Osam navika koje produžuju život za 24 godine i po

na statistiku sam nalijepio računovodstvo: kad "zdrave" navike (svakodnevne - bez obzira na išta! - kilometarske šetnje s cuckom; 85 %-tni vegetarijanac, jer meso dobijem u obroku samo vikendom, od susjede; spavanje kad stignem; presretno i odavno razveden, bez "novih momenata"; ne pijem; ne trogama, totalno asocijalan itd.) prebijem s lošima (bježim ja od stresa ali se on ne da od mene, pušenje već pola stoljeća - bez problema, veći dio prehrane zakurac - tipično samački - pas jede bitno bolje i redovitije od mene, sjedečki prevoditeljski posao, "uspomene" iz rata itd. više ih je nego "zdravih"), računica pokazuje kako sam u debelom minusu i živim na posuđenom vremenu. osim toga, u nekoj dobi ti masu toga postane jednostavno svejedno i velik dio fiskulture (mentalne i fizičke) otpada na slijeganje ramenima i svakodnevno brijanje oko brade (vrat i gornji dio lica i naličja, uši, nos). navrših samo 63 žive vage ali, kad ne bi bilo "loših strana života", imao bih valjda već 600. ne želim "duboku starost". ovaj svijet ide u q i nije za mene. kad vrag dođe po svoje, skuhat ću mu kavu i ponuditi ga viskijem.  

fer-de-lance kaže...

Ovo ti nije baš pametno...

 

Nie pio sedam godina..

Do prvog osnovne.

 ovo se odnosi na pretjerivanje. kad si "bajker", iliti imaš samo motor (bez auta), nema ni kapi. znaju to motoristi. u autu svašta prolazi ali na motoru ... no da. cuganje je i društvena bolest. asocijalni pijuckaju sami - poput mene prokšenoga - su iznimno izbirljivi. to je tzv. poučak rezervoara: i te kako se pazi što se ulijeva, jednako u tank motora, kao i u sebe. čini se kako je slogan jedne naše renomirane ovisničke kuće, čiji se manekeni i dan danas motaju oko dućana i pune grad praznim "unučićima" (još nisu u "sustavu otkupa amabalaže", usprkos praznim obećanjima), ostavio dubok trag u meni (= "pij malo, pij dobro"). to je i posljednji slogan na koji sam nasjeo, koliko pamtim. nota bene, vidim kako klinci uredno slijede (pa i nadmašuju) svoje pretke: tzv. "radićevi dani" (valjda je i stjepan radić - za prijetelje Steve Jobs - volio potegnuti pa sad nastavljau tradicije), u studentskom domu na savi su tronoćni "festival" opijanja i dernjave nadahnute džunglom. osim toga, nekoliko članova familije* te bliskih je krepalo od alkohola, usprkos "liječenjima", pa mi se to nekako nije dopalo kao koncept. nadoknadio cigaretama 

*moj pokojni bratić (u 50-oj) je znal reći: preksutra bu tri dana kak sam prestal piti.

 Ne može biti prosjek, jer povezuješ 3 slučaja koje imaju iste faktore - kontakt sa okolinom i njen utjecaj na pojedinca - ali ti slučajevi nisu nisu međusobno povezani da bi ih svodili na prosjeke ili druge statističke grupe.

 Oboje ste u krivu jer introvertiranost nije ni približno istoznačnica usamljenosti. Ne bih ih trebalo ni dovoditi u ofrlje povezanost ni svoditi na isti spektar.

Usamljenost je neugodna i nepoželjna samoća. Introvetnost je svojevoljni način života. Pod svojevoljni mislim na to da se čini nešto što pojedincu paše - pa ako mu pašu manja i kontrolirana druženja ne znači da je usamljen.

Ja isto najbolje funkcioniam kada imam bar 2 dana potpune tišine tjedno, no ne mogu zamisliti da uopće nemam nekoliko ljudi u životu.

A postoje mnogi ljudi, pogotovo stariji koji ostanu i bez tih kontakata koje mi shvaćamo zdravo za gotovo jer smo taman s njima koliko nam je prihvatljivo i ugodno.

Postoje i mnogi ljudi koji su u totalnoj izolaciji, što zbog te starosti, što zbog neprilagođenosti, i taj psihički teret je jako opasan.

Znači:

1. Ekstrovertiranost - više druženja pozitivno utječe na pojedinca

2. Introvertiranost - više prihvatljivog, kontroliranog i filtriranog druženja pozitivno utječe na pojedinca

3. Usamljenost - nepoželjna samoća koja pogađa i jedne i druge, intenzitet može varirati.

Jer da intovert ima manje kontakata od onoga što mu je potrebno - isto bi osjećao usamljenost.

Opet, ne mješati što znači kontakt i kako utječe na psihu. Pojedinac može imati tisuće kontakata pa opet biti strašno usamljen - komedijaši su najčešće jako dobar primjer toga.

