Evo jedan tutorijal za VirtualBox - postoji već jedan na forumu ali je štur i puno je slabije objašnjeno što, kako i zašto. Ovo je tek početak - imam u planu ovaj tutorial proširiti kako bi svi mogli maksimalno iskoristiti mogućnosti VirtualBoxa. Bit će riječi i o mreži, dijeljenim folderima, optimalnom podešavanju i slično. Pa počnimo...
VirtualBox je besplatni alat za izradu I rad u virtualnim strojevima. On vam omogućuje da pokrenete razne operacijske sustave na virtualne diskove I tako isprobavate razne Oseve bez opasnosti za vaš OS. Možete u njemu instalirati bilo koji Windows ili Linux – čak I OSX.
Kao takav, idealan je za isprobavanje raznih programa bez opasnosti za vaš OS, hardver I podatke. Možete instalirati npr. Ubuntu na njega I naučiti kako se on instalira bez da se nešto dogodi vašim podacima. Možete ga koristiti kao poligon za testiranje beta verzija programa ili kao odvojeni stroj za browsanje sumnjivih stranica I sadržaja bez opasnosti da se malware proširi na vaš OS.
Jedini nedostatak je to što ne možete koristiti 3D mogućnosti vaš grafičke kartice tj. Nema pokretanja igara u njemu. Postoji eksperimentalna DirectX podrška koja ne radi baš najbolje I za igranje je potpuno neupotrebljiva. Također, moguće je pokretati samo x86 operacijske sustave – dakle x86-64 sustavi kao Windows 7 x64 I slični neće raditi iako možda imate x64 procesor I x64 glavni OS.
U ovom tutorialu ću vam objasniti osnove rada sa VirtualBoxom – kako ga podesiti za radi, kreirati virtualne diskove, koristiti njegove mrežne mogućnosti te instalirati razne operacijske sustave u njega.
Ja radim na Linux Mintu I pripadnoj verziji VirtualBoxa za Mint (x64 verzija). Vi skinite odgovarajuću verziju za svoj OS I arhitekturu sa ove stranice - http://www.virtualbox.org/wiki/Downloads ili korisnici ubuntu-based distri ga mogu skinuti preko Software Managera.
U ovom tutorijalu nema upute za instalaciju jer je vrlo jednostavna (a meni se nije dalo reinstalirati vbox :D).
Nakon što ga instalirate, dočekat će vas ovakav ekran (ja ovdje već imam neke virtualne strojeve koje vi nećete imati):
Klikom na gumb New u gornjem lijevom kutu započinjete izradu novog virtualnog stroja. Nakon što kliknete na njega, dočekat će vas ovakav prozor:
Kliknite na gumb Next. Ovdje upisujete ime virtualnog stroja. Možete napisati bilo što kao ime – server, test, bilo što. Ja sam stavio Windows XP I virtualbox je sam odabrao dolje da krećemo sa instalacijom Windowsa XP. Odabir Osa ovdje je važan jer nam kasnije određuje koje VirtualBox Addons instaliramo I omogućuje nam već za vrijeme instalacije jednostavniji rad. Nakon što smo upisali ime I odabrali OS kliknemo na Next.
Ovdje određujemo količinu memorije za virtualni stroj. Kako smo odabrali Windows XP, vbox nam već predlaže 192MB RAMa da virtualni stroj. Ja ću ostaviti tih 192MB jer je to dovoljno a za neki “aktivnji” rad bi mu trebali dati 512MB. Kliknimo na next.
Kao I pravi OS, naš virtualni treba hard disk. Možemo ga napraviti a I ne moramo. Ako želimo samo isprobati neki live CD sa linuxom, hard disk nije potreban te se ovaj korak preskače micanjem kvačice sa opcije Boot hard disk. Mi instaliramo Windows XP I njemu treba hard disk. Ostavljamo opciju Create new hard disk I klikamo na next.
Ovo je wizard za izradu hard diska. Preporučena veličina za XP je 10GB a vi možete staviti koju želite – korisno ako planirate isprobavati dual boot I slično. Ja ostavljam na 10GB jer je to sasvim dovoljno za potrebe ovog tutoriala. Kliknemo na next.
Sada treba odabrati tip diska. Ne SATA/IDE već dinamičke veličine ili fiksne. Naime, kreirani disk od npr. 30GB ne mora zauzeti 30GB mjesta na pravom disku ako je virtualni popunjen samo do npr. 15GB. Dakle, ovisno o popunjenosti virtualnog diska tako raste njegova veličina dok fixed size kreira odmah virtualni disk od 30GB koji zauzme svojih 30GB na pravom disku I toje to. Dinamični je idealan ako svoj virtualni stroj koristimo povremeno. Klikom na next krećemo dalje. Ja ostavljam dinamički disk također samo za potrebe ovog tutorijala (svi oni Osevi koje ste vidjeli na prvoj slici također mi imaju dinamičke diskove čisto radi uštede prostora).
