Programiranje u C++-u - pitanja i odgovori

Pa bilo je to za neki labos, ne sjecam se vise, tako da mi je svejedno bilo kako je napisano, bitno da funkcionira. Ali, da, zgodno je ovo.

That also. xD

rustweaver kaže...

mbaksa kaže...

Ne da mi se sad zezati još s trećim returnom, no za ova dva je jasno da si ih mogao izbjeći jednostavnom oporabom else-a. Logika ti je posve kontra - ti ideš ispitivati je li došlo do neke greške i onda silom izlaziš iz programa umjesto da ideš ispitivati treba li se program nastaviti izvršavati, a ako se ne treba, neka prirodno dođe do kraja.

Moram priznati da nista lose ne vidim u domagojevom kôdu, i ja to uglavnom tako radim. Ako je priroda greske takva da nema smisla nastavljati izvrsavanje programa/funkcije, onda ga odmah prekidam uz ispis poruke s greskom.

Logika je naopaka, hijerarhija programa je narušena. Ona kôd s trećim returnom mu se izvodi samo ako je drugi uvjet zadovoljen, do provjere drugog uvjeta dolazi samo ako je prvi uvjet zadovoljen. Dakle, posve jasna hijerarhijska struktura! Međutim, njegov program je tipa:

ako nisu navedeni svi argumenti onda kraj;

pokušaj dohvatiti datoteku;

ako nisi dohvatio datoteku onda kraj;

unutarnji blok

Znači, u kodu nema nikakve hijerarhije, ali se program izvodi kao da ima hijerarhije, kao da je napisan u stilu:

ako su navedeni svi argumenti onda:

--pokušaj dohvatiti datoteku;

--ako si uspio dohvatiti datoteku

----unutarnji blok;

Kužiš? Mislim da takva diskrepancija nije u redu. Da, nekad je možda jednostavnije prekinuti odmah program ili što već, ali treba dobro razmisliti što time činiš. Nekad je bolje prekinuti, ali u ovom slučaju mislim da to baš i nema nekog realnog smisla.

Najgora stvar je to što kad se naučiš tako nasilu prekidati programe, onda ćeš ih ćešće prekidati i kad za to zaista nema potrebe, kad si jednostavno stvar mogao riješiti pomoću if-else umjest if-exit ili if-return.

Imam glupi problem:
program ucitava imena, i upisuje ih u datoteku. Medjutim, nikako ne uspijevam u datoteci dobiti ispravna 'nasa' slova, nego samo neke divlje znakove, dok ispis na konzolu sa cout radi kako treba. Pokusao sam i sa wofstream, ali zapisani fajl je isto ansi, a ne unicode. Tu je kod:

vector<wstring> imena;

cout<<"Upisi 3 imena:"<<endl;

for (int i = 0; i < 3; i++)
{
    wstring strIme;

    getline(wcin, strIme);

    imena.push_back(strIme);
}

wofstream file;

file.open(L"TestImena.txt");

for (int i = 0; i < imena.size(); i++)
{
    file << imena[i]<<endl;

    wcout<<imena[i]<<endl;
}

file.close();

Možemo i iskoristiti prirodu operatora OR u složenom uvjetu, ako je lijeva strana true (uspješno otvorilo odredišnu datoteku) odmah ide u blok sa kodom, ako je false, pokušava stvoriti novu datoteku, ako je true (stvorilo novu datoteku) ide u blok sa kodom, ako je i desna strana false - ide u else.

#include<iostream>
using namespace std;
int main()
{
   
    if(argc == 3) // ako ima tri argumenta idi u blok
    {
       dat = dohvati_datoteke ( argv[1], &n );
       if(dat != null) // ako si dohvatio datoteku idi u blok
       {
           if ( ( test = opendir ( argv[2] ) ) != NULL || mkdir (argv[2], 0755 == NULL)) // ako otvori odredišnu datoketu,
           {                                                                            // ulazi u blok sa kodom
               // blok sa kodom                                                         // ako ne uspije pronaći odredišnu
           }                                                                           // datoteku pokušava je stvoriti
           else                                                                       
           {
              // nema datoteke u koju kopiramo i ne može se stvoriti
           }
       }
       else
       {
          // nema datoteke iz koje kopiramo
       }
    }
    else
    {
       // nedovoljno ili previše argumenata
    }
    return 0;
   }

U onome što sam napisao program ne nastavlja dalje s radom, kad ga else odvede do kraja programa. To je moja kritika - umjesto da koristi if-else, on koristi if-return i na silu prekida izvođenje programa, negdje na početku. Kao da ne postoji naredba if-else. Kao da ga se hijerarhija ne tiče.

