Je li rak genetska bolest?

Evo nasao sto je bilo na hrtu1 dokumentarac

Nemojte me proglasiti teoretičarem zavjera al evo jedan zanimljiv članak sa novog svjetskog poretka. 

Ph organizma. Soda je praktična stvar al moraš bit lud da misliš da je sama po sebi lijek. 

Piše da za jednu iedinicu kiselosti organizma moramo unijeti 20 jedinica lužnate hrane da bi to neutralizirali. 

I onda kad pročitam kaj je sve kiselo, nema mi spasa...

http://www.novi-svjetski-poredak.com/2015/04/22/evo-kako-eliminirati-kiselost-organizma-i-sprijeciti-nastanak-raka/

Neki kao da ne shvaćaju da se ne mogu sve bolesti izliječiti. Pa su onda razočarani u konvencionalnu medicinu. Zato jer ista ne može izliječiti nešto što se ne može izliječiti. I onda popuše bedastoće o sodi-bikarboni, kanabisu, iscjeljiteljima i kojekakvim drugim besmislicama.

Pred nekoliko mjeseci mi je inače umrla jedna članica obitelji, od raka pluća. Cijeli život je pušila cigarete i ako bi joj se prigovorilo, odmahivala je rukom. A kad je stigla dijagnoza, onda krenule suze što ju nisu odmah iste sekunde dali na kemoterapiju. Ja sam samo šutio. Ali sam si mislio - čitav život te nije bilo briga za to što si radiš cigaretama, a sad bi napravila sve moguće samo da preživiš, a u osnovi se možeš pozdraviti sa životom - rak pluća ti je smrtna presuda, samo je pitanje hoćeš li izdržati koji mjesec, godinu dana ili nekoliko godina. Za to (sa)znati je bilo dovoljno pročitati nekoliko odlomaka članka o raku pluća s Wikipedije.

Izdržala je godinu dana od dijagnoze. I probala ono čudotvorno ulje kanabisa, koje liječnici ne žele priznati da liječi rak (jer su zli i plaćeni od farmaceutske industrije, naravno). Pa ga prestala koristiti kad joj je zbog toga sr*nja pozlilo kod kemoterapije. Pa je hodala nekom liku koji je krilio oko nje rukama i time je "liječio", energije, ovo-ono, ku*ac-palac. Lovila se za slamke, ne želeći prihvatiti da joj nema spasa. A kak je to sve završilo, zna svatko tko je u familiji imao nekog tko je umro od raka - pred kraj konstantni bolovi protiv kojih trebaju jaki lijekovi i flasteri, koji drže jedno vrijeme, a s vremenom drže sve kraće. Pa ju vozi na hitnu nek joj daju injekciju protiv bolova. Ništ drugo joj ne mogu pomoći. Pa je bilo dosta dana kad ju ni nismo mogli odvesti na hitnu pa smo zvali hitnu doma...

I onda ti neki kreten soli pamet sa sodom bikarbonom. Ili uljem kanabisa. Ili homeopatijom. Ili bioenergijom, iscjeliteljima i ne znam čime sve ne. Ne kužim kak ljudi mogu biti toliko naivni. Protiv nekih vrsta rakova u osnovi se možeš "frigati". Bulažnjenje o "alternativi" nikome ne pomaže, osim alternativcima koji lešinare nad oboljelima i uzimaju im lovu za lažnu nadu.

Pogresno je rec da se neka bolest ne moze izlijeciti, neke bolesti ne znamo kako izlijeciti, al nisu zbog toga same po sebi neizljecive.

Ko sta kazes, velika je lista varijanti karcinoma koji su smrtna presuda, slucajevi koji se izvuku iz takvih dijagnoza su bili krivo dijagnosticirani... Takvi karcinomi su ipak u malom postotku svih dijagnosticiranih, s druge strane ima ih dosta koji su takorec bezopasni..

Ulje kanabisa je ok, za dobro se uslagirat pa je samim time i analgetik...

Pogresno je samo reci neizljecive, sam si nadopunio sa u ovom trenutku. Uobicajeno je reci i zna se sta se misli time ali je svejedno pogresno.

Naravno da nije neosnovano, osnovano je na dosadasnjem iskustvu - hrpa "neizljecivih" bolesti se danas lijece... Ocekivat da se taj trend nece nastaviti je neosnovano.

Pa sta sta je irelevantno za bolesnu osobu? Jel ove besmislene diskusijice moraju biti relevantne za oboljelu osobu?

Pogrešno je, te ujedno i intelektualno nepošteno, nečiju izjavu izvaditi iz kontesta i onda je stavljati u drugi (pogrešan) kontekst kako bi se neosnovano moglo tvrditi da je izjava pogrešna.

