Ajde da jednom nesto pametno cujemo od Amerikanaca.
a jakog li experta kad može nešto ovako izjaviti.
No kidding; how did you figure that one out, Sherlock?
Ekspert je sila. 
FBI-jev ekspert: igre ne potiču nasilje
„… kao bivša stručnjakinja za procjenu rizika i profiliranje kriminalaca, mogu reći da mi igre ne vidimo kao uzrok nasilja. Mi ih samo vidimo kao izvor s kojega se napajaju oni koji već imaju želju za nasiljem.“
Pojam za naučiti: uzrok i poticaj nisu isto (nemam wikipedijinu stranicu, ali vjerujte na riječ).
Uostalom niti oružje nije uzrok nasilju, i upravo je to mantra koju proizvođači stalno ponavljaju. No ako imamo budale oko sebe (a uvijek i svugdje ih ima određeni postotak) i ako su im te igre (ili filmovi, knjige, slične tematike) izvor s kojeg se napajaju, ne bi li bilo mudro razmisliti kako da ih maknemo s tog izvora? Kao i da im oružje učinimo manje dostupnim.
ima previše ljudi koji nerazumiju ni pola toga a pametuju i njih nikad nećemo moći pobit
Sherlock radi za FBI?
Da, igre su krive, a istovremeno su ovakvi podaci samo kuriozitetna zabava dokonim čitateljima i gledateljima.
no krive su "igrice". Kako su to onda izbili najveći ratovi sa rekordnim brojem poginulih (poput prvog i drugog svjetskog),
a da tada nitko još nije igrao RTS ratove na računalima?
Pojam za naučiti – korelacija ne znači i kauzaciju.
Točno, inače bi trebalo zabraniti Internet Explorer s ciljem smanjivanja ubojstava u SAD (vidi sliku).
Sherlock radi za FBI?
Ne, Sherlock je trenutno savjetnik u jedonj policijskoj stanici u New Yorku, a bio je savjetnik i pri Scotland Yardu. :)
Studija, pak, američke Tajne službe iz 2002., svega 12% počinitelja nasilnih prijestupa u školama imaju bilo kakve sklonosti računalnim igrama, ali ih je tri puta više – 37%, pokazalo zanimanje za nasilje u svojim vlastitim pisanjima: pjesmama, sastavcima ili dnevničkim zapisima.
Dakle razna školska piskarala, novinari i oni koji uredno pišu sastave i zadaćnice su potencijalni manijaci i ubojice. AHA! Igranjem protiv pisanja sastavaka! 
Sherlock radi za FBI?
Ne, Sherlock je trenutno savjetnik u jedonj policijskoj stanici u New Yorku, a bio je savjetnik i pri Scotland Yardu. :)
To je bilo retoricko pitanje.
"samo im treba dodati i zabranu pisanja bilo čega. Ili disanja. Uostalom, primijećeno je da su svi masovni ubojice u slobodno vrijeme disali…"
Sherlock radi za FBI?
Ne, Sherlock je trenutno savjetnik u jedonj policijskoj stanici u New Yorku, a bio je savjetnik i pri Scotland Yardu. :)
Studija, pak, američke Tajne službe iz 2002., svega 12% počinitelja nasilnih prijestupa u školama imaju bilo kakve sklonosti računalnim igrama, ali ih je tri puta više – 37%, pokazalo zanimanje za nasilje u svojim vlastitim pisanjima: pjesmama, sastavcima ili dnevničkim zapisima.
Dakle razna školska piskarala, novinari i oni koji uredno pišu sastave i zadaćnice su potencijalni manijaci i ubojice. AHA! Igranjem protiv pisanja sastavaka!
Ma najgori su odvjetnici i liječnici, pa sjetite se dr.Hannibala Lecter-a 
Al Ameri su mi super, radili su analizu 1999-2002 i to je to. Sad su mirni i mogu se idućih 11 godina pozivati na tu studiju, i to u vrijeme kad se svijet rapidno promijeni u roku od 5 godina. Npr.Samsung u 5 godina dogura do većih ekrana 
FBI-jev ekspert: igre ne potiču nasilje
„… kao bivša stručnjakinja za procjenu rizika i profiliranje kriminalaca, mogu reći da mi igre ne vidimo kao uzrok nasilja. Mi ih samo vidimo kao izvor s kojega se napajaju oni koji već imaju želju za nasiljem.“
Pojam za naučiti: uzrok i poticaj nisu isto (nemam wikipedijinu stranicu, ali vjerujte na riječ).
