Preokret u EU: u prosincu prvi put prodano više el

Nije bio samo promet u pitanju:

A series of measures were undertaken between 2000 and 2008 to improve the air quality for the 2008 Olympic Games in Beijing. These measures included plant relocations and closures, traffic controls, and reduction of industrial use of coal in and around Beijing and co-host cities.

On July 13, 2001, the International Olympic Committee announced Beijing as the host of the 2008 Olympic Games. Between 2001 and the start of the games in 2008, a series of air cleaning actions were undertaken on a large scale in Beijing and the surrounding areas. Such actions include polluting plant relocation, closure and temporary shut downs, traffic control, and more stringent emission standards.

By 2008, about 140 polluting companies in Beijing and its suburban areas were relocated and several major polluting plants were permanently closed (Chen et al., 2013). Then during the Olympic Games and the Paralympic Games (8/8/2008-9/17/2008), major polluting companies were required to either temporarily shut down or reduce production (Beijing Municipal Environmental Protection Bureau, 2009).

Starting from March 2008, more than 10,000 heavy-emission cars, the so-called yellow-label vehicles, were retired and more than 2000 buses and taxies were renovated. Between July 20, 2008, and September 20, 2008, the odd-even rule was implemented such that vehicles with a registration number ending in even (odd) number were allowed on the road only on even (odd)-numbered calendar days. During the same period, yellow-label vehicles were banned from the roads.

Neighboring provinces, Hebei, Shanxi, Neimenggu and Shandong, and a municipality, Tianjin, were also required to take measures to reduce air pollution, given that they could have contributed to the air pollution in Beijing. Co-host cities, including Tianjin, Shenyang, Qingdao, and Shanghai, also took actions to improve air quality, such as temporary closures or production reductions at polluting plants.

Nadalje, navedena Euro 6d norma je iz 2021. te kao što je navedeno, osnovica za Euro 6d normu je 45 mikrograma/m3 čestica.

Unatoč svim mjerema u Pekingu, prosjek PM2.5 čestica bio je 64.7, dok je prosjek PM10 čestica bio 82.4 mikrograma/m3. 

"In addition, the PM2.5 and PM10 concentrations during the Olympic period exceeded the WHO 24-hour guideline 100% and 81% of the time, respectively."

To je iz navedene Wang et al. (2009a):

https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC2739612/

Prosjek starosti vozila u Hrvatskoj od skoro 15 godina nije zato što ljudi žele voziti vozila stara 15 godina.

https://www.cvh.hr/media/5422/s01__pregled_starosti_vozila_prema_vrstama_vozila_2025.pdf

Brzoja, voditelj Službe za modeliranje kvalitete zraka, istraživanje i primjenu pri Sektoru kvalitete zraka DHMZ-a podatke nije izmislio, oni su izmjereni.

Dalje, uz već navedeno:

Zrak u Zagrebu je opasan. Najveći problem uopće nisu auti

Jedan je to što se zimi više ljudi grije, i to nerijetko na fosilna goriva, osobito na drva.

Drugi je to što se zimi formira inverzija jer se hladan zrak zadržava pri tlu, dok topliji slojevi zraka ostaju iznad njega, što sprječava uobičajeno podizanje toplijeg zraka u visine te vertikalno strujanje i miješanje zraka. Ovaj fenomen dodatno potiču geografski položaj Zagreba u kotlini, slaba cirkulacija zraka te visok tlak zraka tijekom stabilnih vremenskih prilika. Zbog toga se stvara tzv. "kapa" koja zadržava onečišćenja iz prometa, grijanja i industrije.

https://www.index.hr/vijesti/clanak/zrak-u-zagrebu-je-opasan-najveci-problem-uopce-nisu-auti/2630525.aspx

Grad Zagreb ima 299.792 privatnih kućanstava, gdje se dobar dio njih grije na sve što gori:

https://www.zagreb.hr/userdocsimages/arhiva/statistika/2021/Popis2021_Prvi%20rezultati_Grad%20Zagreb.pdf

Višegodišnja mjerenja i praćenja kvalitete zraka u Gradu Zagrebu ukazuju da je razlog tome pojačano korištenje kućnih ložišta na kruta goriva, koji umanjuju kvalitetu zraka, osobito pri nepovoljnim meteorološkim uvjetima.

https://zagreb.hr/cisto-i-energetski-ucinkovito-grijanje-na-drva/212719

Navedeni Peking ima isti problem, promet nije glavni uzrok, već je kombinacija više faktora. Ogromna industrija i energija, geografski položaj, Peking je s tri strane okružen planinama, koje djeluju kao "poklopac" i zadržavaju zagađeni zrak. Kad nema vjetra, smog se jednostavno ne može razići. Isto kao u Zagrebu, zimi se često događa već navedena temperaturna inverzija, hladan zrak ostaje pri tlu, a topliji iznad njega, što sprječava miješanje zraka, te kao navedeni "poklopac", "zaključa" zagađenje pri tlu, na Sljemenu zna biti npr. 12°C i sunce, dok je Zagreb na 0°C u miksu magle i smoga. Dalje, regionalno zagađenje, okolne industrijske regije (npr. Hebei i Tianjin) "šalju" smog prema gradu, pogotovo kad pušu određeni vjetrovi, građevina i prašina, stalna izgradnja, rušenje i pijesak iz sjevernih pustinja (npr. Gobi) dodatno pogoršavaju kvalitetu zraka. Na to sve još dodaj promet.