Don't forget Srebrenica - 11-07-1995. zaključana tema

poruka: 31
|
čitano: 15.465
|
moderatori: DrNasty, pirat, Lazarus Long, XXX-Man, vincimus
+/- sve poruke
ravni prikaz
starije poruke gore
15 godina
offline
Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.

Danas, 11-07-2009. godine, navršava se 14 godina od genocida koji je počinjen u Srebrenici u zaštićenoj zoni UN-a pred očima čitavog svijeta.

Jučer je izvršen ispraćaj i prijevoz 534 tabuta - lijesa posmrtnih ostataka osoba koje su ekshumirane i identificirane, a danas će biti izvršen njihov ukop i dženaza - sahrana u Memorijalnom centru - Potočari - Srebrenica. 

 

Prije par godina sam kao student otišao do Memorijalnog centra sa zetom čiji je otac također stradao i kojeg još nije pronašao.

Prizor koji sam vidio ostat će mi u sjećanju čitav život - šest stotina zelenih tabuta/lijesova poredanih na travu i majka koja taj dan ukopava 4 sina, muža, 2 brata....

Među lijesovima su bili i oni čije su čitave porodice pobijene i njih nitko nije imao da ukopa od strane porodice i familije.

Jedna strina koja oplakuje mali tabut (1 metar dužine) u kojem je dijete koje je ekshumirano - Kome je dijete smetalo?

Ljudi padaju u nesvijest od tuge i bola...

 

Zet do danas nije pronašao oca, traži ga i dalje, a sve što može je da prouči Fatihu (suru u Kur' an - u - molitva) na ogromnoj mramornoj ploči sa nepreglednim popisom imena i prezimena pobijenih među kojima je i njegov otac.

 

Puštena je himna BiH - i

- a prizor koji se tada desio ostavio je jak utisak na mene.

Čitav dan je bilo sunčano, bez ijednog oblaka, veoma vruće - čim je počela himna  odjednom je zapuhao jak vjetar i do tada uspavanu zastavu BiH i ogromnu zastavu sa ljiljanima digao u vodoravan položaj vijoreći ih iz sve snage nad bijelim nišanima...

 

 

11 - 07 - 1995.

 

 

"He who is not courageous enough to take risks will accomplish nothing in life." ~ Muhammad Ali
Poruka je uređivana zadnji put pon 13.7.2009 1:31 (boxer).
14 godina
protjeran
offline
Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.

Žao mi je nisu zaslužili, dosta nevinih civila je stradalo. Baš tako kako si rekao Don`forget.

15 godina
offline
Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.

Rat je zlo, donosi korist i profit samo nekolicini zlih ljudi koji su iscenirali i izmanipulirali sukob izmedju naivnog i glupog naroda. Ali ono sto se desilo u Srebrenici nije rat, to je ZLOCIN koji se niti moze niti treba oprostiti!!! Neznam na sta se vise gnusam, na one koji su to ucinili, one koji se prave da se to nije desilo ili one koji se ponose tim tuznim dogadjajem. Znam samo da takvi skotovi nisu dostojni da hodaju ovom zemljom, ali i da Bog pamti i sve vraca, doci ce i njima crni dani, i njihove majke ce plakati ne potoke, i rijeke kao majke Srebrenice. . ., nego mora suza!!! Plač

Call of Duty 4 RULEZ :D
16 godina
neaktivan
offline
Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.

Uffff....imam familije u Bosni, srećom ne u tom dijelu, i nitko nije bio dio ovog zločina.

Još i danas kad god čitam ili gledam na televiziji sve te prizore, ili komemoracije me prođu trnci cijelim tijelom.

Mogu samo misliti kako je tim jadnim ljudima kojima su životi trajno i nepovratno promjenjeni tim događajem, dođe i meni da pustim suzu, a kako ne njima....

Kažu da imamo dva uha i samo jedna usta, kako bi pričali samo pola onoga što čujemo....
15 godina
offline
Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.

Nevjerovatno je sta covijek jedan drugom moze sve ucinit....Ove izgubljene duse...ovi ljudi...ljudska bica, zamislite samo kroz sta su prosli...dovoljno je vidjet toliko tabuta na jednom mijestu i osjetit dijelic bola u sebi...a tek kako je onima koji su iza njih ostaliMršti se....I sam sam izgubio dosta rodjaka za vrijeme tog prokletog rata...i sam sam morao prebolit da nekog koga sam do juce zvao imenom i koga sam gledao kao jako blisku osobu vise nema......ali tu bol koju sam ja prosao nemogu ni usporedit s ovim sto su ovi ljudi prosli......zamislite hiljade i hiljade ljudi hladno pogubljeni...izbrisani sa lica zemlje....ZBOG CEGA...DA NEKOM BUDE BOLJE....pa je bolje je al ovima koji nam i danas vise za vratom i nedaju da zivimo u rahatluku...

