S jedne strane to nikome nije potrebno niti može poslužiti operativno, s druge strane može stvoriti samo "zlu krv" u manjim sredinama.
Jedna stvar je u obiteljskoj kući gdje mogu vidjeti npr. kako mi je žena glasala ako smo sami, druga u Mamutici gdje imaš stotine glasača po ulazu pa opet nikome ništa ne znači.
A organizacija takvog glasanja je noćna mora - uopće ne znam način na koji bi takvo što izveo.
Svakom informatičaru je to jasno, kao da i postoji određeni sigurnosni element koji može biti jako problematičan.
Na stranu sama operativna problematika (npr. dostavljanje preporučenom poštom pristupnih elemenata svim glasačima koji nisu u sustavu e-građanin, nedostatak nadzora autonomije i anonimnosti glasanja, nedostatak povjerenja u IT neovisnost i tajnost, itd.) uz sve to moraš imati i papirnato glasanje - što opet problematiku bitno više komplicira.
Ovo s adresom mi i dalje nije jasno čemu, nikome ne služi, a glasačke jedinice su ionako male.
Fizički dolazak u dogledno vrijeme (par desetljeća) nećeš moći eliminirati. Na stranu probleme s tehnologijom.
A ljudi ne smiju znati tko je gdje, kada i na koji način glasao plus što nikog nije briga imam li ja koga doma prijavljenog ili ne. To nije njihov problem. Na stranu što nema teorije da svi u npr. Novom Zagrebu znaju tko živi u njihovom ulazu, gdje je i zašto prijavljen i slično.
A i da znaju, što bi s tom informacijom?
A i da znaju, što bi s tom informacijom?
Nisam ni rekao da ljudi trebaju znati tko je za koga i kada glasao, te informacije se ne bilježe poimence nego samo sumarno, kao brojač na razini jedinice prijave prebivališta (adrese). Prebivališe je i sada temelj za glasačko mjesto koje je sada pre krupno da bi se ljudi poznavali. U zgradi nije nužno da se svi znaju, ali nekog tko nitko nikada nije vidio može se prijaviti i kontrola onda ustanovi je li ta osoba samo jako povučena i nikad ne izlazi van iz stana niti i sa kime komunicira ili ima lažno prebivalište. Izvještaj na razini zgrade bi mogao online gledati svatko tko je u toj zgradi (samo svoju zgradu) i online klikom prijaviti sumnjivce (ili obratno, klikom potvrditi da ovaj ovdje živi pa tko nema nijedne potvrde inicira provjeru prebivališta. Ima i "pametnijih" fraud algoritama ali da ne širimo sada...). Izvještaji na krupnijim razinama, poput ulice/općine/grada, trebali bi biti javno dostupni online sa informacijama o broju onih koji su glasali, broju onih s pravom glasa, i broju onih s prijavljenim prebivalištem - svaki sljedeći broj mora biti veći ili jednak prethodnom. Npr. ne može biti više glasača nego stanovnika s prebivalištem. Nego npr. od 100 ljudi koji tamo imaju prebivalište, 80 ima pravo glasa, a glasalo ih je 30. Ne može biti da 100 ljudi ima prijavljeno prebivalište, 105 ima pravo glasa, a od tih 105 glasalo ih je 17 000, kao što sada imamo. Ne kužim što ne kužiš :)
A i da znaju, što bi s tom informacijom?
