Od e-glasanja do abakusa

Gospodin Maštruko opet po svom "tehnologija, tehnologija i još tehnologije" kao da tehnologija sama po sebi donosi boljitak. Međutim, to nije tako. Tehnologija s jedne strane donosi korisne napretke u proizvodnji onoga što nam nužno treba (hrana, odjeća, dom, ogrjev), ali istovremeno uzrokuje neodrživu potrošnju prirodnih dobara za besmislice (novi i ljepši telefon, automobil, itd.).

Kao primjer utjecaja tehnologije na društvo, pogledajte samo kvalitete napisa na Internetu. Ili slučajeve botova koji su imitiranjem napisa tipičnih korisnika postali rasisti i što već ne. Pogledajte razinu komuniciranja u komentarima i prilozima čitatelja (Bug tu znatno iskače u odnosu na "općenamjenske" medije, u pozitivnom smislu).

U društvenim odnosima, možda nije loše da oni kojima je teško prošetati do izbornog mjesta niti ne glasuju. Koliko znam, o tome postoje različita viđenja.

U Švicarskoj i Austriji može se glasovati čak i poštom, u nekim zemljama se pokušava kažnjavati birače koji nisu izašli na glasovanje. U takvoj okolini, elektroničko glasovanje bilo bi korisno jer bi lijeni ljudi mogli sve obaviti iz svog naslonjača.

Međutim, postavlja se i pitanje zašto bi uopće birači morali izlaziti na izbore? Ako je izbor loš ili čak nikakav ("ideološke razlike", podjele na partizane i ustaše, na progresivce i tradicionalce, i slično, a gospodarska politika ista) zašto bi ljudi morali izlaziti na izbore na kojima nemaju izbora? Osnovni razlog je zato da bi dali neki legitimitet takvim ustajalim i nesposobnim političarima. U tom smislu je bolje da ljudi ne moraju ići na izbore jer tako se bar stiče realna slika o tome što misle o političarima.

U drugim zemljama glasovanje poštom ili Internetom niti je moguće niti se ozbiljno razmatra. Pred nekih 15-ak godina čitao sam američke članke o tome. Iako su imali uvjete za izgradnju sustava za glasovanje putem Interneta, izražena je velika bojazan da bi na taj način mogla biti organizirana kupovina glasova. Naime, u konvencionalnom biračkom postupku, netko može biraču platiti da glasuje za njegovog kandidata, ali ne može biti siguran da je birač stvarno glasovao kako je trebao. S dolaskom pametnih telefona, moguće je tražiti da glasač slika listić zajedno sa svojom osobnom (recimo), ali glasač još uvijek može nakon toga zaokružiti dodatni broj i time poništiti vlastiti listić.

Uz elektroničko glasovanje putem Interneta, oni s dovoljno novaca mogu organizirati prijenosna glasačka mjesta (laptop + mobilni Internet) i obilaziti naselja te neodlučnim glasačima plaćati po, recimo, 100 kn ako glasovanje obave pred njima na laptopu. Uvjeren sam da bi bilo mnogo neodlučnih koji bi rekli "ne valjaju ni crveni ni crni pa mi je svejedno, a ovako bar dobijem 100 kuna".

Zamislivo je i da netko podvaljivanjem lažnih stranica za glasovanje čak i prevari glasače.

Ako mislimo da je takav sustav izbora prihvatljiv ili čak poželjan, onda samo naprijed. Ali molio bih gospodu novinare da onda u budućnosti ne pišu kakva smo banana državica jer se za 10 milijuna kuna može kupiti pobjeda na izborima.

Konačno, da se osvrnem i na stalno vraćanje gospodina Maštruka na virtualno državljanstvo i Estoniju. Da sam Estonac, digla bi mi se kosa na glavi od pomisli da bi neki prdac koji živi tamo u nekoj južnoeuropskoj balkanskoj rupi, mogao glasovati na estonskim izborima i posredno, putem odabira pobjedničke stranke, odlučivati kolike ću poreze plaćati ja koji tu živim, po kakvim ću se cestama voziti, kakve će mi biti bolnice, škole i vrtići, kako će mi se razvijati gospodarstvo!