 

EL-HAMDU LILLAHI RABBI-L-ALEMIN.
ER-RAHMANI-R-RAHIM.
MALIKI JEVMI-D-DIN.
IJJAKE NA`BUDU VE IJJAKE NESTEI`IN.
IHDINE-S-SIRATA-L-MUSTEKIM.
SIRATALLEZINE EN`AMTE ALEJHIM.
GAJRI-L-MAGDUBI ALEJHIM VE LE-D-DALLIN.
AMIN

 

Toliko od mene i molio bi one kojima je ovo trn u oku bar nek na danasnji dan to ne pokazuju jer stvarno ovo je dan kada se mozemo samo sramit samih nas...

* Friend: "I heard about this thing called 'Linux'." * Me: "Oh, I use Linux." * Friend: "What is it?" * Me: "An operating system." * Friend: "Like Firefox?"
14 godina
neaktivan
offline
Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.

Never forget.Mršti se

You and me baby ain't nothing but mammals. So let's do it like they do on the Discovery Channel. Gettin' horny now!
14 godina
protjeran
offline
Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.

Nije to za ovaj forum, premda je glupo to sto su odredjeni ljudi tamo ucinili.

 

Inace, zene ne smiju ici na dzenaze ili na groblje.

Inace, ljudi samo presele.

 

Ali, stop nacionalizmu.

a.k.a dr. House, ali to je ime bilo zauzeto....
15 godina
offline
Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.

Danas, 11-07-2010. godine, navršava se 15 godina od genocida koji je počinjen u Srebrenici u zaštićenoj zoni UN-a pred očima čitavog svijeta.

Ove godine izvršen je ukop 775 žrtava genocida u Srebrenici. Njih 774 su bili Bošnjaci, a 1 žrtva je bio katolik.

 

...Iz familije Hasanović danas je ukopano 35 članova.

 

Sa današnjim danom u Memorijalnom centru Potočari sahranjeno je 4.524 žrtava genocida. Veliki broj posmrtnih ostataka čeka na identifikaciju, a ima još na desetine masovnih grobnica gdje su ukopani Bošnjaci iz Srebrenice, a njihove lokacije još nisu otkrivene.

 

Da se nikome i nikada ne ponovi...

Radio, ne radio, svira radio!
15 godina
offline
RE: Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.
Mentalist kaže...

Nije to za ovaj forum, premda je glupo to sto su odredjeni ljudi tamo ucinili.

 

Inace, zene ne smiju ici na dzenaze ili na groblje.

Inace, ljudi samo presele.

 

Ali, stop nacionalizmu.

Post ti je netačan i molim te ako nemaš šta pametno reći nemoj se ni uključivati u temu.

Radio, ne radio, svira radio!
14 godina
protjeran
offline
RE: Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.
Mentalist kaže...

Nije to za ovaj forum, premda je glupo to sto su odredjeni ljudi tamo ucinili.

 

Inace, zene ne smiju ici na dzenaze ili na groblje.

Inace, ljudi samo presele.

 

Ali, stop nacionalizmu.

R.I.P za sve žrtve ovog velikog zločina,počivali u MIRU BOŽJEM!

 

Mentalista nebi se složio mislim da ovakvim događajima trebamo odati počast na bilokojem forumu,samo što je ovo informatički forum ne znači da se trebamo striktno bazirati na računala,događaji poput ovog Ne SMIJU SE ZABORAVITI!

 

Još jednom R.I.P

 

Odredjeni ljudi=Mentalistova braća s druge strane

Zarađujmo lovu zajedno: http://gagabux.com/register.php/lcztatu.html
14 godina
protjeran
offline
RE: Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.
zgsolja kaže...
Mentalist kaže...

Nije to za ovaj forum, premda je glupo to sto su odredjeni ljudi tamo ucinili.

 

 

 

Odredjeni ljudi=Mentalistova braća s druge strane

 

Moram priznati da si me nasmijao ovi spoilerom, ali:

 

-na face-u gledam groblja po cijeli dan i citam stihove (eto samo da znate koliko nisam nazadan)

-na gamers.ba, slika dana, i rasprave

-na vijestima

-i ovo nije nista lose, ali neka se tema zakljuca, jer se rasprava o tome ne vodi.

