko cičanje koje se kao produkt toga čuje ne samo da je vrlo neprirodno, sintetičko i neugodno za slušanje, već može (osobito ako je razina glasnoće u trenutku pojave preskakivanja velika) vrlo grubo djelovati na ostatak sustava (osobito na visokotonce).

Nakon korekcije greške, upravljačka kontrolna logika CD plejera odvaja audio informaciju od ostalih podataka sadržanih na kompaktnom disku (onih koji se ispisuju na displeju: broj kompozicija, vrijeme trajanja diska i svake pojedine stvari i sl.).

  Audio informacija dalje dolazi do sklopa za održavanje, a odatle u taktu frekvencije uzorkovanja, 44.1 kHz, u D/A pretvarač(e). Tu se digitalna riječ od 16 bita pretvara u analognu vrijednost. Taj se analogni napon potom vodi na završno filtriranje od digitalnih primjesa i napokon u interno pojačalo CD plejera koje ga podiže na razinu između 1 V i 2 V.

 

Nastavlja se.....

Uzorkovanje (sampling rate) i kvantizacija (quantisation)

Linearna Interpolacija Linearna Interpolacija
A programmer is just a tool which converts caffeine into code
Poruka je uređivana zadnji put ned 6.2.2011 11:33 (Lazarus Long).
 
24 0 hvala 31
16 godina
neaktivan
moderator
offline
Audio CD Playeri - Uvod

UZORKOVANJE (SAMPLING RATE) I KVANTIZACIJA (QUANTIZATION)

 

 

Zbog toga što je osnovna frekvencija uzorkovanja (sampling rate) kojom se snimanju Compact Diskovi ograničena i strogo određena, odnosno standardizirana na 44.1 kHz, javit će se greške koje su inherentni dio snimke.

 

Pri frekvenciji uzorkovanja od 44.1 kHz uzorci se uzimaju svake 0.0000227 sekunde! Jednostavno, kad se jedna sekunda podijeli s 44.1 kHz (dakle, na 44.100 dijelova) dobije se 227 desetmilijuntih dijelova sekunde. Slikovito to izgleda ovako: kad bi se jedna sekunda glazbe poistovjetila s dužinom od 100 m, razmak između svakog uzorka bio bi 2.27 mm.
Očito je, dakle, da digitalna reprodukcija nije kontinuirani proces, nizanje valne sinusoide za sinusoidom kao kod analogne reprodukcije, već manje-više skokovito i dosljedno nizanje brojaka između kojih jednostavno moraju postojati razmaci .

 

Zato i unatoč na prvi pogled impresivnoj količini uzetih uzoraka, jednostavno moraju nastati pauze između svakog uzorka koje ostaju nepokrivene, odnosno u njima nema glazbe.

I uzorkovanje zbog toga mora rezultirati izobličenjem originalnog zvuka koje se čuje i prepoznaje kao sintetički digitalni šum. Međutim to još nije sve. Signal treba proći i kvantizaciju (quantization).

Najjednostavnije, kvantizacija je proces tokom kojeg se uzorkovane vrijednosti analogne sinusoide zamjenjuju brojkama 0 i 1. No kako digitalni signal nije tek rezultat jednostavnog uzorkovanja analognog signala, potrebno je svaku od uzorkovanih vrijednosti izmjeriti na fiksnoj skali tako da svaka vrijednost na njoj reprezentira jedan uzorak. Zbog toga skala mora imati vrlo sitne podjeljke kako bi se što vjernije oslikao i najmanji glazbeni detalj i kako bi se što je više moguće izbjegle aproksimacije. No, unatoč svemu (čak ni teorijski) nije moguće za svaku glazbenu vrijednost naći na skali odgovarajuću mjeru. Zato, koliko god kvantizacija bila precizna, dogodi li se da uzorkovana vrijednost (u)padne između dva podjeljka, morat će se matematički zaokružiti, aproksimirati.

 

Svako zaokruženje dovodi do odstupanja od originalnog oblika sinusoide što se također čuje kao digitalni šum, ali i kao gubitak prostornih, a u težim slučajevima i samih
osnovnih glazbenih informacija.
Kvantizacija pri snimanju CD ploča je standardno 16-bita. Iako je time broj mogućnosti za grešku sveden na vrlo malu mjeru, greška je sve samo ne isključena. 16-bitna kvantizacija se može predstaviti kao skala sa 65.536 (216) podjeljaka. To značida se svaka sekunda glazbe dijeli na toliko dijelova.

 

Pojašnjenje: u 1-bitnom sustavu mogu se postići samo dvije razine (nivoa, stanja), 0 i 1. U 2-bitnom, moguća su već četiri stupnja 00,01, 10 i 11, da bi u 3-bit-nom bilo moguće 8 kombinacija. Dakle, dodavanjem 1 bita udvostručuje se broj različitih razina. Više bitova udruženih u neki veći binarni broj naziva se "binarna riječ" koja uvijek ima jednak,
unaprijed određen broj bitova, odnosno određenu dužinu. Tako se u 16-bitnom sustavu svaki broj između 0 i 65.535 može pomoću binarnog kodiranja izraziti kao niz impulsa ("jedinica) ili praznih mjesta ("nula").

Primjerice, broj 5000 može se prikazati kao 1001110001000
Dekoder će izbrojati broj impulsa (jedinica) i odrediti njihovo relativno mjesto i na taj način odrediti "stvarnu" vrijednost, odnosno onu koja bi trebala što je moguće više biti vjerna analognom izvorniku.


Očito je da 16-bitna rezolucija koliko god impresivno izgledala, nije još uvijek dorasla zadatku kojeg treba obaviti. Zato su se ubrzo nakon prvih 16-bitnih pojavili CD plejeri s ugrađenim specijalnim digitalnim filterima koji su postojeću rezoluciju "razvlačili" na 18-bitnu
(četiri puta detaljnija od 16-bitne), 20-bitnu, 24-bitnu....

Ta su se proširenja blagotvorno manifestirala prije svega pri niskim frekvencijama. S visokima je i dalje bilo problema. Da bi to bilo lakše shvatljivo (digitalni medij je igra brojkama, a s njima nikada nije jednostavno!) valja objasniti dva osnovna načina pretvorbe analognog uzorka u binarni kod

a) kvantizacija po vremenu i

b) kvantizacija po amplitudi

 

  Kod digitalnog snimanja analogni se signal pretvara u digitalni (binarni, odnosno PCM- impulsno kodno moduliran). To znači da se analogni uzorak zamjenjuje odgovarajućom kvantizacijskom (količinskom) razinom koja se zatim prikazuje u obliku binarnog koda kojeg čine karakteristično poredani impulsi s dva moguća stanja (0 i 1).

Kod kvantiziranja po vremenu, pravilan izbor vremenskih intervala kvantiziranja (svojevrsnog grupiranja podataka) omogućuje da se izbjegne gubitak informacije  (prije svega visokofrekvencijskog dijela spektra audio signala). Dakle, uzorci amplitude (analognog) signala moraju se uzimati najmanje u vremenskim intervalima čija širina (trajanje) odgovara polovici širine frekvencijskog spektra signala. Učestalost kojom se u praksi uzimaju uzorci mora biti najmanje dva puta veća od frekvencije koju ljudsko uho može čuti odnosno reproducirati i sasvim prosječan audio uređaj (20 kHz), a to znači barem 40 kHz. Za snimanje CD ploča izabrana je frekvencija od 44.1 kHz.

 

 

u nastavku

Kvantizacija po amplitudi i 1 bitna pretvorba

Semplovanje i Quantizacija signala Semplovanje i Quantizacija signala
A programmer is just a tool which converts caffeine into code
Poruka je uređivana zadnji put ned 6.2.2011 11:07 (Lazarus Long).
 
23 0 hvala 29
16 godina
neaktivan
moderator
offline
Audio CD Playeri - Uvod

KVANTIZIRANJE PO AMPLITUDI   (Link Digitalna obrada signala)

 

Drugi način pretvorbe analognog signala u binarni (digitalni) kod je kvantiziranje po amplitudi. Taj se način koristi u digitalnoj audio industriji. Takvo se kvantiziranje mora obaviti u vremenu između uzimanja dvaju uzastopnih uzoraka.

Binarno kodiranje može se obaviti samo onda kad postoji konačan broj različitih vrijednosti amplituda između minimalne i maksimalne vrijednosti. Što je veći broj intervala kvantiziranja po amplitudi, to će izobličenja analognog signala biti manja.

Dakle, i kod jednog i kod drugog načina kvantiziranja potrebno je imati velik broj intervala, odnosno sinusoidu analognog signala treba razlomiti na što je više moguće sitnih dijelova, kako bi se praznine između njih svele ne minimum i kako bi se nakon D/A pretvorbe originalni oblik sinusoide zvučnog signala što vjernije obnovio.