Na kraju krajeva, ako Estonija izda nekoliko milijuna virtualnih državljanstava, može se lako pojaviti neka stranka koja će potom jedino brinuti da udovolji virtualnim državljanima, a koga briga za stvarne ljude koji u Estoniji žive. Estonija je mala zemlja pa bi već dva milijuna virtualnih glasova bilo više nego što ima stvarnih ljudi koji tamo žive. Nadalje, ta stranka čak ne bi morala ni imati fizičko središte u Estoniji. Tako da ako će se taj estonski projekt doista nastaviti razvijati u tom smjeru, umjesto da sve ostane samo "publicity stunt", onda svi svjedočimo stvaranju prve virtualne banana državice dok pritom plitki i površni novinari plješću i viču "hura za tehnologiju".

I nije mi jasna ta fascinacija i kakva to pravednost proizlazi iz virtualnog državljanstva? Gospodin Maštruko fizički živi u Zagrebu, dere zagrebačke ceste, pije i upotrebljava vodu iz zagrebačkog vodovoda, djeca mu idu u hrvatske škole i na hrvatske fakultete, dom mu grije plin iz zagrebačkog plinovoda (možda struja Hrvatske elektroprivrede), ako se razboli njeguje ga hrvatski zdravstveni sustav, ako mu se dogodi požar gasit će ga zagrebački vatrogasci, za (relativnu) sigurnost društva oko njega brine se hrvatska policija. U svemu tome ne vidim niti jedan pridjev "estonski", ili drugim riječima: hoće li gospodinu Maštruku požar doći gasiti vatrogasci iz Tallinna? (ne daj Bože da do požara dođe - ovo NIJE skrivena prijetnja)

Dakle, virtualni svijet je bitan u području zabave i financija, ali još uvijek smo fizički ljudi čvrsto ukorijenjeni u materijalnom svijetu.

A plaćanje poreza u Estoniji (zato što je porez na dohodak tamo ravnih 20%) dok u stvarnosti živiš u Zagrebu nije samo nezakonito nego je i vrlo nemoralno.

Da bi mogao zamjeniti glasačke listiće trebaš imati takav papir, a pretpostavljam da ga nema baš u slobodnoj prodaji jer bi to bilo glupo od države. Uz to su listići na broj pa moraju štimati kako broj listića tako i brojevi na listiću (ako se pojave 2 ista ili broj koji nije tiskan, normalno da nešto ne štima). Jedina manipulacija je moguća na način da se zaokruži netko ko nije glasao i ubaci listić i baš iz tog razloga bi svi koji ne namjeravaju glasati trebali otići na biračko mjesto i poništiti listić. Postoji puno kreativnih načina za tu radnju :P

Terminologija iliti nazivoslovlje nije 19-stoljetna disciplina! Uopće mi nije jasno odakle autor izvlači takve zaključke. Misli li on da u drugim i tehnološki razvijenijim jezicima ne postoje leksički sinonimi s terminološkim potencijalom i da ne postoje sukobi koji je bolji/točniji/jednoznačniji itd.

Ono što držim problemom jest kad se jezik politizira i kad autorovi stavovi preočito odražavaju na političke stavove. To je granica koju novinari ne bi smjeli prijeći. Ne mislim da ju je ovdje autor prešao (ipak je pisao u rubrici "osobni stavovi"), ali slični bi diskurs u drugim rubrikama mogao biti nazvan "ispadom". Svejedno, i dalje mi je žao kad primijetim da se Hrvati srame svoga vlastitoga jezika ili da se boje njime služiti.