Uostalom niti oružje nije uzrok nasilju, i upravo je to mantra koju proizvođači stalno ponavljaju. No ako imamo budale oko sebe (a uvijek i svugdje ih ima određeni postotak) i ako su im te igre (ili filmovi, knjige, slične tematike) izvor s kojeg se napajaju, ne bi li bilo mudro razmisliti kako da ih maknemo s tog izvora? Kao i da im oružje učinimo manje dostupnim.
da,i najbolje da i djeci zabranimo igranje rata,kauboja i igara slične tematike, i kupovinu plastičnih pištolja?
pa da odmah u startu eliminiramo izvor?
prvo i osnovno, nitko se na rađa kao budala (bar ne u tom smislu)
drugo, (imho) puno veći je problem samo društvo i roditeljski odgoj nego igre i slično.
trudim se biti dobar i pošten roditelj, ali to ne znači ću sinu kupiti barbiku, a ne pištolj ili mu nebum dao da igra "nasilne" igre ,jer eto ,možda jedan dan bude serijski ubojica...
a možda baš bude predsjednik...
ali su igre vrlo pogodan krivac kao jedan od najrasprostranjenih i dostupnih medija.
napokon dočekao DNF i Diablo 3
FBI-jev ekspert: igre ne potiču nasilje
„… kao bivša stručnjakinja za procjenu rizika i profiliranje kriminalaca, mogu reći da mi igre ne vidimo kao uzrok nasilja. Mi ih samo vidimo kao izvor s kojega se napajaju oni koji već imaju želju za nasiljem.“
Pojam za naučiti: uzrok i poticaj nisu isto (nemam wikipedijinu stranicu, ali vjerujte na riječ).
Uostalom niti oružje nije uzrok nasilju, i upravo je to mantra koju proizvođači stalno ponavljaju. No ako imamo budale oko sebe (a uvijek i svugdje ih ima određeni postotak) i ako su im te igre (ili filmovi, knjige, slične tematike) izvor s kojeg se napajaju, ne bi li bilo mudro razmisliti kako da ih maknemo s tog izvora? Kao i da im oružje učinimo manje dostupnim.
Meni je osobno nevjerovatno kako se svugdje igre spominju kao uzrok odnosno kao sto si ti rekla izvor nasilja a nitko ne navodi desetke web stranica tipa documentingreality, THEYNC i slicne koje su krcate nasilnim slikama i vdeo zapisima.
Da li se filmovi tipa saw ili expendables ili bilo koji drugi super nasilni film smatra "izvorom"?
Jednostavnije je reci da je igra izvor s kojeg se netko napaja nego reci "decka su u skoli prebijali svaki dan" ili "zlostavljao ga je otac alkoholicar" pa je zato izgubio zivce i pobio 10 ljudi.
Zasto bi stvarni zivot bio izvor kad je lakse prst uprijeti u fiktivni.
da,i najbolje da i djeci zabranimo igranje rata,kauboja i igara slične tematike, i kupovinu plastičnih pištolja?
pa da odmah u startu eliminiramo izvor?
prvo i osnovno, nitko se na rađa kao budala (bar ne u tom smislu)
drugo, (imho) puno veći je problem samo društvo i roditeljski odgoj nego igre i slično.
trudim se biti dobar i pošten roditelj, ali to ne znači ću sinu kupiti barbiku, a ne pištolj ili mu nebum dao da igra "nasilne" igre ,jer eto ,možda jedan dan bude serijski ubojica...
Činjenica je da među Amišima nema baš puno ubojica, dakle moguće je to postići. Pitanje je samo jesmo li spremni na tolika odricanja. Ti se očito ne bi odrekao kupovine plastičnog pištolja (i svega ostaloga) za sigurnost da ti netko neće ubiti dijete u školi.
Ne znam kako si igre razdvojio od društva. Nije problem u samim igrama, nego u društvu koje je sve gleda kroz profit i zabavu, pa se kriteriji dozvoljenoga svakodnevno spuštaju jer najveći profit leži u podilaženju niskim strastima. To je prisutno u svim sferama, ali gdje god da dirneš naiđeš na otpor onih koji od toga profitiraju i onih koji vole takve stvari konzumirati. Svatko misli da je njegov mali komadić nebitan, a da društvo kvare neki drugi.
A društvo ti i (za) sada brani mnoge stvari, samo ne primjećuješ jer to uzimaš zdravo za gotovo. Amerima je normalno kupovati oružje, nama nije. Korelacija ili kauzalizacija, no kod njih se više ubijaju nego kod nas.
Da li se filmovi tipa saw ili expendables ili bilo koji drugi super nasilni film smatra "izvorom"?
Jednostavnije je reci da je igra izvor s kojeg se netko napaja nego reci "decka su u skoli prebijali svaki dan" ili "zlostavljao ga je otac alkoholicar" pa je zato izgubio zivce i pobio 10 ljudi.