Da bi se broj "pauza" koje se javljaju pri osnovnoj frekvenciji uzorkovanja (44.1 kHz) smanjio, a s time i mogućnost pojave vrijednosti koje treba "zaokruživati", nađeno je "rješenje" nazvano višestruka frekvencija uzorkovanja  ili popularno naduzorkovanje (oversampling).

  Međutim, ni tu nije sve tako jednostavno kako možda izgleda. Jer kad se analogni zvučni val pretvara u nešto što s njegovim izvornim oblikom nema ama baš nikakve veze, obavezno se javlja niz problema koje nije (u okvirima zadatih karakteristika uređaja i diskova) moguće sasvim i bez štetnih posljedica riješiti. Jednostavno rečeno, over sampling je tehnika kojom se povećava osnovna frekvencija uzokovanja, odnosno učestalost uzimanja uzoraka iz analogne sinusoide.

 

Zna se da je kod osnovne frekvencije uzorkovanja vrijeme između uzimanja pojedinog uzorka 1/44.100 sekunde. Oversamplingom se skraćuje to vrijeme, odnosno smanjuje se razmak između pojedinih intervala. Tako, udvostručenje frekvencije uzorkovanja znači da se interval između uzimanja uzoraka smanjio dva puta. Sukladno tome 4-struki oversampling   znači da je interval uzorkovanja smanjen 4 puta itd. Dakle, što je veća frekvencija uzorkovanja to je manja "pauza" između pojedinih uzoraka.


Međutim, s pravom je upitna svrhovitost takvog zahvata  kad se zna da je bazična frekvencija uzorokvanja materijala koji se pohranjuje na kompaktni disk nepromjenjiva i uvijek iznosi 44.1 kHz. Ipak, ima smisla. Uzme li se, primjerice, da CD plejer ima elektroniku sposobnu za dvostruko veću učestalost uzimanja uzoraka (2 x oversampling) tada je između originalnih podataka koje je laser očitao s diska (a u cilju što linearnijeg prenošenja oblika analogne sinusoide) moguće interpolirati "kalkulirane" podatke. Ti podaci doduše na disku ne postoje, ali zato što se zna da postoje u stvarnosti i da su tokom osnovnog uzorkovanja izgubljeni, vrhunski ih CD plejeri mogu prilično vjerno "odglumiti". Dvostruka frekvencija uzorkovanja, dakle, znači da se vrijeme između uzimanja uzoraka smanjilo na 1/88.200  sekunde odnosno da se između svakog pročitanog podatka s ploče "ubacuje" jedan novi. Četverostruka je dvostruko "brža", 1/176.400 sekunde, i u njoj se između dva originalna umeću tri nova podatka, kod 8-struke je frekvencija uzimanja uzoraka 325.800 Hz, a broj ubačenih podataka povećan na 7.

 

Kako tehnologija odmiče sve se češće javljaju vrhunski CD plejeri sa 16 , 32, 64-struko većom frekvencijom uzimanja uzoraka od osnovne. Što se time postiže?

Da bi svrhovitost svega bila sasvim jasna treba reći da se kao nusprodukt D/A pretvorbe javlja digitalni šum unutar područja 20 kHz iznad i ispod frekvencije uzorkovanja.

  Dakle, kod CD plejera s normalnom, osnovnom, frekvencijom uzorkovanja (44.1 kHz) najniža frekvencija na kojoj će se čuti digitalni šum je 22.05 kHz.

 

To je doduše izvan područja izravne čujnosti ljudskog slušnog sustava, ali bezbrojni instrumentalni harmonici (osnovnom tonu superponirani alikvotni tonovi) koji određuju zvučni kolorit svakog instrumenta (gitara, violina, klavir... ne zvuče isto kad, primjerice, odsviraju ton "A" iako je svaki od njih titrao na strogo određenoj frekvenciji tona "A" od 444 Hz) zalaze i u područje koje je neusporedivo više od te frekvencije.

 

A to znači da će se vrlo neugodan digitalni šum vrlo naglašeno očitovati, narušavajući prirodnu čistoću i faznu korektnost visokotonskog spektra u cjelini. Da bi se taj šum eliminirao trebalo bi ugraditi specijalni filter (low pass) s vrlo strmim rezom. Time bi se, istina, gotovo eliminirao šum, ali bi se ubila životnost i živahnost snimke i još više narušila fazna skladnost audio signala.

Da se to ne bi dogodilo, povećava se frekvencija uzorkovanja. Njezinim povećanjem ne samo da se smanjuju "pauze" koje uzrokuju šum, već se šum pomiče u najviša frekvencijska područja do kojih ne dopiru instrumentalne harmoničke strukture. U tim "šišmiškim" prostorima znatno jednostavniji analogni filter s manje strmim rezom (a time i s manje narušenom faznom skladnošću izvornika) omogućuje da se osnovni elementi originalnog signala prilično dobro očuvaju.

A programmer is just a tool which converts caffeine into code
Poruka je uređivana zadnji put ned 6.2.2011 9:25 (Lazarus Long).
 
18 0 hvala 24
16 godina
neaktivan
moderator
offline
Audio CD Playeri - Uvod

Slijede teme

 

  • 1-bitna pretvorba
  • Nove tehnike snimanja kompaktnih diskova
  • Otklonjivi problemi
  • Razdvojeni CD plejeri. CD transport i D/A konverter - što se time postiže?
  • Zaštita od vibracija - uvjet dobrog zvuka

 

 

Perverzne teme [nije za one koji imaju slabe živce]

 

  • Stabilizacija i gušenje vibracija diska matovima,clampovima i prstenovima  {#}  {#}
  • Flomasteri, folije i solucije u borbi protiv jittera
A programmer is just a tool which converts caffeine into code
 
17 0 hvala 22
16 godina
neaktivan
moderator
offline
Audio CD Playeri - Uvod

1-BITNA PRETVORBA

Problem rastavljanja signala na desetke tisuća dijelova i nemogućnost da se ih se u D/A pretvorbi ponovo posloži u red u kakvom su bili prije A/D pretvorbe, doveo je konstuktore početkom 90-tih godina na ideju da umjesto 16-bitne pretvorbe pokušaju s 1-bitnom.

 

Naime, dok se u konvencionalnom 16 bitnom D/A pretvaraču konverzija ulaznog signala (digitalni impulsi) u analogni oblik (napon) obavlja putem 16 prekidača od kojih svaki prilikom prekidanja daje određenu brojčanu vrijednost (od 0 do 65.535), u 1-bitnom pretvaraču pretvorba se obavlja fantastično brzim uzastopnim uključivanjem/isključivanjem samo jednog prekidača.

To znači da će greška rekvantizacije i šum preklapanja (glitch) biti znatno manji. Smanjit će se i zero crossing, harmoničko izobličenje koje se javlja prilikom prijelaska gornje poluperiode sinusoide u donju (u nultoj točki, na apscisi, kraj gornje poluperiode ne nastavlja se točno na početak donje).

Ovom potonjem pomažu dvije (u biti slične, ali drugih proizvođača) vrste sklopova na izlasku iz D/A pretvarača: PLM (Pulse Lenght Modulation - pulsnodužinska modulacija) "Philipsa" i "Sonya" i PWM (Pulse Width Modulation - pulsnoširinska modulacija) "Technicsa" u popularnom MASH konverteru.

 

Linkovi -

MASH (Multi-stAge noise SHaping)   da mi je znati samo odakle im je palo na pamet ono -   MASH!

PULSE CODE MODULATION [PCM] 

PULSE WIDTH MODULATION [PWM]

 

Umjesto desetina tisuća vrijednosti kojima se pokušava što vjernije rekreirati originalni oblik sinusoide u 16-bitnom sustavu, kod jednobitnih pretvarača postoje samo dva stanja (visoko, 5 V i nisko, 0 V) koja opisuju amplitudu sig¬nala. Slikovitije to izgleda ovako: krajnji lijevi broj u binarnoj riječi preuzima funkciju cijele riječi, odnosno 16-bitni binarni broj jednak ili manji od 0111111111111111 postaje 0, a jednak ili veći od 1000000000000000 postaje 1. Dakle, 0 i 1 postaju jedine dvije kvantizacijske jedinice odnosno razine. Da ne bi došlo do amplitudne greške pri očitavanju vrijednosti, brine se izuzetno precizan kvracni sat (kristalni oscilator) koji kontrolira veličinu digitalnog koda frekvencijom od 45 MHz odnosno 1024 puta više od normalne frekvencije uzorkovanja. Doda li se tome da je i frekvencija uzorkovanja povećana za 64 puta, mislilo se da će mnogi problemi poznati iz prethodne tehnologije biti riješeni.