 

To je lose i gotovo.

a.k.a dr. House, ali to je ime bilo zauzeto....
15 godina
offline
Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.

Zamolio bih vas bez započinjanja bilo kakvih uvreda i svađa. Tema je danas zaključana iz nepoznatog razloga, pa je naknadno otključana.

Otvorena je prošle godine samo u cilju informisanja o važnosti današnjeg datuma.

 

Ako imate kakav normalan dojam slobodno iznesite, a za sve ostalo ima Tribunal.

 

Kome se ne sviđa nek zaobiđe temu.

 

 

Ako bude problema zamolit ću moda da je privremeno zaključa.

 

 

 

Radio, ne radio, svira radio!
Poruka je uređivana zadnji put ned 11.7.2010 20:16 (boxer).
15 godina
neaktivan
offline
Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.

ljudi tema je osjetljiva
pustite ju nek stoji u miru..

14 godina
protjeran
offline
Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.

Evo jedna prica, malo karikaturizirana, ali fina:

 

 

 

 

Jedanaesti je juli. Sunce grije, peče, spušta svoje vrele zrake na ovaj dunjaluk, a dolje daleko na ovom komadiću zemlje bosanske kao da se odvijaju scene iz džehennema. Plač , jauci, vriska male djece, pucnji, psovke. Muškarci, žene i djeca se skupljaju, trče. Žene nose malu djecu u naručju. Oni što mogu hodati trče za majkom držeći se za njene dimije. Znoj lije, kipti, žeđ uhvatila. Poneko nosi zavežljajčić sa ono malo stvari što je ponio iz svoje kuće. U toj gomili koja se skupljala u bazi Unprofora u Potočarima je i jedna žena, Esma. Mršava, obraza ispijenih i blijedih, uplašena. Sva njena ljepota i nekadašnja svježina su nekako uvehnule, osušile se i iščeznule za ove četiri godine rata. Pa kao da joj ovo julsko sunce trga i posljednje latice. Trči ona tako i vodi za ruku svoga sina Amira. Stisnula ju je kao nešto najdragocjenije. To je sve što joj je ostalo jer muž joj je poginuo na početku rata.
''Majko, to boli!“
„Oh sine, požuri! Požuri da se sklonimo u gomilu.“
Odjednom, ispred njih se ispriječi jedna spodoba. Strašna! Očiju crvenih, zakrvavljenih, masne i prljave crne kose i brade, sa šajkačom na glavi. Kao sami šejtan iz najvećih dubina džehennemskih, željan krvi, trže Amira majci iz ruke, udari ga puškom u leđa i potjera ispred sebe prema koloni muškaraca. U tom trenutku iz Esminih prsa se ote strašan krik:
''Neeee! Ostavite mi dijete! Krvnici! Zlotvori!“
''Majkooo, majko! Ne daj me, majko.“
Esma trči, stiže četnika, udara ga, vrišti i viče iz sveg glasa:
''On je dijete, ostavi ga, molim vas.“
Četnik se okreće, psuje joj i kundakom puške udari je u lice. Krv joj poteče dok je padala u prašinu ispred sebe, ali opet se diže, obrisa lice rukavom i nastavi da trči za sinom. Amir se uspio oteti i počeo bježati od četnika. Zagrli majku. Sav dršćući, plače i jeca:
''Ne daj me majko! Bojim se, bojim se više nego ikada do sada. Više od babinog kaiša, više od Hanifinog Garova kada zalaje na mene.“
''Ne boj se sine, ne boj se. Ne da tebe majka.“
Četnik, prljavog osmijeha na grubom licu, lagahno je išao prema njima. Amir izvadi iz džepa sliku i tespih.
''Na, majko! Uzmi ovo! Uzeo sam to iz kuće prije nego su je srušili.“
''Neka sine, biće kuće! Samo da ti budeš živ.“
''Halali mi, majko, ako te pokatkad nisam sluš'o.“
Suznih i krvavih očiju gledala je svoga tek procvalog sina. Uzela ga za slatke obraze i drhtavim glasom mu govorila:
''Ma sluš'o si me, sine, sluš'o si uvijek! Pa ti si još dijete, šta da ti majka halali.“
Teškom mukom dozvala je osmijeh na lice.
''Pa tek si počeo živjeti, zlato moje.“
Stišće ga i grli sve jače i jače. Ali ona strašna ruka opet je stigla do njih dvoje i ponovo počela otimati, trgati i udarati. Opet su počeli vrisci. Amiru sada poteče krv iz usta. Četnik mu i dalje psuje, gura ga puškom, tjerajući u kolonu muškaraca. Esma trči, pada, ustaje dok u ruci stišće sliku i tespih. U toj masi koja se muklo kretala odjekuje njen glas:
''Amire, sineee. Pomoziteee!“
Odjekuje taj jauk i gubi se u šumama, rijekama, u nebeskim visinama. Krik koji niko ne čuje, krik majke kojoj odvode jedinog sina, koja ostaje sama na ovom svijetu! Niko joj ne pomaže, samo se poneko okrene da vidi još jedan u nizu dijelova ove krvave epizode.