 Ako smatraš da baš svaka od xy stranaka (a hvala bogu na našim izborima će ih biti) je najobičnije smeće koje ne zaslužuje tvoj glas, stvarno ne mislim da trebaš za njih glasovati, ali smatram da se onda trebaš sam kandidirati (osim ako i za sebe ne smatraš da si nespsoban i korumpiran). Ako ne napraviš ni jedno od ovog dvoje (ni glasuješ ni kandidiraš se) onda stvarno ne vidim težinu u tvom mišljenju oko ove stvari jer ako mislis samo srat, a ne i raditi trebaš nam ko treće jaje. 

 Da bi mogao naštimati izbore papirom i kemijskom svih 10 članova biračkog odbora bi moralo biti iz iste opcije + ne bi smio imati ni jednog promatrača neke druge opcije. Vjerojatnost za to je nikakva pogotovo u imalo razvijenijim demokracijama pogotovo kad uzmemo da će recimo GONG slati promatrače baš na mjesta za koja zna da bi moglo biti problema. Osim toga: "po dva člana i zamjenika određuje većinska politička stranka ili koalicija, a po dva člana i zamjenika oporbene političke stranke ili koalicije sukladno stranačkom sastavu trenutačnog saziva Sabora."

"Vulgaran i isprazan komentar, ali ću svejedno potrošiti 5 minuta na odgovor."

Da je isprazan ne bi na njega ni morao ni mogao odgovarati, a što se tiće vulgarnosti uvjek ću rađe prihvatiti malo iskrenosti i vulgarnosti mjesto kurtoazije. 

"Ne smatram da je "svaka od xy stranaka" najobičnije smeće. S jedne strane, zato što većina stranaka ipak nije "najobičnije smeće", a s druge strane zato što ne poznam programe (pa ni nazive) svih 50-ak stranaka koje će u mojoj izbornoj jedinici izaći na izbore. To što stranka nije "najobičnije smeće" još uvijek ne znači da joj trebam dati glas."

Znači, pošto se naš sustav zasniva na izboru najboljeg od ponuđenog, a ne najboljeg apsolutno. A ako misliš da performansom poništavanja listića šalješ neku poruku upozorenja ili građanskog neposluha ljudima u politici ili drugim istomišljenicima? Ne šalješ, nikog nije briga. Osim crticu u dnevnike o broju poništenih listića potpuno je taj pokret besmislen, isprazan i nevažan. Mene zanima tko će mi krojit politiku i ekonomiju idućih xy godina, a ne da li je bilo 6,4 ili 8,7% poništenih listića te što je pjesnik njima htio reći. No ajde i poništeni lsitić je izlazak na izbore pa te ne svrstavam baš u onu najnižu kategoriju ljudi čije me mišljenje apsolutno ne zanima, a to su oni koji su preljeni da se obuku i odu na biralište, bez ikakve političko-ideološke pozadine. 

"No idem korak dalje, baš da mi netko pomoću kristalne kugle pročita misli i uputi me na stranku koja ima gospodarski program za koji mi se čini da ima smisla (pod uvjetom da takva postoji), koja korist od glasovanja za tu stranku kad se po zastupljenosti u medijima i anketama zna da će dobiti 0,05% glasova?

Stoga ću proširiti prethodnu misao: izlazak na izbore u kojima nema izbora ili taj izbor nema nikakvog utjecaja, nema smisla."

Znači sad opet dolazimo do toga da stranka koja zna što radi (očito da zna pošto bi ti za nju glasao) je toliko napredna da su njeni intelektualni dosezi neshvatljivi svima osim 0,05% onih najrazvijenijih i najinteligentnijih koji su jedini sposobni razlučiti svu raskošto političke i ekonomske ideje koju ta stranka zastupa? Ok, ja znam da prosječni birač nije doktor nauka no mislim da imaš previsoko mišljenje o svom izboru. 

