The Friendzone Club

Bila mi je (i ostala) zanimljiva ova tema, dao sam neko svoje mišljenje pa su se neki nalijepili k'o blesavi, a glupo mi je samo tako otići bez da barem nešto pojasnim kada me se već pristojno pita.

Odakle ti to da ja vas prezirem, wtf?

Imam samo acc na BOL-u jer će mi IT biti buduća struka ako sve prođe u redu. Dosta sam naučio ovdje, to ne mogu negirati. Nikakvi fejsbuci, tviteri itd. me ne zanimaju.

Imho, virtualna komunikacija > rl komunikacija.

PS2 sam si sam kupio od ušteđevine kada se pojavio, za PC sam radio cijelo ljeto + ušteđevina. Za komponente inače zarađujem sam, bilo kladionica, poker ili šljaka u nekom pogonu.

Proveo sam valjda desetke tisuća sati pred monitorom ili telkom, ali ne bih rekao da sam zbog toga nešto hendikepiran.

Znači, nisi ti gay nego obična pederčina! 

I dok si radio si bio u kontaktu sa ljudima!

Čini mi se da ti ipak ne voliš toliko izbjegavati ljude, nego "samo" za večinu misliš da su "niži oblik života" što za veliki broj ljudi na ovaj ili onaj način vrijedi.

Odnosno, ne paše ti svatko, i to je u potpunosti normalno, sa onima sa kojima moraš nešto odraditi odradiš - ali od svih ljudi koji ti prođu kroz život neki ipak moraju ostati za duže i ozbiljnije stvari!

Od svih tih čudaka prebereš ono što ti paše! Kao i sa curama - probaš ih puno dok ne nađeš pravu!

Ma ja mislim da ti baljezgas.

Mi ko da smo braca blizanci.I ja tako razmisljam,yebo ti ovu danasnju tzv. "ljubav" u kojoj svako svakog gleda na materijalnoj bazi.Muskarac hoce pussy,a zena hoce money.Sve ostalo su samo nijanse.Vidimo koliko danas traje ljubav,svaki treci se brak raspadne u prve tri godine,bilo zbog prevare ili ne kompaktibilosti hardwera i softwera.Dok ostali prezivjeli u braku skupa zive na "baterije".Vise volim biti sam i sretan nego sa nekim,a nesretan.

Osobno ne vjerujem u ljubav jer je do sad nisam osjetio na svojoj kozi od kako sam se rodio.Inako covjeku ne moze nedostajati ono sto ne zna da postoji.

Najdraz  su mi prijatelji u zivotu PC,elektronika i oruzje.

Sto se tice zena,mogu jedino reci da su sve one evine kceri.Ne vjerujem ni jednoj ma kakva ona bila,jer sam vidio sve i svasta pa pusem i na hladno.Kada mi se digne izaberem koja mi se svidi(ionako svaka da za lovu) platim i odradim posao i svak na svoju stranu(tretiram kao robnu razmjenu).Nisam izgorio po glavi da se zenim,jer kakve sve zakone donose uvijek si donji u braku a i kod razvoda.

Sto se drustva tice uvijek sam imao divljake od osnovne do srednje.Koje sam trpio jer nisam mogao druge birati da bi se na kraju posli drogirati pa sa ih kulturno odyebo sve skupa.Mada sam se sad preselio i nasao par normalnih.

Thumbs Up machine

Evo imam i ja par friendzone problema sa jednom curom pa da vidimo kakve savjete imaju bugovci za ponuditi hehe.

Znači ovak, upoznal sam curu prek frenda prije 3 godine, u to vrijeme je baš bila prekinula dugogodišnju vezu iz srednje,

pa sam jedno vrijeme pokušavao biti samo dobar frend da ga lakše preboli itd.

Nakon par mjeseca počeli smo se dopisivati prek facebooka.