Ovdje određujemo veličinu diska I njegovu lokaciju. Možete ga spremiti na default mjesto (ostane u My Documents ili Home folderu) ili ga spremite na neki drugi disk (možda na USB stick kako bi ga mogli koristiti na više računala?). Neka vas ne zavara mogućnost odabira veličine do 2TB – virtualni hard disk je obični file koji je ograničen veličinom slobodnog mjesta na mediju na koji ga snimamo. Veličinu možete ostaviti preporučenu (kao ja) ili neku veću ako planirate aktivnije raditi sa virtualnim strojem. Klikom na Next nastavljamo.
U ovom prozoru su vam prikazane informacije o vašem virtualnom disku – njegova veličina I lokacija. Ako ste zadovoljni urađenim, kliknite na Finish I virtualni hard disk će biti kreiran. Klikom na Back možete još uvijek sve promijeniti.
Disk je kreiran, sad su nam prikazane osnovne informacije o našem virtualnom stroju – OS, memorija I hard disk. Kliknom na finish završavamo izradu virtualnog stroja. Kasnije sve opcije možete promijeniti u Settingsima za svaki stroj pojedinačno.
Virtualni stroj je kreiran I nalazi se u popisu lijevo. Kod mene je to zadnji u popisu (trenutno selektiran).
Sada kreće prava stvar. Idemo instalirati OS u naš virtualni stoj. Imamo dvije mogućnosti – instalacija sa CD/DVD pogona našeg računala (ubacimo CD od windowsa u njega) ili instalacija iz imagea na disku. Kasnije ću nadodati kako se instalira sa CD pogona od računala a sada instaliramo sa imagea na disku. Riječ je o ISO fajlu koji skinete sa MSDNa/službenih stranica distre/torrenta/napravite od postojećeg CD-a/DVDa I sa njega se instalira OS (za igrače – isto kao DaemonTools).
Po mome, najjednostavnije je kliknuti na naš virtualni stroj pa na Settings (gore, desno od gumba New). Otvorile su nam se postavke virtualnog stroja. Za sada, kliknemo na Storage (opcije lijevo), zatim na Empty (ispod imena virtualnog diska) pa na malu sličicu Cda (u ravnini sa CD/DVD drive). Iz padajućeg izbornika odaberemo prvu opciju – Choose a virtual CD/drive image.
Sada prošećemo po našem hard disku I pronađemo image file sa Osom. Nakon što nađemo image, kliknemo na Open.
Ako je sve u redu, dočekat će nas ovakav prizor. Image je dodan na IDE kontroler I sada možemo instalirati OS. Po postavkama za sada ne moramo ništa više dirati – kliknemo na OK.
Virtualni stroj sada ima svoj hard disk I ima image sa Osom u pogonu. Instalacija može početi. Stroj palimo klikom na gumb Start desno od settings. Kada kliknemo na njega, virtualni stoj se pali I sve je isto kao na pravom Pcju – BIOS, POST, bootanje...
OS se instalira kao I na pravom stroju – zato je VirtualBox idealan za učenje kako instalirati neki OS. Naravno, neću stavljati slike kako ide instalacija windowsa. Primjećujete da nakon što kliknete na prozor od Osa strelica miša nestaje I tipkovnica je “zaključana” na virtualni OS. Da bi se vratili natrag na glavni, samo pritisnite Host tipku – po defaultu, to je desni Ctrl.
Nakon što je OS instaliran, treba još instalirati VirtualBox Addons – oni omogućavaju korištenje miša između glavnog Osa I virtualnog bez pritiskanja Ctrl tipke, zajednički clipboard, bolje performanse, dijeljene foldere I sl. Addonsi se instaliraju klikom na Devices – Install Guest Additions (ili Ctrl + D). Riječ je običnom setupu koji se lako instalira I zbog toga neću stavljati slike. Jedino kod Windowsa trebate dozvoliti instalaciju unsigned drivera klikom na Install Anyway kada vam ponudi (prvi put za display drugi put za miša). Nakon instalacije addonsa, potreban je reset.
To je to! Imate funkcionalan virtualni OS. U nastavku tutoriala mrežne postavke, kako pokrenuti instalaciju Osa sa CD/DVD pogona od glavnog računala I (malo) naprednije podešavanje.
EDIT: Tut sređen, iduće su mreže i dijeljeni folderi
