Škole bez mobitela: bolja koncentracija, manje str

"Učenici su manje psihički uznemireni, a prorijedili su se i slučajevi depresije i tjeskobe"

 

..as usual, u društvu u kojem prevladavaju ekstroverti, zaboravili su na introverte kod kojih je učinak suprotan(srećom pa imaju knjige). 

O neurodivergentnim osobama da ne pričam.

 

 

 Gemini odgovor;

Introverti obožavaju društvene mreže.

Introvertima je često naporno sudjelovati u izravnim, spontanim razgovorima, a društvene mreže nude alternativu gdje mogu komunicirati kad im odgovara

Društvene mreže  im daju prostor za razmišljanje i biranje riječi, što im je u prirodi, te im služe za održavanje kontakata s prijateljima i dijeljenje vlastitih interesa.

Introverti često koriste društvene mreže kao siguran i kontroliran način za interakciju, jer im omogućuju da komuniciraju bez pritiska svakodnevnih socijalnih situacija..

 

 

 

 Odlomak sa  https://www.srednja.hr/zbornica/kako-nas-skole-uce-da-lazemo-da-smo-ekstroverti-3  ; 

 

Fascinacija i idealiziranje ekstrovertiranosti počinje vrlo rano, i prije nego uopće dođemo do školskih klupa. Ako se dijete na igralištu ne druži s ostalom djecom nego samo radi kule u pijesku, prva reakcije roditelja biti će da ih upita -Što nije u redu? Zašto se ne igraš s drugima? Jesi li sramežljiv?

Čim dođu u školu, počinje svojevrsna institucionalizacija ekstrovertiranosti. Za nekoga tko je po prirodi introvert, razred s tridesetoro druge djece nije konstruktivno okruženje za rad i za učenje. Učenik introvert od samo početka ‘igra s hendikepom’. Čak i ako se ovaj problem zanemari, jer je zbog tehničkih ograničenja nemoguće organizirati nastavu koja će svima pružiti jednake uvjete obrazovanja, sam karakter nastave te valoriziranje znanja i vještina često idu na ruku ekstrovertiranoj djeci.

Profesor postavlja pitanje razredu, a učenici koji znaju odgovor dižu ruke u zrak. Profesor proziva nekog od njih, učenik se ustaje i na glas, pred svima kaže rješenje. Nekome je trenutak u kojem ga profesor proziva trenutak slatkog uzbuđenja, adrenalina i ponosa. Nekome je ideja da se ustane i pred svima na glas govori odgovor, ili još gore, svoje mišljenje, neugodna, nepotrebna ili čak zastrašujuća. Bez obzira na to, aktivnost na satu se vrednuje, a sudjelovanje u raspravi cijeni. Ako već ne službeno, neslužbeno sigurno da.

Čim djeca dođu u školu, gura ih se u razne grupne aktivnosti. Zajednički, grupni rad se potiče kao inovativno i kreativno rješenje za izvođenje nastave. Na kraju grupnog rada, slijedi prezentacija pred cijelim razredom. 

Ljudi koji uživaju u radu s drugima, koji preuzimaju inicijativu i jedva čekaju priliku da svoj rad javno prezentiraju, za svoje se karakterne osobine nagrađuju ocjenama, pohvalama i statusom u društvu/organizaciji/razredu. Djeca koja takve zadatke trpe, a ne obavljaju, koja se u skupinama radije povlače nego preuzimaju inicijativu, koja svoja znanja i vještine ne vole izlagati pred drugima, zanemarena su, zaboravljena i zakinuta.

Od najranije dobi djecu se uči da mrze svoju introvertiranost. Da svoj prirodni karakter i preferencije gledaju kao problem koji trebaju nadići, umjesto kao normalan, prirodan dio svoje osobnosti.

I zato ćemo, kada jednog dana budemo tražili posao, svi napisati da smo ekstroverti. Bar na papiru.

 

 

 ツ゚ 

Da ima toga neki se vole isticati dok drugi ne. No treba raditi na tome , prevazići svoje strahove , biti hrabar.
Kako se gradi samopouzdanje , sigurno ne slušajući svoj unutarnji komfor, recimo strah od razgovora u javnosti te se sve dublje skrivati i u najgorem slučaju završiti kao oni Japanci što ne smiju izaći iz sobe. Samopouzdanje se gradi suočavanjem sa problemima, kopačkom u glavu strahu. I tako se raste! Svaka situacija u životu je rasteš ili toneš, ti biraš , samo biti svjestan toga i samo reći sebi nema uzmicanja, no pasaran ✊

''..zabrane nisu koriste akose pritom..''

= nisu korisne ako se ..

 

-ostatak (teme) je pretakanje iz šupljeg u prazno, uz digitalnu pismenost.. onak, sjašite više s digitalnim-segregacijama :) .. kao da se bez prefixa pismenost odnosi na literalnu ili bi zamijenili s pravnom, nekom drugom-stručnom-liječničkom itd.. tj terminologije struke, dok digitalnost nije stvar sadržaja nego medija, tj 'pravi pandan' digitalnoj bi bila papirnata kao sredstvo, medij, kao što je televizija bila analogna pa je sad digitalna no i dalje je ista televizija, pri čemu je 'samo' rezolucija sadržaja povećana dok o kvaliteti možemo lamentirati :)

 

-čemu ponavljati fraze kao digitalna pismenost? što je to? spada li u to sms poruka? surfanje? korištenje bankomata? što je u tome digitalnog, važnog.. u kontekstu škole, razvoja, učenja, intelelktualnih mogućnosti, poremećaja, otuđenost-introventnost itd..