Bitna je povezanost i ispunjenost kontakta, a to može varirati.

Svakako postoji situacija u kojoj introvert može zapasti u ciklus u kojem odbija i kontakte koji mu inače pašu i trebaju - pa to može biti jako teška situacija.

 Da zasebno odgovorim.

Postoji i problem jer se pojam prijatelja drugačije shvaća. Neka opće-prihvaćena ljestvica prijateljstva je jako visoka, pa to donosi nekoliko problema:

1. Ljudima kojima više paše ciljano i ograničeno druženje često se osjećaju lošijim prijateljima jer nisu toliko aktivni kao njihovi prijatelji - ne iniciraju toliko druženja kao neki drugi.

2. Ljudi koji prijateljstvo sa većinom osoba temelje na što više kontakata/druženja često izjednače manjak kontakta/druženja sa nezainteresiranošću druge osobe

3. Ljudi koji intenzivna druženja u početku shvate kao mjerilo prijateljstva, nerijetko se na kraju osjećaju usamljeno, ako ih to druženje ne ispunjava - ovo se često desi u mladosti jer se stalno/svakodnenvo družiš sa osobama iz škole/faksa a tu možda nema emotivne povezanosti. Ovo se dogodi i u malim sredinama - ljudi se druže jer nemaju nikog drugog, a u biti nisu povezani uopće - što često rezultira alkoholizmom.

Postoji i ljubavna usamljenost - gdje manjak ljubavne veze može negativno utjecati i na prava prijateljstva.

Zato i piše u članku:

Okruženost pozitivnim društvenim odnosima pridonosi produženju života za 5%, pokazuju istraživanja.

I izbjegavajte kemikalije, pogotovo one koje se stavljaju ispod pazuha, alternativa, limun i soda bikarbona, i drzi dost dugo bez neugodnih mirisa. 

Gledao sam na netflixu neki dokumentarac, lik 20-30 godina istražuje dugovječnost posjećujući sve lokacije na svijetu sa najviše 100-godišnjaka. I osim "dobro jutro" faktora koji utjeću na dugovječnost kao što su prehrana, tjelovježba, san/miran život, druženje i obavljanje nekog zanata/postjedovanje neke vještine, prenio je i interesantno istraživanje jednog talijana koji je ustanovio odnos između broja stogodišnjaka i kosine sela u kojem žive - što je selo strmije i tako prisiljava žitelje na redovite uspone, to ima više stogodišnjaka... 

Tako da ja, bogami, umjesto hodanja po ravnom idem do obližnjeg brda i nazad...

6 od 8

To znači produžen život za 18 godina?

@Ovo je kraj

Mislim, da to nije dobar pristup. To, duhovno mislim. To je mantra.

Treba živjeti zdravo, da bi imao kvalitetan život. Da bi živio punim plućima.

Ak' živiš pozitivno, zdravo i aktivno, duhovnost ti praktički ne treba. 

Ljudima se ništa neda poduzeti u vlastitom životu, pa se prepuštaju mantranju.

Umjesto da žive punim potencijalnom svojeg života, bježe u lijenost.

Okay i naravno, da svatko sa svojim životom radi kaj želi.

Samo je problem kaj vjernici-fanatici, svima žele određivati kako će živjeti.

 Valter Longo se zove lik. Da, on se dosta fokusirao na mediteransku prehranu, ali ovo s usponom nisam čuo :) No ima nekog smisla, jer to je upravo ono što si i ja mislim, čovjek se treba jednom dnevno 'zapuhati', i baš ima smisla. Dugovječnost po meni nije cilj sam za sebe, više mi je važno doživjeti starost zdrav, bez potrebe da idem svaki tjedan na vađenje krvi i nekim tamo doktorima koji nikad zapravo ne riješe ništa nego samo ublaže simptome. Mišljenja sam da čovjek nije stvoren da bi bio bolestan, i da je moguće umrijeti samo od starosti, a ne od infarkta, moždanog, ili negdje na intenzivnoj.

a sad ga svi lagano kenjate...

naravno, sve može biti super ali eto hodaš milim nam glavnim gradom i s visine od 10-ak metara se olabavi cigla iz nikako održavane fasada zaštićene zgrade te se elegantno strmopizdi na tvoju ćelenku i eto, prdiš u rosu...

jedino je apsolutno sigurno da ćemo svi umrijeti, konačno to je suprotnost ovome što želimo pod svaki cijenu čim dulje održavati, ali, nema sigurnosti da će sve biti bez problema.... 

dapače, smisao zdravog života je da kad (a sigurno hoće) dođe do poteškoća, lakše ih prebrodiš i s manje negativnih posljedica...

i da završim Konfucijevom mudrošću:

Svi mi imamo dva života, drugi počinje onog trena kad shvatiš da imaš samo jedan....