Programiranje u C-u - od svega pomalo

To je preteško za nas. Prvo ti nama pomozi pa napiši bar jedan dio toga pa ćemo vidjeti da ti pomognemo to dovršiti.

Pozdrav, iman jedno pitanje.

Zašto sve koristit debuger, nisan ga nikad koristia pa neznan. Jeli to može samo izvršavat liniju po liniju koda, ili također recimo pruža uvid u memoriju? Npr. za gledanje registara varijabli?

Ako može gledat u registre, može li neko objasnit kako ako je jednostavno ili dat neki dobar link? Video tutorial po mogucnosti. :)

 Da, a kako vidit koje su vrijednosti varijabli, tako da ih ispišemo ili se može i pogledat u registre memorije?

pozdrav

evo jedan problem pa ako moze netko kakvu ideju ili pseudokod za rjesenje dat,

imam zadanu maticu (npr. neka bude [6][12]) te je popunjena nulama i jedinicama te neki n broj (neka bude 9)

u matrici trebam naci sve povrsine (povrsine su pravilnog oblika 2x3 , 5x10....te najvece moguce) popunjene jedinicama koje su >= 9, njihovu pocetnu i zavrsnu tocku

 znaci npr. za ovu matricu postoje 4 povrsine koje zadovoljavaju uvijet

1. od [1][0] do [3][5]

2. od [1][3] do [4][5]

3. od [1][4] do [5][5]

4. od [1][9] do [3][11]

fala ti 

works like a charm

Ako to trebaš u C-u napisati - Good luck!
Moraš sam krenuti i dati nešto koda da vidimo gdje si zapeo, nitko ti neće to iz nule raditi...

Ja sa uradio al nije to to,imam ja uradjen ovaj primjer ali nece mi kompajlirati

#include <iostream>
#include <conio.h>
#include <string>
#include <iomanip>
using namespace std;
class Student {
protected:
string ime,prezime;
int indeks,brocjena;
double prosjek;
public:
Student(string ime,string prezime, int indeks) : ime(ime),
prezime(prezime), indeks(indeks),brocjena(0),prosjek(5){}
//string VratiIme() const { return ime; }
int VratiIndeks() const { return indeks; }
void UpisiOcj(int ocj);
virtual void Ispisi() const {
cout<<"Student "<<ime<<" "<<prezime<<" sa brojem indeksa "<<indeks
<<" ima prosjek "<<setprecision(2)<<prosjek<<endl;
}
};
void Student::UpisiOcj(int ocj){
double suma=brocjena*prosjek;
suma+=ocj;
brocjena++;
prosjek=suma/brocjena;
}

class Student_VI_stepena : public Student{
public:
Student_VI_stepena(string ime,string prezime, int indeks):
Student(ime,prezime,indeks){}

void Ispisi() const {
cout<<"Student VI stepena "<<ime<<" "<<prezime<<" sa brojem indeksa "<<indeks
<<" ima prosjek "<<setprecision(2)<<prosjek<<endl;
}
};

class Student_VII_stepena : public Student{
public:
Student_VII_stepena(string ime,string prezime, int indeks):
Student(ime,prezime,indeks){}

void Ispisi() const {
cout<<"Student VII stepena "<<ime<<" "<<prezime<<" sa brojem indeksa "<<indeks
<<" ima prosjek "<<setprecision(2)<<prosjek<<endl;
}
};
class Student_postdiplomac : public Student{
int goddipl;
public:
Student_postdiplomac(string ime,string prezime, int indeks,int goddipl):
Student(ime,prezime,indeks),goddipl(goddipl){}

void Ispisi() const {
cout<<"Student postdipl. studija "<<ime<<" "<<prezime
<<" sa brojem indeksa "<<indeks
<<",\ndiplomirao godine "<<goddipl
<<", ima prosjek "<<setprecision(2)<<prosjek<<endl;
}
};
class Stud_sluzba{
int brstud;
const int maxbrstud;
Student **studenti;
Stud_sluzba(const Stud_sluzba &v);
Stud_sluzba &operator =(const Stud_sluzba &v);
public:
Stud_sluzba(int kapacitet):maxbrstud(kapacitet),brstud(0),
studenti(new Student*[kapacitet]){
for(int i=0;i<maxbrstud;i++)studenti[i]=0;
}
~Stud_sluzba(){
for(int i=0;i<maxbrstud;i++)delete studenti[i];
delete[] studenti;
}

void UpisiStud(int brind,string Ime,string Prez,int GodDipl);
void UpisiOcjenu(int brind,int ocjena);
void IspisiSpisak(){
for(int i=0;i<brstud;i++)
studenti[i]-> Ispisi();
}

friend class Student_VI_stepena;
friend class Student_VII_stepena;
friend class Student_postdiplomac;
};

void Stud_sluzba::UpisiStud(int brind,string Ime,string Prez,int GodDipl){
if(brstud==maxbrstud)throw "nema mjesta...";
if(GodDipl==6)
studenti[brstud++]=new Student_VI_stepena(Ime,Prez,brind);
else if(GodDipl==7)
studenti[brstud++]=new Student_VII_stepena(Ime,Prez,brind);
else
studenti[brstud++]=new Student_postdiplomac(Ime,Prez,brind,GodDipl);
}
void Stud_sluzba::UpisiOcjenu(int brind,int ocjena){
int pom(-1);
for(int i=0;i<brstud;i++){
if((studenti[i]->VratiIndeks())==brind){
pom=i;break;
}
}
if(pom==-1)throw "ne...";
studenti[pom]->UpisiOcj(ocjena);
}

int main(){
try{
//Ovdje testirati klasu...
}
catch(...){
cout<<"error!";
}
getch();
return 0;
}

Zanimljiv zadatak!