I to je trajalo dosta dugo, čuli se svaki dan, svaku večer mi je slala poruke, i stvarno sam dobil osjećaj da bi htjela neke više od prijateljstva.

Cura je inače super simpa, pametna itd i normalno zaljubil sam se prek ušiju.

Nakon nekog vremena skupio sam hrabrosti i sve joj reko, i naravno odgovor nije bio što sam očekivao.

Žao mi je, al ne mogu ulaziti u vezu sad, ne osjećam isto i bolje da smo samo frendovi.

 I u kratkom roku je otišla raditi na more, pa u njemačku i nije je dugo bilo, u međuvremenu ja sam ju nekak preboljel, to je puno pomoglo kaj je nije bilo u  društvu.

Čuli smo se samo tu i tamo i to sve na bazi kratko "kak si, kak posel ide ".

U međuvremenu sam bil u vezi s njenom frendicom nekih mjeseca dana dok nje nije bilo, al to je bila ogromna greška jer cura totalno nije moj tip i tu sam si gadno zakomplicirao stvari.

I evo nas sad, ona je doma, traži posel, mi smo počeli opet puno komunicirati, odlazil sam par puta do nje popravljat joj laptop/komp, čujemo se svaki dan na fb-u, zbog svakakvih gluposti.

Al opet to samo prijateljstvo, mada to meni izgleda više, jer niti se ja ni s jednom curom nisam tolko dop. a da smo samo frendovi ostali, a i niti se onda dop. s nekim dečkom tolko a da nisu bili skupa.

I polako shvaćam da ju zapravo nisam preboljel, opet se javljaju iste stvari ko i prvi put, konstatno bi htel biti u njezinoj blizini, ima obiteljskih problema i dosta mi priča o tom, stalno slušam pokušavam joj pomoći nekak, i tome nema kraja, zaljubljujem se nanovo, a ona me gleda full samo u prijateljskom svijetlu, i opće neznam kak joj sad prići, kak zaobići prijeteljstvo da shvati kolko mi je stalo do nje zapravo.

Najgore je to što je u krugu uskih frendova pa se konstatno vidimo i pričamo.

Uff, koje muke s tim ženama 

  Mislim da ti nema previše pomoći ako te već jednom odbila.

"Ne mogu ulaziti u vezi, bolje da ostanemo frendovi" znači samo jedno - dobar si mi kada te trebam iskoristiti, želim te imati na raspolaganju kada mi god zatreba bilo kakva korist.

E da, slicne savjete sam dobil i od drugih frendova.

Kad me prvi put odbila, bilo je u kratkom roku od prekida duge veze, pa sam mislio da mi je to bila greska, kao bilo joj je prerano za tak neke, a ja sam bas dosao na raspolaganje kad je trebala muskog frenda da joj velim da nije ona kriva, i tu sam zaglavio. Tesko je biti u njezinom drustvu, i zaboraviti na nju, uvijek se potajno nadas, mozda ipak bude kaj, al samo sebe mucis i nemres nastaviti dalje. Sve mi se. e cini da bi me morala povrijediti jako ili neke slicnoga da bi ju konacno pustil.

.

Sve je to fino i lijepo sto si reko ali  svi su ljudi razliciti.Kako sto vidis  federi paradiraju pa ih ti ne razumijes kako tako mogu razmisljati.Tako nemozes ni moje postupke razumjeti.Nisu svima isti prioriteti u zivotu(zena>brak>djeca,a danas je u modi djeca>zena>brak).Meni se moj zivot svida,posao>kuca>grad>hobi>lov.Nisam nicim opterecen u zivotu.Ne moram misliti hoce li moja "draga" zajahati drugog kada ja odem hrmbati ujutro u 6 sati da bi ona imala sta da jede.Ne moram misliti kada se razvedem da dijelim imovinu s njom koju je ona "zaradila" jahajuci po susjedu kad ja hrmbam ko vol.Ne moram razmisljati o alimentaciji djeteta koje nije moje nego od susjeda koji ga je sklepo dok sam ja hrmbo...