Sama je Esma, k'o i njena Srebrenica! Ranjena, slomljena, bespomoćna.
Bože! Ima li ikoga na ovome svijetu da joj pomogne ili je ostavljena na nemilost krvnicima kao i njen grad? Trči ona tako, sapliće se o svoje dimije, jamenica joj spada, a ona je u trku podiže iz prašine i vraća na glavu. U mislima joj odjekuje:
''Bože dragi! Zašto nam ovo čine?! Zašto nas mrze, ubijaju?! Je l' samo zato što smo muslimani, što drugačije vjerujemo, drugačije se zovemo?! Jesam li ja samo kriva jer sam Esma?! Kako bi njima bilo da im neko trga i odvodi dijete iz ruku?! Da li oni, uopće, znaju koliko to boli?!“
Usne su joj ispucale i krvave. Žedna je a sunce podjednako peče li, peče. Dotrčala je do vojnika Unprofora, udara ga rukama, govori sada njemu:
''Pomozite, ne dajte da mi odvedu dijete. Pa vi nas trebate braniti. Sram vas bilo! Samo stojite i gledate. Dijete, dijete su mi uzeli. Čuješ li ti mene?!!!“
Riječi zamijeniše jecaji koji su navirali iz Esminog grla. Vojnik ju je samo tupo gledao i gurao puškom hladno joj govoreći na engleskom:
''Go! Get out!“
Esma je i dalje išla za njim. Vukla ga, plakala, molila, ali vojnik ju je samo odgurnuo, ušao u džip i otišao. Ona, onako iscrpljena, sjede u prašinu i tupo se zagleda u sunce, a u ruci stišće Amirovu sliku. Stavi je onda u njedra da je ne izgubi, a tespih u džep poluvera. Najednom se oko nje sve poče okretati... i sunce i zemlja i ljudi. Sve to postade jedan veliki vrtlog koji se kreće velikom brzinom i sve propada, nestaje, ništa više ne vidi i ne čuje. Pala je u nesvijest.
Koliko je sve to trajalo, ni sama nije znala. Samo je osjetila vodu na svome licu i osluhnula neki glas kako je doziva.
''Esma, Esma, jesi li živa?!“
Polahko otvori oči i vidje Hanifu, svoju komšinicu.
''Hajde ustani, hajmo! Eno autobusi za Tuzlu, za žene i djecu.
''Amir , gdje mi je Amir?!“– jecala je Esma!
''Hajde! Doći će on, ako Bog da.“
Hanifa joj pomože da ustane i otrese prašinu sa njenih dimija, pa polahko, teturajući, uđoše u autobus. Sjela je Esma. Nema više ni glasa, ni suza! Samo bol, neopisiva bol, tu u prsima. Pritišće je, guši, stišće ona sliku u njedrima. To je sve što ima. Misli je vraćaju u sretne dane kada je rodila svoga Amira. Kakva je to bila radost. Njen Izet uzeo ga u naručje i vrtio se sa njim ukrug od sreće. Pa kada je prohodao, krenuo u školu. Kao da sada čuje njegov slatki glasić:
''Mama, mama! Bit ću veterinar, a znaš, samo neću liječiti Hanifinog Garova. On me stalno hoće ujesti.“
Kada se toga sjetila, opet joj je onaj kiseli osmijeh, u ovom crnilu koji ju je okruživao, ipak zablistao na umornom licu.
Pa kad je jednom, vraćajući se iz škole našao malo ptiče koje je ispalo iz gnijezda, a on ga sav razdragan donio na dlanu, pa veselo kliknuo:
''Vidi, mama, kako je lijepo.“
Išao je on za njega tražiti crviće i hranio ga, a kada je ojačalo i moglo letjeti, pustio ga tepajući mu:
''Idi, leti, ptiću moj mali!“
Uzdahnu ona duboko i tiho za sebe progovori: ''Gdje li si sada, moj Amire. Zašto mi te uzeše?! Zašto, prokleti bili?! Sjeme im se, da Bog da, zatrlo.
Ubrzo stigoše u Tuzlu. Smjestiše ih po školama, salama. Jad i tuga kakva se zamisliti i opisati ne može. Esma se smjestila kod neke žene u podrum, čekajući i osluškujući vijesti. Nada se da će doći, ''Razmijenit će ga“, govorila je samoj sebi.
Kada bi čula da je neko došao iz Srebrenice, raspitivala bi se za svog Amira, ali ništa. Svaki dan se vraćala skrhana, slomljena i beznadežna jer su se pročule glasine da su muškarce pobili i zakopali ih u masovne grobnice. U Esmi je ipak tinjala neka nada i tješila je samu sebe riječima:
''Ma nije moguće! Pa on je tek dijete. Ništa im nije skrivio.“
Rat se završio. Godine prolaze, a sa njima se polagahno gasio i onaj tračak nade koji živi u njenoj duši. Ide ona zajedno sa majkama Srebrenice koje odlaze od grobnice do grobnice tražeći svoje sinove, muževe, braću, očeve. Ne zna više Esma da li želi ili ne želi da ga nađe. Ako ga pronađe, njegove kosti, onda će umrijeti u njoj ona potajna i skrivena nada da je možda živ i da je otišao negdje, samo ne može da se javi, ali da će svakoga trena pokucati na vrata njihove obnovljene kuće u Srebrenici i uskliknuti joj:
''Evo me, majko!“

