Jeste li se ikada susreli sa zapanjenim sablasnutim izrazom lica dok ste prokomentirali sugovorniku (za kojeg ste mislili da je ..ajmo reć umjeren)
-"vrag...ajde pusti me tih *izdarija..ali vjruješ u te *izdarije?"
....užas, nevjerica i komentar..
- pa naravno da postoji!!
Nakon što sam to doživio desetak puta, nadalje sam ciljano provjeravao kod pojedinaca koji su tvđi vjernici. Horor...britko, jasno i samouvjereno potvrđuju.
- Da...postoji vrag i tu je. Ništa sporno...što pitam gluposti.
Pošto se tema uglavnom bazira na "dobre momke" i vjerovanje u njih....vjerujte mi da bi vaša sumnja u postojanje "loših momaka" izazvala još veću energičnost kod religioznog puka.
Kako objasnit tu samuvjerenost u nešto da postoji 110%, a nalazi se u sferi prema kojoj se ne klanjaš i bježiš od nje? Ne općiš duhovno sa njom.