 Dobar primjer je multipla skleroza. Ljudi koji danas obole od nje, imaju čak i u našem zdravstvu dobre šanse za pravilnu dijagnozu na vrijeme, uspješan tretman ciljanom imunomodulacijskom terapijom steroidima i pentadekapeptidima. Prije samo koje desetljeće za to je bila vrlo vrlo loša prognoza. NO iza ovog aje stojalo jako puno truda znanstvene i istraživačke zajednice (i još se na tome intenzivno radi) pa nitko ni a ni be, to im danas normalno. Tumačim jednom poznaniku koji ju je dobio (i sad je ok nakon terapije) koliko *ebenu sreću ima što je to, ako već mora dobiti, dobio u ovo vrijeme u razvoju medicine. Naravno, nije ni najmanje svjestan, pa normalno mu je da eto ide u bolnicu i izliječe ga, šta sad. Također ne prestaje s intenzivnim pušenjem, valjda računa da se i to sredi u bolnici ako zašteka. Uglavnom, zamislite koliko bi galame i prenemaganja bilo da je slučajno tako uspješna neka "alternativna terapija". odmah bi s time liječili sve, od hemeroida do pokvarenog zuba.

 Ono sto si zaboravio navesti, i ono sto je najinteresantnije po pitanju raka, to je dioba stanica koje su same po sebi defakto besmrtne.

Ja na to gledam ovako: Farmaceutska kompanija radi istrazivanja. Istrazuju na zivotinjama, nije sad ni bitno, na milion razlicitih nacina i metoda. Netko pokusa jednu metodu koja nacelno daje izvrstan rezultat, ali zatim stigne naredjenje odozgo da se ta jedna od milion pokusa zaustavi. I kraj price. A onaj tko je dao to naredjenje vec zna da je to to ili je i njemu samome to naredjeno. Nisam teoreticar zaavjera, no sto sam stariji, to mi se sve cini da ne bog netko drugi ima prste u svemu, netko inteligentan. Cak bih se usudio pomisliti da na neke od tih ljudi nesto utjece, nesto sto koristi te ljude kao sto mi koristimo avatare u video igrama. Sto je to tocno, nemam blage, ali u zadnje vrime ih se namnozilo.

Ja recimo ako se pokusam ostaviti cigareta, izdrzim valjda dva sata i onda sam sebe nagovorim da ponovo zapalim. Zelim se ostaviti, i nije mi problem izdrzati fizicku potrebu, ali sam sa sobom se svadjam i prepirem u tikvi oko prestanka pusenja i na kraju uvijek zapalim. Ili mi se recimo zna dogodit da sidin za kompjuteron i bez razmisljama odem lec. Pa skuzim da sam legao i dignem se ponovo za komp da bih 5 minuta kasnije ponovo otisao leci. Dakle, sto god to bilo, i ja sam zarazen.

I ja sam prestao pušiti prije desetak godina.

Nisam htio uzimati nikakav točan datum kad sam prestao, da se ne bi stalno toga prisjećao i poput američkih alkoholičara ssakupljao ordenje za svaki mjesec nepušenja odn. ne pijenja alkohola.

Nisam bio bolestan, nisam kašljao, jednostavno kad su uveli zabranu pušenja u ofisima, odahnuo sam jer sam to odavno htio napraviti pa mi je ta zabrana samo koristila.

Zanimljivi su likovi koji pričaju o nekakvim nadljudima visokim 4 metra  koji puše 4 kutije cigareta i žive preko 90 godina.

To uopće nije sporno.

Postoje oni....

Takve pušače treba prošetati po klinici Jordanovac i pokazati im da od 10 osoba s kancerom pluća 9 su pušački rakovi odn. kancer direktno prouzročen pušenjem što je znanstveno lako dokazivo kao uzrok, za razliku od većine kancera kojima se uzrok ne zna.

Idemo lagano u offtopic,ali kada vec spominjemo cigare i njihova stetnost:

Nakon 17 godina aktivnoga pusenja,prestao sam.Sada ce biti 3 godine,niti mi vise ne pada na pamet da ikada zapalim!

-Osjetilo njuha i okusa mi se poboljšalo za 70%

-Nemam vise upale grla

-Ne pamtim kada sam zadnji puta zakašljao

-Hemeroidi su se totalno povukli(a kazu da to nema veze)

-Nemam vise jutarnje glavobolje

-Pošto ja i supruga pokusavamo dobiti drugo djete,cesto idem na spermiogram-od prestanka pusenja sa 17% "plivaća",došao sam na 53%.

-Gastritis se poprilicno ublazio.

Sada tek vidim koliko cigare sustavno unistavaju covjekovo tijelo,sada tek osjetim koliko pušaći SMRDE (doslovno smrde na daljinu),sada tek vidim koliko su nepusaci diskriminirani od strane pusaca.

Kolega Gorstak,iskreno ti zelim da se ostavis toga zla!

Evo jos jedan faktor ljudskoga ponasanja za oboljenje od tumora zeludca:

Ljudi cesto zanemaruju obicnu zgaravicu (teško mi "sjelo" na želudac,ne podnosim papriku,ribu...),a nemaju pojma da je to izljecivo.

