Programiranje u C++-u - pitanja i odgovori

Nije se razvijao od 2005 i zato pretpostavljeno dolazi sa prastarom verzijom gcc-a 3.2 (aktualna 4.7) i gdb-a.

Da, ali to nije bitno početniku. On tek treba da se upozna sintasku jezika i način razmišljanja programera. Ja mu nisam preporučio DevCpp, neka ide na C::B ili Visual C++, ali sam mišljenja da i ako kojim slučajem krene sa DevCpp-om neće "lošije" shvatiti logiku. IDE je manje važna stvar za početnike, njihovi programčići imaju do cca 20 linja kôda i to možeš kucati u običnom tekst editoru tipa N++.

Ma jede djecu, tuče pse, uvodi bugove u kod koji je u njemu nakucan, od puno tipkanja u DevCpp-u bole prsti, itd...

Kod funkcija svakim pozivom istih sve varijable se postave na početne vrjednosti ili smeće, ponekad to ne želimo, ako želiš da pri sljedećem pozivu te funkcije neka varijabla ima vrijednost koju je imala prije tog poziva, tj. da se ne "resetuje", označit ćeš tu varijablu kao statičnu. Ključnom riječi static.

Imam pitanje u vezi privremenih objekata:

#include <iostream>

class vector{
friend void addVectors(vector &a, vector &b, vector &c);
private:
    static int numObjects;
    double ax,ay;
    int num;
public:
    vector(double x=0,double y=0):ax(x),ay(y),num(++numObjects){
       std::cout<<"Vector "<<num<<" created."<<std::endl;
    }
    vector(const vector& copy):ax(copy.ax),ay(copy.ay),num(++numObjects){
       std::cout<<"Vector "<<copy.num<<" copied into vector "<<num<<std::endl;
    }
    ~vector(){
       std::cout<<"Vector "<<num<<" destroyed."<<std::endl;
    }
    double getX(){return ax;}
    double getY(){return ay;}
    void set(double x, double y){ax = x; ay=y;}
};

int vector::numObjects = 0;

void addVectors(vector &a,vector &b,vector &c){
    c.ax = a.ax + b.ax;
    c.ay = a.ay + b.ay;
}
int main(){
    vector c;
    addVectors(vector(),vector(),c);
    return 0;
}

Male mi probleme stvara ova funkcija addVectors jer mi g++ prikaze error:

object_2.cpp:32:32: error: invalid initialization of non-const reference of type ‘vector&’ from an rvalue of type ‘vector’
object_2.cpp:26:6: error: in passing argument 1 of ‘void addVectors(vector&, vector&, vector&)’

Jasna mi je poruka kompajlera da vector() nije konkrenta lvrijednost vec rvrijednost i ne bi se smjela pridruzivati referenci. No po demistificiranom C++-u ovo bi trebalo raditi jer ce stvoriti privremeni objekt i onda proslijediti adresa toga objekta funkciji. Moze li mi netko pojasniti u cemu je problem?

Meni je sve to jasno. Sada imamo 2 konkrenta objekta i mozemo proslijediti njihove adrese. No to nije ono sto pitam.

Poziv:

addVectors(vector(),vector(),c);

bi po Demistificiranom C++-u trebao raditi kao i onaj sa objektima, jer se ovako prvo stvararu privremeni i njihova se adresa prosljeduje, a nakon zavrsetka funkcije njihovo postojanje prestaje. Ovaj princip prikazuju u Demistificiranom C++-u , no meni kompajler prikazuje error. Mene zanima zasto je tako? Je li to greska u demistificarnom c++-u ili je mojim postavkama kompajlera?

Ok. No je li u redu prosljedivati privremene objekte po vrijednosti funkcijama? Pa npr. da promijenim funkciju addVectors u:

void addVectors(vector pribrojnik1,vector pribrojnik2,vector& rezultat);

Tada bih mogao prosljedivati privremene objekte:

addVectors(vector(13,14),vector(),c);

Po pravilu buduci da ove pribrojnike prosljedujemo po vrijednosti, ovi privremeni objekti bi se konstruktorom kopije trebali kopirati novostvorene objekte i onda bi ti bili prosljedeni funkciji. No ovdje compiler prepozna da se radi o privremenim objektima i napravi optimatizaciju pa posalje vec napravljene privremene objekte. Dakle dobivamo isti efekt kao da prosljedujemo reference na privremene objekte.