Nisam ni rekao da ljudi trebaju znati tko je za koga i kada glasao, te informacije se ne bilježe poimence nego samo sumarno, kao brojač na razini jedinice prijave prebivališta (adrese). Prebivališe je i sada temelj za glasačko mjesto koje je sada pre krupno da bi se ljudi poznavali. U zgradi nije nužno da se svi znaju, ali nekog tko nitko nikada nije vidio može se prijaviti i kontrola onda ustanovi je li ta osoba samo jako povučena i nikad ne izlazi van iz stana niti i sa kime komunicira ili ima lažno prebivalište. Izvještaj na razini zgrade bi mogao online gledati svatko tko je u toj zgradi (samo svoju zgradu) i online klikom prijaviti sumnjivce (ili obratno, klikom potvrditi da ovaj ovdje živi pa tko nema nijedne potvrde inicira provjeru prebivališta. Ima i "pametnijih" fraud algoritama ali da ne širimo sada...). Izvještaji na krupnijim razinama, poput ulice/općine/grada, trebali bi biti javno dostupni online sa informacijama o broju onih koji su glasali, broju onih s pravom glasa, i broju onih s prijavljenim prebivalištem - svaki sljedeći broj mora biti veći ili jednak prethodnom. Npr. ne može biti više glasača nego stanovnika s prebivalištem. Nego npr. od 100 ljudi koji tamo imaju prebivalište, 80 ima pravo glasa, a glasalo ih je 30. Ne može biti da 100 ljudi ima prijavljeno prebivalište, 105 ima pravo glasa, a od tih 105 glasalo ih je 17 000, kao što sada imamo. Ne kužim što ne kužiš :)
Na koji način bi izveo (tvoji citati) "Nisam ni rekao da ljudi trebaju znati tko je za koga i kada glasao, te informacije se ne bilježe poimence nego samo sumarno," i "ali nekog tko nitko nikada nije vidio može se prijaviti i kontrola onda ustanovi je li ta osoba samo jako povučena i nikad ne izlazi van iz stana niti i sa kime komunicira ili ima lažno prebivalište"?!?
Jedini način da vidiš to je da imaš direktan uvid u imena i prijavljene adrese.
Ostale informacije imaš i danas, plus ove nepravilnosti "naviše" su nemoguće jer je baza glasača izvučena iz baze prijava.
Kao što već par puta rekoh: da, imao bi pristup popisu ljudi koji žive s tobom u istoj zgradi. To su svoji susjedi koje ionako poznaješ ili barem nekad vidiš, ako zaista tamo žive. Nema "tajnog" stanara tvog ulaza zgrade za kojeg niti jedan stanar ni kućepazitelj ne smije znati da tamo postoji, to su bedastoće. Ne vidiš drugi ulaz, svatko vidi samo svoj, onaj gdje živiš. Vidiš samo popis svojih susjeda, ne za koga je tko glasao niti da li je glasao. Služi da inicira kontrolu lažnih prebivališta.
Drugi izvještaj ti ne daje popis susjeda, nego ti za tvoj ulaz sumarno kaže koliko ljudi tamo živi, koliko od njih ima pravo glasa, koliko od njih je glasalo, i od toga koliko za koju stranku. Nema imena, nitko ih ne može niti dobiti jer nisu ni zabilježena. Npr. od 40 stanara, 30 ih ima pravo glasa, 20 je izašlo, 10 je glasalo za SDP, 8 za HDZ i 2 za Živi Zid. Ne vidiš imena, ali znaš da si i ti i tvoja žena glasali za Most, znači najmanje 2 i javljaš kontroli da tvog glasa nema da provjeri je li netko prčkao po glasovima.
Kao što već par puta rekoh: da, imao bi pristup popisu ljudi koji žive s tobom u istoj zgradi. To su svoji susjedi koje ionako poznaješ ili barem nekad vidiš, ako zaista tamo žive. Nema "tajnog" stanara tvog ulaza zgrade za kojeg niti jedan stanar ni kućepazitelj ne smije znati da tamo postoji, to su bedastoće. Ne vidiš drugi ulaz, svatko vidi samo svoj, onaj gdje živiš. Vidiš samo popis svojih susjeda, ne za koga je tko glasao niti da li je glasao. Služi da inicira kontrolu lažnih prebivališta.