Neznam mozda se nisam rodio sa rozim naocalama pa da tako promatram svijet,ali polako kad tad ta roza boja ce izblijediti onda kada se najmanje nadas.Pa tek tada pocinje zivot koji trenutno prezires kod mene.

I ja sam u pocetku kad sam bio manji razmisljao da je sve lijepo,fino i skladno u obitelji,da se roditelji vole,jer su se pretvarali da je tako,lagali me citav zivot,sakrivali su od mene svoj prljavi ves.Da bi se na kraju ta kula od karata srusila uz posljedice.Tek tada sam vidio kakva mi je obitelj(uza i sira).Da bi kasnije vidio da okolo toga ima vise nego sam ikad mogao zamisliti i vjerovati da se to moze desiti nekim ljudima za koje sam smatrao da su "normalni i sretni" u zivotu.

Ti imaš konstantnu paranoju da će te tvoja draga prevarit... Daj se opusti i popi malo vode sa šećerom da dođeš k sebi  

Pa sam si ju birao! Druga je stvar ako je nisi uspio upoznati, to je tvoja krivica.

Ti ćeš hrmbati dok će ona biti doma? Pa di si ti zaglavio, u 1951.? Pa danas žene sasvim normalno rade i pojam domačice se izgubio (druga stvar je nezaposlenost).

Slažem se da treba skinuti ružičaste naočale, al daj i ti skini te sunčane koje ti očito bacaju sjenu i mračnjaštvo na oči, jer nije sve tako crno...

Očito si nažalost imao problematičnu obitelj, ali mislim da to nije razlog zašto ti ne bi imao svoju obitelj i živio POTPUNO DRUGAČIJE od toga što je bilo tebi pruženo...

Vjerujem da ćete i vi jednom poželjet da vas ima tko dočekati doma kad se vratite s posla i da imaš s kim popričati... Samo s 35, 40 je već malo složenije...

Gimnazijski badass

Misliš dolje 

Vjerojatno bi to i ja trebao napraviti, jer ovak se čini nemogućim i dalje ostati dobar frend s njom,

i jednostavno odustati ne znajući da baš aposulotno nikad me nije vidjela u drugom svijetlu osim prijateljskom.

Da odmjerim kolko je to prijateljstvo obostrano, hmm, teško, jer više manje za mene nikakve koristi od toga prijateljstva,

al nisam takva osoba da bi gledal na to tak, jer si nebi bio dobar s njom onda od početka kad sam vidio njezinu situaciju.

Teško, ak ne nemoguće mi je praviti se koda smo samo frendovi, jer mi to jednostavno nije dovoljno s njom, a nemrem se otrgnuti od pomisli da bi možda moglo biti neke,

nemrem prestati gledati ju na taj način, idem na fb vidim ju online, i njezine notifikacije, idemo van, neko se uvijek dogovori pa se sretnemo s njom i frendicama i tako krug.

A dok god to traje, ja ju nemrem zaboraviti.

Prošlo je više od godinu dana od kad sam zadnji put neke pokušaval s njom, neću da se žderem možda je promijenila mišljenje itd.

Ovo već traje dosta dugo, imala je vremena si promisliti, kod mene nema "možda" nakon tak dugo vremena, DA ili NE mi treba.

Jednostavno bum moral izaći na čisto pred njom sa svim ke imam za reći i riskirati,

ili bude mi se posrećilo pa bude zainteresirana, ili dobijem odjeb opet, pa znam na čemu sam, mogu odustati i pustiti si mira od nje,

maknuti je s fb-a, ne izlaziti jedno vrijeme u sastavu društva gdje bum često dolazil u kontakt s njom i slično.

Inače se nebum riješil tih osjećaja, znam od prvi put kolko je teško bilo, i spasilo me jedino kaj je otišla raditi van pa ju nisam viđal dugo.