 

I stvarno, u prvi mah činilo se da je puno problema zaista otklonjeno: bitno se smanjio digitalni šum, reprodukcija glazbe dobila je na preciznosti, smanjena su fazna izobličenja... Međutim, ne osporavajući prednosti svega rečenoga, nakon što je prošla vremenska distanca potrebna da se razluče poboljšanja od promjena, zaključeno je da jednobitna reprodukcija digitalni medij još više udaljava od ionako dvojbene muzikalnosti i "humanosti".

 

Jednobitni (popularno nazvani bitstream) digitalno/analogni pretvarači zvuče u odnosu na višebitne otprilike kao što CD plejeri zvuče u odnosu na gramofone: preciznije, ali hladnije, analitičnije odnosno udaljenije od realnog, živog, zvuka (iako razlike među digitalnim medijima nisu tako drastične kao one između analognog i digitalnog).
Nakon svega trebalo bi biti jasno da digitalni medij još nije u mogućnosti ispuniti sva ona obećenja   data u promocionalnoj kampanji.

 

Međutim, ovdje za razliku od analognog medija (gdje većina dobrih gramofona nije zasluživala ploče koje su se na njima vrtjele) nisu toliko reproduktori uzrok nedaćama, koliko su to CD ploče koje se snimaju na isti način kao i na samom početku njihove proizvodnje. A to znači da niti jedan CD plejer, unatoč mogućnostima da iščita praktično svaku informaciju s diska, ne može očitati frekvencije iznad 20 kHz jer one zbog načina snimanja (16 bitnom kvantizacijom i frekvencijom uzorkovanja od 44.1 kHz) na disku nisu ni pohranjene!?

 

To onda u krajnjem slučaju znači daje harmonička struktura mnogih instrumenata  ili prepolovljena ili prilično nagrižena. To je osnovni razlog zašto zvuk koji stiže iz CD plejera odnosno s kompaktnog diska nema ni izdaleka onu životnost, prirodnost ni muzikalnost kao onaj s kvalitetnog analognog gramofona i vinilne ploče, unatoč naglašene tehničke preciznosti CD plejera.

Doda li se tome da kompaktni disk unatoč potpunoj kompjuterizaciji i gotovo apsolutnoj sterilnosti proizvodnog procesa tokom kojeg nastaje može imati grešku (od sitnih rupica preko prašine koja spriječeva naparivanje refleksnog sloja sve do ekscentričnosti središnjeg otvora!!, tada razlozi nesavršenosti digitalnog medija još više dobijaju na težini.

 

Ovdje valja ponovno izreći jedan od hi-fi postulata: "Ako je snimka loša, ništa u audio nizu ne može (i ne smije!) od nje napraviti zvučnu ljepoticu".

 

 

Prevedeno na digitalni medij, snimke limitirane ugovorenim standardom ostaju kakve jesu (loše!), dok CD plejeri svakodnevno napreduju. Što dovodi do toga da većina suvremenih CD plejera s CD ploča, osim korektnih informacija, očitatava i ono najgore što na njima postoji, a što je uporabom dojučerašnjih digitalnih reproduktora bilo maskirano.

Idealno samplovan signal Idealno samplovan signal
A programmer is just a tool which converts caffeine into code
Poruka je uređivana zadnji put ned 6.2.2011 11:04 (Lazarus Long).
 
19 0 hvala 23
16 godina
neaktivan
moderator
offline
Audio CD Playeri - Uvod

Dok spremam ostatak teme evo vam vise ludila oko Interpolacije i Quantizacije  {#}

 

Implementing The Bandlimited   Sinc Interpolation Method

 

Quantization

 

 

A programmer is just a tool which converts caffeine into code
 
13 0 hvala 17
16 godina
neaktivan
moderator
offline
Audio CD Playeri - Uvod

"NOVE" TEHNIKE SNIMANJA KOMPAKTNIH DISKOVA

 

HDCD

Krajem 1992. g. audio javnost, bila je vrlo ugodno iznenađena informacijom koja je govorila da su američki stručnjaci (poznati tonski inženjer tvrtke "Reference Recording", Keith O. Johnson i glasoviti kompjuterski stručnjak Michael Pflaumer, izumitelj TOPS sustava umreženja koji omogućuje komuniciranje kompjutera što rade u različitim operacijskim sustavima) patentirali novi način snimanja CD ploča nazvan HDCD (High Definition Compatible Digital) kojim se značajno nadilaze granice postavljene 16-bitnim/44.1 kHz sustavom snimanja materijala za kompaktne diskova.

 

Nezadovoljan rezolucijom i glazbenom neprirodnošću digitalnih snimaka u odnosu na analogne (koje su rađene istovremeno!) Keith Johnson se pet godina bavio mišlju kako da smanji, odnosno eliminira,inherentne sonične razlike između produkata digitalnog i analognog načina snimanja.


Napokon, u suradnji s Pflaumerom i posadom "Pacific Microsonic" tvrtke stvorio je vrlo sofisticiran A/D pretvarač, svojevrstan kodirajuće/dekodirajući, high speed DSP sustav, koji ulazni analogni signal obrađuje tako da može biti apliciran na sav poznati digitalni software (digitalne vrpce i sve vrste diskova), a moći će ga očitati i prepoznati svi suvremeni digitalni formati.

 

Čak što više, kompaktni diskovi sa HDCD kodiranim materijalom na sebi, mogu bez ikakvih poteškoća reproducirati u standardnim CD plejerima uz neusporedivo bolje rezultate nego sa standardnim snimkama. HDCD dekoderi nisu preskupi, zapravo radi se o jednom čipu, jer sva "inteligencija" HDCD procesa leži u prvom stupnju, u kodiranju zapisa u osobitim DSP sklopovima s čime korisnik nema veze.

Prva ispitivanja provedena ne u laboratorijima proizvođača već pred širim krugom audiofila, među kojima je bila većina onih koji na sve digitalizitano gledaju s neskrivenom skepsom, kažu da se ne radi o tek još jednom bacanju   prašine u uči potrošača.

 

Naime, autoritativna skupina iskusnih audiofila nije mogla razlučiti razliku između vrhunski snimljene master vrpce i snimke digitalizirane u HDCD A/D pretvaraču!?

Naime, istraživanja su pokazala da se primjenom 20-bitne tehnologije snimanja može "uhvatiti" i sačuvati znatno više detalja i prostornih informacija nego standadnom 16-bitnom. 20-bitna tehnologija omogućuje postizanje 16 puta veće rezolucije i za 24 dB veće dinamike. 20-bitna tehnologija se posebno uspješnom pokazala pri A/D pretvorbi, odnosno pri digitaliziranju analognih zapisa jer su gubici u kvaliteti vrlo maleni, točnije je prenesena tonska boja instrumenata, zvuk je životniji, a i detalji su puno bolje očuvani nego korištenjem 16- bitne tehnologije.


Da bi se 20-bitna snimka s vrpce mogla pohraniti na konvencionalni kompaktni disk i da bi CD plejer mogao očitati njegov sadržaj, mora biti "sažeta" u 16-bitni oblik. "Sony" je za tu namjenu konstruirao vrlo napredan sklop SBM (Super Bit Mapping) koji ne samo što to tehnički omogućuje, vec i pri transferu čuva visoku rezoluciju izvorno ostvarenu u 20-bitnom zapisu. Rezultat je znatno tiša i tečnija reprodukcija.

A programmer is just a tool which converts caffeine into code
 
17 0 hvala 22
13 godina
protjeran
offline
RE: Audio CD Playeri - Uvod
Lazarus Long kaže...


 

KRATAK OSVRT I POČECI

Herbert von Karajan je fino rekao: "Sve ono prije digitalnog bile su plinske svjetiljke!" - aludirajući na "pretpotopnost" analogne audio tehnologije.

 

Čovjek je onda bio idiot kad je to izjavio. Ni jedan digitalni audio uređaj danas još uvijek nije ni do koljena analognim audio uređajima. Od pojačala, studijske opreme pa do opreme za slušanje kao što su audiofilski gramofoni.

 

p.s. Isprike na spamu, ali htio sam samo ovo komentirati da ne bi bilo zabune kod mladih umova. S time da dalje neću ići u raspravu, iako je studijska audio oprema i digitalna obrada signala područje na kojem sam i završio elektrotehniku, a i imam dosta iskustva rada na istom.

Drago mi je.
16 godina
offline
RE: Audio CD Playeri - Uvod
Bypass kaže...
Lazarus Long kaže...


