Generacija Z ne čeka mirovinu da bi počeli živjeti

Gdje su izvori, provedena istraživanja? Ovo nije članak o fenomenu, nego esej o dojmu fenomena. Nema izvještavanja.

Figura "nije X, nego Y" ponavlja se osam-devet puta, četiri odlomka počinju s "Možda", podnaslovi su rečenice-nastavci teksta, a zaključak ne tvrdi ništa opovrgljivo.

Izgleda kao da je ovaj sadržaj promašio portal; možda bi bilo bolje da je objavljen na magnet.hr.

Ja sam generacija Y(milenijalci) i iskreno živim takvim životom da mi ta cijela Z generacija izgledaju manje aktivniji i svjesniji od susjedovih kokoši toliko o njihovim životima

Jedina fizička aktivnost u tvom životu je plakanje na forumu,  panično mijenjanje termalne paste, ugrađivanje industrijskih chillera i resetiranje CMOS-a svaki put kad ti Intel baci blue screen. A to tvoje milenijsko pametovanje savršeno objašnjava i tvoj ukus za hardver, tipični nostalgičar koji je zapeo u prošlom desetljeću i dalje misli da Intel drži monopol. Susjedove kokoši su možda nesvjesne, ali barem ne brane kompaniju koja svake dvije godine izbaci novi, potpuno mrtvi socket i naplati ti performanse iz 2023. godine. I sigurno ne plaćaju 1350 eura za RTX 5070 Ti . Spusti taj svoj generacijski copium, popij tu kavicu kojom se toliko voliš hvaliti na forumu i idi provjeri je li ti onaj genijalni mikrokod napokon dokrajčio procesor. ☕📝

Velika većina ljudi nema veze sa ovim člankom jer se na većini poslova ne može doživjeti klasičan burn out.

ja tako zivim od kad znam za sebe, sezona u austriji 4 mj onda lajsanje po svijetu...89to godiste ni kuceta ni maceta al jebi mu mater pola zivota proveo kroz juznu aziju....i nije mi niceg zao sve bi ponovno

Članak slika malo preružičastu sliku našeg tržišta rada koje jednostavno ne trpi ovakve eksperimente.
Kao samozaposleni milenijalac koji radi remote za strane klijente, imam privilegiju sam određivati svoj raspored, ali moja situacija je iznimka. Financijski si mogu osigurati periode slobode i putovanja, ali samo zato što radim izvan našeg sustava. Moja 'mirovina' je što si sam krojim raspored (iako to ponekad znači cjelodnevni rad i življenje ispod mogućnosti kao što je netko naveo na forumu).

Rizik samozapošljavanja nije primjenjiv na većinu. U HR birati fleksibilnost je luksuz.

Malo tko je spreman žrtvovati sigurnost za fleksibilnost, a domaće plaće rijetkima ostavljaju prostor za 'Adult gap year' izlete.
Točno je da je našim generacijama slobodno vrijeme važnije od materijalnog luksuza, ali poražavajuće što je ekonomska stabilnost postala toliko skupa da ljudi moraju riskirati obiteljsku i financijsku sigurnost da bi kupili malo slobode

momci, govorimo o mladim ljudima, a to unatoč "Cosmopolitanu" nisu 40+ nego eventualno do 35 g...

što se poklapa s Gen Z - rođeni kasnih 90-ih...

dakle imaju vremena naskubeti penez za crne, stare dane...

samo nek idu po svijetu, nema poticajnijeg nego kad si negdje gdje ne znaš nikoga, ne čuješ riječ materinjega, pa se nakon početnog šoka kreneš prilagođavati - Si fueris Romae....

 uzdržavat će ih netko morati i ovako - i onako. Ne mi već mlađe generacije. Zapravo je taj što kopa po kontejneru manji teret za javne financije (proračun) nego primatelj mirovine. Tehnički gledano i jedan i drugi novac primaju iz proračuna, ali je socijalna pomoć manja od mirovine pa je i manji teret. To što netko danas uplaćuje u sustav generacijske solidarnosti ne čini nikakvu razliku za 20 ili 30 godina. Čak niti uplate u fondove kapitala ne moraju ništa značiti jer se društvo mijenja sve brže i tko zna što će biti za nekoliko desetljeća kad njima dođe vrijeme za umirovljenje. Već današnje tehnološke promjene, gospodarska i sigurnosna nestabilnost daje naslutiti da je sigurnost za buduća vremena samo privid. Donekle smanjuješ rizik ali upitno je koliko. Možda će za 30 godina svi primati UBI pa će oni koji su vrijedno radili ispasti budale. Nije vrlo vjerojatno, ali niti sasvim nemoguće.

Na balkanu se ne mogu generacije klasificirati kao u americi do zadnjih 2 generacije. Mi nismo imali baby boomer-e, naš ekvivalent generacije X ide daleko u tzv milenijalce itd. Jednostavno ta američka klasifikacija kod nas ne vrijedi. Ni ekonomski, ni društveno, kulturno, ni tradicijski. To je zabava za glupe amere, pa se prepucavaju ko idioti po društvenim mrežama koja je generacija bolja.

S prvim se apsolutno slazem. Vlaga i temperatura jesu nesto extra.

U tim lokacijama, bitno je ne sparati na smjestaju i napraviti sto je moguce veci buffer izmedju sebe i general population-a, jer te svi i vide kao novcanik na nogama. I svi zele dio para extra jer si stranac.

Tajland mi je malo.. prevulgaran. Jer te te droce po ulici u jatima zazivaju da dodjes na nauljenu muznju. 

Singapur je puno bolje posarafljen. Ali i skuplji. 

Indija, tamo sam svake godine najmanje jednom i koliko god pazim, 2 dana sam van stroja i na Imodiumu. A pazim. To je misterija. 

U svakom slucaju izazov, kada djeca postaju rubno punoljetna, postaje veci, jer ne zelis ispasti negativac u tom dijelu njihovog zivota - da ti rade neke stvari iz inata, a opet vidis problem, koji oni smatraju da nije problem. No ti ces biti taj koji ces ih iz toga trebati vaditi, i bitno ti je da problem bude "manageable" stob' rekli na zapadu. Da budalu neko ne nagovori da sverca nesto nekamo, pa zavrsi u nekom sranju iz kojeg ga ne mozes iscupati. 

Cari roditeljstva. 

ja sam prvi koji se kod nas izborio '89 za maturalac u Španjolskoj - ne moj izbor ali bio predstavnik razreda koji je glasao za to - i tvrdim - za mlade ljude je važno da TREBA ići u inozemstvo, da se maknu od malonišćanskih zadrtosti čim prije...