Drugi izvještaj ti ne daje popis susjeda, nego ti za tvoj ulaz sumarno kaže koliko ljudi tamo živi, koliko od njih ima pravo glasa, koliko od njih je glasalo, i od toga koliko za koju stranku. Nema imena, nitko ih ne može niti dobiti jer nisu ni zabilježena. Npr. od 40 stanara, 30 ih ima pravo glasa, 20 je izašlo, 10 je glasalo za SDP, 8 za HDZ i 2 za Živi Zid. Ne vidiš imena, ali znaš da si i ti i tvoja žena glasali za Most, znači najmanje 2 i javljaš kontroli da tvog glasa nema da provjeri je li netko prčkao po glasovima.
Nisu to nikakve bedastoće. Predstavnik stanara (iliti kućepazitelj) ne mora imati točne podatke o prijavama.
Isto tako, znati rezultate po adresi nije prihvatljivo (već sam ti prije naveo zašto).
Na stranu što je glasanje tajno (i što ni država ne smije znati tko je za koga glasao), ne postoji reverse engineering koji bi mogao dokazati / prikazati tko je i kako glasovao, makar i vidio da nije točno, kao što ni nema mogućnosti "ponavljanja" ako se tebi to ne sviđa.
Morao bi ti jako dobro proučiti tu tematiku, ne ovako.
Predstavnik stanara nema uvid u to tko je sve prijavljen i ne može imati (radi se o osobnim podacima zaštićenim zakonom). I u sadašnjim situacijama kad imaš muljaže - brda ljudi na istoj adresi to nisu podaci do kojih su došli predstavnici stanara već policija.
Paranoičan si pomalo.
Elektronički sustav mora simulirati realno glasanje i ništa više od toga. Kad otvoriš aplikaciju popuniš podatke, iste one koje danas imaju u biračkom odboru. Nakon toga otvara se prozor za glasanje pomoću kojeg pukneš glas u tebi pripadajuću virtualnu glasačku kutiju koja se otvara tek kad pripadajući birački odbor unese šifru za otvaranje i tu su vidljivi samo glasovi i ništa više. Birački odbor zna tko je sve glasao i broj onih koji su glasali, kao i u realnom glasanju, a ne zna tko je za koga glasao, kao i u realnom glasanju.
Čišćenje biračkih spiskova ostavi nadležnim ministarstvima, a ne informatičarima.
Znate li da:
1) zastupnici u EU parlamentu NEMAJU pravo predlagati zakone nego samo raspravljati? Zakone predlažu ljudi koje nije narod birao. Time temelj eu više nije demokratsko uređenje, nego vlada onaj tko pistavlja ljude u europsku komisiju, a pitanje koji su to utjecaji i interesi i procesi postavljanja.
2) Broj zastupnika preferencijalno izabranih u hr sabor je samo 6 od 143, zanemariv je. Razlog je visoki prag koji je u zakonu postavljen koji reže i odbacuje većinu preferencijalnih glasova. Pravo na pregerencijalno glasovanje imamo samo deklarativno, a efektivno je onemogućeno od strane zakonodavca (HDZSDP).
3) pravo na referendum SDP je efektivno ukinuo (uz podršku HDZa) podizanjem pragova na nešto što je nemoguće ispuniti. Pravo na referendum efektivno NEMAMO.
4) Kod glasanja za pristup EU prag referenduma je jednokratno spušten samo za potrebe tog glasovanja, a odmah potom dignut.
5) Lobiranje - način da bogati koji plate da se neki zakon uvrsti, jer da to nije efikasno ne bi oni i dalje plaćali da dobe zakone skrojene po svojim željama. Lobiranje je direktno suprotno temeljnom uvjetu da u demokraciji svaki glas jednako vrijedi. Lobiranje je direktno suprotno demokraciji.