 

KRATAK OSVRT I POČECI

Herbert von Karajan je fino rekao: "Sve ono prije digitalnog bile su plinske svjetiljke!" - aludirajući na "pretpotopnost" analogne audio tehnologije.

 

Čovjek je onda bio idiot kad je to izjavio. Ni jedan digitalni audio uređaj danas još uvijek nije ni do koljena analognim audio uređajima. Od pojačala, studijske opreme pa do opreme za slušanje kao što su audiofilski gramofoni.

 

p.s. Isprike na spamu, ali htio sam samo ovo komentirati da ne bi bilo zabune kod mladih umova. S time da dalje neću ići u raspravu, iako je studijska audio oprema i digitalna obrada signala područje na kojem sam i završio elektrotehniku, a i imam dosta iskustva rada na istom.

I meni se čini. S druge strane, ipak je dosta zaslužan za razvoj CD-a kao takvog...

 

BTW, odlična tema, svaka čast. Ovakvih materijala fali na ovom forumu...

Don't lie to me, I Google everything!
Poruka je uređivana zadnji put ned 6.2.2011 21:20 (Skywalker).
15 godina
offline
RE: Audio CD Playeri - Uvod
Bypass kaže...
Lazarus Long kaže...


 

KRATAK OSVRT I POČECI

Herbert von Karajan je fino rekao: "Sve ono prije digitalnog bile su plinske svjetiljke!" - aludirajući na "pretpotopnost" analogne audio tehnologije.

 

Čovjek je onda bio idiot kad je to izjavio. Ni jedan digitalni audio uređaj danas još uvijek nije ni do koljena analognim audio uređajima. Od pojačala, studijske opreme pa do opreme za slušanje kao što su audiofilski gramofoni.

 

p.s. Isprike na spamu, ali htio sam samo ovo komentirati da ne bi bilo zabune kod mladih umova. S time da dalje neću ići u raspravu, iako je studijska audio oprema i digitalna obrada signala područje na kojem sam i završio elektrotehniku, a i imam dosta iskustva rada na istom.

čuo sam za taj mit da vrhunski gramofoni zvuče bolje nego cd playeri,ali tko je imao priliku u životu poslušati vrhunski gramofon i cd player pa da kaže to je točno,ajmo mi malo o budžet cd playerima i gramofonima,da ne spamam temu autor teme bi mogao malo cd playere podijeliti po klasama,koje marke daju najbolji odnos cijene/ kvalitete,buđet cd playeri

dovoljan mi je jedan uređaj sa os u sebi
Poruka je uređivana zadnji put ned 6.2.2011 21:32 (blackalbum).
16 godina
neaktivan
offline
Audio CD Playeri - Uvod

tema je kao izmisljena.

sve ovo se moze opeto integriranim pojacalima,pa lampasima i sl.

 

moje pitanje glasi,pa zar je tesko u jednom magazinu kao sto je bug, posvetiti jednu stranicu...ne recenziju..nego info,marantz izbacio to i to ili kef je izbacio te i te zvucnike.

 

jednu jedinu stranicu?

uzmes prva dva slova od rijeci malware i dodas na Maorskom rijec stop...sto dobijes ???
 
3 0 hvala 0
16 godina
neaktivan
moderator
offline
Audio CD Playeri - Uvod

OTKLONJIVI PROBLEMI

 

Iako je do danas već mnogo učinjeno na otklanjanju nedostataka CD plejera kao i na smanjenju mana medija u cjelini, na konstrukcijski ustroj CD reproduktora konzument još uvijek, u pravilu, ne može djelovati ili to može činiti tek ograničeno.

 

To znači i da su korisnikove mogućnosti unaprijeđivanja CD plejera vrlo male. Istina, odmah po pojavi prvih komercijalnih CD plejera, počeli su se po audio revijama pojavljivati članci u kojima zadrti tweakeri objašnjavaju kako se može bitno unaprijediti rad i zvuk i najprosječnijeg CD reproduktora (od prigušivanja transportne ladice, preko intervencija u digitalnom sklopu promjenom D/Akonvertera, sve do ugradnje cijevi u analognu sekciju CD plejera).

Luxman D-38u Luxman D-38u
 

 

U tom smislu počeli su se javljati krajem 1989. godine prvi modeli CD plejera koji su obličjem slijedili mnoge separatne analogne sustave.

Naime, kao je tokom vremena dolazilo do cijepanja receivera na pojačalo i tuner, kako se pojačalo potom razdvojilo na pretpojačivački i izlazni stupanj, kako su se fizički razdvajali kanali u pojačalima i na kraju kako je gramofon sve više počeo stizati u više komada (ručka, baza, napajanje, zvučnica) tako se i CD plejer krajem prošlog desetljaća pojavio u dvojnom formatu s transportnim sustavom odvojenim od elektronike u kojoj središnju ulogu ima D/A konverter.

 

Nažalost, najveći broj ljubitelja CD reprodukcije nije, na jednu stranu, bio u mogućnosti platiti prilično visoku cijenu razdvojenih digitalnih reproduktora, a na drugu, ogroman broj posjedovatelja standardnih CD plejera nije vičan konstrukcijsko-preradbenim zahvatima.

 

Međutim, ubrzo se i za taj najveći dio audio populacije našlo niz rješenja.

Prvo, pojavio se sve veći broj cijenom pristupačnih odvojenih D/A pretvarača i drugo, iznađeni su mnogi postupci kojima se može djelovati na CD plejer i razbremeniti ga mnogih nedaća.

S njima se svatko može uhvatiti ukoštac i pomoći svome CD plejeru da pruži najviše što može. Da bi se shvatila i prihvatila razložnost postupaka koji slijede, dovoljno je prisjetiti se složenosti CD plejera kao cjeline. Naime, da bi on uopće mogao funkcionirati   potrebno je da ima vrlo složen upravljačko-regulacijski logički sklop.

Jer, samo dobro elaboriran sklop moći će lasersku glavu za očitavanje držati točno u sredini spiralnog traga koji je od susjednoga udaljen svega 1.6 μm i optimalno fokusirati svjetlo na površinu kompaktnog diska.

Da bi se to postiglo, prvo je potrebno postaviti CD plejer na popuno vodoravnu, nevibrirajuću, stabilnu podlogu i udaljiti ga što je dalje moguće od izvora elektičkih smetnji (transformatora u drugim uređajima; posebno onih velikih u pojačalima snage). Ne postupili se tako, sva je prilika da će se korisnik susresti s jednom od najneugodnijih zvučnih pojava koje CD plejer može proizvesti. Audiofilima je poznata pod nazivom jitter. Termin je teško doslovno prevesti, ali dosta je slikovito kaže li se da se radi o "nervozi" sklopa za očitavanje i svim nepreciznostima koje nervoza obično uzrokuje kod čovjeka.

 

 

Sada počinje perverznio dio...
Sljedeća tema će biti о razdvojenim CD plejerima (CD transport i D/A konverter)

 

 


 

A programmer is just a tool which converts caffeine into code
Poruka je uređivana zadnji put pon 7.2.2011 9:34 (Lazarus Long).
 
8 0 hvala 12
16 godina
neaktivan
moderator
offline
Audio CD Playeri - Uvod

RAZDVOJENI CD PLAYERI.

CD TRANSPORT I D/A KONVERTER - ŠTO SE TIME POSTIŽE?

 

Dodatni, odvojeni, zasebni D/A konverteri i CD transportni sustavi, zvali ih kako kome drago, područje su digitalnog audia koje će zasigurno obilježiti digitalnu scenu devedesetih godina. Nakon stidljivog pojavljivanja krajem osamdesetih, razdvojeni su CD plejeri danas neprikosnoveni vladari digitalne high end scene. Interes za tako ustrojenim CD plejerima posebno raste u konzumenata koji su već duže vrijeme svjesni da praktično nema integriranog CD plejera koji je u stanju ostvariti zvučnu reprodukciju koja bi se mogla ovjenčati epitetom visokovjerne.

Odabir zasebnih D/A pretvarača može biti vrlo privlačan ali i prilično škakljiv zahvat.

Privlačan stoga što se kupac D/A konvertera ne mora nužno odreći svoga trenutnog integriranog CD plejera, već ga dodatnim D/A pretvaračem može unaprijediti.
Tako se uz trošak koji je u pravilu manji nego izdvajanje za novi kvalitetni integrirani CD plejer, mogu ostvariti bolji zvučni rezultati.
Zbog toga što transportni dio CD plejera (ipak) manje utječe na degradaciju konačnog oblika analogne sinusoide od D/A konvertera, transportni mehanizmi mnogih integriranih CD plejera mogu vrlo dobro raditi s dodatnim, ozbiljnije ustrojenim konverterima.