Zasto bi stvarni zivot bio izvor kad je lakse prst uprijeti u fiktivni.
Kao izvor nasilja ih nisam naveo ja, nego stručnjakinja na tom polju, na koju se poziva autor članka u pokušaju da potkrijepi tezu kako igre ne potiču na nasilje. :)
I da, naravno da i filmovi i svi ostali načini za širenje bolesnih ideja imaju svoju ulogu u toj priči. Tko je tvrdio suprotno?
Činjenica je da među Amišima nema baš puno ubojica, dakle moguće je to postići. Pitanje je samo jesmo li spremni na tolika odricanja. Ti se očito ne bi odrekao kupovine plastičnog pištolja (i svega ostaloga) za sigurnost da ti netko neće ubiti dijete u školi.
Ne znam kako si igre razdvojio od društva. Nije problem u samim igrama, nego u društvu koje je sve gleda kroz profit i zabavu, pa se kriteriji dozvoljenoga svakodnevno spuštaju jer najveći profit leži u podilaženju niskim strastima. To je prisutno u svim sferama, ali gdje god da dirneš naiđeš na otpor onih koji od toga profitiraju i onih koji vole takve stvari konzumirati. Svatko misli da je njegov mali komadić nebitan, a da društvo kvare neki drugi.
A društvo ti i (za) sada brani mnoge stvari, samo ne primjećuješ jer to uzimaš zdravo za gotovo. Amerima je normalno kupovati oružje, nama nije. Korelacija ili kauzalizacija, no kod njih se više ubijaju nego kod nas.
Hm, super je ovo razbacivanje korelacijama i kauzalizacijama, ali
1. nama nije "normalno" kupovati oružje jer nije jednostavno.
Npr. meni su poslije očeve smrti iz policije oduzeli njegove lovačke puške, iako su u obitelji odprije moga rođenja, a ja imam dozvolu za držanje oružja.
Mogao sam ih dobiti natrag samo tako da se učlanim u lovačko društvo. Dozvola za držanje ni nošenje oružja nije dovoljna jer ona (apsurdno ali) pokriva samo kratke cijevi, ne i
duge pod koje spada lovačko oružje. Dakle jedini način da dobijem natrag nekako te puške bilo je da ih puškar uništi. I to sam platio 500 kn. i 180 kuna biljega da mi u MUPu potvrde da su uništene (iznutra). Naravno, našem zakonu nije bitno što sam ja, za razliku od prosječnog amera koji kupuje oružje, prošao dvije vojske i rat i koristio daleko smrtonosnije naoružanje od 70 godina stare trofejne sačmarice. Pritom jasno, od tog nesretnog rata je pitaj boga koliko još ostalo naoružanja po kojekakvim šupama.
I to se lijepo vidjelo kao odraz po crnim kronikama, npr. kada se u pljačku FINE išlo sa kalašnjikovima,
ili kada netko prolupa i u kući/dvorištu/ulici prijeti ili i aktivira ručnu bombu.
2. Amiši? Opet ista analogija: davanje-nedavanje pucačkih igara, nasilnih crtića filmova i oružja igračaka djetetu nema veze sa time što će on učiniti kad odraste.
Opet ponavljam, društvo je bilo daleko nasilnije u prošlim stoljećima - pa nabijalo se žive ljude na kolac, vješanja su bila javna, a genocid nije bio ratni zločin, nego taktika ratovanja.
Čak i mimo rata spaljivalo se žene u ime dogme tj. optužbi da su začarale susjedovu ovcu da daje mlijeko sa viškom aflatoksina
...a televizije, igrica ni plastičnih pištolja nigdje.
Kakve vražje "igrice" i psiholozi trebaju amerima da se to pozbroji i rezimira?
Igrali smo se ko klinci rata - od okolnih šuma i livada sve do kvarta i kuca u kojima smo živjeli. Svaki tjedan si pilili daske i brusili i turpijali i farbali da si napravimo "najkul" pušku za tatatatata u kvartu. I jedan dan tako kod susjeda slažemo legače čiji je tata lovac i frajer zabunom nije zakljucao ormar s puškama i kak smo se mi igrali ispred ormara, neko ga je puknul s leđima i širom se otvoril, nutra bilo nekih 5-6 pušaki i par pištolja. Mi od straha prema puškama (tam oko 94-95) nismo se usudili zatvoriti ormar. Nego smo se nastavili igrati. Svejedno smo dobili jednu masnu zidarsku sva trojica kaj smo uopce bili blizu puški i ormara s istima dok je gazda došo s posla :) Njegva reakcija dok smo mu objasnili da nismo nist taknuli, cak ni ormar: "Dobro, sad si bute jos bolej zapamtili da nesmete."