Naime,zgaravica je usko vezana za gastritis,a njega uzrokuje bakterija Helicobocter pylori,koja papa želučanu ovojnicu/sluz (inace nas ta sluz stiti od vlastite kiseline).

Helicobocter pylori se ubija ljekovima sasvim uspjesno i gastritisa vise nema!

No,ljudi prve simptome Gastritisa(zgaravica),zanemare i zive sa time.

Vremenom,mi papamo razne antibiotike(raznorazne upale,grla,nosa,zuba....) i nasu bakteriju ucimo na te antibiotike i ona postaje imuna!

Bakterija papa ovojnicu i pravi nam rupe,u tim rupama se razvijaju tumori zeluca!

...Ovo sam citirao moga gastroenterologa!

Ekipa,molim vas,nemojte poput mene zanemarivati zgaravicu i cijeli zivot ziviti sa super bakterijom u zelucu,koju vise ne mogu ubiti nicime i time sam u rizicnoj skupini za oboljevanje od tumora zeludca!

Idite doktoru,popite te antibiotike i ubijte odmah u startu to govno!

mbaksa , vidis ja sam ovisan o kavi i sada odustajem polako, nije bas utjesan tvoj post :D.. Malo se osjecam umornije oko 10h navecer i to je jedini -, bas sada shvacam koliko te kava digne i nabrije do 00:00 cca. Jednostavno htio bih si stvoriti zivot u kojem necu bit ovisan o nicemu.

Od malo starijih ljudi sam cuo nekakve slucajeve kao lik 40-50 godina, sportom se bavio, nije pio alkohol, gazirano, zdravo se hranio te je umro u tim godinama , a onda cujes kako netko pusi, pije, jede nezdravo i dozivi 80 god :P

Jedan moj stariji susjed za unutarnje i vanjsko lijecenje preporuca rakijicu...veli da, ukoliko popijes dovoljno rakije, nista te ne smeta, makar problem i nije rijesen.

Sretno! Ako ti je to jedini minus, onda si na konju, jer u 10 navečer i trebaš biti umoran, pogotovo ako više nisi u dvadesetima! Ja sam počeo osjećati da starim tamo s nekih 28 godina, najviše prema tome koliko dugo mogu ostati budan bez umora.

Dakle, kavom si si rušio prirodni bioritam. Tijelo ti se tad priprema za spavanje, a ti ga onda šokiraš kavom.

Problem s kavom (i općenito kofeinom) je što dugogodišnjim ovisnicima prvo treba da ih digne, onda to traje neko vrijeme, onda padnu i prisiljeni su ponovno uzeti kavu. Sad kad to pišem, prisjetio sam se zapravo svojih početaka ovisnosti o koli - mislim da su to bile vrlo rane dvadesete. Tad sam trošio Coca Colu Light - obična mi tad nije pasala. Nakon buđenja bio sam strašno umoran, nekad s tenzijskim glavoboljama, nisam mogao ni razmišljati prije nego sam si popio jutarnju dozu kole. Onda mi je jedno vrijeme bilo super, dok kofein nije popustio pa onda opet uslijedio umor. Pa eto opet potrebe da popijem kolu ili ću dobar dio ostatka dana biti umoran. A ne možeš se toga riješiti - jedan dan ne popiješ kofein i onda si sav strgan. Drugi dan ne popiješ - i dalje si strgan. Ali nakon nekog vremena stvari idu na bolje.

To je i meni bila želja. Pokušao sam u više navrata prestati, ali nisam uspio. Sve dok mi jednog dana, nakon razgovora o Coca Coli s bratom jedne frendice, nije nešto kliknulo u glavi i zapitao sam se - zbog čega ja uopće konzumiram kolu? Zašto dozvoljavam tako nečem da upravlja mojim životom, da me tjera da je pijem ako ne želim biti umoran, ako ne želim imati glavobolje, ako želim biti priseban. To je bio zadnji dan kad sam okusio kolu. Dobivao sam poslije često želju da je probam (samo deci-dva), ali sam se uspio oduprijeti. Dobim i sad tu i tamo želju za nekakvim kiselim gaziranim sokom (ali više ne i za kolom - već sam zapravo skoro i zaboravio kakav okus ima), ali iz principa ne kupim kolu - popijem si recimo Schweppes Tangerinu ili si multivitaminski sok razrijedim mineralnom vodom. I eto - kola-free sam od, pa ja bih rekao da je to bilo 17. veljače 2015.

Uvijek se treba sjetiti jednog - u životu nema garancije! Isto tako te može pogaziti auto pa što ti onda znači što si zdravo živio, što si si uskraćivao poroke? 

Ali eto - u pitanju je kvaliteta života. Čim je čovjek ovisan o nečemu - robuje tomu. Nije slobodan koliko bi mogao biti.