-možemo tako svaki put u rečenici umjesto mediji reći (napisati) digitalni mediji.. pri čemu je razlika u čemu? odnosno, digitalni možda neće uključivati i papirnata izdanja kao novine ili analogni fm radio? mada možda koriste digitalnu opremu za emitiranje? .. digitalni mediji su oni online? cloud? na mreži? .. ako je tako, zašto tad riječ digitalni koristimo kao sinonim pri čemu nema to-takvo značenje itd. .. tj možda je potreban neki bolji termin-riječ.. domaća-tuđica sporedno.. važno je da znamo konkretno na što se odnosi i zašto se baš ta riječ u nekom kontekstu koristi a ne neka druga-slična kao sionim, .. npr laž ili neistina kao eufemizmi za isto itd..

 

-dakle, što je digitalna pismenost? to je ono u nekadašnjoj radnoj knjižici pod računalni operater koji zna sejvati worddoc? koji zna što je malware ili nigerijski princ, ponzi-shema ili bitcoin? što je digitalna pismenost? .. a pošto se koristi u kontekstu znaja-učenja i djece kontestualno to možemo kao frazu prevesti da je to sposobnost snalaženja osobe u današnjem svijetu raspoloživim sredstvima-tehnologijom, pa osoba izvan kulturološkog okvira koja ne zna čitati ne može praktički ništa koristiti, ne može voziti auto tj imati vozačku jer je pismenost uvjet, ne može koristiti bankomat jer ne zna što je pin-broj, tj ako ne zna pisati to uključuje i brojke-pinove.. uključivo da je u pitanju kinseko pismo pa nam znakovi nisu poznati, no uz digitalnu pismenost i interenet ćemo se snaći, translatorom prevesti text dovoljno za sporazumijevanje-komunikaciju i snalaženjem doći do cilja.. tj u takovm kontekstu što je pismenost, kao pogrešan sinonim za primjenu civilizacijskih znanja, normi, od čega je pismenost jedan dio, kao što nikome ne moramo objašnjavati kako se pali-gasi svjetlo na prekidaču, ... teoretska osoba koja je živjela u divljini bez struje-svjetla to ne zna, pa ne zna kako upaliti svjetlo.. ako se u tom smislu koristi termin digitalna pismenost, tad je to pogrešno.. tj trebala bi biti riječ-značenje kao korištenje osnovnih znaja, osnovnoškolskih, širokih, civilizacijskih, dostupnih svima, u snalaženju u životu, svemu oko nas, od koritšenja lifta, puštanja vode na wcu, vezanja žniranaca ili što je semafor.. digitalna pismenost je pogrešan, preširok pojam, digitalnost s tim nema skoro ništa jer je to 'samo' medij, tehnologija.. ne prkatična primjena znanja i resursa osobe, odnosno samostalnost osobe u današnjem svijetu, odnosno onaj proces odrastanja upravo kad dijete postaje osoba, počevši od rođenja-bebe pa do recimo 10te godine kao već dovoljne za opća znanja i korištenja sveg dostupnog današnjem čovjeku u današnjem svijetu.. pri čemu ta osoba ne zna kako se sije mrkva, krumpir ili muze krava, cijepa drva, mijenja kotač na autu, popravlja crknut osigurač žicom itd.. .. jer danas oko sebe ta znanja više ne dobija iz okoline, bake-roditelja.. pa se može uvjetno reći da su nekadašnja seljo-znanja danas postala digitalna, tj umjesto mužnje krava danas je korištenje pina.. nisu sinonimi jer su sasvim različiti poslovi, no to je ono što se nekad i danas podrazumijeva kao potreba osobe za život, npr upaliti vatru šibicom, pri čemu više nitko nema šibice jer ih više ne koristimo tj ima ih samo osoba koja pali vatru i zato ih je pribavila a prije su bile praktički sveprisutne jer je paljenje vatre bilo osnovna stvar svih za život itd.

 

- funkcionalna snažaljivost u suvremenom društvu, u bilo kojem dobu-vremenu, danas ili prije sto godina.. nije to stvar digitalne pismenosti, nego životne pismenosti osposobljenosti u kontekstu suvremenog društva.

-dakle, umjesto digitalne pismenosti, rekao bi životna-pismenost, odnosno umjesto pismenosti, osposobljenost, za život u suvremenom društvu, koje uključuje osnovne tehnologije tog društva-doba.. pa tad u kameno doba to uključuje snalaženjem s izradom kamenog alata kao klesanje, u razvoju poljoprivrede ljudi su morali naučiti kako se uzgaja sjeme, sijetva, žetva, u industrijsko doba kako se upravlja strojem, radno vrijeme koje uključuje i sat kao i čitanje-pisanje .. itd. tj u svakom dobu može biti neki novi level, pa ako ovo doba nazovemo digitalnim, tad je to digitalna-osposobljenost (ne pismenost jer je samo jedan dio potrebe)... no i riječ digitalno je višak, jednostavno, to je osposobljenost (za život, posao, tržište, sport, natjecanje, bilo što.. u bilo kojem kontekstu..), dok djecu u OŠ osposobljavamo za život, u srednoj za struku a visoko u znanosti.. i opet je zajednička-prava riječ, osposobljenost za nešto, ne digitalno ili pismenost.

 

***

-bilo bi zgodno, umjesto digitalne pismenosti ako je to već želja-smisao, počne koristiti prava riječ, osoposobljenost .. odnosno, odrastanje je proces osposobljavanja mlade osobe za samostalan život, pa je u tom kontektstu to spoj riječi osposobljavanje+odrastanje za samostalan život, ili proces osamostaljivanja.. koji kao trajna radnja 'točnije' opisuje evoluciju društva :)