"Naposlijetku, zašto se sam ne kandidiram? Zato što moram zaraditi za kruh za sebe i svoju obitelj pa nemam vremena organizirati stranku ili nezavisnu listu, pripremiti detaljan program, naći kvalitetne ljude. Nemam desetke milijuna kuna na raspolaganju da organiziram kampanju kojom ću potom svoj program prenijeti građanima Hrvatske i uvjeriti ih da glasuju za mene, pritom se stalno boreći s medijima koji su podijeljeni u dva tabora. U tom kontekstu nemam ni živaca gledati kako se blati moja šira rodbina, izvlače razni mali grijesi ili izmišljaju nepostojeći (budući da za razliku od večine političara nemam nekih grijeha) u nastojanju da se uništi nova opcija koja se ne uklapa u postojeći bipolarni okvir."

Za bavit se politikom na nižim nivoima svatko ima vremena, stvar je samo volje. A na višim nivoima politika je kod nas profesionalna, što znači da se plaća, a kako vidim po vjestima i dobro se plaća.

"Heh, sad primjećujem da je iz tebe izbila floskula o "nesposobnim i korumpiranim" političarima (naravno, takvi su samo oni iz drugog tabora) koja je česta podštapalica u kampanji pa pretpostavljam da sam te uzrujao po pitanju neizlaska na izbore "jer svi moramo izaći na izbore da bi se borili protiv zla iz onog drugog tabora". Jesam li možda na dobrom tragu?"

Pa nije to floskula, ako nisu nesposobni i ako nisu korumpirani znači da su sposobni i pošteni. ne znam zašto bi imao nešto protiv takvih ljudi. Ili ti meni hoćeš reči da postoji sposobna i poštena stranka za koju ti iz nekog principa ne želiš glasovati nego poziovaš na bojkot poništavanjem listića? Di je tu logika? I da, normalno da su takvi oni iz drugog tabora, pa valjda je to logično. Pa tko bi normalan rekao, aha ovi su pošteni i sposobni, a ovi drugi su pokvareni i nesposobni. Ja ću glasat za ove druge, to će biti moj tabor. WTF? Mislim, čak i da sam ja pokvaren pa mi odgovaraju drugi korumpirani normalno da to ne bi priznao. 

 Nemožeš ukinuti dvojno državljanstvo jer ustav gotovo svake države ne dopušta prisilno lišavanje državljanstva. Nitko ti ga nemože oduzeti. Osim toga nisi valjda zavidan što netko ima 2 ili više državljanstava. To je normalno neki imaju USA Kanadsko i još treće državljanstvo neke europske zemlje na osnovu porijekla. A neke države prodaju državljanstvo npr Malta pa čak i USA. Ako investiraš određenu svotu novca.

Narod je potvrdio ukus i dobru prosudbu kroz povijest. U mojem sječanju su još živi ovi primjeri: Lepa Brena, Cro dance, Huljić i sl...

Među prvih 10 referenduma će biti obavezno spajanje blagadana, pa povećanje broja blagadana, pa zajamčeni dohodak.

Naravno da je e-glasanje moguće i da se svi problemi mogu riješiti.

Ideja da je internetsko bankarstvo "lakši" slučaj od internetskog glasanja je potpuna budalaština.

Tip na videu, kao i ovi na forumu samo nabrajaju stvarne, moguće i izmišljene probleme u stilu propagande oko Y2K buga.

Ovaj "ekspertni" tim za Estoniju sastavljen od studenata, asistenata i aktivista vjerojatno drobi isto, no nisam još proučio.

Glasanje svakako nije informacijski toliko složen proces, sve ključne kvalitete mogu se zadržati i u e-izdanju.

Ključ je toga, kao i drugih javnih e-sustava upravo u provjerljivosti i nadzoru, tj. mogućnosti da sami birači verificiraju proces i ishod glasanja, što im se e-glasanjem može i omogućiti.