No situacija je malo drugacija kada saljemo objekte koji nisu privremeni. Poziv:

addVectors(a,b,c);

bi prouzrocio da se objekti a i b konstruktorom kopije kopiraju u novostvorene objekte i onda bi se ti objekti proslijedili funkciji. To, osim sto nepotrebno oduzima vrijeme, nepotrebno oduzima i memoriju jer u jednome trenutku imamo 5 objekata klase vector.

Kada ih prosljedujemo kao referencu onda ne bismo imali takve gubitke na vremenu i memoriji. No onda ne bih mogao slati privremene objekte vec bi morao stvoriti zasebno objekte koje bi proslijedio i funkciji, no to je trosenje resursa jer cu te objekte koristiti samo jednom za slanje toj funkciji.

Ovdje mi se najlogicnije cini da potpuno izbjegavam situacije u kojima bih trebao proslijediti privremeni objekt(i kao referencu i po vrijdenosti). Je li to dobro rjesenje?

Znaš li uopće što je namespace?

S privremenim objektima treba biti jako oprezan a pogotovo još kada su reference u pitanju jer se može dogoditi da je najednom riječ o referenci na nešto što više ne postoji (kao u slučaju vraćanja reference lokalnog objekta funkcije). Najbolje je koristiti ono već isprobano tj. call by value ili call by reference (adrese već postojećih objekata a ne privremenih).

Imenik (eng. namespace) i klasa su dvije razlicite stvari. Imenik oznacava skup odredenih varijabli, funkcija i drugih objekata. Naime u odredenim velikim aplikacijama cesto se dogada da one ukljucuju mnogo vanjskih biblioteka i zato se lako moze dogodotiti da se u dva razlicitia modula nalaze npr. dvije funkcije koje imaju isto ime. To uzrokuje mnoge probleme i to se mora na neki nacin rijesiti. U c-u nisu postojali imenici pa se to rjesavalo vrlo nezgodno u indetifikatorima, pa bi se ispred imena funkcije, strukture i sl. dodalo neko ime + _. Npr. SDL_show(), SDL_count() i sl. U c++/u to se rjesava pomocu imenika koji se deklariraju na nacin:

namespace ime_imenika{
//objekti koje imenik sadrzi
}

I ako trebas nesto iz toga imenika onda se koristis sintaksom: ime_imenika::ime_objekta. Pa bi funkcija SDL_show() u c++ stilu bila: SDL::show().

Kod klasa sintaksa klasa::ime_objekta funkcionira jedino u slucaju kada je objekt kojemu pristupas deklariran kao statican, u ostalim slucajevima to nije moguce, jer nestaticki objekti postoje samo u istanci neke klase i to su za svaku instancu razliciti. Njima pristupas po principu imeinstance.imeobjekta(varijable). No mozes i koristiti i puno ime: imeinstance.imeklase::imeobjekta. No bitno je shvatiti da je to specificno za svaku instancu:

class mnogokut{
private:
    int brojStrana;
}

int main(){
    mnogokut trokut,cetverokut;
    trokut.brojStrana = 3;
 
    cetverokut.brojStrana = 4;   

}

U ovome primjeru vidis da brojStrana kod cetverokuta i trokuta se razlikuju iako pripadaju istoj klasi mnogokut.

Ne mozes klase koristiti samo za grupiranje objekata, za to se koriste imenici.

Ma napravi novu datoteku u projektu i nazovi je Klasa.h, u njoj deklariraj klasu Klasa

Zatim u npr. main.cpp u zaglavlju napiši include "Klasa.h"

Sad ideš standardnom procedurom:

Klasa klasa;   // instanca klase

klasa.a = 5; // pristup podatkovnom, članu klase preko instance klase

A javnim članovima klase možeš ići sada i ovako:

Klasa::Metod();

Kapetan, javnim članovima i nestatičke klase koji i sami nisu static, možeš pristupiti pomoću klase, razlog je defincija članova izvan klase.

(ako sam ovdje što pogriješio neka @Tracer ispravi, da ne bi bilo zabune)

Za žuto si u pravu, međutim, u globalnom području si definirao tijelo  metoda set baš na taj način.

Dakle, moj ispravak, nestatičke metode je moguće preko klase definirati u globalnom području.

Ne <klasa.h>, nego "klasa.h".