To je i razlog zašto je na tržištu neusporedivo veća ponuda DAC-ova nego CD transportnih mehanizama. Međutim, prije nego se vlasnik integriranog CD plejera odluči koristiti ga isključivo kao CD transportni mehanizam i pridodati mu ozbiljniji D/A pretvarač potrebno je da bude siguran da na stražnjoj strani njegova CD plejera postoji barem jedan format digitalnih izlaznih terminala (koaksijalni ili optički).


Bez njih cijela radnja niti je izvediva niti ima smisla i opravdanja. Naravno i na CD plejere bez izlaznih terminala moguće je naknadno ugraditi izlazne digitalne terminale, ali takav zahvat nije predmet ove teme.

Sam čin cijepanja reprodukcijskog CD sustava na mehanički (transport) i elektronički stupanj nije sam po sebi garancija dobrog zvuka.
Jer nasumično izabrane transportna i pretvaračka jedinica, ne moraju automatski zvučati bolje od vrhunski ustrojenog integriranog CD plejera.
I tu se krije onaj škakljiviji dio zahvata. Neprijeporno je da se razdvajanjem šumne elektronike napajačkog sklopa CD transporta od osjetljive elektronike u DAC-u čini dobar i s audio aspekta vrlo koristan potez, ali samo od tog fizičkog čina ne može se   bezuvjetno očekivati isključivo napredak u smislu poboljšanja globalne kvalitete reprodukcije zapisa s diskova.


D/A pretavračem odovojenim od CD transporta ne samo da se može unaprijediti zvuk (svakog) digitalnog izvora zvuka već je moguće mijenjati i njegovu "dimenziju" odnosno format. Naime, zbog toga što digitalni signal na izlazu iz CD plejera (odnosno CD transporta) mora odgovarati prihvaćenom standardu S/PDIF ("Sony/Philips Digital Interconnect Format) moguće je na digitalni izlaz "starog", 16-bitnog, integriranog CD plejera priključiti novi 1- bitni D/A konverter (i obratno, naravno!).

S/PDIF S/PDIF
 

Signal ostaje isti bez obzira crpi li se iz koaksijalnog terminala ili optičkog, "Toslink" odašiljača na CD plejeru ili CD transportu.
Razlika je jedino u tome što se s koaksijalnog izlaznog terminala crpe informacije u obliku električkih impulsa, a s "Toslinka" dolazi crvena, pulsirajuća svjetlost.

Iako je format digitalnog signala standardiziran, ipak su razlike u zvuku signala koji putuje kokasijalnom i onog koji se prenosi optičkom vezom, više nego očite. Razlog tome je različita osjetljivost na upliv raznovrsnih ometajućih čimbenika, prije svega famoznog i izgleda sveprisutng i neiskorjenjivog jittera, sindroma koji razara fokusiranost i zamućuje rezoluciju digitalnog signala i ništa manje pogubnih RF smetnji.

Teorijski, optička bi konekcija između DAC-a i CD transporta trebala biti bolje rješenje od koaksijalne, prije svega zato jer optički signal putje samo u jednom smjeru pa nema povratnog signala koji često uzrokuje štetne interferencije. No, u praksi, u većini slučajeva, puno je bolji zvuk s diskova ako je signal od CD transporta prema D/A konverteru tekao koaksijalnim kablom. Konture signala što se transportiraju koaksijalnim kablom su točnije, jasnije i definiranije prenesene nego s optičkim vodičima. Razlog tome ne bi trebalo tražiti u samoj strukturi i konfiguraciji te dvije vrste kablova. Uzrok prilično velikim kvalitativnim razlikama u zvuku koji je između CD transporta i D/A pretvarača putovao kao električki odnosno optički signal leži prije svega u činjenici što optički signal kroz kabel mora biti odaslan specijalnim odašiljačem iz CD transporta u optički kabel i potom biti primljen osobitim prijemnikom u D/A pretvaraču.

 

Pri takvoj transmisiji ne dolazi ni do kašnjenja signala, niti se javljaju gubici u količini i sadržaju informacije, već se radi o tome da okomiti rubovi digitalnog signala ne dolaze do DAC-a u tom obliku nego blago nagnuti, zakošeni što onda DAC-u pravi poteškoće u određivanju točne pozicije "nula" i "jedinica". Tako izostanak interferencija kod optičkih kablova, koje su glavna mana koaksijalno ustrojenih, nažalost ima za posljedicu povećanje jittera.

Iz svega je vidljivo da je šansa za pojavu ovako uzrokovanog jittera u integriranim CD plejerima znatno manja nego kod razdvojenih CD sustava.

Doda li se tome da se podaci što se prenose između izlaza (CD plejer-transport) i ulaza (DAC) moraju prevesti iz standardnog jezika I2S  (Inter-IC Sound, Integrated Interchip Sound) na S-PDIF i potom u konverteru ponovno vratiti u izvorni I2S oblik jasno je da sve ne može ići sasvim glatko i bez posljedica.

 

To su osnovni razlozi zašto se može dogoditi da pojedini vrhunski integrirani CD plejeri  mogu zvučati bolje od razdvojenih. Osobito ako ih se uspoređuje sa sasvim slučajno sparenim CD transportima i D/A pretvaračima.

Međutim, s vrhunskim, tvornički sparenim CD transportima i D/A pretvaračkim sklopovima koji su izrađeni da najbolje iskoriste svoje interne prednosti, integrirani CD plejeri praktično nemaju šanse.

Upravo zato neke kompanije ("Altis Audio", "Linn Products" i sl.)

CDT III Transport CDT III Transport

dizajniraju svoje transportne sustave i DAC-ove tako da se signal u transportu oblikuje točno prema mogućnostima (njhovog) DAC-a. To, naravno, ne znači da njihove uređaje nije moguće koristiti i u drugim kombinacijama i postići vrhunske sonične rezultate sparivanjem CD tansporta i D/A pretavrača različitih proizvođača. Međutim činjenica je da najbolje rade kad su međusobno spregnuti.

Theta Data Basic - Transport i DAC Theta Data Basic - Transport i DAC
 


Prilikom komparacije više D/A konvertara obavezno treba znati kakav je napon izlaznog signala  koji se iz pretavarača proslijeđuje u pretpojačalo. Iako je kod najvećeg broja modela izlazni napon signala 2V, postoje konverteri ("Audio Syntesis" DSM-M, primjerice primjetite EI NIS lampe) kod kojih je napon signala na izlazu čitavih 3 V. To prilikom usporednih testova pri jednako otvorenom potenciometru za glasnoću može (jer će sve izgledati glasnije) stvoriti privid da konverter s većim izlaznim naponom svira "otvorenije", "brže", "s više detalja", "eksplozivnije" ....... od onoga čiji signal je manjeg napona. U uvjetima iste razine glasnoće vrlo je vjerovatno da razlike neće biti tako velike, a i pitanje je mogu li se te razlike prihvatiti i kao neporeciva poboljšanja.

Stoga je prije kupnje, redovito skupih DAC-ova, potrebno načuliti "četvora uha" i sustavno i pedantno bilježiti dojmove. Lakomislenost i "zapaljivost" tokom kupnje redovito se sankcioniraju osjetnom "novčanom kaznom".

 

Altis Centauri - perverzija na kvadrat :) Altis Centauri - perverzija na kvadrat :)

A programmer is just a tool which converts caffeine into code
Poruka je uređivana zadnji put pon 7.2.2011 21:01 (Lazarus Long).
 
6 0 hvala 10
16 godina
neaktivan
moderator
offline
Audio CD Playeri - Uvod

ZAŠTITA OD VIBRACIJA - UVJET DOBROG ZVUKA


Iako nije tako osjetljiv na smještaj kao analogni gramofon, CD plejer ni izdaleka nije tako neovisan o smještaju kako se to dugo tvrdilo. CD plejer se, doduše, ne ponaša kao seizmograf poput svog analognog rođaka čija zvučnica svaki pokret (bez obzira bio on uvjetovan modulacijom brazde ili pak kakvim vanjskim utjecajem) pretvara u audio signal. Optički čitač CD plejera ne može izravno pretvoriti vibracije koje ga potresaju u zvuk kako to čini zvučnica, ali vibracije mogu spriječiti laserski čitač u točnom fokusiranju zrake na disk i onemogućiti vjerno očitanje mikronski sitnih i nevjerovatno gusto poredanih informacija na disku.


Prije no što stignu u D/A pretvarač, svi bi digitalizirani impulsi trebali imati iste dimenzije. Međutim, zbog vibriranja CD plejera i diska u njemu, može doći do nepreciznosti očita

anja, pa impulsi postaju nejednaki, što znači da u D/A konverter stižu nedefinirani, nefokusirani i fazno nekorektni. Sonični ishod toga je fazno kašnjenje zvuka i automatska degradacija prostornosti, nedefiniranost i sintetički prizvuk.