Gledajući tvoja prva dva komentara rekao bih da nisi skužio moju kritiku i da nisi skužio moju korekciju. Pogledaj ponovno. Pišeš nešto što se ne odnosi na moju korekciju. Razlika u izvođenju između moje korekcije i njegovog koda je samo u tome što on nasilno izlazi na više mjesta, a moji if-else umjesto nasilnog izlaska jednostavno dovedu do kraja funkcije. Ako nema tri parametra, onda neće ni doći do validacije parametara kad se u tom slučaju izvodi else, odnosno ide se na kraj main funkcije. Mislim... Jesi ti uopće pročitao moju korekciju? Jesi pogledao Flokijev kôd? O čem ti pričaš?

Koja nepotrebna grananja?

Dao si neopravdani kritiku pa očekujem da je i pojasniš. O kakvim to "može-bitnih među-operacija između validacije parametara." pričaš?

Slažem se s tim što si napisao, no koliko ja vidim, u Domagojevom kôdu nema takvih testiranja parametara. A i kad bi bilo, to nema veze s mojom kritikom, a i ako bi imalo veze s mojom kritikom, onda bih mu rekao neka odmah na početku testira sve parametre pa neka mu dalje kod ispravno hijerarhijski teče.

-----------------------------

Poanta moje kritike je vidljiva na slici - dijagram tijeka bi bio praktički identičan (samo što bi se zamijenilo true/false), a program je napisan kao ovo ljievo (ovo nije dijagram tijeka niti bi trebao biti - ovo je prikaz hijerarhije), a izvodi se kao ovo desno. Ako se izvodi kao ovo desno, zar onda ne bi bilo logičnije da je tako i napisan?

Valja napomenuti da iako u programu nije specificirano else, sve nakon if-a je zapravo else, pošto se na if na silu izlazi van iz programa - dakle, i u tom kôdu s if-returnom i dalje zapravo postoji (virtualni) if-else, samo što je zamaskiran i nema hijerarhiju u samom programskom kôdu. Koja je onda svrha takvog kôda, gdje ti namjerno zamaskiravaš način izvođenja/funkcioniranja, odnosno hijerarhiju programa? Hijerarhija postoji, ali si ju sakrio pomoću if-return konstrukcije. S koje god strane pogledaš, to nije u redu. Ako već siliš s returnom, da si ne moraš uvoditi zastavicu pa returnati zastavicu, pa onda zamijeni if i else, pa returnaj u else, pa em će hijerarhija programa biti sačuvana, em ćeš returnati pri samom kraju programa!

I rekao sam - ne treba pod svaku cijenu izbjegavati returne unutar funkcije (jer to ponekad može jako zakomplicirati situaciju), no ako je moguće funkciju napisati bez nepotrebni returna, onda ju je bolje napisati bez nepotrebnih returna, jer je hijerarhija programa očuvana i u kôdu, a ne da postoji samo virtualna hijerarhija tijekom izvođenja programa.

Te stvari se inače ne rade, jer su ovisne o platformi. Ti s pozivanjem funkcije system samo zapravo OS-ovom interpreteru predaješ naredbu (znači isto ono što ukucavaš u terminal ili command prompt). Ako već imaš potrebe manipulirati s takvim nekim stvarima poput boja ili čegaveć, a da nemaš alternativu u standardnoj C/C++ biblioteci, onda si nabaviš biblioteke preko kojih imaš tu mogućnost.

Općenito je apsurdno išta takvo ići raditi u tekstualnom sučelju, jer je to stvar prošlosti, osim ako ne radiš neki komandnolinijski program kojeg misliš dati ljudima na korištenje.

Imamo ove validacije:

1. postojanje tri argumenta

2. postojanje izvorišne datoteke

3. postojnje odredišne datoteke

4. uspješnost stvaranja odredišne datoteke (opcionalna - ako je treća validacija false)

Ako se može izvesti bez prekida, super, ako se i stavi jedan prekid, nema zla

Čisto da vidimo razne mogućnosti, a  previše prekida nije baš cool, uz postojanje tih if else if else grananja i kombiniranih uvjeta AND i OR,

a sad, stavljati za svaku validaciju false prekid, nije u redu.

Nije baš programiranje, nego kodiranje, ali rješavan zadatke za vježbu i sve kužim osim ovog zadatka, koji je još i jedan od lakših... znao bih da treba pomoću 6 bitova, to je onda 20, ali kako za 8 bitova?

Da pomoću 8 nije 11010100?

Naravno da to ima isti efekt kao if-else, no ne vidim u čemu je problem s returnom? Nije to nasilno prekidanje izvođenja već naprotiv, izlazak s povratnom informacijom. Pogledaj samo rekurzije. U njima je dodatni return obavezan zbog uvjeta završetka rekurzije.