Jedan dan je pozvaše iz Centra za nestale.
''Es-selamu alejkum! Je li to Esma?“
Uzdrhtalim glasom samo je izustila:
''Da, izvolite!“
''Molim vas da dođete. Identifikovali smo vašeg sina!“
Esma ništa ne reče, spusti slušalicu i sjede, a onda joj se zavrti u glavi poput onoga dana u Potočarima. Opet je odnese onaj isti vrtlog i pade u nesvijest. Kada je došla sebi, uze sliku svoga Amira i sjetno je pogleda. Opremila se i krenula u centar. Kada je stigla, pokazaše joj kosti.
''Evo, Esma hanuma! Žao mi je, nismo uspjeli naći kompletno tijelo! Ovo je glava i ruka vašega sina.“ Na glavi je bila rupa od metka. Esma uze kosti ruke i zajeca.
''Sine moj! Da li je to ona ruka za koju sam te vodila zadnji put, ruka koju su mi otrgli. Nisi uspio ni propupati, ni procvjetati. Iz korijena mi te istrgoše. Htjede dušmanin da nas nestane, pa nam pobiše ljepotu našu. Zlo nam posijaše! Prokletnici!“
Nakon pet godina, sada kišnog i tmurnog jedanaestog jula, ukopa ona svoga sina. Gledala je i milovala sada bijeli nišan, čist i neuprljan, poput duše njenoga Amira.
Blistavi nur sada se podigao iznad hiljada bijelih nišana, pa se širi da osvijetli tamu koja se savila u ovoj prelijepoj Srebrenici. Jedino ovi čisti i bijeli nišani zauvijek će biti tu, svjedočiti i opominjati na crnu i krvavu mrlju naše domovine. Opominjati i podsjećati na sramotu cijeloga svijeta koji je znao i vidio, a ništa nije učinio.
Esma diže drhtave ruke ka nebu i prouči dovu, pa sklopivši ruke zahvali Uzvišenom Allahu što nije rodila ubicu i krvnika. I kao da oćuti Amirov glas koji je tješi i smiruje joj dušu...
''Živ sam, majko, živ! Samo vi to ne vidite!“
Reuf Ibreljić - Pobjednički rad na temu : Srebrenica – krvava epizoda naše domovine

a.k.a dr. House, ali to je ime bilo zauzeto....
13 godina
offline
Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.

sve sto je ostalo poslije su mrtvi civili , žalost i mržnja 

14 godina
offline
Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.

Srebrenica je jedan od najogrih i najvećih zločina ljudskoj povijesti. Počinjena od strane Srbije.

UN koji je trebao štititi je prešutno podržao Srebrenicu i širenje Velike Srbije na područje BiH i Hrvatske. Sloveniju uopće nesmatram žrtvom jer praktiički nije bila u ratu. Međutim Srbi su nagrađeni jer su dobili 49% očišćene BiH.

 

Žalost.

 

 

Nikad nisam igrao nijedan cod multiplayer.
14 godina
neaktivan
offline
RE: Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.
captain_soap_McTawish kaže...

Srebrenica je jedan od najogrih i najvećih zločina ljudskoj povijesti. Počinjena od strane Srbije.

