Recept je isproban, a investitori su probali to pivo-i to je to.
Ma ja želim da netko to uspije, pokrene trend.
No iako su mu usta puna "bunt" homebrewera, nedostaje mu ono što ih čini posebnim - volja za radom, a ne profitom.
Čak je i u onom režiranom dokumentarcu o Pivovari koja svake godine izbaci 30-ak okusa uz 5,6 stalnih vrsta, čovjek imao vidljivu strast i govorio je samo o okusima, metodama i smijao se pogreškama kojih je bilo mnogo i bile su odvratne.
Ovaj nije izdržao 3 sekunde intervjua da ne spomene "menađerčiće koji sipaju kuruzu" i da "neće radit pivu, već pivo punog okusa i mirisa".
I to je to što je u priči loše, želi biti bolji umjesto da bude poseban, iako nitko neće imati pojma tko mu je uopće konkurencija koju je blatio već u trećoj rečenici, niti ima proizvod, niti ima vlastitu ideju za Brand.
Mene zanima gdje će nabavljati hmelj, koju vrstu, i što od Ale grupe zbilja misli raditi jer Ale je pojam širok kao crno vino.
Na to se treba fokusirati u nastupu, jer ciljaš na entuzijaste kojima ne treba samoprozvano najbolje pivo već će čaša tog piva govoriti samo za sebe.
Svi znamo da je Ožujsko mediokritet (nažalost više zbog neodržavanih, smrdljivih cijevi i Qpacka nego zbog neke nekavlitete), no da li ga objektivno bolje Velebitsko tuče u prodaji?
Ali vlasnik Ličanke se niti ne tuče, niti blati nekoga tko mu ni nije konkurencija, kao što Teranu konkurencija nije Merlot, dok dobar proizvod pronađe tržište.
Kad bih god bio u Medvegradu uvijek sam imao osjećaj da im je točeno razvodnjeno, pogotovo posljednjih godina.
Čak me ni Grička vještica koju reklamiraju kao "ekstra jako pivo" nije baš impresionirala.
Ne znam - nisam probao njihovo pivo u boci, možda je bolje.
Moguće je da pretjerujem, ali takvi su moji dojmovi.
EDIT: Velebitsko nisam odavno pio, čuo sam da mu je pala kvaliteta dok mi je recimo Vukovarsko najdraže svijetlo pivo s ovih prostora.
Ovisi o količini koja je istočena tog dana, je li plin na optimalnoj razini, jesu li servisirane cijevi...
Ovisi i što očekuješ od "ekstra jakog piva" jer mnogi očekuju ili kremasti, kavasti Guinness ili snažni, gorki Tomislav, jer povezuju po boji.
Velebitsko je prije par godina imalo grešku u karbonizaciji pa pivo nije bilo pjenušavo kao inače, što uz neprimjerenu temperaturu (hladnije nego što je preporučeno) kakve su većinom u našim kafićima, rezultira bezokusnim, tankim pivom. Tamnije sorte ne mogu biti u istom frižderu kao najsvjetliji lageri (što je većina naših brandova), jer lageri ciljaju na osvežavanje, dok tamniji ciljaju na okus koji se hladnoćom gubi.
Moje najgore iskustvo je bio točeni Favorit iz 50L bačve koja je očito predugo stajala. Smrad je sakrio teksturu obične vode, pa se ipak dobio dojam da se pije "pivo".
Naravno ovo su neke tradicionalne smjernice, a upravo je draž homebrewera da pomiču granice i eksperimentiraju. Od njih se ne očekuje ubojiti proizvod, već periodično dodavanje drugih, originalnih vrsta, što nikako nije problem ako se nabavi posebnija sorta hmelja.