Da li ti izašao iz funkcije u tom zadanom trenutku (liniji) ili tek poslije if bloka koji vodi na kraj funkcije je... u praksi svejedno. To što ti voliš pisati na taj način ima svojih prednosti u pogledu vizualnog pregleda kôda, no ja osobno ne volim raditi toliko blokova naredbi. U jednom trenutku ipak postane teško za pratiti. Pogotovo još kada u ozbiljnim programima imaš još i try,catch blokove. Šuma vitičastih zagrada.

Je.

44 binarno je 101100. Sa 8 bitova to napises tako da dodas dvije nule na najznacajnija mjesta, dakle s lijeve strane. 00101100. Dvojni komplement najlake radis tako da krenes od desne strane i prepisujes brojeve sve dok ne dodes do prve jedinice, prepises i nju, a onda nakon nje sve nule invertiras u jedinice, a sve jedinice u nule. Dakle, 11010100. Nadam se da je ovo dobro, da se jos dobro sjecam toga. Ako nije, slobodno nek me ispravi netko.

@Domagoj - jel znaš inače da imašbug u programu? Pred sam kraj programa imaš naredbu free(dat). Hoće li se ta naredba izvršiti svaki put kad je uspješno provedena naredba dat = dohvati_datoteke(argv[1], & n);? NEĆE! Kad neće? Ako ti dođe do onog return 3!

To je jedan od razloga zašto su preuranjeni izlasci opasni! Jer ne obaviš uvijek stvari do kraja - previdiš, zaboraviš. A da si sve returnove nagurao na kraj, to bi puno lakše skužio. Da si umjesto returnova koristio zastavicu, taj bug ni ne bi bio moguć!

Dakle, najbolja opcija bi bila zastavica - najsiguranija je. Druga najbolja opcija je nastaviti s programom ako je sve u redu, a returnati ako nije, odnosno na kraju programa. Dakle, u stilu:

int main(int argc, char * argv[]) { /* zadano */
    char ime1[IME], ime2[IME], ime3[IME], vrijeme[20];
    int n, i;
    char * * dat;
    DIR * test;

    if (argc == 3) {
        dat = dohvati_datoteke(argv[1], & n);

        if (dat != NULL) {
            mkdir(argv[2], 0755);

            if ((test = opendir(argv[2])) != NULL) {
                closedir(test);

                printf("Kopiram iz %s -> %s:\n", argv[1], argv[2]);

                /* Iteriraj po svim datotekama */
            
             ...........................
            
            } else {
                perror("mkdir");
                fprintf(stderr, "Ne moze se stvoriti direktorij %s\n", argv[2]);
            free(dat);
                return 3;
            }
         
           free(dat);
        } else return 2;
    } else {
        fprintf(stderr, "Program kopira jedan direktorij u drugi\n");
        fprintf(stderr, "Uporaba: %s direkt1 direkt2\n", argv[0]);
        return 1;
    }

    return 0;
}

-----------------

Domagoje, vidiš ovo označeno žutom bojom? To ti nemaš u svom programu, a trebao bi imati - previdio si return 3.

Ma ništa strašno, ja ti samo na tvom primjeru objašnjavam zašto je bolje raditi onako kako sam rekao. Dakle, em sam u teoriji objasnio zašto je bolje, em sad i u praksi na tvom primjeru.

@Bukva - konačno neko razme o čem ja pripovedam i da ne kenjkam zabezveze.

Inače, kvalitetno napisan program ima jedan nedostatak - u slučaju da pojede puno memorije, sporo se gasi. Zato jer obrnutim redoslijedom uništava sve objekte koje je kreirao. Ako recimo koristiš Firefox i imaš hrpu otvorenih stranica i pojede ti više od gigabajta memorije, bome se i sporo gasi.

Međutim, bolje i to nego nešto što nas se dogodilo kad smo snimali BugTV. Koristili smo nekakav program za snimanje ekrana na Androidu i kolega pritisne snimanje, snima se neko vrijeme, izađe van iz programa, probamo vidjeti kako je ispalo snimljeno, a kad ono - nečitljiva datoteka. Nakon malo muke, skužili smo u čemu je stvar - trebalo je ručno prekinuti snimanje (sučelje je malo nejasno po tom pogledu) pa kod izlaska iz programa program nije završio snimanje i zatvorio datoteku! Pa ti onda returnaj prije reda! Ta greška u tom programu je isključivo posljedica šlampavosti i nemarnosti, odnosno odbijanja poštivanja hijerarhije i toga da sve što se kreira, mora se i uništiti. Kod gašenja programa trebali su se uništiti svi objekti, uključujući i objekt koji vrši snimanje i spremanje u datoteku i taj objekt je u svom destruktoru trebao provjeriti snima li se i ako se snima trebao je pozvati metodu za zatvaranje datoteke.