UN koji je trebao štititi je prešutno podržao Srebrenicu i širenje Velike Srbije na područje BiH i Hrvatske. Sloveniju uopće nesmatram žrtvom jer praktiički nije bila u ratu. Međutim Srbi su nagrađeni jer su dobili 49% očišćene BiH.

 

Žalost.

 

 

Ne želim da upadam, ali se sada svi prave kao da se ništa nije desilo... Da desilo se, a posljedica svega je boravak pola Srbije na Bosanskom teritoriju, pola Bosne je pod srbijom...

You and me baby ain't nothing but mammals. So let's do it like they do on the Discovery Channel. Gettin' horny now!
Poruka je uređivana zadnji put ned 11.7.2010 20:54 (BannedOnThisForum).
15 godina
offline
Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.

Momci nemojte započinjati...

 

 

Radio, ne radio, svira radio!
14 godina
protjeran
offline
RE: Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.
captain_soap_McTawish kaže...

 

BannedOnThisForum kaže...
captain_soap_McTawish kaže...

 

Vi ljudi pricate kao da Srbi nisu stanovnici BiH i kao da BiH nije njihova domovina (jedna od).

 

http://bs.wikipedia.org/wiki/Narodi_u_Bosni_i_Hercegovini

 

Jest da su ljudi Srpske nacionalnosti pocinili to zlodjelo.

 

Ali:

 

NATO je 24. marta 1999. godine oko 20 časova počeo vazdušne napade na vojne ciljeve u SRJ da bi se kasnije udari proširili i na privredne i civilne objekte. U napadima koji su bez prekida trajali 78 dana teško su oštećeni infrastruktura, privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture, crkve i manastiri. Ekonomski eksperti iz Grupe-17 procenili su štetu na oko 30 milijardi dolara. Konačan broj žrtava zvanično nije saopšten, a srpske procene se kreću između 1.200 i 2.500 poginulih i oko 5.000 ranjenih.

 

A, to je uradio NATO.

 

I molim vise da se tema zakljuca, ja vise necu gledati ovu stranicu jer sam glup u pogledu nje i ovo je informaticki forum.

a.k.a dr. House, ali to je ime bilo zauzeto....
14 godina
offline
Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.

naravno da treba pamtiti i cijelu vječnost krivcima to nabijati na nos,možemo zajedno komunicirati ali treba pamtiti za vijeke vjekova i srebrenicu u ostale gradove i sela u hrvatskoj i bih,ja bih sada napisao nešto o ratu ali ovo je informatički forum pa neću ali kao da jesam ,tako su i nijemci radili svašta a nije prošlo ni pola stoljeća sad su najpoželjniji gosti na jadranu nema ništa od mržnje treba ići punom parom naprijed da čovjek živi dobro i živi od svoga rada,kad čovjek nema za kruh tada mu je svatko kriv za svoje probleme,a kad je u blagostanju tad se ne opterečiva PROŠLOŠĆU

dovoljan mi je jedan uređaj sa os u sebi
Poruka je uređivana zadnji put ned 11.7.2010 22:07 (blackalbum).
14 godina
offline
RE: Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.
Naravno da imaju pravo da žive u Bosni, jer su i oni stanovnici te države. Žalosno je to što su nam napravili. Vidim da mnogima smeta ova tema, ako vam se nesviđa zaobiđite ju..
14 godina
neaktivan
offline
Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.

Mentalist suze mi došle na oči od ovog teksta kojeg si kopirao...

15 godina
protjeran
offline
RE: Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.
Mentalist kaže...
captain_soap_McTawish kaže...

 

BannedOnThisForum kaže...
captain_soap_McTawish kaže...

 

Vi ljudi pricate kao da Srbi nisu stanovnici BiH i kao da BiH nije njihova domovina (jedna od).

 

http://bs.wikipedia.org/wiki/Narodi_u_Bosni_i_Hercegovini

 

Jest da su ljudi Srpske nacionalnosti pocinili to zlodjelo.

 

Ali:

 

NATO je 24. marta 1999. godine oko 20 časova počeo vazdušne napade na vojne ciljeve u SRJ da bi se kasnije udari proširili i na privredne i civilne objekte. U napadima koji su bez prekida trajali 78 dana teško su oštećeni infrastruktura, privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture, crkve i manastiri. Ekonomski eksperti iz Grupe-17 procenili su štetu na oko 30 milijardi dolara. Konačan broj žrtava zvanično nije saopšten, a srpske procene se kreću između 1.200 i 2.500 poginulih i oko 5.000 ranjenih.