 

Istina, većina suvremenih CD plejera ima prije D/A konvertera ugrađen superprecizni kvarcni oscilator koji ujednačuje dimenzije signala prije njihova ulaska u D/A pretvarač.
Međutim on je, koliko god bio precizan, ne samo još jedan elektroničko-korekcijski element više na putu signala, već se ni njemu samome ne može bezrezervno pripisati

neovisnost o jitteru. [Jitter]


Srećom, jitter se može prilično uspješno ublažiti (čak i spriječiti) različitim jednostavnim, mehaničko-kemijskim zahvatima. Ubrzo su to shvatili i proizvođači CD plejera i kao rezultat se, najprije u najskupljim, a poslije i u cijenom sasvim pristupačnim modelima, pojavljuju šasije od vrlo čvrstih i laganih materijala saćaste konstrukcije koje su zbog svoje strukture inherentno neosjetljive na vibracije.

Također tu su i modeli CD plejera sa središnje postavljenim mehanizmom, što se također pokazalo vrlo korisnim u borbi protiv vibracija.


S vremenom su i čisto tweakerski zahvati počeli dobijati odziv u široj audio javnosti.
Korisnici CD plejera su brzo prihvatili savjet da svoj CD uređaj smještajno tretiraju isto kao i analogni gramofon. Dakle, da ga postave iza zvučnika i ne u istoj ravnini s prvim odbijenim valom, smjeste na zasebnu konzolu i na nevibrantnu podlogu koja je od konzole odvojena zašiljenim nožicama i odvoje od ostalih audio uređaja. Već samo taj jednostavan zahvat značajno razbistruje zvučnu sliku, daje joj "zraka" i čini je stabilnijom.

Za one koji nemaju prostora za nezavisno postavljanje CD plejera, smišljeno je niz pomagala koja mogu s uspjehom kompenzirati prostorno-smještajne poteškoće. Prvo bi trebalo CD plejer smjestiti na posebne podloge (vrlo dobre su poliuretanske "Isoplat" ili "Amplat")

  koje s donje strane imaju konusno zašiljene nožice. Pošto je to rješenje prilično skupo, vrlo dobra altetnativa bit će podloga od dvije slijepljene, potpuno ravne vodootporne šperploče debljine 1 do 2 cm ili debela mediapan ploča, obje opremljene konusnim (najbolje plastičnim ili tvrđim gumenim) nožicama s donje strane. Ako je i to preskupo, na tržištu se može naći i sva sila različito oblikovanih podložnih nožica koje se koriste umjesto postojećih.

Postojeće treba odstraniti ili ih, ako to zahtijeva previše fizičko-mehaničkih zahvata, "zaobići" tako da se prigušne nožice postave na drugo mjesto na donjoj oplati CD plejera. Među najbolje takve proizvode spadaju "AudioQuestove" od sorbothana na kojoj leži CD plejer.


"Simply Physics" proizvode konusne šiljke

  koji se lijepe na donji dio oplate CD plejera. "Mod Squadovi" Tiptoes su metalni konusni šiljci koji učvršćuju CD plejer za podlogu i spriječavaju prodor vibracija u uređaj, dok "Simply Phisycs" proizvodi tri tipa šiljaka Tone Cone (male, polipropilenske, srednje od polimerske supstancije s aluminijskim šiljcima na vrhu i velike aluminijske čija je untrašnjost ispunjena prigušnim santiprene materijalom). Tu su još i "Simply Physics" Isopod

  podloške koje se lijepe između uređaja i konusnih šiljaka. Pravi tweaker neće propustiti ni brojne mogućnosti kombiniranja, tim više što niti jedan od navedenih proizvoda ne stoji nedostižno puno.


Poklopci, gornje (metalne ili plastične) oplate CD plejera znaju također uzrokovati sitne vibracije koje mogu destabilizirati laserski mehanizam ali i disk. Zveckanje poklopca može se prilično prigušiti postavljanjem tankih termoizolacijskih vrpci između poklopca i noseće oplate.



RF smetnje mogu iz CD plejera i ostalih digitalnih reproduktora penetrirati u ostatak audio sustava i preko uzemljenja interkonekcijskih kablova kojima je digitalni reproduktor povezan s pretpojačalom. 
Dosta jeftin način borbe protiv prodora RF i elektromagnetskih smetnji preko digitalnih interkonekcijskih kablova u audio sustav "smislila" je poznata japanska tvrtka TDK. Njihov "Digital Noise Absorber" NF-C09

  je mehanički clamp s željeznom jezgrom, koji se poput kvačice pričvrčćuje na kablove kojima se provodi signal iz digitalnog izvora zvuka u pretpojačalo. 

Kako prebaciti BUGov DVD u DivX da mi stane na obicni CD. (probao sam sa Dr DivX ali nejde
Poruka je uređivana zadnji put uto 8.2.2011 16:34 (Lazarus Long).
 
4 0 hvala 6
16 godina
neaktivan
moderator
offline
Audio CD Playeri - Uvod

NJEGA I ODRŽAVANJE CD PLEJERA


CD plejer ne zahtijeva nikakvu posebnu njegu izvan onih postupaka koji poboljšavaju njegovo djelovanje. Kao ni ostali audio uređaji ne smije biti izložen prašini, vlazi, izravnom sunčevom zračenju niti kućnim izvorima topline. Jedini njegov dio kojeg (osim oplate {#}) korisnik može i mora čistiti i održavati su izlazni RCA konektori i mrežni utikač. Moguće je čistiti i lasersku leću, ali nikako ne ručno već pomoću specijalnih diskova-čistača.

 

 

KUPOVANJE CD PLEJERA


Kupovanje CD plejera jedan je od najtežih audiofilovih zadataka. Broj modela je zamašan, tehnologija različita, a mistifikacije u svezi s medijem ogromne. Tehnički podaci pritom praktično nisu uporabljivi, jer su i kod jeftinih i kod vrhunskih CD plejera (pod)jednako dobri.

Među bolje svirajućim (i prilično skupim) modelima, veliki je broj onih koji zapravo predstavljaju kvalitetne modifikacije i unaprijeđenja standardnih CD plejera, temeljenih na "Philipsovoj" i "Sonyevoj" tehnologiji.

Osobito kad se radi o transportnom sustavu. Ono što audiofilske tvrtke uglavnom rade je unaprijeđenje jednog od najvažnijih dijelova CD plejera, njegove analogne sekcije, koja je u većini komercijalnih modela, najblaže rečeno, katastrofalno ustrojena i izrađena. Naravno, danas su sve češći modeli vrhunskih CD plejera koji su od početka do kraja izvorno djelo jednog istraživačko-proizvođačkog tima.


Pri kupnji CD plejera treba dobro paziti na solidnost njegove konstrukcije i masu. Čvrste i masivne konstrukcije pružaju manje mogućnosti za pojavu vibracija u samom uređaju, ali i za prodor onih nastalih u njegovoj mehaničkoj i akustičkoj okolini. Oplata CD plejera bi trebala biti metalna jer se uređaj tako lakše hladi, a ladica za disk kruta, masivna i solidno izrađena kako se njene vibracije ne bi izravno prenosile na disk. Neki vrhunski CD plejeri ("Primare" i "Krell", primjerice) čak ni nemaju ladice,

  već se kod njih disk polaže odozgora, izravno na pogonski motor. Da ne bi, uslijed velike brzine vrtnje "odletio", disk se priteže clampom ili masivnim utegom (vidi sliku) što ga dodatno stabilizira i smanjuje mu vibracije. Pojedini CD plejeri (neki "Pioneerovi" modeli)

Krell KPS-25sc Krell KPS-25sc
 
Pioneer PD-S504 Pioneer PD-S504
  unutar ladice imaju tanjur potpuno sličan onome u gramofona, na koji se i disk polaže identično kao i na gramofon, sa "svirajućom" stranom preme gore. I to se rješenje pokazalo vrlo dobrim za stabilizaciju vrtnje diska.
Na testiranje i slušanje uređaja kojeg se želi kupiti treba ponijeti vlastite, dobro poznate diskove s različitim glazbenim sadržajem, a test pouzdanosti korekcijskog sklopa izvršiti s diskovima koji na audiofilovom dosadašnjem CD plejeru nisu mogli korektno raditi. Ovdje valja znati da korekcijski sklop lakše izlazi na kraj s ravnima, nego s krivudavim oštećenjima na disku.
Komfornost uporabe i izgled uređaja može biti argument za kupnju samo kad se radi o dva vrlo slično zvučeća i podjednako koštajuća modela.