6) TTIP - zove se "trgovinski" sporazum. Ali u njega je umetnut toksičan sadržaj koji nije trgovinski, nego državama oduzima PRAVO NA SUDSTVO i osniva sudstvo koje nije iz naroda nego je "privatno" i služi velikim tvrtkama odnosno njihovim bogatim vlasnicima da mogu nad državama forsirati zakone koji tim moćnim pojedincima idu u prilog a suprotne su interesu naroda. NITKO ne raspravlja u medijim TKO GURA takav sporazum u kojem se prava narodu smanjuju? I sam naziv "trgovinski" usmjerava neupućene na krivi zaključak, odnosno ne upućuje na micanje pravne vlasti od naroda. Nisu ga nazvali "Sporazum o preuzimanju kontrole nad pravosuđem naroda". Grozno je to, što bez da mediji razotkriju i medijski "razapnu" one koji takvu ideju guraju, će za godinu dana doći ista ta ideja u drugom obliku. I gurati će, gurati, gurati, dok ne potplate i "uvjere" sve koje treba, dok konačno ne proguraju.
7) Nadzor nad CENTRALNIM BANKAMA (krvotok novca) oduzet je državama i kontrolu nad njim neformalnim putevima preuzeli su bogati pojedinci, utjecajni bankari. Da bi to bilo moguće, prvo ih je bilo potrebno maknuti iz kontrole naroda. Naravno, sve je to "za vaše dobro". Navedu neki strah, recimo od hiperinflacije, i rješenje nije postaviti maksimum inflacije što bi bilo logično, nego oduzeti narodu kontrolu nad ključnim financijskim tokovima. A preko toga i vlast u državi, jer tko kontrolira novac (moentarnu vlast), snažno utječe na sve ostale poluge vlasti (zakonodavnu, izvršnu i sudsku). Jer što god ikoja vlast radila, doći će po novac. A gazda novca određivati će uvjete pod kojima će novac dati, tj ostale vlasti moraju izvršavati ono što im kaže onaj tko im izdaje prijeko potreban novac. Sjetite se samo kako je Orešković išao po instrukcije u Austriju na sastanak s bankarima, da čuje što sve mora izvršiti (tko vlada, Orešković ili oni koji mu govore što mora napraviti?). Šeks je nedavno priznao
Zaključno:
Ključni elementi demokracije su snažno destruirani u našoj zemlji. Ali i ono što posebno zabrinjava - i u samim temeljima EU. A o tome na TV nitko ne raspravlja. Mnogi možda niste ni znali za ovo, upravo zato jer se na tv o tome ne priča.
nije samo kod nas, tako je svugdje. evo sad u americi postoji velika mogućnost da ovaj psihopat dobije izbore (mislim da svi znaju na kojeg mislim)
Da, primjećuje se kao jedan globalni rat protiv demokracije, što više smanjiti (zapravo, eliminirati) utjecaj naroda na odluke svoje vlade i kreiranje zakona. Ali što se prava na referendum tiče, prag je u Hrvatskoj kao u Demokratskoj Republici Kongo. U Europskim zemljama prag nije toliko dignut, nego je normalan. Pogotovo u Švicarskoj, koja desetak puta godišnje ima referendum. O svakoj važnijoj odluci narod odlučuje direktno. Pa je jedna od najbogatijih država svijeta, najboljih za život. Nitko im ne govori da je referendum "skup" pa da zato ne bi smjeli imati pravo na njega. A nama kroz medije konstantno imputiraju da je loše da o sebi odlučujemo, da je najbolje da imamo baby-sittera jer smo nezreli odlučivati o sebi i najbolje nam je oduzeti sva prava, uspostaviti feudalno-robovlasničko društvo. I što je još gore - narodu to uđe u podsvijest. Narod glasa za stranke koje su mu UKINULE pravo na referendum, što je presedan. Nekako je narodu to ukidanje temeljnog praga prošlo "ispod radara" (zahvaljujući medijima, prvenstveno TV). Narod i dalje glasa protiv svojeg interesa, za one koji mu ukidaju prava. To je moć kontroliranih medija.
Ažurirati ću popis točaka, dodajem TTIP i oduzimanje centralnih banaka.