 

A, to je uradio NATO.

 

I molim vise da se tema zakljuca, ja vise necu gledati ovu stranicu jer sam glup u pogledu nje i ovo je informaticki forum.

 

Podvučeno...

 

Bez puno priče...samo da navedem: Dubrovnik, Vukovar...to je dovoljno, ostalo nemoram ni spominjati. Civili, spomenici, bolnice, ustanove, zgrade...

 

Jel bolilo na vašem terenu za promjenu?

Drago mi je.

 

Ja osobno odajem počast SVIM poginulima, nebitno na kojoj strani su ratovali.

Izuzevši paravojne postrojbe, koljače djece i žena (koji zaslužuju pišanje po grobu), ostali obični vojnici su bili ljudi koji su bili više/manje raditi ono šta nisu htjeli, ponukani strahom išli u rat.

 

Ovakav Boxerov način odavanja počasti je iznimno loš, jer uzburkava duhove na svim stranama, i jedini ishod je svađa.

Stoga za dobro foruma bi bio lock.

Power is nothing without control!
14 godina
protjeran
offline
Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.

Mene je oduvijek zanimalo što može natjerati čovjeka da učini nešto takvo, da zakolje drugog čovjeka, da ga ubije, jednostavno ne razumijem to,žao mi je svakog ljudskog života, makar bio neprijateljev i nikome nebih poželio smrt , jednostavno, ako netko može, neka mi objasni što to može nagnati čovjeka da učini nešto takvo... i u tome prokletome ratu i jedna i druga strana su radile zločine, trebamo si oprostit, jer , jedino uz oproštenje i suradnju, moći ćemo se izvuči iz ove krize. Također me zanima, kako to nekome novac može biti važniji od ljudskog života, jer uvjek se prvo gleda nastala novčana šteta, a tek poslje ljudske žrtve , ljudski život bi nam trebao bit na 1. mjestu...

Poruka je uređivana zadnji put ned 11.7.2010 23:02 (netko,netkovic).
14 godina
offline
RE: Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.
netko,netkovic kaže...

Mene je oduvijek zanimalo što može natjerati čovjeka da učini nešto takvo, da zakolje drugog čovjeka, da ga ubije, jednostavno ne razumijem to,žao mi je svakog ljudskog života, makar bio neprijateljev i nikome nebih poželio smrt , jednostavno, ako netko može, neka mi objasni što to može nagnati čovjeka da učini nešto takvo... i u tome prokletome ratu i jedna i druga strana su radile zločine, trebamo si oprostit, jer , jedino uz oproštenje i suradnju, moći ćemo se izvuči iz ove krize. Također me zanima, kako to nekome novac može biti važniji od ljudskog života, jer uvjek se prvo gleda nastala novčana šteta, a tek poslje ljudske žrtve , ljudski život bi nam trebao bit na 1. mjestu...

Četnici su se nama ( bošnjacima) osvetili jer dok je bosna bila pod vladavine osmanlija, turci su sve tjerali da nose fesove, i prevodili na islam, i sada se četnici osvecuju nama ( opet kazem bosnjacima), kao daa smo mi krivi. Ja, srecom, nemam nikog bliznjeg poginulog tu, ali suosjecam sa ljudima koji su izgubili svog brata, sestru, majku, oca, sina, kcerku..... zaista mi je zao! Bilo je i u drugim gradovima, tako, ali u Srebrenici je najvise, vjerujte, placem kada vidim masu tabuta, i majke srebrenice koje placu, padaju u nesvijest. Zaista, da se nikada i nikom ne ponovi Srebrenica!

U meneee nenaaaa arghhhhhhhhhhhhhh, a ja sam jednom cuo, a drugi put nisam -.-
14 godina
offline
RE: Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.

lako što su oni vama svetili za turke što su im hrvati napravili,možda to što se smatramo katolicima pa  su popovi željeli malo granicu pomeriti prema zapadu

dovoljan mi je jedan uređaj sa os u sebi
14 godina
protjeran
offline
RE: Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.
Hambrle kaže...
netko,netkovic kaže...

Mene je oduvijek zanimalo što može natjerati čovjeka da učini nešto takvo, da zakolje drugog čovjeka, da ga ubije, jednostavno ne razumijem to,žao mi je svakog ljudskog života, makar bio neprijateljev i nikome nebih poželio smrt , jednostavno, ako netko može, neka mi objasni što to može nagnati čovjeka da učini nešto takvo... i u tome prokletome ratu i jedna i druga strana su radile zločine, trebamo si oprostit, jer , jedino uz oproštenje i suradnju, moći ćemo se izvuči iz ove krize. Također me zanima, kako to nekome novac može biti važniji od ljudskog života, jer uvjek se prvo gleda nastala novčana šteta, a tek poslje ljudske žrtve , ljudski život bi nam trebao bit na 1. mjestu...