Pioneer PD-S504 Pioneer PD-S504
Kako prebaciti BUGov DVD u DivX da mi stane na obicni CD. (probao sam sa Dr DivX ali nejde
Poruka je uređivana zadnji put uto 8.2.2011 17:07 (Lazarus Long).
 
4 0 hvala 8
16 godina
neaktivan
moderator
offline
Audio CD Playeri - Uvod

Jel da pisem o nacinu izrade Compact Diskova ili da idem direkt na preverzne teme?  {#} (Stabilizacija i gušenje vibracija diska matovima, clampovima i prstenovima)

Kako prebaciti BUGov DVD u DivX da mi stane na obicni CD. (probao sam sa Dr DivX ali nejde
 
3 0 hvala 4
16 godina
offline
Audio CD Playeri - Uvod

Ma piši o čemu hoćeš, u ovom području mi je sve zanimljivo. Ovakvi postovi su ti prva liga. Možda bi mogao samo malo opširnije, ali s druge strane to će ispast dosadno i previše za velik broj ljudi...

Don't lie to me, I Google everything!
 
0 0 hvala 0
16 godina
neaktivan
moderator
offline
RE: Audio CD Playeri - Uvod
Skywalker kaže...

  Možda bi mogao samo malo opširnije, ali s druge strane to će ispast dosadno i previše za velik broj ljudi...

  Opširnije je suhoparno i naporno. Namjerno se trudim da budem kratak....

Hvala na razumjevanju (:

Kako prebaciti BUGov DVD u DivX da mi stane na obicni CD. (probao sam sa Dr DivX ali nejde
16 godina
neaktivan
moderator
offline
Audio CD Playeri - Uvod

NAČIN IZRADE KOMPAKTNIH DISKOVA


Srce kompaktnog diska je tanka pločica polikarbonatne plastične mase (slične laxanu ili plexiglasu - Poly(methyl methacrylate)) s utisnutim binarnim kodom, presvučena aluminijskom (rijetko srebrnom) reflektirajućom folijom. Sve skupa je potom omotano zaštitnim slojem akriličke mase. Mikroskopski sitna udubljenja što se izmjenjuju s ravnim, glatkim površinama spiralno, poredana su na disku u dužini od oko 4.5 km. Na jedinu stranu diska s utisnutim informacijama može stati do 75 minuta glazbe; govori se da je tolika minutaža odabrana stoga jer toliko traje Beethovenova 9. simfonija, omiljeno djelo "Sonyeva" konstrukcijskog tima zaslužnog za rođenje kompaktnog diska i njegovih reproduktora.


Zbog ogromne količine informacija   koje treba pohraniti na razmjerno malen prostor (razmak između dvije susjedne informacije manji je od jedne milijuntinke milimetra), tolerancije i improvizacije moraju biti izbjegnute ili pak svedene na zanemarivu mjeru. Zato u pojedinim pogonima tvornica za izradu kompaktnih diskova vladaju vrlo strogi, praktično sterilni uvijeti, a tehnologija izrade CD-a bitno se ne razlikuju od onih pri izradi najsloženijih mikročipova.
Proizvodni proces počinje, kao i kod analogne ploče, master vrpcom koja može biti snimljena digitalno (na digitalnom magnetofonu) odnosno analogno (na analognom magneto fonu; ovakva se snimka mora "digitalizirati", proći A/D pretvorbu, prije no što se njenim signalom tretira master disk). Izrada master diska počinje staklenim diskom presvučenim osobitim foto lakom koji se izlaže leserskom svjetlu. Sloj fotolaka pod utjecajem svjetla mijenja kemijska svojstva, pa na osvijetljenim mjestima nastaju izjetkana udubljenja (pitovi) čija veličina, dubina i oblik odgovaraju osobinama pojedinog binarnog koda odnosno kroz njega izraženog glazbenog signala, dok slabo ili sasvim neosvijetljena mjesta na disku ostaju neotopljena.

Tako tretirana površina diska postaje svojevrstan negativ koji se nakon razvijanja presvlači srebrom (naparivanjem ili izlučivanjem iz osobite otopine) da bi bio električki provodljiv (Electroplating). Tako nastaje "stakleni" master (glass master). Pošto je glass master vrlo krhak i nepodesan za daljni proces, od njega se mora izraditi identično izgledajući "metalni" master. Od njega se potom proizvede "majka" (pozitiv kopija), a od "majke" ponovo negativ predložak, stamper, odnosno model po kojem napokon nastaju kompaktni diskovi. Postupak, dakle, gotovo identičan izradi vinilnih ploča (samo s "dodatkom" glass mastera).

Dva su osnovna načina izrade polikarbonatne, termoplastične osnove kompaktnih diskova od koji svaki imaju određene pozitivne i negativne uplive na zvuk:

 

a) injekcijski (ubrizgavanjam) i

b) kompresijski (tiskanjem).

 

Pri injekcijsom  oblikovanju pitovi su točnije oblikovani, što laserskom mehanizmu omogućuje preciznije očitavanje na disku zapretenog sadržaja. Loša je strana ovoga postupka što se položaj središnjeg otvora određuje unaprijed (stamperom) što onda zahtijeva od presa za tiskanje da budu apsolutno identično podešene, kako bi središnji otvor na svakom disku bio točno na istom mjestu kao i onaj u stamp era. U protivnom, diskovi će biti blago ekscentrični što će se osjetiti kroz veću ili manju nepreciznost njihova očitavanja.


Kompresijskim  se postupkom postižu prilično drugačiji rezultati: pitovi nisu potpuno oštro definirani, ali je središnji otvor, koji se buši na kraju postupka zahvaljujući osobitom stroju koji s četiri laserske zrake centrira rupu, potpuno precizno određen. Smatra se daje ovaj postupak bolji, da tako nastali diskovi zadaju manje teškoća laseru pri čitanju informacija iz udubljenja čime se postižu bolji zvučni rezultati. Diskove nastale ovim načinom može se prepoznati po tome što su njihovi bridovi znanto zaobljeniji i manje oštri od onih kod diskova nastalih injekcijskim procesom.
Nakon svega, disk je potrebno presvući metaliziranim reflektirajućim slojem od kojeg će se laserski snop odbijati i potom zaštititi odgovarajućim prozirnim lakom protiv prašine i lakših oštećenja.


U zadnjih nekoliko godina značajni su pokušaji da se mane, prije svega one tehničke naravi, koje inherentno ima svaki disk, ublaže i otklone. Naime, stručnjaci  zaposleni u malim nezavisnim trvtkama, dugo se godina baveći sustavnim proučavanjem nedostataka kompaktnih diskova,  uočili su slijedeće:

 

a) stamperi, predlošci na osnovi kojih se tiskaju konvencionalni diskovi nisu dovoljo precizni, odnosno nisu identični glass masteru

b) metalizirani zaslon nije po čitavom disku jednakomjerno raspoređen

c) reflektivnost metaliziranog sloja nije posvuda jednaka i

d) brojne su i vidljive rupice na zaslonu mnogih CD-a.


Postupak poboljšavanja započinje osiguravanjem vrhunski izrađenih snimaka zapisanih na originalnim, master vrpcama (digitalnima ili analognima, svejedno).

Neki ih imaju "u kući" ("Shefild Lab", "Sony", "Telarc", "Clarity Recordings" i, djelomično, "Chesky"), drugi poput "Golden Stringa", pribavljaju vrhunske glazbene zapise tih i drugih tvrtki ("Reference Recordinga", "Propriusa", "Opusa 3", "Three Blind Micea" i si.), dok treći (poput "Mobile Fidelitya" ili DCC-a) koriste "normalne", u pravilu analogne, snimke koje najnovijom tehnikom A/D pretvorbe, digitaliziraju.

 

  Tada se na osnovi postojećih snimaka, izrađuje beskompromisni glass master (sa savršeno oštrim pitovima, apsolutno točno podešenim središnjim otvorom i potpuno cjelovitim zaslonom bez rupica i sl.) koji će ostaviti bez posla CD plejerov sklop korekcije greške i omogućiti laserskom mehanizmu CD plejera da bez teškoća očita sve što je na disku zapisano.

Kako bi taj prvi, najosjetljiviji korak bio što točnije izveden, unajmljuju se samo vrhunski stručnjaci za masteriranje. Među njima je često i najpoznatiji, Doug Sax iz "Mastering Laba". Potom se upuštaju u borbu protiv BLER-a.

Prema specifikacijama "Philipsa" i "Sonya" koji je odredio standard za snimanje kompaktnih diskova ("Red Book"), stamper ne smije imati više od 200 BLER-a (Block Error Rate). Dakle što manje BLER-a, to bolje. Današnja tehnologija masteriranja omogućuje da se, posveti li se dovoljno pozornosti procesu izrade, proizvedu diskovi praktično bez BLER-a.