Da, primjećuje se kao jedan globalni rat protiv demokracije, što više smanjiti (zapravo, eliminirati) utjecaj naroda na odluke svoje vlade i kreiranje zakona. Ali što se prava na referendum tiče, prag je u Hrvatskoj kao u Demokratskoj Republici Kongo. U Europskim zemljama prag nije toliko dignut, nego je normalan. Pogotovo u Švicarskoj, koja desetak puta godišnje ima referendum. O svakoj važnijoj odluci narod odlučuje direktno. Pa je jedna od najbogatijih država svijeta, najboljih za život. Nitko im ne govori da je referendum "skup" pa da zato ne bi smjeli imati pravo na njega. A nama kroz medije konstantno imputiraju da je loše da o sebi odlučujemo, da je najbolje da imamo baby-sittera jer smo nezreli odlučivati o sebi i najbolje nam je oduzeti sva prava, uspostaviti feudalno-robovlasničko društvo. I što je još gore - narodu to uđe u podsvijest. Narod glasa za stranke koje su mu UKINULE pravo na referendum, što je presedan. Nekako je narodu to ukidanje temeljnog praga prošlo "ispod radara" (zahvaljujući medijima, prvenstveno TV). Narod i dalje glasa protiv svojeg interesa, za one koji mu ukidaju prava. To je moć kontroliranih medija.
Ažurirati ću popis točaka, dodajem TTIP i oduzimanje centralnih banaka.
dovoljno je pogledati novine ili televiziju i vidjeti u kakvoj državi živimo. u dvije najjače stranke je svakodnevno borba oko fotelja, ali to ne dospije u medije jer te stranke i medije financiraju isti ljudi (nazovimo ih tvrtke). jedna mala koalicija osvoji 8 mandata (koja ne želi koalirati s njima) i odma paljba po svim novinama, a fora je da će ljudi to popušit kaj im mediji nameću. svaki razuman čovjek bi pričekao i vidio tko govori istinu, a samo budale na prvu vjeruju medijima. u hrvatskoj ne postoje slobodni mediji i svi su financirani od strane nekog. dal je netko ikada pročitao (vidio na televiziji) nešto loše o agrokoru(najvećem generatoru nelikvidnosti u državi)?
Oleg, postao si citiran na Direktno sa prekarijatom.
Nije moguće da su oni iz Jutarnjeg zvali Beškera radi toga, umjesto da otvore wiki kao sav normalan svijet
Da, primjećuje se kao jedan globalni rat protiv demokracije, što više smanjiti (zapravo, eliminirati) utjecaj naroda na odluke svoje vlade i kreiranje zakona. Ali što se prava na referendum tiče, prag je u Hrvatskoj kao u Demokratskoj Republici Kongo. U Europskim zemljama prag nije toliko dignut, nego je normalan. Pogotovo u Švicarskoj, koja desetak puta godišnje ima referendum. O svakoj važnijoj odluci narod odlučuje direktno. Pa je jedna od najbogatijih država svijeta, najboljih za život. Nitko im ne govori da je referendum "skup" pa da zato ne bi smjeli imati pravo na njega. A nama kroz medije konstantno imputiraju da je loše da o sebi odlučujemo, da je najbolje da imamo baby-sittera jer smo nezreli odlučivati o sebi i najbolje nam je oduzeti sva prava, uspostaviti feudalno-robovlasničko društvo. I što je još gore - narodu to uđe u podsvijest. Narod glasa za stranke koje su mu UKINULE pravo na referendum, što je presedan. Nekako je narodu to ukidanje temeljnog praga prošlo "ispod radara" (zahvaljujući medijima, prvenstveno TV). Narod i dalje glasa protiv svojeg interesa, za one koji mu ukidaju prava. To je moć kontroliranih medija.