Po meni! Uzmeš jedan string, pa ga uspoređuješ sa drugim. Jedan znak prvog stringa tražiš jel' ima isti takav zna u drugo stringu. Ako ima, spremiš taj znak u pomoćni neki string. Nakon toga, odmah pređeš na drugi znak, te tako kad opet naiđeš na isti znak, spremiš u taj pomoćni string. Nakon toga, vršiš provjeru za treći string, a to možeš odmah tim dobivenim pomoćnim poljem.

Npr, imaš tri stringa, "dinamo", "nama" i "namještaj".

prva provjera: znak "d" tražiš u drugo stringu, ako ga nema, odeš na znak "i" ni njega nema, onda ideš na znak "n", eh njega ima, pa ga spremiš u pomočni string, te odmah pređeš na drugo slovo "a", pa tako dobiješ na kraju pomočni string "nam", te onda pošto si već provjerio dva stringa, sa tim pomoćnim stringom provjeriš treći string.

Znači, provjeravaš znak po znak, te ako pronađeš dva ista spremiš u temp string.

Ovo je brzinsko nekakvo rješenje.

Ako zna netko lakše i bolje, nek' se javi sa svojim.

U C++ to bi se ovako napravilo

#include <iostream>
#include <string>
#include <vector>
#include <algorithm>

using namespace std;

int T[100][100][100];

vector<string> SubString(string a, string b, string c)
{
   int maxLength = 0;
   vector<string> I;
   string temp;
   for (int i = 0; i < a.size(); i++)
   {
      for (int j = 0; j < b.size(); j++)
      {
         for (int k = 0; k < c.size(); k++)
         {
            if (a[i] == b[j] && b[j] == c[k])
            {
               if (i == 0 || j == 0 || k == 0) T[i][j][k] = 1;
               else T[i][j][k] = T[i - 1][j - 1][k - 1] + 1;
               if (T[i][j][k] > maxLength)
               {
                  maxLength = T[i][j][k];
                  I.clear();
                  I.push_back(a.substr(i - maxLength + 1, maxLength));
               }
               else if (T[i][j][k] == maxLength)
               {
                  temp = a.substr(i - maxLength + 1, maxLength);
                  if (find(I.begin(), I.end(), temp) == I.end())
                     I.push_back(temp);
               }
            }
            else T[i][j][k] = 0;
         }
      }
   }
   return I;
}

void Print(vector<string>& I)
{
   for (std::vector<string>::iterator it = I.begin(); it != I.end(); it++)
      cout << *it << endl;
}
int main()
{
   vector<string> I;
   I = SubString("dinamo", "nama", "namjestaj");
   Print(I);
   I = SubString("abcdef", "ccbcdcde", "bcdbcdbcd");
   Print(I);
   I = SubString("dinamo", "na nama", "namjestaj");
   Print(I);
   I = SubString("abcX123", "abcY123", "abcZ123");
   Print(I);
   return 0;
}

Ne, bitno je samo da je izvan glavnog programa, jer ionako se prvo on izvodi, pa te onda u njemu se pozivaju funkcije.

Al' radi preglednosti, obično se funkcije pišu prije glavnog programa.

To ovisi o mjestu gdje se događa poziv funkcije. Primjerice,

void f() {
   // ....
}
int main(){
   f();  // radi uredno
   return 0;
}

U ovom slučaju sve štima jer deklaracija funkcije postoji prije njenog poziva. No primjerice sljedeće je problem:

int main(){
   f();  // greška!
   return 0;
}
void f() {
   // ....
}

Ukoliko se tijelo funkcije piše poslije njenog poziva onda se dobiju ovakve greške. Da bi se to spriječilo može se pristupiti kao u prvom slučaju, ili deklarirati prototip funkcije prije njenog poziva:

void f(); // prototip funkcije f

int main(){
   f();  // radi uredno
   return 0;
}
void f() {
   // ....
}

Obično se prototipi funkcija stave u neku .h datoteku, pa se nju uključi direktivom include. Tada je onda svejedno gdje se nalaze njihova tijela.

Tipični primjer zašto izbjegavam c/c++. Niđe veze zašto ne bi mogao "po defaultu" zvati funkciju prije ili nakon njene definicije. Takvih stvari koje te tjeraju da više razmišljaš o programiranju nego o svrsi programa ima puno previše za moj ukus

Vidiš, ja imam običaj grupirati funkcije po #region, pogotovo ako rade nešto oko zajedničke stvari tipa add, update, delete ili čine neku logičku cjelinu (skup funkcija za dohvaćanje i obradu podataka?). Osim toga, pisanje tih prototipa mi izgleda kao višak (dvaput "definiram" funkciju).

Drugačiji način organizacije, valjda. Ali i dalje stoji da te "tjera" da ili napišeš prototip i staviš ga u .h pa koristiš funkciju kad god ili jednostavno moraš pisati definiciju funkcije prije njenog poziva.

U biti i nije drugacije: u C# i Javi nema top-level funkcija koje ne pripadaju nekoj klasi, sve metode, pa i main, su dio neke klase. Za metode koje su dio klasa u C++ vrijedi isto pravilo - svejedno je kojim ih redom definiras, a mozes ih i sve stavit u cpp file. Jedino kod non-member funkcija je razlika, no to je usporedjivanje jabuka i krusaka onda.

.