Žena državna firma 7.000 kn, ja 8.000 kn (nisam državna ali slično).
Uz dvoje djece i vlastiti stan primanja su TAMAN, da su plaće po soma kuna manje bilo bi drž/nedaj. Ne živimo luksuz, ne jedemo vani.
Plaće nisu "male", nego cijene potrepština i režija su prevelike.
Kad bih imao tu opciju, vrlo rado bih ti isplatio 2 prosjecne place u mom kraju, a to je cca 3500kn, uz dogovor da svoja primanja ostavis sa strane, pa da vidimo kako ces po isteku tog mjeseca okarakterizirati 6500-7000kn mjesecno, koliko dvoje ljudi ovdje primi mjesecno, ako imaju srece da obadvoje radi, ako ti je 15000kn uz vlastiti stan "taman"....
Nista zlonamjerno, bas me zanima tvoja karakterizacija takve place.....
Razumijem te djelomično, naš stan otplaćujemo, nismo ga dobili. Srećom imamo od kud.
Nemogu i ne želim, tj. nema potrebe se zamišljati u nekom drugom životu sa takvim primanjima, jer kroz 11 godina, čak i u početku dok je bila ona jebena kriza i nije bilo posla, uvijek sam ispregovarao dobru plaću. I ne priznajem nikome da se nemože bolje, samo je pitanje koliko se želiš žrtvovati, toliko ćeš i imati, i to nije samo u Hrv...tak je u svakoj zemlji uvijek bilo, i uvijek bude.
I najgori gazda je uvijek dao barem 5.000 kn, bez obzira kolika je bila prva plaća, jer u mjesec dana pokažeš što možeš i što znaš, i onda pregovaraš. Meni uvijek upalilo. Došao na svaki posao na minimalac, kroz 3 mjeseca dogurao uvijek preko 6.000 kn.
Sad radim na fiksnoj plaći na mjestu i službi gdje nema pregovora, pošto mi je posao doma, radno vrijeme odlično (najvažnija stavka radi dvoje male djece) i 8.000 je više nego dovoljno.
Mislim, dok je žena bila na porodiljnom primanja su bila srezana za 3.000 kn, pa smo preživjeli. Kredit, režije, pelene, špeceraj, kvarovi/popravci, doguralo se do sljedeće plaće.
Savjet: Najgora stvar koju skoro svi rade u Hrv. je prihvaćanje jednostranih uvjeta rada pri prvom razgovoru. U bilo kojoj drugoj zemlji, ako ne pitaš i ne pregovaraš oko plaće, poslodavac misli da nekaj ne štima s tobom i odmah te stavlja na zadnje mjesto. Naši krkani (poslodavci, većina njih mali muljatori) su se kroz 20-30 godina naučili glumiti "Godfathera", jer smo im to dozvolili.
Ali kad treba napraviti/odraditi posao, tresu se pred tobom, čim ode gužva kenjaju. Ali to se ubije u početku ako zauzmeš stav, pa im ne pada na pamet glumatati ispred radnika bez kojeg će im biti teže, jer dobrog radnika je teško naći.