Ažurirati ću popis točaka, dodajem TTIP i oduzimanje centralnih banaka.
dovoljno je pogledati novine ili televiziju i vidjeti u kakvoj državi živimo. u dvije najjače stranke je svakodnevno borba oko fotelja, ali to ne dospije u medije jer te stranke i medije financiraju isti ljudi (nazovimo ih tvrtke). jedna mala koalicija osvoji 8 mandata (koja ne želi koalirati s njima) i odma paljba po svim novinama, a fora je da će ljudi to popušit kaj im mediji nameću. svaki razuman čovjek bi pričekao i vidio tko govori istinu, a samo budale na prvu vjeruju medijima. u hrvatskoj ne postoje slobodni mediji i svi su financirani od strane nekog. dal je netko ikada pročitao (vidio na televiziji) nešto loše o agrokoru(najvećem generatoru nelikvidnosti u državi)?
A one dvije partnerice se kao nisu dohvatile, pravi reality show još malo. One se valjda bore za babuške a ne za poziciju i fotelje.
Da, primjećuje se kao jedan globalni rat protiv demokracije, što više smanjiti (zapravo, eliminirati) utjecaj naroda na odluke svoje vlade i kreiranje zakona. Ali što se prava na referendum tiče, prag je u Hrvatskoj kao u Demokratskoj Republici Kongo. U Europskim zemljama prag nije toliko dignut, nego je normalan. Pogotovo u Švicarskoj, koja desetak puta godišnje ima referendum. O svakoj važnijoj odluci narod odlučuje direktno. Pa je jedna od najbogatijih država svijeta, najboljih za život. Nitko im ne govori da je referendum "skup" pa da zato ne bi smjeli imati pravo na njega. A nama kroz medije konstantno imputiraju da je loše da o sebi odlučujemo, da je najbolje da imamo baby-sittera jer smo nezreli odlučivati o sebi i najbolje nam je oduzeti sva prava, uspostaviti feudalno-robovlasničko društvo. I što je još gore - narodu to uđe u podsvijest. Narod glasa za stranke koje su mu UKINULE pravo na referendum, što je presedan. Nekako je narodu to ukidanje temeljnog praga prošlo "ispod radara" (zahvaljujući medijima, prvenstveno TV). Narod i dalje glasa protiv svojeg interesa, za one koji mu ukidaju prava. To je moć kontroliranih medija.
Ažurirati ću popis točaka, dodajem TTIP i oduzimanje centralnih banaka.
dovoljno je pogledati novine ili televiziju i vidjeti u kakvoj državi živimo. u dvije najjače stranke je svakodnevno borba oko fotelja, ali to ne dospije u medije jer te stranke i medije financiraju isti ljudi (nazovimo ih tvrtke). jedna mala koalicija osvoji 8 mandata (koja ne želi koalirati s njima) i odma paljba po svim novinama, a fora je da će ljudi to popušit kaj im mediji nameću. svaki razuman čovjek bi pričekao i vidio tko govori istinu, a samo budale na prvu vjeruju medijima. u hrvatskoj ne postoje slobodni mediji i svi su financirani od strane nekog. dal je netko ikada pročitao (vidio na televiziji) nešto loše o agrokoru(najvećem generatoru nelikvidnosti u državi)?
A one dvije partnerice se kao nisu dohvatile, pravi reality show još malo. One se valjda bore za babuške a ne za poziciju i fotelje.
što očekivati od članova propale dance grupe?
Evo i što iskusni Šeks kaže o tome, da se polako demokracija ukida, odnosno bogati pojedinci preuzimaju kreiranje zakona i vlast u državama:
http://www.novilist.hr/Komentari/Kolumne/Iza-pozornice-Branka-Podgornika/Seks-otkrio-javnu-tajnu
Tako da i e-glasanje u kojem nemate utjecaja, jer ste "potpisali sporazum" koji vam veže sve ruke i predaje vlast nekom drugom, također ne bi puno doprinjeo demokratizaciji.
Hrpa ljudi prosvjeduje protiv TTIP-a, pa ga ipak na silu netko utjecajan uspješno gura. Narod sigurno ne.