Međutim, nije stvar u samom glasanju (koje i ovako dobro funkcionira), već u mnogim širim pitanjima i promjenama koje infromacijski napredak otvara, onome što se naziva Otvorenom javnom upravom i E-demokracijom.

 poanta je da sustav nije siguran.

1. moguće je naknadno intervenirati na način da se poništi ispravan listić ili ubaci drugi (tiskano je više listića nego ima broja birača, a to je odma sumnjivo)

2. ne postoji tijelo koje bi provjeravalo listiće u slučaju da netko prijavi neispravnost iz točke 1

ovo s dizajnom je istina, al to nije toliko bitno ko ovaj dio.

Ja se iskreno bojim da je narod najsposobniji za "pospešeno sagorevanje naroda" (vidi pjesmu Ramba Amadeusa), jer je to najlakše. Za sve ostalo treba uložiti truda.

A direktna demokracija može biti dobra ako su građani usmjereni na dugi rok, altruisti, uklopljeni u zajednicu i sl, a ako ne... Mislim da je http://www.imdb.com/title/tt0387808/ vrlo dobar pokazatelj budućnosti

Ništa se ne mijenja zato što obje velike stranke koje se izmjenjuju na vlasti zastupaju isti interes, interes onih koji ih financiraju. Tako su kao lijeva i desna strana istog lica.

Koju god da izabereš, provode istu politiku. Razlika je samo u površinskoj retorici (ustaše/partizani), dok provode istu politiku: kredit na kredit, rasprodaja imovine, postepeno ukidanje prava narodu (ukidanje referenduma, zdravstvo samo bogatima, školstvo samo bogatima, a ostali nek crknu bolesni i neškolovani), rasprodaja resursa (izvori vode, otoci, sve što vrijedi). To je program koji provode.

Zato ih neki zovi HDZSDP, jedna stranka.

Par mjeseci prije svakih izbora lansiraju nekoliko svojih satelita - manjih stranaka s ljudima iz svojih redova. Glume da privuku ljude koji žele promjenu, i najčešće ne prijeđu prag pa se ti glasovi pribroje HDZSDP-u. Ako i prijeđu prag, onda koaliraju s matičnom strankom (HDZSDP). Imaš poplavu takvih malih stranaka.

Odaberu neku koju će gurati kroz medije, posebno TV (upravljan politikom, na žalost nemamo slobodne medije) i ljudi zbilja povjeruju da je to nešto drugačije, pa kad vide se razočaraju i postaju malodušni. To je i cilj: da prestaneš pokušavati. Potpuno pasivna, poslušna masa malodušnih ljudi. Njima možeš raditi što hoćeš, šišati ih ko ovce do gaća, neće se buniti. Staviti pdv 25% neće se buniti. Ukinuti referendum neće se buniti. Malo po malo, korak po korak im oduzimati sve.

Ako se i pojavi neka mala stranka koja doista nije potekla od HDZSDP-a, onda je preko medija pljuju. Ako itko ima nešto loše za reći - odmah prilog o tome, naslovnice. Ismijavanja, pljuvanja. Pogotovo ako takne interes bankara.

Po meni su naivni što su išli u koaliciju iako je petrov potpisao da neće. Kako vjerovati nekome tko je pogazio svoju riječ i ono što je ovjerio kod javnog bilježnika? Svake 4 godine se desi neka 3. opcija (Laburisti, Most...)  i onda uđu u koaliciju s jednom od stranaka dvopartijskog sustava i nestanu. Zašto? Jer su tada u vlasti manjina i imaju mali utjecaj na odluke, a nakon 4 godine su jednako krivi kao i stranka koja je na vlasti. Zato bolje odbit koaliciju i nek si HDZ i SDP slažu vladu pa nek ljudi skuže o čemu se radi ili na nove izbore pa dok vide da 3. opcija ima neke šanse da se aktiviraju i ovi neaktivni. Al, to je već druga priča, skrenuli smo s teme.