Ključne komponente inteligencije su fokus i logika. Stohastičke komponente tu uvode šum i mogućnost pogreške. Taj šum i pogreške kod čovjeka strogo koreliraju sa osjećajima i kreativnošću, no smanjuju fokus i utječu negativno na preciznost i ispravnost zaključaka. Ako želimo računalo inteligentnije od čovjeka, a koje neće raditi greške (halucinirati) šum treba biti što manji. Pri tome veća inteligencija od čovjeka zasnovana na čistom determinizmu znači sposobnost rješavanja većeg skupa problema od prosječnog čovjeka, ali isključuje kreativnost. Uvođenjem stohastike činimo rad računala sličnijim radu ljudskog mozga jer ona vodi do nepredvidljivosti, fleksibilnosti izričaja i nečega što možemo nazvati sintetičkom kreativnošću. No sama stohastika očito nije dovoljna za svjesnu i osjećajnu kreativnost (jedan dokaz je i postojeći AI), a previše stohastike vodi do potpune nekoherentnosti.
Dakle, ako u inteligenciju ne uračunavamo kreativnost, današnja računala su već inteligentnija od čovjeka (naročito kod modela izgrađenih sa izrazito niskom "temperaturom", kod kojih je stohastika na minimumu). No da bi računalo nadmašilo čovjeka u kreativnosti njegova kreativnost mora postati nešto više od pukog probabilističkog miksanja uzoraka. Drugim riječima, mora postati svjesna i osjećajna, što uključuje i samo-inicijativnu imaginaciju. A to je nešto što puko prebacivanje algoritma sa softverskog na hardverski nivo neće omogućiti. To samo povećava efikasnost.
No treba probati, naročito ako postoji funkcionalna razlika. Ako AI koji u dobroj mjeri ili u potpunosti emulira ljudski mozak ne pokaže znakove svjesne kreativnosti logično bi bilo to shvatiti kao dokaz za postojanje duše, tj. da biologija nija čista matematika. S druge strane, ako pak pokaže svjesnu kreativnost, ne znači da duše nema ali ako se svijest konzistentno pojavljuje pri svakom pokretanju modela, duša, po Ockhamu, postaje redundantan koncept.
Kad govorim o duši, dobro je primjetiti izopačen stav mainstream-a - budući da umjetna inteligencija do sada nije pokazala znakove svijesti logično bi bilo smatrati da duša postoji te tražiti izvanredne dokaze da ista ne postoji, no mainstream a priori odbacuje postojanje duše te traži izvanredne dokaze za obrnuto. Sintetički/znanstveno nelogično, ljudski/religijski logično..