Pravo na popravak

 to zapravo postoji odavno, tj eu je svježa, države postoje davno prije i to je u pojedinima regulirano.. tj sve što kupiš, kao auto, usisavač.. neovisno o jamstvu, moraš imati potrošni materijal, rezervne dijelove itd + sad dodaju uvijet mogućnost popravka-servis.. tj previše stvari su postale nepopravljive-baca se + otpad + povratak obrta-servisa koje su ubili otusoruceanjem u kinu ili istok ..

-neke države tako imaju npr jamstvo +6god kao UK ali i ostalo pa tako u trgovini gdje kupiš printer trgovac x-godina (5-6-7) mora prodavati i potreban potrošni materijal, kao papir+toner-boju... ili vrećice za usisavač, tj to je tad uređeno tržište, ne samo jamstvo i jamstveni period (ili materijalni nedostatak-kvar do 2god)... tj za većinu pc komponenti ovo nema veze, više za ostale robe kao bijela tehnika i ostalo dok se pc komponente ne popravljaju odnosno ako pc gledamo kao jedan artikal tad se popravlja.. no zbog zastarijevanja ni to nije kao s ostalim uređajima npr pegla-mikrovalna i sl. .. tj pc je specifičan, svaka roba-usluga može biti nešto zasebno-izuzetak od pravila pa tako za pc nema logike uvesti pravilo da npr komponente računala moraju biti dostupne x-godina nakon posljednje prodaje tog modela, tj to se do sad odnosilo isključivo na brand-računala i njihove originalne dijelove koji se tad mogu naručiti po specifikaciji-broju.. ali užasno skupo u odnosu na normalne komponente.

-kao sa svim ostalim zakonima, problem je kad zakon mora pokriti 'sve' robe i usluge a razlike su takve da je to nemoguće, nelogično itd. pa ćemo vidjeti što će na kraju biti od načelno dobre ideje.. kao 'recikliranje' umjesto potrošačkog 'bacanja'.