Četnici su se nama ( bošnjacima) osvetili jer dok je bosna bila pod vladavine osmanlija, turci su sve tjerali da nose fesove, i prevodili na islam, i sada se četnici osvecuju nama ( opet kazem bosnjacima), kao daa smo mi krivi. Ja, srecom, nemam nikog bliznjeg poginulog tu, ali suosjecam sa ljudima koji su izgubili svog brata, sestru, majku, oca, sina, kcerku..... zaista mi je zao! Bilo je i u drugim gradovima, tako, ali u Srebrenici je najvise, vjerujte, placem kada vidim masu tabuta, i majke srebrenice koje placu, padaju u nesvijest. Zaista, da se nikada i nikom ne ponovi Srebrenica!

Ja isto osječam tugu tada, ali još ne razumijem , što čovjeka može nagnat na nešto takvo...Mi Hrvati im usto nismo bili ništa krivi, a opet su nam to učinili..

14 godina
offline
RE: Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.
netko,netkovic kaže...
Hambrle kaže...
netko,netkovic kaže...

Mene je oduvijek zanimalo što može natjerati čovjeka da učini nešto takvo, da zakolje drugog čovjeka, da ga ubije, jednostavno ne razumijem to,žao mi je svakog ljudskog života, makar bio neprijateljev i nikome nebih poželio smrt , jednostavno, ako netko može, neka mi objasni što to može nagnati čovjeka da učini nešto takvo... i u tome prokletome ratu i jedna i druga strana su radile zločine, trebamo si oprostit, jer , jedino uz oproštenje i suradnju, moći ćemo se izvuči iz ove krize. Također me zanima, kako to nekome novac može biti važniji od ljudskog života, jer uvjek se prvo gleda nastala novčana šteta, a tek poslje ljudske žrtve , ljudski život bi nam trebao bit na 1. mjestu...

Četnici su se nama ( bošnjacima) osvetili jer dok je bosna bila pod vladavine osmanlija, turci su sve tjerali da nose fesove, i prevodili na islam, i sada se četnici osvecuju nama ( opet kazem bosnjacima), kao daa smo mi krivi. Ja, srecom, nemam nikog bliznjeg poginulog tu, ali suosjecam sa ljudima koji su izgubili svog brata, sestru, majku, oca, sina, kcerku..... zaista mi je zao! Bilo je i u drugim gradovima, tako, ali u Srebrenici je najvise, vjerujte, placem kada vidim masu tabuta, i majke srebrenice koje placu, padaju u nesvijest. Zaista, da se nikada i nikom ne ponovi Srebrenica!

Ja isto osječam tugu tada, ali još ne razumijem , što čovjeka može nagnat na nešto takvo...Mi Hrvati im usto nismo bili ništa krivi, a opet su nam to učinili..

ali srebrenica najveci genocid poslije II svjetskog rata, covjece, nije to mala stvar 

U meneee nenaaaa arghhhhhhhhhhhhhh, a ja sam jednom cuo, a drugi put nisam -.-
15 godina
offline
Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.

Iscurila je posljednja minuta današnjeg dana i mislim da je došao EOD za ovu temu u ovoj godini.

 

Modovi može LOCK.

 

 

Radio, ne radio, svira radio!
13 godina
neaktivan
offline
Don't forget Srebrenica - 11-07-1995.

Vidjecemo kad oni u paklu budu gorili i kupali se u vlastitoj krvi...Gorit ce i osjetit ce vrucinu od 200 stepeni a nikada nece umrjeti...zamislite vi to...Stvarno jutros sam zaplakao...stvarno to sto su ucinili se nemoze zaboraviti...Nisu svi Srbi takvi ima i dobrih Srba...Kao npr Zene u crnom koje su napravile protest u Srbiji zbog Srebrenice.(uglavnom su srpkinje...) A stvarno Mentalist...smiri dozivljaje.Mozda tebe boli briga za Srebrenicu...Ali zamisli kad bi ti bio tamo kako bi ti patio (uvjek gledaj pozitivno na svaku Otvorenu Temu...)I kao sto smo rekli NEVER FORGET 11.07.1995

harry
Nova poruka
E-mail:
Lozinka:
 
vrh stranice