 

  Upravo u tome kolika je tolerencija, leži i odgovor zašto čak i diskovi iz jedne te iste serije unutar iste produkcijske kuće često ne zvuče podjednako. Audiofilske tvrtke su dokazale i pokazale da se mogu proizvesti diskovi sa samo 50 BLER-a, a neka njihova izdanja imaju svega 5 BLER-a, što je blizu idealnoga. Nažalost, masovna produkcije se čvrsto "drži" gornje dozvoljene granice.

 

 
"Nije zlato sve što sija"

 

Međutim, iskustva, kad se radi o CD tehnologiji, govore suprotno. Nakon eksperimentiranja s različitim materijalima u procesu metal-izacije diska (isprobane su sve vrste aluminija, od običnog do anodiziranog, srebro...) zaključeno je da se uporabom 24 karatnog zlata ostvaruje najveća uniformnost zaslona, najbolja reflektivnost i najmanje rupica u njemu. Uniformnost se postiže tehnološkim zahvatom nazvanim AIDMS (Accelerated Ion Deposotion Metallizing System), u kojem se tehnikom bombardiranja polikarbonatne osnove atomima zlata ovi savršeno vežu za nju, tvoreći optički neporozan oklop. Prednost zlata je i u tome što ne oksidira i ne korodira, a vrlo je rezistentno i na prilično visoke temperature.
"Zlatni" diskovi u odnosu na "srebrne" (točnije, "aluminijske") zvuče u skladu s razlikom u stupnju plemenitosti spomenutih metala. Zvuk s njih očitan puno je mekši, topliji, muzikalniji i što je vrlo bitno, sadržajniji. Naime, usporedbom potpuno istog glazbenog materijala pohranjenog na srebrni odnosno zlatni disk, sa zlatnog se može čuti znatno više glazbenog sadržaja. I ne samo to. Neke trvtke, naime, takve super diskove ne naplaćuju praktično ništa više od standardnih. Neke, pak, bez ustručavanja i milosti traže dvostruko. Kao da su stvarno - zlatni!

Kako prebaciti BUGov DVD u DivX da mi stane na obicni CD. (probao sam sa Dr DivX ali nejde
 
7 0 hvala 9
9 godina
neaktivan
offline
Audio CD Playeri - Uvod

Pozdrav forumu.

Općenito zanima me jeftiniji rabljeni HIFI CD player koji reproducira mp3-ce.
Iako malo govori o zvuku proizvođači različito specificiraju "frequency range".

U manualu napr. DENON DCD-720AE (2250kn) spominje se Playable frequency range: 2 Hz ~ 20 kHz dok
YAMAHA CD-S300 (2000kn) koristi
Frequency response 2 Hz - 20 kHz +/- 0.5 db.

Linearnost manje linearnih zvučnika sakriva se maglovitim rasponom bez navedene tolerancije dok

oni drugi i skuplji imaju raspon i toleranciju (KEF Q3: frequency response 42Hz to 27kHz +/-3.0dB).

 

Koliko zapravo iznosi tolerancija frekventnog pojasa za spomenuti Dennon i ovako specificirane uređaje bez istaknute tolerancije?

Iako ne piše je li to 2 Hz - 20 kHz +/-3 db prema definiciji granične frekvencije ili je tolerancija šira i nepoznata?
Nije li glupo nabaviti player koji bi limitirao zvuk na najdubljim tonovima bas gitare ili na viskom harmonicima za navedeni KEF (za onog tko bi ga imao, nisam taj)?

Znalci HIFI uređaje ne kupuju prema brojkama nego prema zvuku.

Ali bez referentne sobe da li možemo ignorirati brojke?

 

Zna li netko nešto o frekventnom rasponu i tolerancijama istog?

 

Usput, DENNON ima 10% veću dinamiku nego YAMAHA.

Hvala. Boomer.

Poruka je uređivana zadnji put uto 15.12.2015 21:20 (boomer).
 
0 0 hvala 0
16 godina
offline
Audio CD Playeri - Uvod

U slucaju CD playera su tolerancije dosta niske i mislim da je realno ocekivati da su vise manje vecina u rasponu koji si spomenuo (+/- 0,5 dB). Kod zvucnika je vec drugacija prica i naravno da ima svega i svacega, u puno sirim tolerancijama frekvencijskog raspona.

Don't lie to me, I Google everything!
 
0 0 hvala 0
9 godina
neaktivan
offline
Re: Audio CD Playeri - Uvod

Skywalker,

zahvaljujem vam na mišljenju. Čemu bi služio hifi cd player s napr. velikom dinamikom te bitno limitiranim frekventnim rasponom?

Na mojim drevnim Wharfedale E50 nakon izlaska iz tvornice prije 30 godina proizvođač je naveo raspon od 55 Hz - 18 kHz +/- 3 db.

Dakako uz neosušene elektrolite u skretnici i zvučnike kojima "nije 30 godina tek"...
"Skretničarske elektrolite" još treba zamijeniti...


Nadam se kako povoljan i solidan player Denon DCD-520AE neće biti bačen novac/"usko grlo" kao ni mp3 format uz odgovarajući bitrate.
Skuplji Marantz CD5005 kad bi se mogao nabaviti na 24 rate bio bi bolji izbor.
Uz second hand pojačalo Yamaha AX397 trebalo bi biti dovoljno za povremeno slušanje starih stvari...

Ako imate kakvo mišljenje o napisanom rado bih čuo.

Pozdrav, Boomer.

Poruka je uređivana zadnji put pet 18.12.2015 13:10 (boomer).
9 godina
neaktivan
offline
Re: Audio CD Playeri - Uvod

Zaboravio sam napisati - trenutno koristim priručni jeftinjak neki LG DVD player.

Na starim stvarima preslušavanim davno na istim zvučnicima bas je slab, nije kako treba.
To i jest glavni razlog zašto planiram kupnju hifi playera.

 

Boomer.

Poruka je uređivana zadnji put pet 18.12.2015 13:17 (boomer).
16 godina
offline
Audio CD Playeri - Uvod

Joooj, ako mogu zamolit da mi se ne obracate sa Vi 😄.

 

Sto se tice CD playera mislim da je glavni problem sa jeftinim LG-jem taj sto vjerojatno ima neki losi DAC koji je klase "reda radi" cisto da moze "hranit" analogni stereo izlaz. Cak i neki osnovni HiFi CD player bi trebao dati zamjetno bolji zvuk na istim zvucnicima.

Don't lie to me, I Google everything!
 
0 0 hvala 0
9 godina
neaktivan
offline
Re: Audio CD Playeri - Uvod

Dobro g. Skywalker,

hvala ti na još jednom postu. Sve vuče na to kako si napisao.

 

Krećem u nabavku vjerojatno Denona 520 i nadam se najboljem. Boomer.

9 godina
neaktivan
offline
Audio CD Playeri - Uvod

Pozdrav i želim svima sretnu 2016. godinu.

Nabavio sam Marantz 5005. Zvuk je osjetno bolji čak i za mp3-ice: finiji s glasnijim basom.
Za punokrvni hifi zvuk ipak treba nabaviti desetine megabajta wav datoteka ili originalni CD.

Plejer po specifikacijama čita mp3-ce smještene u foldere snimljene na CD disk (ne DVD) kao i wmv.

Naletio sam na problem sporadičnog preskakanja taktova mp3-ca na svježe pržena 2/2 CD-a.
Pržio sam maksimalnom brzinom - mogu pokušati smanjiti brzinu prženja.
Ako to ne pomogne slušanje mp3-ca na ovom CD plejeru "smrdi"...
Model 6005 ima USB ulaz i skuplji je 100 eura. Dosta novaca ali USB memorija je velika prednost...

Poruka je uređivana zadnji put sub 2.1.2016 21:15 (boomer).
 
0 0 hvala 0
14 godina
offline
Audio CD Playeri - Uvod

Pozdrav svima, vidim da se ovdje podosta kužite u audio opremu pa ću zatražiti pomoć ovdje.

Imam Tecnics SL-PG560A CD Player. Sve normalno radi osim displaya koji proradi pa se samo postepeno ugasi. CD i dalje vrti i svira. Kada pritisnem doljnju ploču komponente, odozdo svijetlo u displayu se opet pojavi pa nakon nekoliko trenutaka opet "fade out" ugasi.. kao da neki kontakt.. nisam ga još otvarao.. ima li netko idiciju što bi to moglo biti? Hvala

http://www.youtube.com/user/Bambytalica
Moj PC  
0 0 hvala 0
1
Nova poruka
E-mail:
Lozinka:
 
vrh stranice