Svu trojicu su nas zezali ko klince u školi pa nismo poludjeli ko cendravi retardosi. Nismo uzeli puške i postreljali ljude u osnovnoj i srednjoj. A nemoram rec da smo svako ljeto kod mene radili Lan i igrali half life, counter strike, UT i cod-ove ko blesavi.
Ovisi o roditeljima i drustvu - Americko drustvo je naspram nasega puno pokvarenije prema dijeci, a roditelji puno nezainteresiraniji i to je idealan recept za odgojit djecu bez moralne kočnice i bez pravog mehanizma za malo razmislit o posljedicama svojih postupaka.
a jakog li experta kad može nešto ovako izjaviti.
Vidim da si dobrano potkrijepio svoju analizu rečenog - kao pravi ekspert.
FBI-jev ekspert: igre ne potiču nasilje
„… kao bivša stručnjakinja za procjenu rizika i profiliranje kriminalaca, mogu reći da mi igre ne vidimo kao uzrok nasilja. Mi ih samo vidimo kao izvor s kojega se napajaju oni koji već imaju želju za nasiljem.“
Pojam za naučiti: uzrok i poticaj nisu isto (nemam wikipedijinu stranicu, ali vjerujte na riječ).
Uostalom niti oružje nije uzrok nasilju, i upravo je to mantra koju proizvođači stalno ponavljaju. No ako imamo budale oko sebe (a uvijek i svugdje ih ima određeni postotak) i ako su im te igre (ili filmovi, knjige, slične tematike) izvor s kojeg se napajaju, ne bi li bilo mudro razmisliti kako da ih maknemo s tog izvora? Kao i da im oružje učinimo manje dostupnim.
Poveznica uzroka nasilja i zločina s oružjem nije baš ista jer netko može biti nasilan letvom i ubiti možda jednu osobu ili se naoružati s par komada automatskog oružja i pobiti 15ak ljudi - njegova sklonost za nasilje tu uopće ne ulazi u priču, stvar je u najobičnijoj razornoj moći. Svima ju treba ograničiti tako da ako i izleti luđak ne može napraviti veliku štetu kakvu bi mogao...
A što se tiče igara pogledaj brojne studije koje govore da je u genralnoj populaciji učinak takvih igara upravo suprotan, ispucavanje agresije i stresa.
FBI-jev ekspert: igre ne potiču nasilje
„… kao bivša stručnjakinja za procjenu rizika i profiliranje kriminalaca, mogu reći da mi igre ne vidimo kao uzrok nasilja. Mi ih samo vidimo kao izvor s kojega se napajaju oni koji već imaju želju za nasiljem.“
Pojam za naučiti: uzrok i poticaj nisu isto (nemam wikipedijinu stranicu, ali vjerujte na riječ).
Uostalom niti oružje nije uzrok nasilju, i upravo je to mantra koju proizvođači stalno ponavljaju. No ako imamo budale oko sebe (a uvijek i svugdje ih ima određeni postotak) i ako su im te igre (ili filmovi, knjige, slične tematike) izvor s kojeg se napajaju, ne bi li bilo mudro razmisliti kako da ih maknemo s tog izvora? Kao i da im oružje učinimo manje dostupnim.
Poveznica uzroka nasilja i zločina s oružjem nije baš ista jer netko može biti nasilan letvom i ubiti možda jednu osobu ili se naoružati s par komada automatskog oružja i pobiti 15ak ljudi - njegova sklonost za nasilje tu uopće ne ulazi u priču, stvar je u najobičnijoj razornoj moći. Svima ju treba ograničiti tako da ako i izleti luđak ne može napraviti veliku štetu kakvu bi mogao...
A što se tiče igara pogledaj brojne studije koje govore da je u genralnoj populaciji učinak takvih igara upravo suprotan, ispucavanje agresije i stresa.
Poveznica je ta da se i zagovaratelji oružja prave blesavi na isti način kao i branitelji igara. 'Krivo je društvo, škola, roditelji..., a ono što mi volimo (ili na čemu zarađujemo) s nasiljem nema veze.'
Ja ne tvrdim da će generalna populacija početi ubijati po cesti, nego da na nekog nestabilnog pojedinca mogu utjecati. Klinci koji svakodnevno satima igraju nasilne igre, a nitko se ne bavi s njima da im objasni kako se treba ponašati prema živim ljudima, vjerojatno se nešto drugačije formiraju od onih kojima se isto nitko ne bavi, a igraju nenasilne igre.
Igre ne, lagg da
Iz teksta sam shvatio da je poželjno biti dobro naoružani homoseksualac i onda ne postoji kauzalni neksus.
